Uragan Florence, koji je rano u petak ujutro došao na kopno, direktno je udario na nuklearno postrojenju Brunswick u Southportu u američkoj saveznoj državi Karolini

Oko (centar) uragana – gdje su najjači vjetrovi – upravo se sada kovitla izravno iznad zgrada nuklearne elektrane sa vjetrovima brzine od 150 kilometara na sat.

Najmanje dvanaest aktivnih nuklearnih elektrana stoje na izravnoj putanji uragana Firence.

Mnogi Amerikanci zabrinuti su jesu li te nuklearne elektrane spremne preživjeti najgori scenarij izravnog udarca uragana.

Sada znamo da je došlo do izravnog udara. Srećom, vjetar uragana je pao sa 220 km/h na oko 150 km/h tijekom posljednjih 48 sati.

Sada samo molitva može spasiti da se te nuklearne elektrane teško ne oštete ili unište od strane oluje.

Kao što pokazuje karta, elektrana Brunswick se nalazi južno od Wilmington, North Carolina. Upravo je to mjesto gdje se trenutno nalazi oka uragana.

Dužnosnici Sjeverne Karoline trenutno izvještavaju da je gotovo pola milijuna građana ostalo bez električne energije.

Nuklearna elektrana Brunswick je jedna od nekoliko elektrana koje su navodno “isključene” prije dolaska oluje. No mainstream mediji su, što ne iznenađuje, sustavno lagali javnost o tim zatvaranjima.

Nuklearne elektrane zahtijevaju tjedne da bi se rashladile crpke nakon čega bi se moglo provesti zatvaranje i isključivanje nuklearne elektrane.

Ne mogu se jednostavno isključiti u trenu kao prekidač za svjetlo. Ako se rashladne pumpe ne uspiju rashladiti u bilo kojem trenutku tijekom dugotrajnog postupka zatvaranja, šipke nuklearnog goriva mogu prokuhati vodu rashladne tekućine i povećati temperaturu dok se ne dogodi nuklearno taljenje.

Ništa od toga nije javno objavljeno od strane lažnih mainstream medija koji rutinski šute o rizicima nuklearne energije.

U ovom trenutku, sve što možemo učiniti je nadati se i moliti da nuklearni objekti elektrane Brunswick izdrže vjetrove i poplave oluje.

Čak i ako nešto krene po zlu s jednim ili više od tih objekata, budite uvjereni da će mediji lagati i prikrivati čak i ako zračenje dođe u atmosferu, baš kao i tijekom katastrofe u Fukushimi.
 

NEW: #Hurricane #Florence has made landfall near Wrightsville Beach, North Carolina at 7:15 AM EDT (1115 UTC) with estimated maximum winds of 90 mph (150 km/h), and a minimum central pressure estimate of 958 mb (28.29″). https://t.co/tW4KeGdBFb pic.twitter.com/vzpe6MjTf9

— National Hurricane Center (@NHC_Atlantic) September 14, 2018

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Znanstvenici su otkrili tijekom prošlog tjedna misteriozne radioaktivne čestice diljem srednje i zapadne Europe

Prema Njemačkom uredu za zaštitu od zračenja, povećane razine zračenja sadrže čestice rutenija-106, izotopa koji se koristi u liječenju raka terapijom zračenja.

Povećane razine rutenija-106 su otkrivene u zraku u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Švicarskoj, piše Rt.com.

Iako dužnosnici kažu da nema potrebe za panikom, oni ne znaju otkuda je materijal došao. Povišene razine zračenja ne predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje. No, vjerujete li svojoj vladi?

„Nove analize izvora radioaktivnog materijala vjerojatno ukazuju na puštanje materijala u južnom Uralu”, izjavio je Ured za zaštitu od zračenja, „ali i druge regije u južnoj Rusiji ne mogu se isključiti.”

Ured je rekao da, iako je samo detektirano prisustvo rutenija-106, to isključuje nesreće vezane za nuklearne elektrane.

Slični “nagli porasti” u detekciji radioaktivnih čestica su se događali diljem Europe u prošlosti, ali su rijetki.

U veljači je su otkriveni tragovi radioaktivnog joda-131 u nekim dijelovima Europe, iako je izvor radioaktivnosti bio jako slab.

Francuski institut IRSN objavio je da su tragovi radioantivnosti otkriveni u Norveškoj, Finskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Češkoj, Francuskoj i Španjolskoj.

POGLEDAJTE službenu EU mapu radioaktivnosti (LINK).
 

Radioactive boar found in Sweden 31 years after #Chernobyl https://t.co/9VZwNYhsiC pic.twitter.com/XdSybuS0Np

— RT (@RT_com) 7. listopada 2017.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Fukushima je prisilila 160 tisuća ljudi da odu iz svojih domova

Uragan Irma prijeti uništenjem dva nuklearna reaktora kada dođe na Floridu ovog vikenda, izazivajući strahove od katastrofe u stilu Fukushime.

Dvije nuklearne elektrane Florida Power & Light, nuklearne elektrane Turkey Point i St. Lucie, razmišljaju o gašenju reaktora kako bi se pripremili za masivnu oluju.

“Ako očekujemo da će na oba objekta doći do izravnog udara, ugasit ćemo jedinice”, izjavio je glasnogovornik FPL-a Peter Robbins, dodajući kako će odluka biti “donešena unaprijed”.

Irma, oluja kategorije 5+ (jer ne postoji kategorija 6), će udariti na područje Floride u subotu ujutro.

Nuklearna elektrana Turkey Point je preživjela uragan Andrew klase 5 u 1992. godini, usprkos 90 milijuna dolara štete koja nastala na ostatku područja.

Irma, s druge strane, izaziva strah od incidenta nalik na onaj u Fukushi.

Nuklearna elektrana u Fukushimi u Japanu, dogodila se nakon potresa i tsunamija 2011. godine, koji je onemogućio reaktore generatora za hitne slučajeve, što je dovelo do tri nuklearne nesreće i oslobađanja neočekivane količina radioaktivnog materijala.

Povijesni incident prisilio je oko 160.000 stanovnika da pobjegnu iz svojih domova, a čišćenje radioaktivnih tvari u regiji je čak i sadaprisutno nakon skoro sedam godina intenzivne zaštite i čišćenja.

Kao što smo izvijestili, američka vlada i mediji umanjili su devastaciju usred zabrinutosti da bi radioaktivni oblak mogao prijeći Tihi ocean i raširiti se diljem Kalifornije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kada je Donald Trump postao predsjednik, naslijedio je i užarenu geopolitičku situaciju u Ukrajini, Sjevernoj Koreji, Siriji, Afganistanu i na Baltiku, a dobio je u ruke najmoćniji vojni stroj koji postoji na svijetu – oružane snage SAD-a i njihov arsenal nuklearnih bojevih glava

Napad na aerodrom sirijske vojske, za koji se sumnja kako je bio ishodište kemijskog napada na civile, pokazao je kako se Trump “ne libi upotrijebiti silu kada mu se to učini potrebnim, a njegovo razmještanje raketnih razarača i nosača aviona u blizini Sjeverne Koreje novo je otvaranje fronte što bi moglo završiti kobno po čitav svijet, prenosi Jutarnji list, pozivajući se na analizu časopisa Foreign Policy.

