Odluka Velike porote iz Fergusona da policajca Darren Wilsona oslobodi optužbe za ubojstvo afroameričkog tinejdžera Michael Browna je bezdušna, ali ne iznenađuje. Ovaj slučaj treba sagledati u kontekstu povijesti istraga i kaznenih progona u značajnijim slučajevima policijskog nasilja, kao i sustavne i rasističke policijske brutalnosti u Americi

Mislim da će ovaj pregled biti koristan pokretu za pravdu u slučaju Michaela Browna i svima koji su uključeni u širu borbu protiv policijskog nasilja u Americi.

Ono što slijedi je, dakle, kratka povijest najpoznatijih slučajeva u kojima je revolt američke javnosti prisilio pravni sustav da se pozabavi slučajevima rasno motivirane policijske brutalnosti, pri čemu postignuti rezultati nisu bili, blago rečeno, zadovoljavajući.

Chicago

Tijekom posljednjih 45 godina Chicago je, kada je kazneno gonjenje pripadnika policije za torturu u pitanju, tipičan primjer ravnodušnosti i zataškavanja od strane dužnosnika.

Dana 4. prosinca 1969, vođe Crnih pantera Fred Hampton i Mark Clark brutalno su ubijeni u policijskoj raciji u koju su bili umiješani državni tužitelj oblasti Cook i “Cointelpro” program Federalnog istražnog biroa (FBI). Negodovanje javnosti dovelo je do federalne istrage o kršenju ljudskih prava. Unatoč nalazu da su policajci tijekom racije ispalili više od 90 hitaca kao odgovor na samo jedan Crnih pantera, Velika porota 1970. nije podigla optužnicu, već je u svom izvješću podjednako okrivila i počinitelje i žrtve.

Zbog gnjeva javnosti nakon ove odluke, imenovan je specijalni tužitelj koji je bio suočen s ekstremnim otporom dužnosnika. On je uspio podignuti optužnicu protiv policije i državnih tužitelja odgovornih za planiranje i provođenje racija – ali ne za ubojstvo i pokušaj ubojstva, već samo za ometanje pravde.

Slučaj je na sudu dospio pred suca s političkim vezama, koji ga je odbacio ne zatraživši čak ni vidjeti obranu optuženih dužnosnika. Gnjev je i ovoga puta, naročito u afroameričkoj zajednici, bio toliko žestok da je tjedan dana nakon što je 1972. donesena ova presuda, smijenjen glavni tužitelj Edward V. Hanrahan.

Skandalizujući slučaj policijske torture “Jon Burge” još jedan je upečatljiv primjer. Dokazi koji su tijekom godina otkrivani pokazali su da je skupina detektiva čikaške policije, većinom bijelaca i predvođena Jon Burgeom, u razdoblju od 1972. do 1991. mučila najmanje 120 Afroamerikanaca.

Još su 1982. državnom tužitelju županije Coocke, Richard M. Daleu, ponuđeni čvrsti dokazi mučenja, ali on nije ispitao, niti je optužio Burgea i njegove ljude. Dale-ev kabinet se narednih sedam godina nastavljao služiti priznanjima žrtava iznuđenih torturom. Mnoge od ovih ljudi je poslao u zatvor, osudivši na smrt desetoricu, premda ih je kasnije spasio moratorij na smrtne kazne iz 2000. i pomilovanje tadašnjeg guvernera George Ryana iz 2003.

Godine 1989. lokalno državno odvjetništvo odbilo je otvoriti istragu o tome, a isto su učinili i ministarstvo pravosuđa 1996. i državni tužitelj okruga Cook Richard Devine pet godina kasnije. Zbog neprekidnog pritiska javnosti, istraga torture dodijeljena je 2001. politički povezanom specijalnom tužitelju. Međutim, nakon istrage koja je trajala četiri godine i koštala sedam milijuna dolara, i on je odbio podići optužnicu objavivši umjesto toga zataškavajući izvještaj koji je Dalea, Devinea i brojne visoke dužnosnike čikaške policije – oslobodio optužbi.

