Istrčali su s rezultatima prije provjere, ispričali su se, ali to je samo jedna vijest o krivom proračunu kojih je bilo puno tijekom zadnjih desetak godina

Dva tjedna otkako su objavili rezultate istraživanja po kojem se oceani uslijed klimatskih promjena zagrijavaju ekstremno brže čak i od dosadašnjih spoznaja, autori studije zašli su s priopćenjem da su napravili pogrešku.

Bila je riječ o istraživanju znanstvenika sa Sveučilišta Princeton i Scripps prema kojem su oceani upili 60 posto više toplinske energije uslijed globalnog zatopljenja nego što se mislilo do sada.

“Pogriješili smo. Glavna je lekcija da se, kad se jednom pogreška otkrije, radi što brže kako bi se posljedice otklonile”, za Washington Post je kazao Ralph Keeling, klimatolog sa Scrippsa.

Objasnio je da je do pogreške došlo zato što su pogrešno odredili određene parametre, pa im je red veličine statističke pogreške ispao bitno manji od stvarnog.

Suštinski, ovakva pogreška ne mijenja puno na stvari. Iz godine u godinu s djelovanjem globalnog zatopljenja oceani su upijali sve više topline, samo što je vjerojatnost da su upili čak 60 posto više od onoga koliko se službeno smatra danas, bitno manja nego što je to pokazivao rezultat do kojega su došli prije dva tjedna.

Dobra vijest je ipak to što njihova greška znači da totalni klimatski i prirodni slom planeta nije baš tako odmah iza ugla kao što se to učinilo. No hoće li se ispričati što već evo jedno desetljeće šire paniku?

Njihova nova metoda odnosila se na mjerenje akumulirane topline u oceanima do čega su dolazili mjerenjem volumena kisika i ugljičnog dioksida koji se posljednjih desetljeća uslijed zagrijavanja mora oslobodio u atmosferu. Rezultat je pokazao da je stvarno zagrijavanje oceana “na gornjim granicama ranijih procjena”.

Jedan od prvih koji je uočio pogrešku bio je britanski klimatolog Nicholas Lewis, inače bez znanstvene ustanove u kojoj bi radio.

U poduljem postu na svom blogu na stranici izvjesne Judith Curry (o njoj poslije) on je napisao: “Koliko mogu vidjeti, njihova metoda jako podcjenjuje neodređenosti.”

Točno je utvrdio za koliko su njihovi proračuni pogriješili, “oko 30 posto” i s te strane je bio potpuno u pravu. No, tu se pokazuje i jedan poseban problem s istrčavanjem sa znanstvenim istraživanjima oko klime.

Već tijekom proteklog desetljeća, desetljeća i pol povremeno se znalo događati da svaka pogreška što je klimatolozi naknadno priznaju, preko noći postane municija političkih, energetskih i industrijskih lobista koji opovrgavaju postojanje klimatskih promjena, tvrdeći na primjeru jednog nepreciznog istraživanja da je kompromitirano sve mnoštvo istraživanja kompletne klimatološke znanstvene zajednice diljem svijeta. A to onda daje poticaj ljudima poput Donalda Trumpa da odu još nekoliko koraka dalje.

“Ne postoji razlog za ove ogromne, smrtonosne i skupe šumske požare u Kaliforniji, osim što je gospodarenje šumama tako loše. Oni dobivaju milijarde dolara svake godine, da bi sada bilo izgubljeno toliko života, a sve zbog lošeg upravljanja šumama. Odmah to sredite ili više neće biti državnih sredstava”, objavio je Trump na Twitteru povodom 200.000 izbjeglih u Kaliforniji od vatrene kataklizme kako ne bi poginuli u nezapamćenom požaru poput tolikih drugih.

Trump je zbog ovog komentara istrpio neke od najgorih kritika otkako je u Bijeloj kući; i od građana koji su morali bježati i od vatrogasaca i iz znanstvene i srodnih zajednica.

Podsjetili su ga da je naprosto meteorološka činjenica da se suša u Kaliforniji produljila i na ovu godinu, da je padalina ovog listopada u toj državi SAD-a bilo čak 12,7 centimetara manje od dugogodišnjih prosjeka, te su zbog toga izrazito suhe šume dočekale vjetrove, gromove i sve ostale prirodne i neprirodne rizike.