Kada bi, u najcrnjem scenariju, međunarodni odnosi spali na najnižu točku i kada bi u smjeru SAD-a počeli letjeti interkontinentalni balistički projektili s nuklearnim bojevim glavama iz smjera Rusije ili Kine, što bi učinio Trump i američka vlada?

Unatoč stalnoj prijetnji od nuklearnog napada za vrijeme Hladnog rata, SAD desetljećima nije imao izvedivi plan ‘kako osigurati djelovanje izvršne vlasti u slučaju napada’, piše ugledni časopis Foreign Policy.

Tek je američki predsjednik Jimmy Carter u kasnim 70-im godinama prošlog stoljeća primijetio kako nigdje u službenim procedurama ne postoje odgovori na neka od ključnih pitanja: ako izvršna vlast može preživjeti nuklearni rat, što bi točno radila nakon? Kako identificirati preživjelog nasljednika predsjedničke pozicije? Tko bi ga identificirao? Kako bi ispunili tri glavne funkcije predsjednika: biti čelnik izvršne vlasti, čelnik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga?

Svakom svoj bunker

Prije nego što se Carter primio stvaranja novih planova, s kojih je ovih dana skinuta oznaka tajnosti, situacija je bila dosta zabrinjavajuća. Od svake federalne agencije očekivalo se da izgradi vlastiti podzemni bunker u kojem bi njezini dužnosnici mogli biti zaštićeni od nuklearnog rata, no agencije tu obavezu nisu preozbiljno shvatile.

U slučaju napada, čelnici združenog stožera naredili bi 60 dužnosnika izvršne vlasti premještanje na jednu od nekoliko sigurnih lokacija, od kojih je primarna bila smještena na planini Mount Weather u saveznoj državi Virginiji. No vojska i zrakoplovstvo su imali dovoljno dodijeljenih helikoptera samo za prevesti trećinu tog broja dužnosnika.

Nova agencija

Nuklearna skloništa – izgrađena tijekom 50-ih godina – trebalo je redom obnoviti. Nisu postojale nikakve procedure za evakuaciju većeg dijela populacije. Vojne vježbe ignorirale su mogući scenarij nuklearnog napada. Carter je naredio objedinjavanje nacionalnog programa civilne zaštite, s ciljem da se osigura preživljavanje 80 posto stanovnika u slučaju napada.

U 1979. godini osnovao je Saveznu agenciju za izvanredne situacije (FEMA). Nova agencija preuzela je odgovornost za nadgledanje civilne zaštite, sigurnih lokacija za preseljenje i stvaranje nužnih zaliha za slučaj rata. Istovremeno, Carter je preuzeo i najteži izazov – razradu mehanizma koji bi osigurao nasljednicima predsjednika izdavanje naredbi za nuklearni rat, za vrijeme i nakon nuklearnog napada.

Kodna imena nasljednika

Prema prvom planu, Ured za vojsku Bijele kuće dodijelio je svim dužnosnicima u redu nasljeđivanja predsjedničkih ovlasti kodna imena, koja su trebali izreći preživjelim dužnosnicima Pentagona. Ubrzo su problemi s ovim planom postali bolno očiti – u slučaju da sovjetski projektili lete prema SAD-u, nitko se ne bi trudio temeljito provjeriti identitet osoba koje se javljaju. A što bi se dogodilo ako bi udar pogodio sam Pentagon?

Sljedeći je plan bio osmišljen kako bi pružio fleksibilniji i decentralizirani način za očuvanje izvršne vlasti. Pripremiti pet ‘međuagencijskih timova’ od po 50 ljudi svaki, koji bi u slučaju izvanrednih situacija bili razmješteni na neku od sigurnih lokacija, kojih bi bilo nekoliko stotina, gdje bi mogli obavljati sve funkcije izvršne vlasti.

Njihova prva zadaća bila bi pronaći pravog predsjednika – najviše rangiranog preživjelog državnog dužnosnika. Detalji su i danas tajna, ali uključuju uporabu čipova za praćenje, čije bi signale pratila FEMA i Nacionalni centar vojnog zapovjedništva.

Vođenje nuklearnog rata

Svaki tim imao bi dovoljno treniranog osoblja koje bi pružilo aktualnom predsjedniku podršku u izvršavanju sve tri ključne zadaće predsjednika: vrhovni zapovjednik, čelnik države, čelnik vlade. Komunicirali bi s drugim timovima i s preživjelim elementima Pentagona, kako bi izvršavali planove za nuklearni rat. Primali bi obavještajne podatke i izvješća o razmjerima uništavanja. Bili bi u kontaktu s državnim i lokalnim vlastima.

Svaki od timova i lokacija osmišljen je tako da može djelovati punih šest mjeseci bez vanjske podrške. U Carterovim planovima nalaze se i uputstva kako ponovno oformiti Kongres, kako mobilizirati sve nacionalne resurse, te kako uspostaviti sustav civilnih rezervista. Većina Carterovih planova danas je još uvijek pod oznakom tajnosti, ali mnoge je detalje moguće potvrditi iz povezanih izvora.

Sateliti za komunikacije

Foreign Policy podsjeća kako je CIA ubrzo nakon donošenja Carterovih planova osnovala tajni Ured za obavještajnu podršku u izvanrednim situacijama, koji priprema tročlane timove za slanje na sigurne lokacije.

Iz proračunskih dokumenata vidljivo je kako su i druge savezne agencije povećale proračune kako bi obučile i opremile timove za podršku predsjedničkim nasljednicima. Pentagon je testirao mobilne zapovjedne centre. Ratno zrakoplovstvo je dodijelilo komunikacijske sposobnosti novijim satelitima namijenjene samo za osiguranje nastavka rada vlade.

Poznato je i da je predsjednik Ronald Reagan bio nezadovoljan Carterovim planovima, jer je vjerovao da nije moguće osigurati preživljavanje Ureda predsjednika. Jedan od njegovih najbližih savjetnika, Thomas Reed, uvjerio ga je da ne napusti Carterov sustav, već da ga doradi.

Planovi su sigurno napredovali od tada do danas, no drže se u najstrožoj tajnosti, iz jasnih razloga. U slučaju nuklearnog napada na Sjedinjene Države, gotovo je sigurno da bi se osigurao kontinuitet vladavine i Ureda predsjednika. Jedino je pitanje bi li bilo moguće osigurati i preživljavanje samog Donalda Trumpa.
 
(jutarnji.hr)

Strah u vezi sigurnosti starih reaktora preko granice u Belgiji naveo je nizozemsku vladu da naruči 15 milijuna tableta, koje mogu smanjiti nakupljanje radijacije u organizmu

Tablete joda spriječavaju gomilanje radioaktivnih tvari u žlijezdi štitnjači, a prvo bi se podijelile djeci do 18 godina starosti i trudnicama koje žive unutar 100 kilometara od elektrane, izjavila je glasnogovornica Ministarstva zdravstva Edith Schippers.

Nizozemska ima samo jednu nuklearnu elektranu, u Borsseleu, ali je pripremila tablete i za ljude koji žive u graničnom području, u blizini njemačke elektrane u Emslandu i u blizini dvije belgijske, u Doelu i Tihangeu.