Tek je 2008. državni tužitelj optužio Burgea za krivokletstvo i ometanje pravde, za što je 2010. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri i pol godine. Nakon toga, međutim, državni tužitelj je odbio za ista djela goniti i Burgeove suučesnike.

New Orleans

Chicago nije usamljeni primjer toga koliko je teško isposlovati pravdu za žrtve policijskog nasilja. U New Orleansu je 1980. skupina bijelih detektiva odgovorila na ubojstvo bijelog policajca teroriziranjem tamošnje crne zajednice Alžira, ubivši pritom četvero nedužnih ljudi i mučeći mnoge druge “booking and bagging” metodom: prebijanjem osumnjičenih telefonskim imenicima i gušenjem plastičnim vrećama navučenim preko glave.

Od sedmorice policajaca protiv kojih je ministarstvo pravde podnijelo optužnice za narušavanje ljudskih prava mučenjem jedne od žrtava – trojica su osuđena. Nijedan nije optužen za četiri ubojstva, niti za druga djela mučenja.

Neposredno nakon uragana Katrina, pripadnik policijskih snaga New Orleans-a usmrtio je 2005. hicem iz pištolja nenaoružanog Afroamerikanca Henry Glover-a, nakon čega je nekoliko njegovih kolega spalilo tijelo kako bi zataškali zločin. Policajci iz New Orleansa pucali su i ubili i dvojicu nenaoružanih Afroamerikanaca na mostu Danciger.

Nakon loše provedene istrage državnih vlasti, Odjel za ljudska prava pri Ministarstvu pravosuđa podiglo je optužnicu protiv policajaca umiješanih u ova dva slučaja i dobilo presude za neke od glavnih počinitelja. Međutim, prizivni sud Petog okruga poništio je presudu u slučaju Glover, a sudac je, navodeći kršenje procedure od strane vlade, napravio izuzetan korak odobrivši optuženim policajcima u slučaju Danciger novo suđenje.

New York

Jedan pripadnik newyorkške policije je 1997. u toaletu policijske stanice seksualno napao Abnera Luima, američkog građanina haićanskog podrijetla, gurnuvši mu u rektum polomljenu dršku metle. Luimin napadač je potom optužen za kršenje ljudskih prava, dok su trojica njegovih suučesnika optuženi za prikrivanje zločina.

Pošto se Luimin napadač izjasnio krivim, njegovi suučesnici su osuđeni, ali je prizivni sud Drugog županije poništio presude na temelju tvrdnje da među odvjetnicima policajaca postoji sukob interesa. Nakon što su osuđeni po drugi put, prizivni sud je ponovo poništio presude, ali sada na temelju tvrdnje da nije postojalo dovoljno dokaza za umišljaj.

Četvorica pripadnika Odjela za ulične zločine newyorkške policije ispalila su 1999. godine 41 hitac u Amadu Diala, emigranta iz Gvineje koji je posegao za novčanikom, pogodivši ga 19 puta. Policajci su optuženi za ubojstvo drugog stupnja i slučaj je preseljen na sjever države, gdje ih je porota oslobodila.

U srpnju 2014. godine, pripadnici newyorkške policije uhitili su Afroamerikanca Erik Garner-a jer je navodno prodavao cigarete bez taksativnih markica. Stegli su ga za vrat, što je zakonom zabranjeno, oborili licem prema zemlji is rukama na leđima, nabili mu lice u pločnik, gdje je nekoliko minuta kasnije umro od posljedica srčanog udara. Ovaj smrtonosni napad, koji je i snimljen, trenutno je pod istragom Specijalne velike porote, imenovane od strane okružnog javnog tužitelja.

Los Angeles

Jedan od najozloglašenijih slučajeva bilo je i brutalno premlaćivanje Rodney King-a od strane petorice pripadnika losanđeleske policije 1991. godine. Brutalnost je najvećim dijelom zabilježena na snimci koja prikazuje i kako nekoliko policajaca stoji u blizini, ne poduzimajući ništa da se premlaćivanje bespomoćnog čovjeka zaustavi.