Suša je, ističe kompletna znanstvena zajednica diljem svijeta, posljedica klimatskih promjena i uzrok požara, pa su požari u Kaliforniji, skupa s poginulima i materijalnim štetama, te štetama u prirodi, također posljedica klimatskih promjena.

Nicholas Lewis je doista po zvanju klimatolog i doista je točno uočio da su znanstvenici s Princetona i Scrippsa pogriješili.

Već godinama se 97 posto stručnjaka za klimu diljem svijeta slaže da je čovječanstvo svojim industrijskim djelovanjem i korištenjem fosilnih goriva prouzročilo globalno zatopljenje, posljedično i klimatske promjene.

Baš tih “97 posto” stoga je zaštitni znak mnogih kampanja za spas klime i smanjenje emisije stakleničkih plinova, odnosno promoviranja obnovljivih izvora energije.

Hoće li mediji za par godina reći da se samo 30 posto stručnjaka za klimu slaže sa globalnim zatopljenjem, zbog greške u proračunu, samo vrijeme će pokazati.

(express.hr)

Jedan od najslikovitijih scena iz filma Superman bila je kada je superjunak letio oko Zemlje brzinom svjetlosti, okrećući njezinu rotaciju u drugom smijeru i tako spriječavajući da Lois Lane umre

Dok se ova scena otvara dugačak razgovor o mogućnosti putovanja kroz vrijeme, znatiželjni umovi sa Instituta Max Planck meteorologiju razmatrali su ono što bi se moglo dogoditi ako bi se Zemlja počela vrtjeti na drugi način – i predstavili simulaciju njezinih posljedica u svojoj najnovijoj studiji.

Njihovi nalazi predstavljeni na ovogodišnjoj Generalnoj skupštini Europske unije za geoznanosti u Austriji, otkrivaju drugačiju sliku Zemlje od one na koju smo navikli – gdje su nastale pustinje u Sjevernoj Americi umjesto u središnjoj Africi, pješčane dine umjesto stabala u krajoliku Amazone i bujne prašume koje pokrivaju Bliski istok i središnju Afriku.

Računalna simulacija nije samo identificirala promjene u topografiji područja, već je otkrila i ekstremne pomake u vremenu, kao i distribuciji flore i faune.

Na primjer, velike zime, obično vidljive u Rusiji i većini arktičkih područja, mogle bi se spustiti u zapadnu Europu i izazvati pustoš. Cianobakterije, skupina fotosintetskih bakterija koje se obično (i pogrešno) nazivaju plavo-zelene alge, cvjetale bi na mjestima na kojima se obično ne identificiraju.

Štoviše, Atlantsko-američka meridionalna cirkulacija (AMOC), velika struja u Atlantskom oceanu, odgovorna za regulaciju Zemljinog klimatskog sustava, nestala bi i ponovno se pojavila u sjevernom Tihom oceanu, prema njihovom izvješću.

Na što bi utjecala vrtnja u suprotnom smjeru

Da bismo shvatili kako takav scenarij može utjecati na svijet, ne trebamo dalje tražiti: Zemljina rotacija utječe na mnoge stvari.

Neki primjeri uključuju dnevne i noćne cikluse, formiranje plime i regulaciju oceanskih i zračnih struja. Posljednji posebice utječe na vremenske obrasce širom svijeta, budući da kombinacija vjetra i oceanskih struja nosi kišu u džungle ili odvaja vlagu u suhim područjima.

U istraživanju, tim je stvorio digitalni model Zemlje koji se vrti u suprotnom smjeru. Prema istraživačima, to pruža uvid u to kako Zemljina rotacija utječe na svoj klimatski sustav, posebice kako oceanske struje i vjetrovi djeluju kako bi stvorili vremenske sustave širom svijeta.

“Preokretanje Zemljine rotacije neće promijeniti sve glavne karakteristike topografije poput veličina, oblika i položaja kontinenata i oceana, dok će stvoriti sasvim drugačiji skup uvjeta za interakciju između cirkulacije i topografije” – objasnio je autor Florian Zeimen u članku časopisa LiveScience.

Simulacija je pokrivala i neposredne i dugoročne učinke preokreta u Zemljinoj rotaciji. Tijekom tog vremena, istraživači su otkrili promjene u klimatskom sustavu tijekom nekoliko tisuća godina, što je rezultat zajedničkih učinaka rotacije, atmosfere i oceana na planeti.

Također su otkrili da je ovaj model imao više zelenih površina, s područjima koja su prethodno bila pustinje bi tada bile pokrivene travom i drvenastim biljkama.