I Belgija se priprema za nuklearne nesreće

Nizozemska je svoju odluku donijela samo dan nakon što je Belgija objavila kako planira distribuirati tablete joda svom cijelokupnom stanovništvu od 11 milijuna u slučaju nuklarne nesreće. Nizozemske su vlasti izjavile kako će “pratiti kao Belgijanci provode distribuciju tableta i gdje će se moći nabaviti – hoće li ljudi trebati ići po njih u apoteku ili u lokalni dom zdravlja”.

Nakon što se tablete podijele djeci i trudnicama, ostatak od 15 milijuna dati će se svakome tko se nađe u potencijalnoj nesreći, uključujući “turiste, posjetitelje i radnike”.

Belgijske zastarjele nuklearne elektrane već neko vrijeme stvaraju zabrinutost nakon serije problema, od curenja i napuklina do nerješenih slučajeva sabotaže.

Dadatan razlog za zabrinutost stvorilo je otkriće kako su osobe osumnjičene za terorističke napade u Bruxellesu i Parizu imale u svome stanu nadzorne snimke belgijske elektrane i njenih zaposlenika.

Prošlog je tjedna i njemačka zatraživa zatvaranje dva belgijska reaktora, “dok se ne razriješe sigurnosni problemi”, a što je Belgija odbila, tvrdeći kako su elektrane “pod najstrožim sigurnosnim nadzorom”.
 
(net.hr/uredio:NSP)

Peta obljetnica Fukushima katastrofa bila je, 11. ožujka! Od tog kobnog dana 2011. godine, japanska vlada i Sjedinjene Države i dalje poriču zaostale učinke ovog katastrofalnog događaja

Procjenjuje se da je 21 milijardu dolara $  potrošeno na čišćenja od 2011. godine, uključujući i sredstva za tim koji je omogućio daljinski aktivirane robote sposobne da izdrže visoke doze zračenja područja u postrojenjima u kojima ljudi ne mogu ući i preživjeti.

Međutim, sada se pokazalo da se najmanje pet od ovih robota izgubilo u opasnostima koje vrebaju u Fukushimi Daiichi.

Vlasti u Japanu žele da mještani misle da se “ništa nije dogodilo”, rekao je direktor dokumentarnca Jeffrey Jousan za RT.

“Vlada objavljuje svaki dan broj ljudi koji su umrli kao rezultat katastrofe u 2011. U Fukushima je više od 8.000 ljudi izgubilo život”, kaže Jousan, američki producent koji živi i radi u Japanu od 1990. godine.

“To sve govori o situaciji u Fukushimi. Teško je za svakoga tko je bio pogođenom tsunamijem, koji je izgubio svoj dom i izgubio svoju obitelji. No, u Fukushimi se ljudi nisu u stanju vratiti kući, oni su nesposobni za rad, jer ljudi neće kupovati hranu iz Fukushime, poljoprivrednici ne mogu više obrađivati polja. To utječe na ljude, i više ljudi umire zbog toga.

Prema Fukushimi, Japansko Ministarstvo unutarnjih poslova, Tokyo Electric Power Co.,, Federacija elektroenergetskih tvrtki, su objavili brojeve povezane s ovom katastrofom koji su su zapanjujući.

• 164865: Stanovnici Fukushime koji su pobjegli iz svojih domova nakon katastrofe.
• 97320: Broj koji se još nisu vratili.
• 49: Općine u Fukushima koje su završile dekontaminaciju.
• 45: Broj koje to nisu završile
• 30: Postotak električne energije iz nuklearne energije prije katastrofe.
• 1.7: Postotak električne energije iz nuklearne energije nakon katastrofe.
• 3: Reaktora trenutno na mreži, od 43 koji su ispravni.
• 54: Reaktori sa sigurnosnim dozvolama prije katastrofe.
• 53: Postotak od 1.017 Japanaca u novinskoj anketi Mainichi Shimbuna  koji se protivio ponovnom pokretanju nuklearnih elektrana.
• 30: Postotak koji su podržali ponovno pokretanje. Preostalih 17 posto su neodlučni.
• 760.000: Tona zagađene vode trenutno pohranjene u Fukushima nuklearnoj elektrani.
• 1000: Broj tankova u postrojenju za skladištenje radioaktivnog vode nakon tretmana.
• 7000: Radnici koji su radili na razgradnji elektrane Fukushima.
• 26000: Radnici koji su radili na dekontaminaciji oko elektrane.
• 200: Bekerela radioaktivnog cezija po kubnom metru (264 galona) u morskoj vodi neposredno izvan pogona u 2015. godini.
• 50 milijuna: Bekerela cezija po kubnom metru u istoj vodi u 2011. godini.
• 7400: Maksimalan broj bekerela cezija po kubnom metru dopušten u vodi za piće Agencije za zaštitu okoliša SAD-a.

No, možda najviše zapanjujući broj svih ovih statističkih podataka je činjenica da se otpad privremeno skladišti u neposrednoj blizini obale u stilu ‘Wall-E’. Vizualni prikaz neuspjeha ove nuklearne elektrane je šokantan.

Duž obale na privremenu pohranu je postaljevno trenutno 10,7 milijuna kontejnerskih vreća od 1 tone koji sadrže radioaktivne ostatke i drugi otpad koji se prikuplja u dekontaminirajućem području izvan postrojenja.

 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Znanstvenici na Floridi kažu da iz nuklearne elektrane u Miamiju curi zračenje u zaljev na atlantskoj obali

Kritičari govore o dugoročnim posljedicama po zdravlje ljudi na obalama Atlantika.

Nuklearna elektrana je u pogonu već 40 godina i opskrbljuje 1 milion kućanstava strujom.

Uzorkovanje koje je napravio Univerzitet u Miamiju je pronašlo razine zračenja tricija od oko 215 puta više od normalne razine.

Državne insittucije, naravno, su potvrdile da curenje radioaktivnog materijala u Atlantik nema posljedica po ljudsko i javno zdravlje.

Tko bi drugi medijski popratio ovo nego Russia Today:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Japan je od 09.03.2011. do 12.03.2011. bio izložen sinkroniziranom napadu HAARP sustava. Prvo je izazvan jaki potres magnitude 7.2 po Richteru s epicentrom 413 km sjeveroistočno od Tokia 09.03.2011. u 02.45h UTC (11.45h po lokalnom vremenu) s hipocentrom na dubini od 32km.

Potres nije izazvao nikakva oštećenja. Zatim je 11.03.2011. u 5.46h UTC (14.46h lokalno) izazvan razoran potres jačine 9 po Richteru 373km sjeveroistočno od Tokija na istoj dubini kao i prvi potres (32km).

Drugi potres je uzrokovao tsunami i oštečenje nuklearnih reaktora u Fukushima I nuklearnoj elektrani uzrokujuči curenje radioaktivnog materijala i njegovo širenje cijelim Japanom i Tihim oceanom.

Prve procjene govore o desecima tisuća poginulih i nestalih, uglavnom kao posljedica tsunamija. Procjenjuje se da će japansko gospodarstvo pretrpjeti gubitak od nekoliko stotina miljardi eura.