Četvorica policajaca otpuženi su na državnoj razini za napad smrtonosnim oružjem i primjenu prekomjerne sile. Suđenje je preseljeno u okrug s većinski bijelim stanovništvom i trojica policajaca su oslobođeni svih optužbi, dok je četvrti oslobođen optužbe za napad smrtonosnim oružjem, kao i još nekih manjih optužbi. Međutim, porota nije uspjela donijeti presudu za primjenu prekomjerne sile.

Nakon gnjevnog ustanka afroameričke zajednice Los Angelesa koji je rezultirao smrću pedeset i troje ljudi i oko dvije tisuće ozlijeđenih, američko ministarstvo pravde podiglo je optužnice protiv četvorice policajaca, a savezna porota osudila je dvojicu, a ostale oslobodila.

Kolovoza prošle godine, pripadnici losanđeleske policije ubili su nenaoružanog i mentalno oboljelog Afroamerikanca Izel Ford-a, koji je po izjavama svjedoka ubijen s leđa dok je ležao na zemlji. Unatoč masovnim prosvjedima, do danas nema istrage Velike porote, izvješće o obdukciji tek treba biti objavljen, a ni policija Los Angelesa nije završila internu istragu.

Oakland

Kasnih devedesetih u Oaklandu u Californiji, policijska postrojba zvana “Rough Riders” je sustavno premlaćivala, lažno optuživala i podmetala narkotike Afroamerikancima za koje su tvrdili da dilaju drogu. Protiv četvorice “Ridersa” Okružno javno tužilaštvo podiglo je optužnice i suđenje je preseljeno u okrug u predgrađu. Kolovođa je pobjegao iz zemlje i suđeno mu je u odsutnosti.

Nakon jednogodišnjeg suđenja pred podijeljenom porotom u kojoj nije sjedio niti jedan Afroamerikanac, policajci su oslobođeni osam optužbi, a porota je zapela na preostalih 27 točaka. Nakon urgiranja tadašnjeg gradonačelnika Jerry Browna, policajcima nije ponovo suđeno.

Također u Oaklandu, u ranim jutarnjim satima uoči dočeka nove 2009, pripadnik policijskih snaga BART (Bay Area Rapid Transit – željeznički sustav San Francisca) pucao je i ubio mladog Afroamerikanca Oscar Grant-a, koji je u staničnoj gužvi ležao nenaoružan, lica okrenutog ka zemlji. Pucnjava i ubistvo zabilježeni su na snimci i izazvali su militantne prosvjede u Oaklandu.

Još jedna bijela porota odbacila je optužbe za ubojstvo, proglasivši policajca umjesto toga krivim za ubojstvo iz nehaja. Ubojica Oscara Granta proveo je manje od godinu dana iza rešetaka, da bi zatim ministarstvo pravde otvorilo istragu o kršenju ljudskih prava, ali nikakve optužnice nisu podignute.

Milwaukee

Potaknuta programom CompStat koji promovira agresivan rad policije, izvjesna jedinica bijelih policajaca iz Milwaukee-ja zaustavljala je u razdoblju od 2007. do 2012. i nezakonito pretresala do gole kože više od 70 Afroamerikanaca, za koje su tvrdili da su pod istragom zbog trgovine drogom. Tijekom tih pretresa, obično vršenih na ulici, policajac koji je za to bio zadužen zavlačio im je ruke u donje rublje i pretraživao im genitalije i anuse.

Kada se saznalo za ovu izuzetno nezakonitu praksu, javni tužitelj okruga Milwaukee podigao je optužnicu protiv kolovođe grupe, Michael Vagnini-a, za brojne slučajeve seksualnih napada, nezakonitih pretresa i službenih prekršaja, dok su trojica pripadnika druge jedinice također optuženi za sudjelovanje u dva pretresa. Zapovjednik jedinice i još nekoliko njezinih pripadnika koji su prisustvovali mnogim pretresima – nisu bili optuženi.

Optuženim policajcima dopušteno je da se izjasne krivima za blaže prekršaje te je Vagnini dobio 36 mjeseci zatvora, dok su kazne ostale trojice sveukupno iznosile manje od mjesec dana zatvora. Izjasnivši se krivima, obećano im je da neće biti optuženi za kršenje federalnih građanskih prava.

