Kina je najveći svjetski zajmodavac i posljednja istraživanja pokazuju da je od 2000. do danas odobrila više od 700 milijardi dolara raznih kredita koji nerijetko nisu ni zabilježeni u raznim službenim statistikama, a iznosi kredita u pojedinim državama premašuju i četvrtinu njihova BDP-a

U manje od dvadeset godina iznos kredita koje je Kina odobrila drugim državama premašio je 700 milijardi dolara i trenutno je više nego dvostruko veći od iznosa zajmova koje su zajednički odobrili Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka.

Impresivna brojka proizlazi iz podataka koje su u nedavno objavljenom istraživanju prikupili njemački ekonomisti Sebastian Horn i Christoph Trebesch te njihova kolegica s Harvarda Carmen Reinhart.

Troje stručnjaka objedinilo je informacije iz desetak raznih izvora koji su posljednjih desetljeća pratili tempo kineskog odobravanja zajmova, donacija, ulaganja i drugih financijskih transakcija te došli do zaključka da se oko polovice tih transakcija čak niti ne vidi u službenim statistikama, odnosno ni MMF ni Svjetska banka ne znaju za njih.

Istraživanje tako ponovo budi sumnju, koja se s vremena na vrijeme javljala posljednjih desetak godina, u to da su se pojedine države previše zadužile prema Kini i da bi zbog toga ona na njih mogla stvarati politički i gospodarski pritisak.

Jedan od razloga za to što o kineskom kreditiranju nije lako naći pouzdane podatke taj je da Kina odobrava zajmove iz više izvora i na više načina. U ulozi zajmodavca tako se ponekad nađe sama država, ponekad neka od velikih tamošnjih državnih banaka, kredite nekad odobre kineske državne kompanije, novac zna doći i iz državne pomoći ili iz fondova specijalno kreiranih za pojedine velike inicijative i sporazume.

Također, zajmove nerijetko zajednički odobrava više agencija ili institucija. Jednako tako, sporazumi između Kine i drugih država uz klasične kredite često poprimaju razne druge oblike financijskih ulaganja.

Kao primjer može poslužiti informacija da Kina nije prijavila Banci za međunarodne namire, svojevrsnoj središnjoj banci svih središnjih banaka, kredite koje je odobrila Venezueli, Iranu ili Zimbabveu, usprkos tome što je te države posljednjih godina izdašno kreditirala.

Autori studije nagađaju da razlog leži u tome što Kina odobrava kredite izravno kineskim izvođačima koji su angažirani na projektima u stranim državama kako bi se izbjegao rizik da vlade država potroše novac na nešto drugo. Kako te države s kineskim izvođačima imaju sklopljene ugovore, kojima plaćaju njihov rad, tako se ipak radi o kreditiranju država, ali neizravnom.

Podaci iz istraživanja pokazuju da pedeset najvećih država dužnika u prosjeku duguje Kini iznos u razini 17 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Taj udio je 2005. godine iznosio tek jedan posto.

Među državama koje su najopterećenije obavezama prema Kini nalaze se male i otočne države poput Džibutija, Maldiva ili Tonge. Tako Džibuti duguje Kini iznos koji se približava iznosu cijelog godišnjeg BDP-a, Tonga oko 42 posto, a Maldivi nešto više od 30 posto. No u grupu onih koji duguju Kini iznose veće od četvrtine BDP-a ulaze i Kirgistan, Kambodža, Niger i Republika Kongo.

Interesantno je i to da se među državama koje su opterećene dugovima prema Kini nalazi i dobar dio onih koje su početkom prošlog desetljeća nakon niza problema uspjele isposlovati otpis starih dugova raznim drugim bogatim stranim kreditorima. Zahvaljujući novom zaduživanju prema istočnoazijskoj ekonomskoj velesili dio njih opet se nalazi na putu u slične probleme.