U njihovom modelu, globalni pustinjski prosjek je oko 18 milijuna kilometara kvadratnih, što je manje od naše sadašnje pokrivenosti pustinjom za oko četiri milijuna četvornih kilometara.

Zanimljivo je da su pustinje u modelu nastale na mjestima poput jugoistoka SAD-a, Južnog Brazila, Argentine i Sjeverne Kine.

Međutim, jedna od najznačajnijih promjena koje su istraživači zabilježili bila je kako to utječe na globalne obrasce vjetra.

Konkretno, to bi uzrokovalo promjene temperature u subtropijama (područja između tropskih i umjerenih zona, uključujući sjeveroistični SAD, Mediteran i centralna Australija) i visoravnima.

Preokret bi također donio promjene u oceanskim strujama, koje bi zagrijavale istočne granice mora i ohladile zapadne granice. To bi se prevelo u drastične promjene vremena, osobito u Europi gdje bi njen sjeverozapadni dio imao hladnije zime.

Što se tiče Ziemena, jedna od najzanimljivijih promjena za njega bi bila ona oko Sahare.

“Vidjevši zelenu Saharu u našem modelu, razmišljao sam o razlozima zbog kojih imamo pustinju u Sahari i zašto nema ničega u retrogradnom svijetu” – dodao je. “To je razmišljanje o najosnovnijim pitanjima koja me fasciniraju o projektu.”

U međuvremenu, ovdje je videozapis Zemlje koja se okreće tijekom cijele godine, snimljena DSCOVR svemirskom letjelicom korištenjem Zemljine fotokemijske slike (EPIC).
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Sve je spremno za pokretanje prve naprave na svijetu za čišćenje mora kojom se znanstvenici nadaju počistiti veliku nakupinu plastičnog otpada koja pluta Tihim oceanom

Sistem za čišćenje, koji je osmislio jedan tinejdžer hrvatskog porijekla Boyan Slat, odvući će brodom ovoga ljeta prema gomili smeća u kojoj se prema procjenama nalazi čak 1,8 trilijuna komada plastičnog otpada.

To će biti prvi pokušaj čišćenja otkako je nakupina smeća otkrivena 1997. godine.

Stručnjaci vjeruju da će mašina za čišćenje sakupiti otprilike pola ukupne količine otpada – oko 40.000 tona – unutar pet godina.

Posljednjih nekoliko tjedana užurbano se radilo na spajanju ogromnih cijevi koje plutaju na površini mora i predstavljaju najveću barijeru ikada napravljenu.

Velika nakupina otpada u Tihom oceanu (The Great Pacific Garbage Patch – GPGP) prostire se na skoro milijun četvornih kilometara – dvostruko je veća od površine Francuske i sadrži najmanje 79.000 tona plastike, objavili su znanstvenici prošli mjesec.

Većina tog otpada je izgubljena ribarska i nautička oprema poput komada mreža, užadi, šlapa i sličnih stvari.

Takvi predmeti godišnje ubiju i do 100.000 kitova, dupina i tuljana koji plastiku progutaju misleći da je hrana. U posljednje vrijeme pronalazi se i sve više uginulih ptica čiji su želuci ispunjeni plastikom.

Morska stvorenja i ptice često jedu odbačenu plastiku no na koncu umru od gladi jer se nisu zapravo najeli. Druga se zapetljaju u mreže iz kojih ne mogu pobjeći pa se često uguše.

Svake godine u svjetska se mora baci oko 8 milijuna tona plastike, objavila je organizacija Plastic Oceans Foundation.

Čak 90 posto plastičnih predmeta na svijetu se ne reciklira, a znanstvenici misle da skoro svi komadi plastike ikad proizvedeni još uvijek negdje postoje, najčešće u nekom moru ili odbačeni na divljem odlagalištu. Plastici za jednokratnu upotrebu (boce za vodu, pribor za jelo, vrećice i slično) treba i do 450 godina da se raspadne.

Sistem za čišćenje plastike iz mora dizajnirala je neprofitna organizacija The Ocean Cleanup koju je pokrenuo nizozemski izumitelj porijeklom iz Hrvatske, Boyan Slat (23), inače student aeronautike.

‘Problem plastičnog otpada oduvijek se prikazuje kao nerješiv. Priča je uvijek bila: ‘Ok, mi to ne možemo počistiti već je jedino što možemo ne pogoršavati problem. Ta poruka me nikad nije zadovoljavala’, kaže Boyan.