Istrage obrazaca i prakse

Ovi slučajevi samo su vrh ledenog brijega kada je riječ o slučajevima u kojima rasističko policijsko nasilje nije podvrgnuto podjednakoj pravdi pred zakonom. Nedavno je ministarstvo pravde odbilo u Little Rocku u Arkansasu kazneno goniti policajce koji su ubili Eugene Elison-a, vremešnog Afroamerikanca koji je šetao ispred svoje kuće sa štapom u ruci, iako su postojali dokumentirani izvještaji o nedavnim ubojstvima crnih muškaraca koja su počinili policajci u gradovima Chicago, Houston, San Antonio, Beaver Creek u Ohio i u Sarasoti u Floridi.

Američki kongres je 1994. godine, priznavši da je kršenje discipline i nasilje ipak bilo sustavno u mnogim dijelovima zemlje, donio 42.US Code Section 14141, dajući ovlaštenje ministarstvu pravosuđa da podiže optužnice protiv policijskih odjela navođenjem obrazaca i praksi neustavnog ponašanja, te da dobavlja širok spektar sudskih naloga, nagodbi i neovisnih promatrača kako bi se reforme takvih praksi implementirale.

Iako bez dovoljno ljudi, Odjel za obrasce i prakse pri ministarstvu pravde ustremljivao se tijekom posljednjih 20 godina na sistemske i diskriminatorne nedostatke u zapošljavanju, nadzoru i kontroli u brojnim policijskim odjelima. Posebno sramna djela ili čitav niz djela policijske brutalnosti često potaknu Odjel da započne istragu, a njegovi odvjetnici onda pokreću nagodbe ili sudske naloge u Cincinnatiju, Pittsburghu, Stubenvilu u Ohiou, New Orleansu, Portoriku, Oaklandu i Miamiju.

Odvjetnici koji su se bavili slučajevima iz Little Rocka zatražili su prošlog mjeseca od ministarstva pravosuđa da provede istragu o obrascima i praksama u losanđeleskoj policiji, a Odjel sada navodno istražuje praksu policije grada Fergusona. Iako ove istrage nisu univerzalni lijek, one nude mehanizme za razotkrivanje i reformu nesumljivo neustavnih policijskih praksi, a pokazale su i koliko je sustavno policijsko nasilje i dalje rasprostranjen problem.

U svjetlu ove povijesti, predodređeni neuspjeh pristrasnog lokalnog tužitelja u podizanju optužnice protiv Darren Wilsona ne bi nas trebalo iznenaditi. Međutim, pokret za pravdu za Michaela Browna skrenuo je veliku pozornost na širom zemlje rasprostranjeni problem sustavnog i rasističkog policijskog nasilja.

Prije samo dva tjedna, slučaj Brown je zajedno sa Burge-ovim slučajevima mučenja predstavljen Odboru Ujedinjenih naroda protiv torture u Genevi. Pokret bi sada trebala usmjeriti svoju pažnju ka ministarstvu pravosuđa i da za Wilsona zatraži podizanje federalne optužnice za povredu ljudskih prava, kompletnu istragu obrazaca i prakse u policiji Fergusona i šire zaustavljanje sustavnog i rasističkog policijskog nasilja.

Kako nas povijest bitke protiv rasističkog policijskog nasilja nepogrešivo uči, javni prosvjed i uznemirenost moraju nastaviti, ne samo u Fergusonu, nego diljem zemlje. Jer, kako je to prije mnogo godina ispravno primijetio Frederick Douglas, sila ne staje dok je ne zaustaviš.
 

 

 
 
(pescanik,youtube.com/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19517"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Barack Obama: “Sjedinjene Američke Države su napokon polako izašle iz krize, dok Europa još tone!”

Stopa ubojstava u financijski uništenom istočnom dijelu grada St. Louisa danas premašuje nacionalni prosjek za čak sedamnaest puta. Ovo je najveći prosjek u cijelom SAD-u, a državni odvjetnik Wiggington sve uspoređuje s Divljim Zapadom. Kako je i policiji srezan budžet za dodatnih 33%, teško je očekivati bilo kakav napredak.