Istraživanje je otkrilo i da Kina nije toliko strogi vjerovnik, kakvom je do sada smatrana. Od 2000. godine u više od 140 navrata restrukturirala je razne zajmove ili ih jednostavno otpisivala.

Iako je spremna na pregovore, Kina u šezdesetak posto slučajeva odobrava kredite po višim kamatnim stopama i s kraćim dospijećem nego što bi to države ostvarile s drugim međunarodnim kreditorima koji ugovaraju povlaštene uvjete.

Također, Kina često traži da povrat kredita bude osiguran prihodima koji se ostvaruju iz prodaje raznih sirovina kojima raspolažu zemlje dužnici.

Objavljeno istraživanje je vrlo dobar dodatak dosadašnjim analizama i daje nešto konkretnije uporište za procjene budućeg mogućeg političkog ili ekonomskog utjecaja koji bi Kina mogla ostvarivati u inozemstvu.

Neki procjenjuju da bi usporavanjem kineskog ekonomskog rasta polako moglo usporiti i njeno odobravanje inozemnih kredita te da bi se situacija u srednjem roku mogla stabilizirati.

No činjenica da su u studiji obrađeni podaci za gotovo pet tisuća raznih transakcija, sklopljenih u razdoblju od 1949. pa sve do 2017., pokazuje da se radi o enormnom broju raznih faktora čije je kretanje nemoguće predvidjeti, a povijest nas uči da njihov utjecaj obično osjetimo u najgorem mogućem trenutku.

(tportal.hr)

Ruska središnja banka nastavlja kupovati zlato, dodajući u ožujku dodatnih 18,7 tona plemenitog metala velikoj zalihi zlatnih rezervi Rusije, objavio je državni regulator

Povećanje je dovelo do zadnje procjene vrijednosti zlata u Rusiji koja je veća od 2.170 tona (69.700.000 unci), što iznosi gotovo 18 posto ukupnih deviznih rezervi zemlje, priopćila je središnja banka.

Rusija je od siječnja do ožujka kupila 56 tona zlata, znači da je u siječnju i veljači kupila 37,3 tona plemenitog metala.

Posljednji korak odražava ukupnu predanost zemlje ranije najavljenom planu diverzifikacije svojih deviznih rezervi zbog raznih geopolitičkih rizika i eliminiranacije oslanjanja ruskog gospodarstva na američki dolar.

Kao dio te politike, središnja banka je znatno smanjila udio novčanica u svojim inozemnim udjelima.

Tijekom proteklih pet godina, kupovina plemenitog metala se održavala na oko 200 tona godišnje, a državni regulator planira zadržati tu stopu kupovine u bliskoj budućnosti.

Rusija je trenutno peti najveći svjetski posjednik zlata, a ubrzava da preuzme mjesto Francuske i Italije u roku od godinu dana.

Istovremeno, Rusija je drastično smanjila svoje udjele u američkim vrijednosnim papirima. Prošle godine, središnja je banka tijekom travnja i svibnja odbacila i prodala 81 milijardu američkih državnih obveznica.

Ta brojka je blizu trenutne vrijednosti ruskih zlatnih rezervi čija vrijednost iznosi oko 90 milijardi dolara. Udio američkih dolara u ruskim deviznim rezervama pao je sa 46 posto na 22 posto u 2018. godini, prema podacima prikupljenim od strane banke Bank of America Merrill Lynch.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Malezija je podnijela kaznenu prijavu protiv banke Goldman Sachs i dvojice bivših bankara zbog pljačke više milijardi dolara iz državnog fonda 1MDB

Američka banka poriče tu optužbu, tvrdeći kako su zavedeni od strane bivše malezijske vlade.

Podružnice bankarskog giganta sa Wall Streeta i njihovi bivši ključni zaposlenici, bivši predsjednik Goldman Sachsa jugoistočne Azije, Tim Leissner i bivši izvršni direktor Roger Ng, optuženi su za organiziranje i trgovanje obveznicama za banku 1MDB, priopćio je malezijsku državni tužitelj Tommy Thomas.