‘Doista se nadam da će čišćenje oceana biti jedan od onih primjera u kojem nam je tehnologija pomogla da stvari promijenimo nabolje.’

Sistem koji je osmislio Boyan sastoji se od dugih plastičnih cijevi koje su spojene tako da čine zmiju.

Kad se napune zrakom, one plutaju na površini mora pri čemu bi se plastika duž barijera gibala prema središtu barijere gdje bi se prikupljala dok morske životinje neometano mogu proći ispod.

Ima samo jedan problem: ovaj sistem ipak ne može prikupiti i mikroplastiku koja je velik problem.

Prva testiranja obavljena su u zaljevu San Francisco. Planira se u more porinuti 60 velikih barijera od kojih bi svaka bila duga više od kilometar. Brodovi bi dolazili i odvozili prikupljeni otpad svakih šest do osam tjedana.

Ovaj projekt primio je priličan broj donacija od strane velikih ulagača koji su shvatili važnost očuvanja mora, tako da kompanija Boyana Slata trenutno ima 65 zaposlenih.

Boyan kaže kako će sljedeći veliki trenutak biti kad prti brod s otpadom pristane uz obalu.

‘Ljudi su stvorili ovaj problem, pa mislim da je u redu da ga mi i riješimo’, kaže mladi inovator.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr)

Nekoliko elementarnih podataka i fizikalnih zakona stoji nasuprot piramidi propagande, središta moći, obrazovanja i drugih alata za manipuliranje i nametanje ideje o nepostojećem globalnom zatopljenju, koje vrijedi ponekad ponoviti.

Kad se hlade, oceani asporbiraju CO2 iz atmosfere, a kad se zagrijavaju, tada ga ispuštaju. Drugim riječima – povećanje CO2 u atmosferi jest posljedica globalnog zatopljenja (u razdobljima kad se ono uopće događa), a ne uzrok. (Jedan od glavnih pokretača zagrijavanja ili hlađenja jest dinamika Sunca).

Udio CO2 u atmosferi je tek oko 0,037- 0,039 posto. Količina CO2 koju je je prouzročio čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva iznosi tek 4 posto od te količine, što znači da je čovjekov utjecaj na klimatske promjene toliko malen da ga se ne može izmjeriti.

Najprisutniji staklenički plin u našoj atmosferi je vodena para, koja pak čini oko 96,5 posto atmosfere. Dok CO2 apsorbira dva vrlo uska dijela spektra infracrvenih frekvencija, od 4,2 mikrona te 14 do 16 mikrona, vodena para apsorbira vrlo široki pojas širom spektra. Količina vodene pare u atmosferi jest 30.000 dijelova na milijun, a količina CO2 samo oko 395 dijelova na milijun, dakle, u atmosferi ima gotovo sto puta više vodene pare, a usto ona ima jaču moć apsorpcije. Učinak staklenika najvećim dijelom stvara vodena para.

Kad bi se udvostručila današnju količinu CO2 u atmosferi – što fizički nije moguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte da to učinimo – većina CO2 bi ionako otišla u oceane, a povećanje temperature bio bi možda 0,1 ili 0,2 stupnja Celzijusovih, zato što smo dosegli gotovo maksimalnu razinu zasićenosti ugljičnog dioksida. Tu činjenicu političko tijelo IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change) potpuno ignorira.

Struje Tihog oceana i debljina leda na Arktiku

Nadalje, U Tihom oceanu postoji šezdesetogodišnji ciklus morske struje zvan pacifička dekadna oscilacija ili PDO. Trideset godina cirkulacija Tihog oceana na sjevernoj polovici kreće se u smjeru kazaljki na satu, a zatim u suprotnom smjeru. Od 1977. do 2008. godine u Arktički ocean dopirala je topla voda kroz Beringov prolaz pa se led polako smanjio. U travnju 2008. PDO se ponovo okrenuo i godinu dana kasnije cijeli Arktički ocean imao je led deblji za jedan metar nego što je to bilo u 2007. godini. No, kad se iz satelita promatra led, vidi se što zauzima njegova površina, ali ne i njegova debljina. Recimo, 2007. su snažni vjetrovi i struje pogurali led prema Kanadi i Grenlandu pa se stvorilo više otvorenog mora, ali led je bio dvostruko deblji nego što je to bilo prije.