Neoliberalni kapitalizam i privatni FED, kao i nedavna recesija i globalna kriza utjecali su na sve države svijeta, a upravo je SAD možda i najlošije prošao – ukoliko pričamo o srednjoj klasi. Izuzev bankara, građani su dodirnuli dno. Detroit je od grada s najvećim BDP-om postao kapitalistička ruševina, a ništa bolje nije niti u Las Vegas-u ili New York-u gdje ljudi žive u ‘alternativnim’ naseljima.

Američki blogeri već se duže vrijeme bave ovim pitanjem, a bloger Investment Watch opisao je cijelo stanje kroz 24 alarmantna znaka da sve ide u krivom smjeru.

1. U Detroitu je čak 70.000 zgrada napušteno ili u ruševnom stanju

Gradonačelnik Dave Bing je tako srušio oko 6.700 opasnih ili napuštenih domova, a nitko nije niti pokušao ostvariti njihovu sanaciju. Do danas se brojka tih nekorištenih zgrada popela na nevjerojatnih 70.000, no nitko ne razmišlja o mogućem korištenju za beskućnike već je jedina opcija rušenje.

2. Jedna trećina površine Detroita (140 kvadratnih milja) je napuštena ili nekorištena

Određeni dijelovi ovog grada tako izgledaju kao Černobil, a očigledno je i da je ekonomska katastrofa utjecajna poput nuklearne. Stanovništvo je palo za čak 25%, a očekuje se još rapidniji pad.

3. Predgrađe Phoenixa prije krize bilo je ‘meka’ građevinskih poduzetnika s cijenom od 90 dolara po  kvadratnom metru zemljišta. Danas je cijena pala na svega 9 dolara

Iz tog razloga i u Arizoni možemo vidjeti ‘gradove duhova’ koji podsjećaju na postapokaliptički SF. Ljudi odavno žive u neljudskim uvjetima, šatorima, kampovima ili podzemnim željeznicama i ne postoji inicijativa za drugačije strategije.

4. Chicago zatvara 54 javne škole

Kolaps budžeta ovog nekad ekonomski iznimno snažnog grada došao je do alarma, pa je jedna od strategija ‘krpanja’ i gašenje škola, što će učenike usmjeriti ka skupim privatnim ustanovama ili školovanju kod kuće.

5. Baltimore je 2013. godine imao proračunski deficit od 3.2 milijarde dolara

Takva činjenica ipak ne zabrinjava lokalne čelnike, pa će se obratiti za bailout službenoj administraciji SAD-a. Na taj način se dug rješava dugom, pa stručnjaci apostrofiraju da s obzirom na troškove ovaj potez neće oporaviti gospodarstvo grada.

6. Stopa ubojstava u financijski uništenom istočnom dijelu grada St. Louisa danas premašuje nacionalni prosjek za čak sedamnaest puta

Ovo je najveći prosjek u cijelom SAD-u, a državni odvjetnik Wiggington sve uspoređuje s Divljim Zapadom. Kako je i policiji srezan budžet za dodatnih 33%, teško je očekivati bilo kakav napredak.

7. Propast predgrađa diljem SAD-a

Statistika je neumoljiva, pa je tako jasno vidljivo kako je u 91 od 100 najvećih predgrađa SAD-a zabilježen veliki pad zaposlenosti koji bi, ukoliko se ovo nastavi, mogao izazvati potpuni slom rubnih dijelova grada i okretanje ka kriminalu.

8. U posljednjih deset godina država Michigan ostala je bez 48% svih poslova vezanih uz proizvodnju

Iz tog razloga se povećanje uvoza ubrzano povećava, pa bi do 2020. veći dio država mogao ovisiti isključivo o tom aspektu što su poražavajuće brojke za trenutnu administraciju.

9. Gotovo 50% sve gradske rasvjete u Detroitu ne radi

Broj od 85.000 gradskih svjetiljki je danas prepolovljen, iz razloga što siromašni dio stanovništva krade žice od bakra i preprodaje ih. To su očajni postupci, pa gradska vlast ipak ima dozu fleksibilnosti iako nema novaca za nadomjestak i popravak.