Malezija kaže kako je optuženi otuđio 2,7 milijarde dolara iz 6,5 milijardi dolara vrijednih obveznica, izdanih od strane banke 1MDB i potpisane od strane Goldman Sachsa, u tri odvojene ponude između 2012. i 2013. godine.

Malezija je također podigla optužnice protiv bivšeg zaposlenika banke 1MDB Jasmine Loo Ai Swana i lokalnog financijera Low Taek Jhoa, također poznatog kao Jho Low, koji odbacuje optužbe.

Tužiteljstvo vjeruje kako se dvojac udružio sa Leissnerom i Ngom kako bi podmitio dužnosnike i osigurao izbor i sudjelovanje Goldman Sachsa u tim emisijama obveznica.

Sada Kuala Lumpur želi vratiti otuđenih 2,7 milijuna dolara od Goldman Sachsa, kao i 600 milijuna dolara naknada koje je primila banka.

Tužiteljstvo traži kazne i do deset godina iza rešetaka za svakog optuženog. Novčane kazne mogu iznositi najmanje 1 milijun ringgita (240.000 dolara), prema naplatnim listovima, izvijesito je Reuters.

Milijarde dolara iz malezijskog fonda navodno su se koristile za kupnju raznih stvari… od apartmana na Beverly Hillsu, jahti i privatnih mlažnjaka do umjetnina, u prijevari koja je navodno uključivala i bivšeg malezijskog premijera Najib Razaka.

Budući da je Malezija podnijela optužbe, banka je uzvratila, tvrdeći da je ona bila žrtva malezijskih dužnosnika. Dugogodišnji skandal već je ove godine zakucao prema dolje burzovne dionice banke, koje su pale više od 30 posto.

“Neki članovi bivše malezijske vlade i banke 1MDB lagali su Goldman Sachsu, vanjskom savjetniku i drugima o korištenju prihoda od tih transakcija” – rekao je Goldman u priopćenju koje navode mediji. Dodaje da optužbe ne utječu na njihovu “sposobnost provođenja našeg trenutnog poslovanja na globalnoj razini”.

“Analitičari upozoravaju da je skandal samo vrh ledenog brijega “kriminalnih” djela banke. Unatoč istraživanju u nekoliko zemalja, uključujući i SAD, bez obzira na zločine, načelnici Goldmana nikad neće ići u zatvor, jer su preblizu objema stranama američkog političkog spektra” – izjavio je za RT Jack Rasmus, profesor političke ekonomije na sveučiilštu St. Mary’s Collegeu.

#Također je upozorio da banka vodi svijet prena sljedećoj financijskoj krizi.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

U rujnu je kineski udio u američkim trezorskim fondovima imao najveći pad od siječnja, jer su tekuće trgovinske napetosti s Washingtonom prisilile najveće svjetsko gospodarstvo na poduzimanje mjera za stabilizaciju svoje nacionalne valute

Ipak, Kina kao najveći inozemni vlasnik američkog vanjskog duga, je smanjila udio za skoro 14 milijardi dolara, a cjelokupni udio Kine u ameičkom dugu je pao na 1,15 bilijuna dolara sa gotovo 1,17 bilijuna dolara u kolovozu, prema posljednjim podacima Odjela za riznicu.

Pad je obilježava već četvrti mjesec. Kina slijedi Japan, čiji je udio u američkoj riznici pao na 1,03 bilijuna dolara, na najniže razine od listopada 2011. godine.

Washington je ubrzao izdavanje trezorskih zapisa američkog duga kako bi izbjegao potencijalni rast saveznog deficita zbog masivnog smanjenja poreza kojeg je potaknuo predsjednik Donald Trump, kao i sporazum o potrošnji kojeg je vlada odobrila u veljači.