S obzirom na količinu radioaktivnosti i širenje radioaktivnosti iz nuklearne centrale smatra se da je ovo nakon Černobila največa svjetska nuklearna katastrofa. Analizirajuči zbivanja koje prenose svjetski mediji, moja sumnja je da je Fukushima I elektrana doživjela istu sudbinu kao i Černobilska elektrana, ako ne i goru i da je večina prastarih reaktora pred topljenjem jezgre.

Iako se Japan nalazi blizu takozvanog Pacifičkog Kruga Vatre (granica tektonske ploče Tihog oceana) u kojem se događa i preko 80% svih potresa na svijetu i prirodna pojava potresa je sasvim moguća, postoje indicije koje ukazuju na to da su ovi potresi u Japanu bili umjetno izazvani tzv. HAARP sustavima. Pa idemo redom nabrojati sve indicije.

Indicije o namjernom izazivanju potresa u Japanu

Jaka aktivnost Gakona HAARP sustava
Tijekom tri dana (09.03, 10.03. i 11.03.2011.) zabilježena je jaka aktivnost na indukcionom magnetometru smještenog blizu američke HAARP postaje na Aljasci (Gakona). Ovaj instrument bilježi fine varijacije magnetskog polja uzrokovanog strujama u ionosferi. Činjenica je da prije i poslije potresa nije bilo ovakve aktivnosti.

Smatra se da HAARP sustav (više o ovom sustavu ovdje) izaziva ovakve poremećaje u ionosferi te da mora djelovati više sati, jedan ili više dana prije na određeno mjesto prije nego što izazove micanje tektonskih ploča koje mogu uzrokovati potres. Mnogi mediji su pogrešno prenijeli podatak da je indukcioni magnetometar smješten na Sveučilištu u Tokiju, a činjenica je da ovaj uređaj napravljen na Sveučilištu u Tokiju i instaliran na Aljasci unutar HAARP postrojenja. Največa nelogičnost u ovim podacima je besmislenost da bi eventualni počinitelji javno objavili svoje zločinačko djelovanje.

Slike s indukcijskog magnetometra smještenog u HAARP postrojenju na Aljasci od 07.03 do 15.03.2011:

 
Čudne karakteristike potresa
Oba izazvana potresa (09. i 11. ožujka 2011) su nastala na maloj dubini i spadaju u kategoriju takozvanih plitkih potresa koji su najrazorniji. Wikipedia navodi da je ovo najčešća vrsta potresa. Potresi se inače mogu pojaviti i na dubinama i do preko 300km. Smatra se da svi potresi izazvani HAARP sustavom imaju malu dubinu hipocentra.

Vrlo je intrigantna činjenica da oba potresa imaju istu dubinu hipocentra koja je relativno plitka što daje indikaciju da su možda umjetno izazvani, s tim da je potres od 11.03 bio možebitno ‘korigiranje’ jačine i lokacije prvog slabijeg potresa od 09.03. Ovo se može uočiti na gornjim slikama magnetometra kad se aktivnost HAARP sustava dodatno pojačala 10.03. oko 08.00h UTC vremenu ‘pripremajuči’ teren za glavni udar.

Potres na Haitiju 2010.g. je imao slične karakteristike kao i ovaj japanski potres: mala dubina (13km) i jaka aktivnost zabilježena na Gakona magnetometru.

Razorni japanski potres od 11.03.2011. je trajao neobično dugo. Svjedoci kažu i preko par minuta što je vrlo neobično iako ne i nemoguće kod prirodnih potresa. Neobično dugo trajanje potresa se isto može smatrati kao indicija koja govori u prilog djelovanju HAARP sustava.

Neobično vrijeme prije potresa
Svjedoci su prijavili čudno vrijeme neposredno prije potresa. Prema svjedočenju izvjesnog Jamesa iz Tokia neposredno prije potresa padala je kiša iako na nebu nije bilo oblaka. Izjavio je da je temperatura naglo narasla te je imao osječaj da ga je uhvatila groznica te osječaj težine i pritiska. Ljudi su počeli paničariti i prije samog potresa. Neobične vremenske anomalije prije samog potresa su jaka indicija da se radi o djelovanju HAARP sustava. Najčešće su zabilježene pojave neobičnih duga (Sichuan China 2008).

Stare snimke japanskog neba dokazuju HAARP aktivnost: oblaci se pravilno formiraju u skladu s HAARP frekvencijama

Plačeni provokatori
Na forumu abovetopsecret.com i youtube.com te sličnim forumima koji raspravlju o mogućem HAARP djelovanju na Japan, vrlo je jaka navala plačenih dežurnih provokatora koji neumorno napadaju HAARP tezu i spamaju ‘thread’ tako da se čovjek vrlo lako izgubi u mnoštvu gluposti. Nadalje, osim ovih provokatora, velika je navala pobornika teorije da solarna aktivnost može uzrokovati potrese (teza zastupljena u filmu 2012), zatim su se u priču umiješali zagovaratelji teze o utjecaju kometa Elenin ili samog mjeseca koji se nalaze na putanjama ‘bliskim’ Zemlji. Pošto sve svemirske snimke pa i podatke kontrolira jedan izvor (NASA), moje mišljenje je da su ovo namjerno plasirane dezinformacije s pravim tajmingom koje upravo potvrđuju HAARP teoriju.

Informacije o ucjeni Japana
Benjamin Fulford je Kanađanin koji je dugo godina bio japanski izvjestitelj za razne magazine (Forbes). 2005.g počinje karijeru nezavisnog novinara i objavljuje knjige, a od 2007.g. dobiva japansko državljanstvo. Biva tužen i osuđen za širenje ‘lažnih informacija’ jer u svojim knjigama tvrdi da su SAARS i AIDS umjetno stvoreni virusi, smatra da je 9/11 napad na WTC tornjeve unutarnji posao američke vlade, smatra da je HAARP američko vojno oružje koje je odgovorno za potrese u Kini, Haitiju, Čileu i ostale stvari provokativne prirode.

Benjamin Fulford 2008.g objavljuje video klip u kojem eksplicitno kaže da je u razgovoru s bivšim japanskim ministrom financija saznao da je Japan ucijenjen da se pokori željama zapadne bankarske elite. Kao sredstvo ucjene se spominjala mašina za izazivanje potresa i to posebno potresa koji bi mogli razoriti nuklearne centrale u Japanu.

Mislim da je Benjamin Fulford sumnjivog kredibiliteta i to najviše zahvaljujući tome što mu se podmetale razne dezinformacije što je poseban oblik specijalnog psiho-socijalnog rata protiv onih koji govore istinu (diskreditacija). Međutim, bez obzira na sve, ako se usporedi današnji razvoj događaja u Japanu s obzirom na nuklearnu katastrofu i ono što se govori u ovom video klipu, mislim da ima dovoljno razloga za opravdanu sumnju, što pak navodi na zaključak da se Japan ‘odmetnuo’ od politike koju je ‘trebao’ provoditi po nalogu svjetskih močnika. U nastavku teksta ću navesti dokaze ovog ‘zastranjivanja’ japanske politike.