10. El Centro i Yuma su dosegnuli stopu nezaposlenosti od 25%

To je izuzev nacionalnog rekorda dokaz kako su prigradska područja u kolapsu, što zbog odlaska stanovništva, što zbog sve snažnije stope kriminala.

11. Preko 1.000 ljudi živi u tunelima pod Las Vegasom

Već smo pisali o ovakvim slučajevima, u kojima se stanovništvo istjerano iz vlastitih domova sve češće odlučuje na život u improviziranim naseljima.

12. Nasilni zločini u Oaklandu su se u prošloj godini povećali za 23%

Ukoliko ne brojimo samoubojstva, broj nasilnih zločina sve je veći, a takav moment najvidljiviji je u Oaklandu gdje su dvije velike bande preuzele zakon u vlastite ruke. Tako je samo u drugoj polovici 2012. počinjeno čak 2.000 oružanih pljački. Vlast se ne želi pozabaviti problemom ‘zbog nedostatka financija’.

13. U Oaklandu je tijekom 2012. godine čak 11.000 domova, auta i poslovnih mjesta opljačkano putem provala

To je samo dodatak na gore navedeni podatak, a matematikom dobivamo brojku od nevjerojatne 33 pljačke svakoga dana.

14. Jedinica za antigangstersko djelovanje u Chicagu broji svega 200 policajaca

S obzirom na nedostatak financija, srezan je broj ‘udarnih’ policajaca, pa je tako danas omjer 200:100.000 s brojem policijskih službenika i kriminalaca povezanih uz gangsterske skupine. Samim time je stvoreno plodno tlo za čitav niz kriminalnih aktivnosti.

15. Broj ubojstava u Chicagu jednak je broju ubojstava u cijelom Japanu

Ništa bolje nije niti drugdje, a prosjek ubojstava u Chicagu sličan je onima u Salvadoru, Ruandi, Siera Leoneu ili Zimbabveu.

16. Stopa ubojstava u Flintu, Michigan, veća je od one u Bagdadu

Grad veličine Osijeka kojeg je ‘proslavio’ Michael Moore u prošloj godini imao je 66 ubojstava, što je u postotku veći broj od najgorih svjetskih prijestolnica.

17. Da je New Orleans država, bio bi drugi na svijetu po stopi ubojstava

Kada se gleda postotak ubojstava na broj stanovnika, ovaj razoreni grad bio bi odmah iza Belizea. Ovakvi frapantni podaci samo su plod maćehinske strategije Vlade prema potopljenom području.

18. Meksički narko karteli su proteklih godina djelatnost u SAD-u podignuli za preko 2.000%

U 2006. su meksički narko karteli poslovali unutar 50 različitih gradova u SAD-u s potencijalnim padom, a već 2010. iskoristivši ekonomski kolaps gospodare u čak 1.286 gradova. Današnja brojka je nepoznata i pitanje je samo koliko je ovaj postotak dodatno narastao.

19. Dva milijuna stanovnika New Yorka živi na bonovima za hranu

Brojka je 2007. godine bila na nešto manje od milijun, danas je narasla na preko dva milijuna. To je neposredni dokaz da je mnogima voda došla ‘do grla’.

20. U prošloj godini broj beskućnika u NY-u povećao se za 19%

Dodatni problem je to što ova brojka raste iz godine u godinu, bez potencijalnog pada i rješenja za situaciju. Podzemne željeznice tako postaju sve logičnije rješenje za očajne Amerikance.

21. Svako treće dijete u SAD-u živi bez oca

Osim financijske propasti, SAD-om se širi i obiteljska kriza. Gotovo polovica brakova završava razvodima, a najviše za sve ispaštaju djeca. Roditelji često posežu za samoubojstvima ili odlascima u zatvore.

22. 45% sve djece u Miamiju živi na rubu gladi

Afrika je svima pojam oskudice, no takva praksa sve bliža je i u samom SAD-u. Siromaštvo u najranijoj životnoj dobi jednosmjeran je put ka kriminalnim djelatnostima.