Kineska kupovina američkog državnog duga opala je tijekom posljednjih mjeseci. Najnoviji pad je došao na vrhuncu eskalacije trgovinskog rata između Pekinga i Washingtona zbog trgovinske neravnoteže, tržišnog pristupa i navodnog krađe američkih tehnoloških tajni od strane kineskih korporacija.

Do sada je SAD nametnula tarife na 200 milijardi dolara vrijednu kinesku robu, a Peking je uzvratio postavljajući tarife na 60 milijardi dolara američke robe i zaustavio kupnju američke sirove nafte.

Stranke su, kako se izvješćuje, spremne nastaviti razgovore o trgovini na sastanku G20 razvijenih zemalja koji će započeti u Argentini 30. studenog.

Do sada je Peking predstavio popis mogućih koncesija. U petak je američki predsjednik izjavio kako će izostaviti “četiri ili pet” velikih stvari u kojima SAD ne želi popustiti.

“Kina želi sklopiti posao. Poslali su popis stvari koje su voljni učiniti, i to je veliki popis koji još nisam prihvatio. Ali u nekom trenutku mislim da radimo vrlo dobro sa poštovanjem prema Kini” – rekao je Trump novinarima.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nacionalna banka Indije (IRB) počela je rasprodaju državnih obveznica američke riznice, pridruživši se nekolicini zemalja koje su počele rasprodavati američki dug radi jačanja domaćih gospodarstava

Udio Indije u državnom dugu SAD-a postupno je smanjen sa 157 milijardi dolara u ožujku na 140 milijardi dolara krajem kolovoza, prema najnovijem izvješću američke državne riznice.

IRB je trebao prodati američke obveznice na tržištu kako bi zaustavio strmo klizanje svoje valute, rupije.

Nacionalna banka je od travnja prodala i strane devize u vrijednosti od 18,6 milijardi dolara, kako bi učvrstila vrijednost rupije.

Inozemni portfeljni ulagači (FPI) su od travnja povukli više od 10 milijardi dolara svojih ulaganja sa indijskog tržišta. To je rezultiralo da rupija izgubi više od 10 posto vrijednosti u odnosu na dolar.

“Ako novčani tokovi FPI-a ne ožive usred trgovinskog rata u SAD-u, IRB će morati prodati još 10 do 15 milijardi dolara američkih obveznica do ožujka” – rekla je banka Bank of America Merrill Lynch.

Prema njezinom izvješću, moglo bi doći do većeg pritiska na središnju banku Indije za prodaju američkih obveznica kako bi se zadovoljila potražnja za dolarima.

Stručnjaci kažu kako bi IRB mogla koristiti dio prihoda od prodaje američkih obveznica kako bi kupila zlato. Statistika je pokazala da su zalihe zlata u kolovozu porasle na 18,64 milijuna unci sa 18,01 milijuna unci u ožujku 2018. godine.

Likvidiranje suverenih obveznica SAD-a nedavno je postao trend među glavnim vlasnicima američkih obveznica.

Najnoviji podaci pokazali su da je Rusija rasprodala gotovo sve svoje udjele u američkom dugu, smanjivši ih za 84 posto tijekom 2018. godine. Udio turskih američkih obveznica pao je za 42 posto u prvoj polovici ove godine.

Japan i Kina, najveći vlasnici američkih vrijednosnica, također su smanjili svoje udjele u kolovozu. Tokio je smanjio udjele na 1,029 trilijuna dolara, najniže od listopada 2011. godine. Pekinške američke obveznice su pale na 1,165 trilijuna dolara, sa 1,71 trilijuna dolara u srpnju, što predstavlja treći uzastopni mjesec pada.

NoviSvjetskiPoredak.com

Kina je prodala 3 milijarde dolara američkih državnih obveznica. Ovo je treći takav potez Pekinga u posljednjih 14 godina, a prvi koji uključuje obveznice s rokom dospijeća od 30 godina

Kina je prodala 1,5 milijarde dolara petogodišnjih obveznica na 3,25 posto, milijardu dolara 10-godišnjih obveznica na 3,5 posto i 500 milijuna dolara 30-godišnjih obveznica na četiri posto, priopćilo je u petak Ministarstvo financija, citira Reuters.