Alex Collier je stari ufolog koji isto zastupa kontroverzne teze koje su u suprotnosti s ‘mainstream’ istinom. Indikativan je isječak iz njegovog predavanja održanog 1995. godine u kojem kratko kaže da če dio Japana biti potopljen, ali ne prirodnim silama, već na umjetan način od strane tzv. NWO-a.

Iako obe individue imaju problema s kredibilitetom, činjenica je da se nedavni potres u Japanu može uklopiti u njihova ‘proročanstva’.

Kineski sindrom
Svaka veća nuklearna nesreća u nuklearnim elektranama namjerno je izazvana. Najpoznatija havarija se dogodila 1972.g. u američkoj državi Pensilvaniji u elektrani Three Mile Island kada je zbog ‘kvara’ ispuštena velika količina radioaktivnog materijala. Netom prije nesreće snimljen je poznati film s Jane Fonda nazvan Kineski Sindrom koji se upravo bavi temom nesreće u nuklearnoj elektrani, a ime filma se zasniva na bojazni da bi nesreća u nuklearnoj elektrani mogla doslovno probiti tunel kroz zemljinu površinu sve do Kine koja se nalazi na suprotnoj strani svijeta. Ovo je bila koordinirana akcija sijanja straha od nuklearne energije.

Nakon ove nesreće kao odgovor na ovakve i slične krize osnovana je američka agencija FEMA (Federal Emergeny Agency). Istovremeno na krilima ove nesreće sedamdesetih godina po cijelom svijetu je naglo niknuo pokret zelenih koji su se navodno borili za zaštitu okoliša, a glavna meta su im bile nuklearne elektrane.

Kasnije se ispostavilo da su moćni bankarski i naftaški lobiji financirali i osnovali GreenPeace i ostale pokrete ‘zelene akcije’ kako bi u startu napali razvoj nuklearnih elektrana. Razvoj nuklearnih elektrana je naročito bio jak u Njemačkoj i Francuskoj nakon velikih umjetno izazvanih naftnih šokova koji su enormno poskupili cijenu energije i doveli ove dvije moćne zemlje na rub krize.

Danas smo svjedoci kako se organiziraju ogromni prosvjedi kad se nuklearni otpad transferira između Njemačke i Francuske. Zbog ogromnog pritiska Njemačka koja je peti najveći potrošač električne energije na svijetu koja trenutno 23% svojih potreba za električnom energijom zadovoljava iz nuklearnih elektrana biva prisiljena 2000. godine donijeti plan o zatvaranju svih nuklearnih elektrana do 2025.g., dok istovremeno mora uvoziti do 2/3 primarnih energetskih sirovina (nafta, plin) što je u principu čini državom koju je lako kontrolirati što je u biti i cilj svjetskih močnika koji kontroliraju naftnu i plinsku industriju.

S druge strane Francuska zadovoljava 77% svojih potreba za električnom energijom iz nuklearnih elektrana te ima vrlo unosne buduće poslove u Italiji i Finskoj za gradnju novih nuklearnih elektrana. S obzirom na japansku nesreću pitanje je da li će svi poslovi biti realizirani.

Nuklearna elektrana u Černobilu je napajala rusku verziju HAARP postaje Duga-2. 1986.g. biva uništena namjernom diverzijom ili vanjskim napadom te ispušta ogromne količine radiokativnog materijala. Okarakterizirana je kao najgora nesreča nuklearne elektrane u svijetu.

Iz svega je jasno da jaki naftno-plinski lobi želi kontrolirati sve države na svijetu pomoću energije kao svojevrsnog sredstva za ucjenu. Činjenica da je gospodarski razvoj pojedine zemlje uvjetovan dostupnošću i cijenom električne energije, a svaka naftna kriza (Libija 2011) i rast cijene nafte čine državu ranjivom i izloženoj potencijalnoj krizi.

Iako proizvodnja električne energije iz nuklearnih elektrana ima očiglednih nedostataka (slaba iskoristivost radi parne turbine koja je srce sustava, komplicirana, skupa i duga izgradnja, te problem deponiranja nuklearnog otpada) činjenica da je u konačnici dobivena energija mnogo jefitnija i dapače ekološki prihvatljivija nego energija dobivena vađenjem, transportom, preradom i korištenjem fosilnih goriva. Stoga je jasno da je nuklearna energija ‘glavni neprijatelj’ današnjih močnika koji drmaju svijetom kontrolirajuči cijenu i dobavljivost nafte i plina.

Gledano iz ovog konteksta može se zaključiti da bi namjerno izazivanje havarije u japanskoj nuklearnoj elektrani djelovanjem HAARP sustava pogodovalo današnjim strukturama moći.

Fukushima I nuklearna elektrana koja je danas u ruševinama kao posljedica potresa, izgrađena je sedamdesetih godina po nacrtu General Electric američke kompanije u vlasništvu Rockefellera s uglavnom američkim General Electric reaktorima (6 reaktora). Fukushima II nuklearna elektrana koja je svega 11km daleko od Fukushima I nuklearke nije pretrpjela nikakava oštečenja iako je defacto na istom području. Svi reaktori u Fukushima II elektrani su japanskog porijeka izgrađeni početkom osademsetih godina. Iako su reaktori u Fukushima II noviji i jednu generaciju ‘napredniji’ od reaktora u Fukushimi I, vrlo je sumnjiva činjenica kako su dvije skoro slične elektrane doživjela različita oštečenja iako su locirane na istom području (jedna pred totalnim kolapsom, a druga netaknuta).

Dapače, ako se pažljivo pogleda mapa nuklearnih elektrana u Japanu, može se uočiti da je epicentar potresa bio najbliži nuklearnim elektranama Fuskuhima i Oganawa. Oganawa je moderna elektrana koja je bez problema pretrpila potres s manjim oštečenjima, dok je kompleks u Fukushimi I jedan od najstarijih, stoga ne čude velika oštečenja. Može se reći da je odabir epicentra potresa bio nemilosrdno precizan.

Japan je treći na svijetu po proizvodnji električne energije iz nuklearnih elektrana s kojima pokriva oko 34% ukupne potrošnje. Japan ima 55 nuklearnih reaktora. Zadnjih 40 godina od 1970.g. Japan nikada nije proglasio nuklearnu krizu sve do najnovijeg potresa 11.03.2011.g. Japanci su bili svjesni opasnosti od potresa, stoga su pažljivo gradili elektrane s pojačanim sigurnosnim mjerama. Dokaz njihovih mjera opreza je duga 40-godišnja povijest nuklearne energije bez večih incidenata. Sama ova činjenica baca još jaču sumnju na mogućnost namjerne diverzije u Fukushima nuklearnoj elektrani.

Iako je vrlo teško špekulirati, nameće se opravdana sumnja da je potres namjerno tempiran da pogodi staru Fukushima I elektranu koja je najvjerovatnije imala poznate konstrukcijske greške (možda čak i namjerno ugrađene s američkim reaktorima i cijelom konstrukcijom elektrane dizajniranom u General Electric laboratorijima) u smislu izazivanja nuklearne katastrofe.