23. U Clevelandu iznad 50% djece živi u potpunom siromaštvu

Još jedan od gradova gdje djeca plaćaju danak bankarskim poigravanjima. Život bez obitelji, hrane i krova nad glavom postaje stvarnost.

24. Detroit je najsiromašniji grad SAD-a, a čak 60% sve djece nema niti dva obroka na dan

Za kraj je ostavljen najdramatičniji primjer. Nekada najbogatiji grad postao je najsiromašniji, ljudi žive u šatorima i pitanje je dana kada će eskalirati nasilje.

Banke bacile SAD na koljena – Život u podzemlju i šatorima, razorene obitelji i samoubojstva kao rezultat deložacija

Iako se mnogi analitičari na prst krivnje uperen prema bankama vade na činjenicu da su ‘ljudi sami potpisivali takve ugovore koji su uzrok deložacijama’, odgovor je daleko dublji. Vlast otvoreno simpatizira banke putem zakona i onemogućavanja zaštite građana, pa se događaju slučajevi kada banke uzimaju nekretnine čak i kada je dug gotovo otplaćen. Unatoč tome što su mnoge banke i investicijske kuće direktno odgovorne za krizu nesavjesnim poslovanjem, malo su ili nikako kažnjene.

Gotovo nevjerojatne brojke objavili su brojni blogeri i britanski The Daily Mail, a tiču se sve većeg broja Amerikanaca koji iz više razloga, najčešće bankarskih deložacija, sele i doslovno žive u napuštenim tunelima podzemnih željeznica, ‘šatorskim gradovima’ ili pak u prirodi, daleko od moderne civilizacije.

Život u podzemlju

Tri grada koja se trenutno ističu po životu u podzemlju su Las Vegas, New York i Kansas City. ‘Tunelski ljudi’, kako su prozvani u medijima, žive pod ulicama velikih gradova i unatoč objavama kako je recesija stvar prošlosti – sve je veći broj beskućnika. Distopijska SF literatura je tako realnost, bez obzira što Zemlju nije zadesila apokalipsa. Kampovi u podzemlju Kansasa su se suočili i s novim problemima jer ih policija nastoji uništiti zbog ‘nesigurnog okoliša’.

Lokalne vlasti pak etiketiraju stanovnike naselja kao ‘zapuštenu sirotinju koja živi u smeću i prljavim pelenama’. S obzirom da su pelene zbilja i pronađene, to je još jedan dokaz očaja jer su obitelji prisiljene odgajati djecu u tom mračnom okruženju. Pretpostavka je da u tunelu samo pod Kansasom živi preko 1.000 ljudi, a grad unatoč agresivnom nastupu nije omogućio nikakav drugi smještaj.

‘Ljudi krtice’ i ‘Trolovi’ žive u mraku, vlazi i gladi

Niti pod Las Vegasom nije bolje. Tamošnji labirint tunela duljine oko 200 milja dom je za 1.000 ljudi koji su nazvani ‘Trolovima’. Bungalovi, šatori i kreveti najbolji su opis ovog prebivališta. U New Yorku je pak u tijeku opća mobilizacija policije u želji da se ljude potjera iz ovakvih podzemnih nastambi. ‘Ljudi krtice’ zbog tih razloga ne žive u organiziranom podzemnom društvu već odvojeno, samotno i skriveno.

NY Post je pisao o tim prostorijama. ‘Njihov svijet je prepun tekućine, uskih prostora, shizofrenih susjeda, gladi, vrućine i hladnoće. U prehrani se oslanjaju na ostatke iz restorana i smeće, a broj im je u protekloj godini narastao za čak 19%’. Tuneli su sve popunjeniji i nastaje stroži režim primanja u ovakve zajednice u mjestima gdje postoji organizirana struktura i upravljanje.