Peking je najveći vlasnik američkog duga.

Od srpnja je Kina uložila 1.17 bilijuna dolara u dug koji je izdala američka Riznica.

Kina je prodala u vrijeme kada je juan deprecirao 10 posto u odnosu na dolar zbog usporavanja trgovinskog rata s SAD-om.

“Za bilo kojeg drugog normalnog korporativnog zajmoprimca, odluka je možda bila da obveznice odstoje na marginama i pričekaju da se tržište malo stabilizira, ali Kina je malo drugačija životinja” – rekao je Reutersu bankar koji je radio na ovom sporazumu.

“Ne mislim da su ljudi posebno zabrinuti za Kinu, i to je samo makro šum” – rekao je banker.

U posljednjim udarcima na trgovini između ove dvije zemlje, Kina je prestala kupovati naftu iz SAD-a.

Kina je dosegnula uvoz sirove nafte iz Amerike od prosječno 334.880 barela dnevno kroz kolovoz, što čini Pekingu drugog po veličini kupca američke nafte nakon Kanade.

Do sada je Washington nametnuo carine (tarife) na 200 milijardi dolara kineske robe, a Peking je nametnuo Americi tarife na uvoz robe u vrijednosti od 60 milijardi dolara.

NoviSvjetskiPoredak.com

Ukupna zaduženost u svijetu lani je dosegnula nove rekorde

Sredinom prošle godine svi sektori – od države, preko tvrtki, pa do stanovništva – ukupno su, prema novoj analizi McKinsey Global Institutea (MGI), analitičke ruke konzultantske tvrtke McKinsey, dugovali, kada se isključe fluktuacije tečajeva, nevjerojatnih 169 bilijuna američkih dolara, ili 236 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) svijeta u cjelini.

Prezaduženi su, može se reći, svi i svuda u svijetu. To je, tvrde ekonomisti, ponajprije posljedica velike likvidnosti i ere jeftinog novca, mjera kojima su države pokušavale pobijediti najtežu ekonomsku krizu od završetka Drugoga svjetskog rata. U tome su i uspjele. No, iako je kriza završila, nastavile su provoditi istu politiku, pa je novac i danas razmjerno jeftin i dostupan.

Ono u čemu najveće svjetske ekonomije nisu uspjele je želja da se smanji zaduženost. Naime, dugovi u svijetu od 2008. kontinuirano rastu. Primjerice, još 2007. godine ukupni su dugovi svih sektora u svijetu, prema podacima iz studije, iznosili 97 bilijuna USD, ili 207 posto svjetskoga BDP-a.

Umjesto da se smanjuju, dugovi su se do sredine prošle godine znatno povećali, upozoravaju u MGI-ju. Tračak optimizma u cijeloj priči je taj što dugovi od 2014. ipak rastu znatno sporije.

Novo zaduživanje

Velik dio “zasluga” za rast svjetskoga duga stručnjaci pripisuju državama. Slično tvrde i domaći analitičari, koji ističu da su države iskoristile eru jeftinog i dostupnog novca kako bi se dodatno zaduživale i time pokrivale manjkove u državnim blagajnama, umjesto da su se okrenule reformama, koje bi im omogućile stvaranje dugoročno održivih fiskalnih pozicija.

- Većina zemalja u svijetu nije provela reforme nužne za jačanje konkurentnosti gospodarstava, već su se okrenule novom zaduživanju. Može se reći da je novac supstituirao nužne promjene – ističe Željko Lovrinčević iz zagrebačkoga Ekonomskog instituta.

- Države u svijetu, uz rijetke izuzetke, nisu provele značajnije reforme, nego su iskoristile razdoblje jeftinog novca kako bi se dalje zaduživale – kaže i Hrvoje Stojić, makroekonomist Addiko banke.