Borba za Okinawu
Najvažnije pitanje je zašto bi Amerikanci ili bilo tko drugi imao koristi izazvati ovakav razoran potres u Japanu. Danas u večini medija Japan i SAD se deklariraju kao partneri i saveznici. Japan je logistički pomagao invaziju SAD-a na Afganistan i Irak. Jake su i gospodarske veze između Japana i SAD-a. Na otoku Okinawa se nalaze brojne američke baze s ukupno 50000 američkih trupa, a Japan uživa vojnu zaštitu SAD-a pod takozvanim ‘nuklearnim štitom’.

Međutim, iza ove idile krije se i jedna mračna strana koja ima svoj začetak od bacanja atomskih bombi na Nagasaki i Hiroshimu 1945.g. Pred kraj Drugog Svjetskog rata Japan se htio predati, međutim vodstvo SAD-a na čelu s Eisenhowerom se oglušilo na japanske zahtjeve. Imali su jasan cilj da bace atomsku bombu na Japan kako bi idučih pedeset i više godina mogli sijati strah takozvanim hladnim ratom i držati cijeli svijet pod kontrolom sijajuči strah od nuklearnog sukoba. Največi problem je bio što atomska bomba nije billa spremna na vrijeme, stoga je bilo potrebno umjetno produžiti rat kako bi se dobila prilika za bacanje bombe i kako bi opravdali bacanje atomske bombe.

Pomračeni vojni umovi su isplanirali invaziju na otok Okinawa, znajuči da će ova samoubilačka misija koštati mnogo života američkih vojnika. Operacija Okinawa se provodila od travnja do lipnja 1945, a rezultat je bio gubitak oko 100.000 japanskih života i 50.000 života američkih vojnika. Iako je cijeli Japan bio temeljito bombardiran, samo Nagasaki i Hiroshima koji nisu imali nikakvo vojno značenje su ostali pošteđeni. Nažalost početkom kolovoza 1945.g. Nagasaki i Hiroshima bivaju izbrisani s površine zemlje. Počinjen je najveći zločin u povijesti čovječanstva koji je odnio preko 300.000 života. Ovo je podrobno opisano u tekstu Eustace C. Mullins pod nazivom Why Hiroshima Was Destroyed – The Untold Story.

Kad se Japan predao bio je prisiljen potpisati tajne ‘sporazume’ s američkom vladom u kojem se Japan odriče suverentita nad svojim teritorijem. Jedna od stavki ovog ugovora je omogučavala SAD-u intervenciju u Japanu u slučaju građanskih nemira. Danas je Japan prisiljen ne samo tolerirati američke baze na svom teritoriju (ukupno 13 baza s oko 50000 trupa), uplovljanje američkih brodova na nuklearni pogon u japanske teritorijalne vode, nego je prisiljen i plačati sve troškove američkih baza na svom tlu. S obzirom na drakonske uvjete ovog sporazuma te na osjetljivost japanske javnosti u svezi stradanja u Hiroshimi i Nagasakiju, sasvim je razumljivo da se isti držao tajnim.

Novinar vodečih japanskih novina “The Mainichi Shimbun” Takichi Nishiyama je osuđen 1978.g. za odavanje državne tajne jer je 1971.g. objavio tajne odredbe prije spomenutog američko-japanskog vojnog pakta. Vlada SAD-a je početkom 2000.g. deklasificirala neke tajne dokumente koji su pomalo otkrivali postojanje te pravu narav američkog-japanskog pakta. Izvjesni stariji japanski diplomat je priznao da je lagao na suđenju novinaru Takicihiju potvrđujuči postojanje pakta.

Slijedom svih događanja raspoloženje japanske javnosti se drastično promijenilo prema američkoj vojnoj prisutnosti na japanskom tlu te je 2009.g. na izborima pobijedila Demokrarska Partija Japana (DPJ), na čelu s budućim premijerom Yukio Hatoyama koja je obečala zatvaranje američke baze Futenma na otoku Okinawa. Premijer Hatoyama je ozbiljno shvatio posao, te je angažirao ministra vanjskih poslova Katsuya Okada da istraži postojanje tajnog američko-japanskog vojnog pakta, te da pokrene pregovore s Amerikancima o razmještanju njihove baze s Okinawe. Ovo je bila velika pljuska Amerikancima i ugrožavanje njihove vojne prisutnosti na zapadnom Pacifiku odnosno u području Kine, Koreje, Tajvana i Japana.

Vojna nazočnost Amerikanaca je imala deklarativnu svrhu obrane Japana i politike zastrašivanja (Kine). Međutim, svi vojni analitičari se slažu da američke vojne formacije prisutne u japanskim bazama nisu predviđene za obranu nego za invazije tipa Vietnam, Irak ili Afganistan. Premijer Hatoyama je gradio politiku japanske vlade na jačanju i harmoniziranju veza s Kinom i Korejom upravo radi smanjenja potrebe jake vojne pristunosti i tenzija.

Japan godišnje izdvaja oko 2.2 miljardi dolara godišnje za troškove američkih baza na svom teritoriju. Bivša vlada Liberalne Demokratske Partije (LDP) je na kraju svog mandata (8/2009) potpisala sporazum kojim se Japan obvezao financirati premještaj 8000 američkih vojnika u Guam bazu s oko 6 miljardi dolara. Nadalje bivša vlada LDP-a se obvezala financirati preseljenje Futenma baze na novu lokaciju na otoku Okinawa (Henoko) s oko 11 miljardi dolara. Japan je s 13 miljardi dolara financirao američke ratne ‘napore’ u Iraku i Afganistanu, te je slao svoje pomorske snage kao logističku potporu operacijama u Afganistanu i Iraku. Postoji anegdota da je George W. Bush Japan smatrao bankomatom za koji ne treba PIN broj. Na temu ovog sramotnog i ponižavajučeg položaja Japana u odnosu na SAD, Gavan McCormack je napisao knjigu: “Client State: Japan in the American Embrace”

Može se zaključiti da Japan nije američki saveznik već američki rob. Sve ovo se moglo preokrenuti 2009.g. dolaskom na vlast DPJ stranke na čelu s Hatoyamom. Međutim, Amerikanci su novog premijera izložili nevjerovatnom diplomatskom pritisku koji je kulminirao posjetom državnog sekretara SAD-a za obranu Roberta Gatesa Japanu u studenom 2009.g. koji je otvoreno ucjenio japansku vladu prijeteči ozbiljnim posljedicama ako se ne ispoštuju dogovori bivše japanske vlade.

Diplomatski pritisak nije bio dovoljan, već se Hatoyami namješta financijski skandal te biva prisiljen dati ostavku u lipnju 2010.g. Japan preuzima Naoto Kan (isto iz DPJ stranke) koji odmah zaoštrava sukobe s Kinom nepotrebnim hapšenjem kineskog ribara blizu spornog Senkaku otočja. Američka provokacija Sjeverne Koreje koja je kulminirala sjevernokorejskim bombardiranjem otočja Yeonpyeong 23.11.2010.g. isto ide u pravcu američke politike dizanja vojne napetosti s Kinom, kako bi se pasivizirao Japan.