Sve navedeno vodi nas do Sunca, koje upravlja klimom. U zadnjih stotinu godina, zbog povećane aktivnosti Sunca, temperatura oceana se povisila za jedan stupanj. Zbog te je povišene temperature dio CO2 iz oceana otišao u atmosferu i povećao razinu CO2 u atmosferi od 290 (prije sto godina) na 395 dijelova na milijun. To se nije zbilo zbog djelovanja čovjeka, nego zbog povećane temperature oceana. Sunce danas pokazuje nizak intenzitet aktivnosti, pa je situacija slična onoj u drugoj polovici 17. stoljeća kada se zbilo malo ledeno doba. U sljedećih 25-30 godina bit ćemo u vrlo hladnom razdoblju, iz dva razloga: zbog smanjenje aktivnosti Sunca i promjene toka oceanska struja u Tihom oceanu, pa će se na Arktiku povećati količina leda.

Više je razloga za agresivnu propagandu ideje da je čovjek odgovoran za fluktuacije temperature na Zemlji, a jedna od njih (niže kategorije, jer se “globalno zatopljenje” koristi na više razina) jest, kao i uvijek – novac.

Al Goreove laži uz podršku David Mayer de Rothschilda

Novac i moć idu ruku pod ruku, pa ne čudi da i u priči o globalnom zatopljenju stalno iskače isti krug imena. Recimo, jedan od najpoznatijih promotora te ideje, Al Gore, pohađao je Sveučilište Vanderbilt sa stipendijom Rockefellerove zaklade, a njegova kći se udala u bankarsku obitelj Schiff, bliske Rothschildove suradnike koji stoje iza ratova i revolucija posredstvom poduzeća Kuhn, Loeb & Co. Veliku podršku Alu Goreu u njegovoj prodaji laži o ugljikom uzrokovanom globalnom zatopljenju davao je David Mayer de Rothschild, autor popratnog vodiča uz koncerte “Live Earth” koje je Gore svojedobno organizirao.

Rothschildova je knjiga naslovljena “Priručnik za preživljavanje globalnog zatopljenja na Zemlji: 77 najvažnijih vještina za zaustavljanje klimatskih promjena ili za preživljavanje tijekom njih”. Taj sin Sir Evelyina de Rothschilda, stupa obitelji, u radio-emisiji Alex Jonesa bio je upoznat s činjenicom da su se istovremeno sa zagrijavanjem Zemlje (koje je trajalo do oko 2002., a tada je počelo hlađenje) zagrijavali i drugi planeti i mjeseci, uključujući i Mars (zajednički je nazivnik trebalo biti Sunce, što ono, dakako, i jest) Rothschild je odgovorio da je očito zašto se Mars zagrijava: bliže je Suncu negoli Zemlji. Odmah se vidjelo, sve je detaljno istražio.

Al Gore je postao zaštitno lice borbe protiv globalnog zatopljenja nakon što je njegov film “Neugodna istina” iz 2006. godine u produkciji Paramounta postao treći najuspješniji dokumentarac u američkoj povijesti gledanosti kino-predstava te je, predvidivo, dobio Oskara za najbolji dokumentarni film. Za to su se pobrinuli oni koji nadgledaju i posjeduju Hollywood, ništa ne brinite za to. Goreova knjiga, također nazvana “Neugodna istina”, zasjela je na prvo mjesto New York Timesovog popisa uspješnica te je, opet predvidivo, dobio i Nobelovu nagradu za mir za svoju gomilu laži i smiješnih pretjerivanja.

Varka s globalnim zatopljenjem svijetu nametnuta preko IPCC-a

Nagradu je Gore podijelio s UN-ovim Međunarodnim panelom o klimatskim promjenama (IPCC), organizacijom preko koje je varka s globalnim zatopljenjem nametnuta svijetu. Indijski geolog sa Sveučilišta Punjab, dr. Arun D. Ahluwalia, član odbora Međunarodne godine planeta (poduprte od strane UN-a), upozorio je na manipuliranje Nobelovom nagradom za mir i IPCC-em rekavši: “IPCC je zapravo postao zatvoreni krug, on druge ne sluša. U njemu nema otvorenih umova … doista me čudi da su Nobelovu nagradu za mir dali na osnovi znanstveno pogrešnih zaključaka, ljudi koji nisu geolozi.”