Ipak, netočno bi bilo sav krimen za eksploziju duga u svijetu pripisivati samo državama. Javni je dug, doduše, značajna karika u lancu ukupnih zaduženja, ali ne i jedina. Jedan od glavnih okidača rasta duga u posljednjih desetak godina su i kompanije.

U studiji MGI-ja “Rastući korporativni dug: opasnost ili obećanje?”, primjerice, ističe se da su se brojne kompanije od završetka krize okrenule zaduživanju izdavanjem korporativnih obveznica, budući da su poslovne banke uvelike zavrnule financijsku pipu prema njima. Danas je gotovo petina ukupnog duga kompanija u svijetu u obveznicama, ili gotovo dvostruko više nego 2007., ističe se u studiji.

Pumpanje korporativnog duga ponajviše dolazi iz zemalja u razvoju, posebno iz Kine. Rast korporativnog duga u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta u velikoj je mjeri povezan s jačanjem kineskoga građevinskog sektora, ocjenjuju u MGI-ju.

Konačno, ne treba zanemariti ni dugove kućanstava, koji u svijetu također rastu, iako sporijom dinamikom od dugova država i kompanija. Primjerice, ukupni dugovi stanovništva su sredinom prošle godine, kada se isključe fluktuacije tečajeva, iznosili oko 43 bilijuna USD, dok su 2007. iznosili oko 31 bilijun USD.

Iako se radi o sporijem rastu u odnosu na dugove država i poduzeća, ni taj rast nije zanemariv u kreiranju slike o zaduženosti suvremenog svijeta. Ovdje valja naglasiti, upozorava dio ekonomista, i da na dinamiku i iznose zaduženja stanovništva uvelike utječu promjene na tržištu rada u svijetu.

To se prije svega odnosi na sve veću zastupljenost prekarnoga rada, što smanjuje manevarski prostor za zaduživanje građana. S druge strane, i građani sve češće pribjegavaju refinanciranju postojećih kreditnih obveza.

Svjetske trendove u prezaduženosti donekle prati i Hrvatska. Ipak, s obzirom na dugotrajnu recesiju kroz koju je prošla, te na deklarirani cilj priključenja eurozoni, što podrazumijeva i fiskalnu prilagodbu, kretanja u nas djelomično su drukčija.

Prethodno je razdoblje u nas, naime, uglavnom bilo u znaku razduživanja sektora tvrtki i stanovništva, dok je država tijekom krize povećavala svoj dug. Novim je zaduženjima, kao i druge zemlje, nadomještala neprovođenje reformi.

Oporavak

No, posljednjih godina razina javnoga duga u nas pada. Prema podacima HNB-a, dug opće države u 2007. je iznosio 37,2 posto BDP-a, 2014. dosegnuo je 84 posto BDP-a, a nakon je uslijedio pad pa smo prošlu godinu zaključili s vrijednošću javnoga duga od 77,5 posto BDP-a.

Oporavak bilježi i kreditiranje stanovništva, kao i poduzeća. Prema podacima HNB-a, koje su obradili analitičari Raiffeisena, ukupni krediti stanovništvu u svibnju su premašili vrijednost od 121 milijardu kuna, što je njihova najviša razina od siječnja 2016. godine, dok su ukupni krediti poduzećima za obrtna sredstva i investicije, ističu analitičari Raiffeisena, krajem svibnja premašili iznos od 65 milijardi kuna.

Velika zaduženost u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, povezana je i s nizom rizika. Najveći je, upozoravaju ekonomisti, mogućnost rasta kamatnih stopa, što bi i javne i osobne financije, kao i bilance poduzeća, moglo ponovno baciti na koljena.

- Svaki rast kamatnih stopa bit će problematičan za prezadužene države – upozorava Lovrinčević.