Iako su Amerikanci promijenili ‘potencijalno opasnog’ premijara Hatoyamu, zbog masovnog i hrabrog otpora jadnih stanovnika Okinawa otočja koji svakodnevno organiziraju proteste protiv američke vojne nazočnosti, ni dan danas Japan nije počeo provoditi premještaj baze Futenma i gradnju nove baze Henoko. Raspoloženje japanske javnosti je izrazito negativno prema Amerikancima i njihovoj vojnoj nazočnosti na japanskom tlu, kako zbog nepotrebnih i skupih davanja za vojsku tako i zbog eventualne sumnje da Amerikanci imaju nuklearno oružje u svojim bazama.

Zaključak je da je Japan postao prava ‘odmetnuta’ nacija. Revoltirani i ogorčeni japanski narod više neće trpjeti američku čizmu što je i pokazao na izborima 2009.g. S obzirom da Amerikanci imaju jaku potrebu za vojnom nazočnošću u blizini Kine i Sjeverne Koreje, blizu svoja dva ‘dežurna’ neprijatelja, a u svrhu izazivanja tenzija, pa čak i rata, SAD nikako neće dopustiti da im Japan izmakne kao ‘vojna baza’. Sasvim je onda logično da se pošalje jasna ‘poruka’ japanskom vodstvu i narodu kakve su moguće posljedice neposluha, stoga gledano iz ovog konteksta, namjerno izazivanje potresa 11.03.2011.g. s HAARP ili nekim drugim sustavom je itekako moguća.

Dvije riječi o nafti, nuklearnoj energiji i alternativnim izvorima energije

Nafte ima u izobilju
Največa brižljivo skrivana tajna vladajučeg establishmenta je porijeklo nafte. Danas se nafta smatra fosilnim gorivom čije su svjetske zalihe ograničene. Teorija koja je stara preko 100 godina kaže da je nafta produkt tisučgodišnjeg taloženja organskih ostataka (životinje), odnosno organskog porijekla. Ova teorija je bila dobro pripremljena laž Rockefellerovih i ostalih močnika u posjedu naftnih kompanija koja im je omogućavala izazivanje raznih naftnih šokova, kriza i umjetnih nestašica, a u svrhu podizanja cijene nafte i vlastitog bogaćenja.

Činjenica je da je nafta anorganskog porijekla. Nafta se non stop obnavlja ispod zemljine površine (neki je smatraju i limfnim sustavom Zemlje) i može se naći praktično bilo gdje u svijetu ako se dovoljno duboko buši. Više o ovome Leroy Fletcher u kratkom intervjuu i kratkom isječku iz Ruba Znanosti. Svi ratovi, jad i bijeda ljudi uzrokovani potragom za naftom su nažalost samo posljedice okrutne politike naftnih lobija koji u svrhu vlastitog bogaćenja ne prezaju gaziti preko tisuća ljudskih života, a u stanju su falsificirati cijela područja znanosti na način da se pojedine znanstvene teme pretvaraju u crkvene dogme.

Bez obzira na činjenicu da nafte ima u izobilju, ne slažem se s njenom upotrebom jer mislim da su njeni produkti i sama eksploatacija previše toksična kako za ljude tako i za okoliš (plastika kao največi neprijatelj modernog čovjeka).

Nuklearna energija je možda trenutno najčistija energija
Nuklearna elektrana se oslanja na izum parne turbine iz 1712.g. Umjesto sagorijevanja drva ili ugljena za grijanje parnog kotla koristi se proces atomske fisije (cijepanja jezgre) atoma. Apsurdno je da se moderna kvantna tehnologija cijepanja atoma koristi za pokretanje parne turbine koja ima vrlo malu iskoristivost. Utjecaj nuklearne elektrane na okolinu je trostruk: deponiranje radioaktivnog otpada, mogućnost topljenja jezgre odnosno efekt prljave bombe s širenjem radijacije (kao danas 3/2011 u Japanu), te zagrijavanje vode iz obližnje rijeke ili mora u sekundarnom krugu reaktora.

Bez obzira na ove očite nedostatke, ako se modernim dizajnom eliminira eventualna mogučnost topljenja jezgre (core meltdown), nuklearna energija je jeftina i ekološki puno prihvatljivija nego energija dobivena korištenjem nafte, plina ili ugljena. Eksploatacija nafte i plina čini ogromnu štetu okolišu. Sama eksploatacija i transport troši ogromne količine energije s velikom mogučnošču zagađenja okoliša (Exxon Valdez oil-spil). Prerada i pretvorba je neefikasna i štetna za okoliš. Nisam pobornik nuklearne energije, ali činjenica je da danas najjače gospodarske zemlje imaju relativno visoki udio nuklearne električne energije:

Francuska 77%, Ukraine 46.7 %, Sweden 42.6 %, South Korea 34.0 %, Japan 24.0 %, Germany 23.5 %, United States 19.3 %, Russia 15.7 %, Canada 14.4 % i China 2.0%.

Alternativna energija
Budućnost čovjeka je vezana za tzv. alternativnu energiju. Mislim da neće doći do pravog razvoja ljudskog društva sve dok se večina potreba za energijom ne podmiri iz tzv. alternativnih obnovljivih izvora energije. Pod alternativnim izvorima ne smatram energiju vjetra i sunca već energiju iz prostora za koju danas ne postoji jedinstven termin pa se ponekad naziva Zero Point energy, Orgon, Eather i slično. Činjenica je da je Tesla prvi pronašao način kako crpiti ovu energiju iz prostora.

Danas postoje mnogi priznati istraživači (John Bedini, Tom Bearden) koji su uspili rekonstruirati uređaje koji naizgled daju više energije na izlazu nego što dobivaju, prividno rušeči pravilo o očuvanju energije, a u biti rade na principu korištenja energije iz prostora. Činjenica je da su danas mnogi zakoni i cijele grane znanosti falsificirane ili samo djelomično točne, te nisu u stanju objasniti cijeli spektar naizgled čudnih zbivanja oko nas. Stoga svima onima otvorenog uma, željne znanja, ali i učestvovanja u izgradnji vlastitog izvora energije preporučam da se ostave nebitnih stvari i da se udruže u potrazi za rješenjima alterntivnih izvora energije.

Upravo velike nesreće, kao ovaj potres u Japanu jasno daju indiciju kako je vrlo teško preživiti običnom čovjeku kad ostane bez servisa moderne civilzacije (struja, voda, komunalije). Stoga toplo preporučam forume: http://www.energeticforum.com, http://www.overunity.com i http://www.e-vozila.com/forum/index.php

Zaključak

Japan se nalazi na trusnom području kraj Pacifičkog Kruga Vatre i konstatno je izložen potresima. Najteži potres je pretrpio 1923.g. (Kanto potres) kada je poginulo oko 145.000 ljudi. U novijoj povijesti najteži potres je bio 1995.g. u Kobeu kad je poginulo 5500 ljudi. Na godišnjoj bazi Japan pretrpi u prosjeku sedam potresa. Gledano iz ove perspektive, sasvim je nerazumno najnoviji japanski potres od 11.03.2011.g. okarakterizirati kao namjerno izazvan događaj. Međutim, poznavajuči mentalitet močnika iz sjene koji danas vladaju svijetom i naslučujući kojim arsenalom oružja raspolažu (HAARP), mislim da je opravdano sumnjati da je i ovaj potres namjerno izazvan.