‘Šatorski gradovi’ postali stalno prebivalište

Oni koji nisu pronašli svoje mjesto u podzemlju, žive u daleko većim i organiziranijim ‘šatorskim gradovima’. Ovi tipovi naselja su prije godinu, dvije bili u centru medijskih zbivanja, da bi danas sukladno s propagandom ‘ekonomskog oporavka’ bili u potpunosti ignorirani. Naselja se rapidno povećavaju, a i sve su stabilnija jer žitelji nemaju dugoročne planove o odlasku.

‘Šatorski gradovi’ danas su evoluirali i stanovnici sve češće grade i drvene ili montažne kuće, a lokalne vlasti se protiv toga bore s nedostatkom građevinskih dozvola i racijama. Procjena je da preko milijun djece školske dobi nemaju krov nad glavom, što je porast od nevjerojatnih 57% naspram 2007. godine. No, i ovdje su beskućnici uspjeli doskočiti organima vlasti.

Nomadska automobilska naselja trauma za djecu

Tako je sve prisutniji i novi format gradova sa stotinama kamp kućica i vozila parkiranih u prirodi. Ljudi su posljednje novce ‘iz čarape’ utrošili u stare kombije, automobile i kamp kućice te su nakon deložacija odlučili živjeti u ovakvim nomadskim naseljima. Sociolozi i psihijatri smatraju kako na tisuće djece odrasta u posve novim uvjetima što će se u budućnosti odraziti na sliku Amerike u cjelini.

‘Vršnjaci mi se smiju nakon što čuju da živim s tatom i braćom u kombiju, pa me je sramota tako što i priznati. Srećom, pa me ne zadirkuju, a i to je ionako samo život i činimo ono što činimo. Možda nismo dio ‘vašeg svijeta’, ali ne smatram to zlostavljanjem’, izjavio je u intervjuu dječak pod imenom Austin Metzger, koji se školuje u očevom kombiju uz braću, gdje su završili nakon otkaza i majčine smrti.

Zatvori i samoubojstva kao posljednja opcija

Iz tog razloga su učestalija i kriminalna djela koja na koncu odvajaju obitelji, pa roditelji nerijetko završavaju u zatvoru, a djeca u domovima. Stručnjaci navode da je ponekad čak i takvo uništavanje nukleusa ‘najbolje rješenje u očajnoj situaciji’. Danas je u američkim zatvorima nevjerojatnih 25% svih svjetskih zatvorenika, a šokantna činjenica je kako je trećina od tog enormnog postotka u zatvoru zbog problema s plaćanjem dugova.

Završni akt očaja koji ponajviše zabrinjava stručnjake je samoubojstvo. Među muškarcima SAD-a ovo je sedmi uzročnik smrti uopće, a katastrofalne proporcije ovaj trend poprima nakon što se zaključilo da je na trećem mjestu uzročnika smrtnosti kod mladića od 15-24 godine. Samoubojstvo zbog PTSP-a je na drugom mjestu dok je novac na prvom. Krajnji problem je ipak to što mediji i znanstvena zajednica i dalje ne promatraju širu sliku ovog ‘monetarnog nasilja’.

Uzroci su banke pod protekcijom vlasti

Iako se mnogi analitičari na prst krivnje uperen prema bankama vade na činjenicu da su ‘ljudi sami potpisivali takve ugovore koji su uzrok deložacijama’, odgovor je daleko dublji. Vlast otvoreno simpatizira banke putem zakona i onemogućavanja zaštite građana, pa se događaju slučajevi kada banke uzimaju nekretnine čak i kada je dug gotovo otplaćen. Unatoč tome što su mnoge banke i investicijske kuće direktno odgovorne za krizu nesavjesnim poslovanjem, malo su ili nikako kažnjene.

Teret su iz tog razloga platili građani, a banke su se još dodatno okoristile situacijom te su uzele i stvarne vrijednosti, poput nekretnina. Paralelno država ulaže ogromne količine novca u gotovo nebitne stvari, bez prave brige o ugroženim građanima. Mikro primjeri makro situacija su tako eskalirali u dugotrajnom PTSP-u za milijune mladih koji odrastaju bez krova nad glavom i roditelja, a budućnost će pokazati kolika je zapravo dubina ove očajne situacije i postoji li šira slika zbog koje se sve događa.
 
(activistpost.com/uredio: nsp)