Ipak, valja reći kako ni Lovrinčević ni Stojić ne očekuju da bi kamate u Europi značajnije trebale početi rasti još barem godinu do godinu i pol.

Stručnjaci MGI-ja rizik vide i u prevelikom iznosu korporativnih obveznica koji se nalazi u kategoriji “financijskog smeća”. Unatoč tome, nitko od naših sugovornika ne usuđuje se prognozirati što bi se u budućnosti moglo događati. Živimo, kažu, u potpuno novoj globalnoj ekonomskoj situaciji.

- Ovo je potpuno novi globalni ambijent, situacija u kojoj svijet još nije bio. Velike su količine novca, a kamatne stope su niske. Može iznenaditi da tako velike količine novca nisu izazvale veliku inflaciju, no to se može objasniti promjenama u svijetu energetike, u kojem nafta više nije ono što je nekad bila, te globalizacijom – zaključuje Lovrinčević.
 
(novac.jutarnji.hr)

Najnovije brojke iz američkog Ministarstva financija pokazuju da Rusija i Turska nisu jedine zemlje koje otpuštaju američke dužničke obveznice

Washingtonov drugi najveći vjerovnik, Japan, radi to isto.

Tokio je otpustio 82,9 milijardi dolara, ili sedam posto svojih dužničkih obveznica SAD-a, u zadnjih dvanaest mjeseci.

Samo u lipnju, zemlja je prodala američke dužničke obveznice vrijedne 18,4 milijarde dolara. Japanski još uvijek u svojem posjedu u lipnju ima 1,03 bilijuna dolara američkih dugova, što je najniže od listopada 2011., iako zemlja i dalje ostaje drugi najveći vlasnik američkog duga.

Kina, najveći vlasnik američkog državnog duga ima 1.178 bilijuna dolara dužničkih obveznica, a u lipnju je prodala američke obveznice u vrijednosti od 4,4 milijarde dolara.

Od listopada 2011, Kina je smanjila udio američkih obveznica za 138 milijardi dolara. Prilično beznačajna količina, ali eskalacijski trgovinski sukob s Washingtonom mogao bi potaknuti Pekingu da započne masovno otpuštanje američkih dužničkih obveznica. Taj potez mogao bi izazvati katastrofu za američki financijski sustav.

Likvidiranje američkih obveznica, jedna od najsigurnijih i najaktivnije financijskih sredstava na svijetu, nedavno je postala trend među glavnim posjednicima.

Rusija je ove godine likvidirala 84 posto svojih američkih dužničkih obveznica, a preostalo joj je još u lipnju samo 14,9 milijardi dolara. S odnosima između Moskve i Washingtona koji su na najnižoj točki zadnjih desetljeća, središnja banka Rusije objasnila je da se odluka prodaje američkog duga temelji na financijskim, gospodarskim i geopolitičkim rizicima.

Istodobno, Turska je pala na listi glavnih inozemnih država koje drže američke državne vrijednosne papire, smanjivši svoj udio američkih obveznica u lipnju na 28,8 milijardi dolara sa 32,6 milijardi dolara u svibnju. Turska je smanjila udio obveznica za 42 posto tijekom prve polovice godine.

Državne obveznice su jamstvo duga države s fiksnim kamatama i dospijećem od više od 10 godina.

Financijski instrumenti, kao što su državne obveznice, od vitalnog su značaja za zemlje koje ih koriste za život na kredit. Američke obveznice su ključne za sposobnost američke vlade da posuđuje novac kako bi se uravnotežio proračun.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Centralna banka Rusije je prema podacima za lipanj dodala 106 tona zlata na svoju već postojeću gomilu od 2.000 tona u prvoj polovici 2018. godine

Istovremeno, Rusija je rasprodala najveći dio američkih obveznica koje je posjedovala.

Moskva teži financijskoj neovisnosti i izbjegavanje hegemonije američkog dolara, izjavio je analitičar Anton Mahnovski, direktor fonda ICBF.