Koliko je uopće poznato da je još 2007. odluka Vlade Velike Britanije da film Ala Gorea “Neugodna istina” distribuira školama postala predmet tužbe člana Nove stranke Stewarta Dimmocka? Sud je utvrdio da film navodi na zabludu u devet elemenata i da Prijedlog smjernica, koji su pripremili savjetnici ministra obrazovanja, služi samo pojačavanju političke propagande filma. Stoga, da bi se film mogao prikazivati, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, rekao je sud, najprije mora izmijeniti svoje Smjernice za učitelje kako bi bilo jasno sljedeće:

1) Film je politički materijal i promiče argumente samo jedne strane;

2) Ako učitelji prikazuju ovaj film a da to jasno ne istaknu, moguće je da krše članak 406 Zakona o obrazovanju iz 1996. i da su krivi za političku indoktrinaciju;

3) Školskoj djeci posebno treba skrenuti pozornost na devet netočnosti.

Netočnosti su sljedeće: film tvrdi da je otapanje snijega na Kilimandžaru dokaz globalnog zatopljenja, ali vladin stručnjak bio je prisiljen priznati da to nije točno; što sugerira da dokazi iz ledenjaka pokazuju da je porast CO2 uzrokovao povišenja temperature tijekom 650.000 godina. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu jer su u tom razdoblju porasti CO2 kasnili 800 do 2000 godina za porastima temperature; što koristi potresne slike uragana Katrina i sugerira da je tomu bilo uzrok globalno zatopljenje. Vladin stručnjak morao je priznati da pojedinačne događaje “nije moguće” pripisati globalnom zatopljavanju; što prikazuje presušivanje jezera Čad i tvrdi da je to izazvano globalnim zatopljavanjem. Vladin stručnjak morao je priznati da to nije slučaj; što tvrdi da je jedna studija pokazala da su se polarni medvjedi utopili zbog nestanka arktičkog leda.

Pokazalo se da je Gore “krivo razumio studiju” jer su se četiri polarna medvjeda zapravo utopila zbog posebno žestoke oluje; što prijeti da bi globalno zatopljavanje moglo zaustaviti Golfsku struju i gurnuti Europu u ledeno doba. Tužiteljev dokaz pokazuje da je to znanstveno nemoguće; što optužuje globalno zatopljenje za nestanak vrsta, uključujući bijeljenje koraljnih grebena. Vlada nije mogla naći nijedan dokaz koji bi potkrijepio tu tvrdnju; što sugerira da bi razine mora mogle porasti sedam metara, uzrokujući raseljavanje milijuna ljudi. Ustvari, dokazi pokazuju da se očekuje povišenje razine mora od 40 centimetara tijekom sljedećih 100 godina i da ne postoji takva opasnost od masovnih migracija; što tvrdi da su rastuće razine mora uzrokovale evakuaciju stanovnika nekih pacifičkih otoka na Novi Zeland. Vlada nije u stanju to potkrijepiti dokazima, a sud je primijetio da se čini kako je to lažna tvrdnja.

Al Gore na mitu zaradio milijune dolara

Je li Al Gore vratio Nobelovu nagradu uz ispriku? Ili? Ali tako je to – predviđanja o katastrofalnim klimatskim promjenama potječu u potpunosti od namještenih kompjuterskih modela.

Što se samog Al Gorea tiče, nije on tu bio zabadava. Obogatio se na rasprostranjenom i izmanipuliranom vjerovanju u smiješni scenarij klimatskih promjena. U Londonu je 2004. osnovao kompaniju s Davidom Bloodom, bivšim članom Uprave Goldman-Sachsa. Njihovo poduzeće Generation Investment Management posebno je usmjereno ka iskorištavanju financijskih prilika, poput sustava “cap and trade” (ograničavanje emisija i trgovanja kvotama emisija ugljičnog dioksida). Takve i slične stvari potiče mit o “globalnom zatopljenju” koji propagira Gore. Na taj je način dosad zaradio desetke milijuna dolara.

Kada se zbroje sve posljedice, sustav “cap and trade”, koji tako silno voli Obama i koji je tako profitabilan za Al Gorea, koštat će američke obitelji tisuće dolara, dok će se arhitekti tog sustava i dalje bogatiti. To se opisivalo kao najveće povećanje poreza u američkoj povijesti. Jedan od glavnih zadataka koje je Obami dala ta klika jest prodavanje magle o “klimatskim promjenama”, pa se tu mogu naći razlozi za njegov bizarni govor u UN-u 2009. u kojem je tele-predsjednik sipao laž za laži o suočavanju s “nepovratnom katastrofom”. Podsjetimo se što je tada rekao taj tip: “Niti jedna nacija, velika ili mala, bogata ili siromašna, ne može izbjeći utjecaj klimatskih promjena.