„Neke zemlje žele da budu što manje ovisne od američke politike. One odbacuju dolar u trgovinskim transankcijama i američku imovinu kao financijsku rezervu. Rusija je povećala kupovinu zlata tijekom predsjedničke utrke u SAD-u i nije se zaustavila usprkos pobjedi Donalda Trumpa, iako se činilo da je on poželjniji kandidat za Kremlj“ – istaknuo je Mahnovski. Taj analitičar kaže da misli da će Rusija nastaviti gomilati svoje rezerve.

Zlatne rezerve od 2.000 tona približavaju se sovjetskom maksimumu od 2.800 tona postignutom 1941. godine.

Tijekom posljednjeg desetljeća udio zlata u rezervama porastao je deset puta. Rusija je također smanjila svoje zalihe u američkim državnim obveznicama sa 96,1 milijardi dolara u ožujku na samo 14,9 milijardi dolara u svibnju. Rezerve u polugama sada vrijede 460 milijardi dolara, a Centralna banka ima za cilj povećanje te vrijednosti na 500 milijardi.

Analitičar Vladimir Rojankovski iz Međunarodnog financijskog centra u Moskvi prošllog tjedna je upozorio Centralnu banku Rusije da ne bi trebala biti previše ovisna o zlatu.

„U slučaju globalnog pada, radi interesa velikih suverenih investitora u američke državne obveznice, očekujem povećanje špekulativne aktivnosti u svezi sa plemenitim metalima kako bi se umjetno smanjila njihova tržišna vrijednost“ – rekao je Rojankovski.

Skoro dvije trećine ruskih zaliha plemenitog metala čuva se u skladištu Centralne banke u Moskvi, do nedavno obavijenog velom tajnosti.

Ostatak ruskog zlata čuva se u Sankt Peterburgu i Jekaterinburgu na Uralu.

Rusija je jedan od vodećih svjetskih proizvođača zlata. Više od dvije trećine ruskog zlata iskopava se u dalekoistočnim i sibirskim regijama Amuru, Habarovskom, Magadanu, Irkutsku, Krasnojarsku i Jakutiji.

Veliki dio vadi se i u Uralu, Kareliji i Murmansku. Trenutno geolozi procjenjuju da Rusija ima blizu 12.500 tona neiskopanog zlata.
 
(sputniknews.com)

Rusija je u travnju ove godine prodala praktički polovicu ukupnih američkih državnih obveznica ukupne vrijednosti 47,5 milijardi dolara, podaci su izvještaja koje je objavilo američko Ministarstvo financija

Trenutno, kako se precizira, Rusija posjeduje ukupno 48,7 milijardi dolara američkih obveznica.

Na taj način Rusija se u rejtingu zemalja koji u svom posjedu imaju američke obveznice spustila sa 16. na 22. mjesto.

Lider, kada je riječ o investicijama u američke obveznice, i dalje je Kina sa ukupnih 1,18 bilijuna i Japan sa oko bilijun dolara.

Mediji podsjećaju i da je američki Kongres nešto ranije predložio da se protiv ruskih financijskih struktura uvedu sankcije kako bi se zabranilo američkim građanima da vrše bilo kakve transakcije kada je riječ o ruskom državnom dugu.

Te sankcije bi obuhvatile sedam ruskih vodećih banaka – „Sberbanku“, „VTB“, „Gasprombanku“, „Banku Moskve“, Roseljhozbanku“, „Promsvjazbanku“ i „Vnešekonombanku“.

Međutim, američki predsjednik Trump je, ukazuju američki mediji, tu odluku odložio uz obrazloženje da bi se takav rasplet negativno odrazio ne samo na ruske, već i na američke investitore.

Tim povodom oglasio se i ruski senator Aleksej Puškov koji je ocijenio da je odluka ruskih vlasti da se umanji financijska ovisnost od SAD apsolutno „logičan korak“.
 
(sputniknews.com)