Rastuće razine mora prijete svakoj morskoj obali. Sve snažnije oluje i poplave prijete svim kontinentima. Sve češće suše i slaba ljetina rezultiraju glađu i sukobima u područjima gdje glad i sukobi već postoje. Na sve manjim otocima obitelji su već prisiljene bježati iz svojih domova kao ‘klimatske’ izbjeglice. Sigurnost i stabilnost svake nacije i svih naroda – naš napredak, zdravlje, sigurnost – u nemaloj su opasnosti. A vrijeme koje nam je preostalo da situaciju preokrenemo sve brže curi.”

Obama ministarstva popunio Goreovim obožavateljima!

Svoja ministarstva energije i znanosti Obama je popunio Goreovim obožavateljima, uključujući i svog “dirigenta znanosti” John Holdrena koji je tijekom 1970-ih zahtijevao drastične poteze, uključujući eugeničku kontrolu stanovništva, kako bi se svijet spasio od globalnog hlađenja i novog ledenog doba. Holdren je predviđao “ekocid” ili “uništenje cjelokupnog života na ovom planetu” zbog sve nižih temperatura.

“Iznenadno urušavanje arktičkih ledenjaka, izazvano dodatnom težinom, moglo bi uzrokovati plimni val nezapamćenih razmjera u zabilježenoj povijesti”, napisali su tada on i njegov suautor. Sada pak “znanstvenik” Holdren traži ekstremne poteze vlade i cap and trade kako bismo izbjegli globalno zatopljenje i topljenje leda. Priznao je da će to dovesti do „nužnog i enormnog povećanja“ cijena električne energije. Ali, ništa vi ne brinite, korporacije koje se bave opskrbom električnom energijom ne žele time još više zarađivati, samo spašavaju naš planet.

Porezi i trgovina pravima na emisije ugljika

Cap and trade je sustav u kojem države određuju granice emisija ugljika i izdaju kompanijama dozvole za njihova prava na emisije ugljika ili “kredite”, ali ako trebaju više proizvoditi tada mogu ta prava emisija ugljika otkupiti od drugih kompanija koje proizvode manje od njihova maksimuma. Samo još jedan od načina da nekolicina zaradi još novca i nametne državnu kontrolu ekonomskih aktivnosti. Bivši francuski predsjednik, Nicolas Sarkozy, uveo je porez na ugljik koji je povećao troškove električne energije u Francuskoj i pritom rekao da je to “pitanje opstanka ljudske rase”. Zapravo je riječ o opstanku i širenju plana kojeg je i on dio.

Porezi na emisije ugljika uvodit će se u jednoj zemlji za drugom, u to nema sumnje. Kompanija Rothschild-Australija pokrenula je “Carbon Ring Consortium” koji će eksploatirati tržište kupoprodaje emisija ugljika u Azijsko-pacifičkom području. Richard Martin, izvršni direktor Rothschild-Australije je tada rekao: “S obzirom na noviji razvoj događaja u međunarodnoj politici glede klimatskih promjena, više se ne postavlja pitanje hoće li, nego kada će se pojaviti svjetsko tržište kupoprodaje emisija ugljika. Rothschild-Australia, preko Carbon Ringa, namjerava predvoditi to tržište, pružajući sredstva za privatno investiranje kompanijama koje žele kompenzirati svoja dugovanja u vezi emisije stakleničkih plinova.”

Joachim Schellnhuber, vodeći klimatski ekstremist i savjetnik njemačke vlade, rekao je da bi svatko na svijetu trebao dobiti “ugljični proračun” te da bi, u slučaju da ga premaši, trebao biti oporezovan. Kako bi se to uopće moglo izvesti bez zgodne pojedinosti – podvrgavanja svačijeg života nadzoru? Češki fizičar dr. Luboš Motl tu je zamisao nazvao “zaprepašćujućom” te je rekao da mu je Schellnhuberov prijedlog pomogao da “konačno shvati kako je bilo moguće da oni ludi politički pokreti poput nacističkog ili komunističkog tako lako uzmu maha u tako razumnoj zemlji poput Njemačke”.

Nešto vrlo slično Schellnhuberovim smjernicama predloženo je u Velikoj Britaniji. Kalifornijski odbor za energiju čak planira uvesti radio-kontrolirane termostate kojima bi vlasti upravljale po volji, a stanovnici to ne bi mogli zaustaviti. Sve to nema veze sa zaštitom Planeta već s kontrolom i centralizacijom moći, što oni nameću ljudima na najperfidnije načine.

Simon Linnett, izvršni potpredsjednik Rothschild Bank, bio je vidovit kada je pozivao na osnivanje novog međunarodnog tijela, “Svjetske agencije za zaštitu okoliša”, koja bi uvela reda u trgovinu emisijama ugljika. Ona bi se pridružila Svjetskoj banci, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji itd., itd. – sve odreda instrumentima globalne kontrole.

Linnett je ustvrdio da su ljudski uzroci klimatskih promjena sada potvrđena činjenica (notorna laž) te da “međunarodni problem klimatskih promjena zahtijeva međunarodno rješenje”. Ako vlade ne ustupe određeni dio svog suvereniteta jednom novom svjetskom tijelu, kaže on, globalna shema trgovanja emisijama ugljika ne može se provesti niti regulirati. Eto još jednog pravog razloga u pozadini isplanirane halabuke o globalnom zatopljenju/klimatskim promjenama.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Tragovi tekuće vode?! Tipičan meteorolški izvještaj sa Marsa bio bi: maksimalna dnevna temperatura oko –30°C, a u toku noći temperatura će opasti do -86°C. Ovo znači da ni NASA ne zna osnovne pojove fizike i agregatnih stanja

Mars je imao nedavno vrlo velike oceane, ali što im se desilo? Prema NASA-inim znanstvenicima desile su se klimatske promjene! Ne samo da prodaju priču o klimatskim promjenama na Zemlji, sada su one prešle i na Mars.

NASA je bivša nacistička agencija koja je u zadnjih 5 godina u vrijeme najveće ekonomske i svjetske krize počela producirati veliki broj laži u obliku otkrića. Zašto je to tako?

Nakon žaba, kukaca, paukova, svemirskih brodova, konjskih glava, zamoraca, žena u haljinama koje su uslikali na Marsu, napokon su pronašli vodu.

Eksperti su pronašli hidratiziranu sol za koju tvrde da je morala nastati nedavno.

Znanstvenici su u ponedjeljak izvijestili da postoje definitivni znakovi prisutnosti tekuće vode na površini Marsa, prenosi New York Times.

‘Ovo otkriće bi nam trebalo pokazati koja bismo mjesta trebali pobliže istražiti’, rekao je Alfred S. McEwen, profesor planetarne geologije na sveučilištu u Arizoni i glavni istražitelj slika koje je zabilježila NASA-ina kamera na satelitu koji kruži Marsovom orbitom.

U znanstvenom radu objavljenom u časopisu ‘Nature Geoscience’, Dr. McEwen i drugi znanstvenici identificirali su molekule pune vode, soli perklorata, na temelju čitanja iz orbite.

‘Radi se o direktnoj detekciji vode u obliku hidratacije soli’, rekao je Dr. McEwen. ‘Da bi se proizvela hidratizirana sol tekuća voda morala je nedavno biti prisutna’.

Dr. McEwen kaže da se pod ‘nedavno’ misle ‘dani, odnosno nešto što bi bilo ekvivalentno tom periodu vremena’.

Premda je Mars u svojoj mladosti, prije nekih milijardu godina, bio prepun rijeka, jezera pa možda čak i oceana, današnja je vlaga na planetu relativno skromna. Znanstvenici već dugo znaju da su velike količine vode prisutne na Marsu, međutim one su smrznute u obliku polarnih ledenih kapa.

Dr. McEwen je s kolegama na fotografijama koje je napravio NASA-in satelit 2011. godine, a na kojima se mogu vidjeti tamne trake koje se spuštaju niz padine kratera, kanjona i planina. Trake su bile veće tijekom ljeta, a slabije izražene kada su temperature pale te su se iduće godine opet pojavile.

Znanstvenici su sumnjali da je voda igrala ulogu u toj pojavi, s obzirom na to da beton potamni na sličan način kada je mokar. Promjene u strukturi betona dodavanjem vode nema, a nakon sušenja mu se boja vrati u početno, ne-mokro stanje.

Postojanje tekuće vode povećava mogućnost postojanja mikroba, odnosno života, ističe glavni autor istraživanja Lujendra Ojha s Instituta za tehnologiju u američkoj Georgiji, piše BBC.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)