O izjavama tipa: ova katastrofa nikome ne odgovara, pa nisu toliko okrutni ili slično neću ni raspravljati. Činjenica je da se radi o strukturama i centrima moći koji rade van bilo kakve kontrole. Mislim da uništenje Japana uveliko odgovara ovim mračnim centrima moći. Isti pomračeni umovi su izazvali potres u Haitiju, ubojstvo poljskog predsjednika i vlade, eksploziju naftne bušotine u Meksičkom zaljevu i slične grozote, tako da se ovaj japanski potres uklapa u nastavak iste okrutne politike.

Što kazati na kraju. Vrlo je teškom običnom čovjeku vidjeti sav taj užas i katastrofu koji trpe naša brača i sestre u Japanu. Indicije i sumnje da je ova katastrofa namjerno izazvana samo povečava frustraciju. Međutim, mislim da je bitno uvijek tražiti istinu bez obzira na sve. Nadam se da će jednog dana odzvoniti mračnim umovima koji traže profit i uživaju u izazivanju tuđe nesreće.
 

 
(mandrilo.com,youtube.com/uredio:nsp)

Nedavno je ABC News pisao „kako su po prvi put od havarije koja se dogodila na nuklearnom reaktoru u Fukushimi u Japanu u ožujku 2011. godine znanstvenici otkrili manje količine radioaktivnosti u morskoj vodi na zapadnim obalama Sjeverne Amerike“. Vijest su u nakon toga objavili stručnjaci s Oceanografskog instituta Woods Hole

„Radioaktivnost može biti opasna i nakon što smo ustanovili da je riječ o najvećem radioaktivnom zagađivanju oceana u povijesti trebali bi pažljivo pratiti što se događa“, rekao je Ken Buesseler, pomorski kemičar s Oceanografskog instituta Woods Hole, dodajući, međutim, da je razina otkrivene radijacije „izuzetno niska“.

Uzorak u američkim vodama je 19. veljače prikupljen na lokaciji Ucluelet (British Columbia, Kanada), a sadrži tragove cezija-134 i cezija-137 koji su navodno ispod međunarodno utvrđene razine opasne po ljude i život u moru.

„Ako netko pliva 6 sati dnevno svaki dan u godini u vodi u kojoj se nalazila razina cezija dvostruko veća od uzorka iz Uclueleta, količina zračenja koju će primiti će i dalje biti više od tisuću puta manja nego što je zaprimimo prilikom jednog zubnog zračenja“, navodi se u priopćenju koje je objavio inače privatni i „neprofitni“ institut Woods Hole.

Uzorci su tijekom posljednjih 15 mjeseci prikupljeni na više od 60 lokacija duž američke i kanadske obale Pacifika , te na Havajima. Radioaktivnost koja dolazi iz Fukushime je otkrivena oko 100 milja od obale sjeverne Kalifornije u studenom prošle godine, ali navodno još ništa nije pronađeno na samim plažama ili obalama.

Američki tim, koji također radi s japanskim stručnjacima, očekuje da će pronaći više mjesta s mjerljivom razinom cezija-134 u narednim mjesecima, te upozorava da se predviđa širenje radijacije i da se sve više primiče obali, piše ABC News, koji kao da stidljivo i s izvjesnom dozom opreza priprema Amerikance i Kanađane na ono na što neovisni mediji upozoravaju još od 2012. godine.

No, kako je riječ o portalima koji uglavnom šire “teorije zavjere”, kao što su na primjer Infowars, Global Research, Democracy Now i slični, onda bi valjda trebali vjerovati onome što kaže ABC News i izvješću „neovisnog“ i „neprofitnog“ privatnog Oceanografskog instituta Woods Hole. Kako jedan privatni institut može biti neprofitan, teško je objasniti, ali, kada su znanstvena „otkrića“ njegovih stručnjaka već objavili svi mass-mediji, valjda mu moramo vjerovati i mi.

No, ostavimo po strani „znanstvenu ekspertizu“ stručnjaka s američkog instituta i podsjetimo na argumente onih koji više od dvije godine uporno ponavljaju kako ćemo zbog načina na koji se upravljalo krizom u nuklearnoj elektrani u Fukushimi i zbog činjenice da je kompanija TEPCO tek nakon dvije godine rekla cijelu istinu o havariji posljedice osjećati tisućama godina.

Kada je u petak 25 listopada 2013. potres jačine 7,3 stupnjeva po Richteru pogodio područje nuklearne elektrane Fukushima u Japanu, vlasti u Tokiju su izdale upozorenje zbog mogućeg tsunamija, ali je upozorenje nekoliko sati kasnije povučeno. Epicentar tog potresa je bio je na dubini od 10 metara, 475 kilometara od Tokija (HAARP potres), objavila je državna televizija NHK, a kompanija TEPCO koja upravlja nuklearnom elektranom u Fukushimi kao mjeru predostrožnosti je evakuirala je radnike.

Svi pamte ožujak 2011. kada potres magnitude 9 pogodio to isto područje, nakon čega je uslijedio razoran tsunami visine 16 metara koji je uzrokovao najveću ekološku katastrofu u povijesti čovječanstva. Havarija na nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi uzrokovala je veću štetu po ljude i okoliš od eksplozije na nuklearnoj elektrani u Černobilu ili erupcije nafte s morskog dna koja je nastala nakon puknuća i eksplozije naftne platforme British Petrola u Meksičkom zaljevu. No, mnogi niti danas nisu ili ne žele biti svjesni razmjera japanske katastrofe. Nakon potresa 2013. su japanske vlasti izdale priopćenje kako navodno nema opasnosti za najcrnji scenarij, iako je ono što se tada događalo već bilo toliko alarmantno i to zbog činjenice da je u to vrijeme japanska vlada dvije godine prikrivala pravu istinu o posljedicama tragedije u Fukushimi.

Kompanija TEPCO tek u ljeto 2013. godine priznaje kako se svaki dan u Pacifik izlije na stotine tona radioaktivne materije

Iako se u početku govorilo da je havarija na nuklearki u Fukushimi slična onoj koja se dogodila u Černobilu 1986., ispostavilo se da je japanska vlada podcijenila razinu radijacije i da je emisija radioaktivnih čestica već u samom početku bila 40% veća od one u Ukrajini 1986. godine. Nakon znanstvenih istraživanja i nadzora nad japanskom nuklearnom elektranom u Fukushimi ustanovljeno je da se nije pridavalo dovoljno značaja količini radijacije ili se namjerno obmanjivala javnost. 2013. je čak i The Guardian priznao da je nakon više od dvije godine od nesreće u Fukushimi “kako je radijacija 18 puta veća no što se mislilo”.

Da nešto nije u redu dalo se naslutiti iz apela kojega je međunarodnoj zajednici 6. listopada 2013. uputio japanski premijer Shinzo Abe. Japanski premijer je zatražio međunarodnu pomoć kako bi se uspio nositi s krizom Fukushimi, ograničiti štetu i spriječiti curenje radioaktivne vode u Pacifik.

„Moja zemlja treba vaše znanje i iskustvo“, na međunarodnoj konferenciji znanstvenika koja se u listopadu 2013. godine održala u japanskom gradu Kyotu je poručio Shinzo Abe.

Japanskom premijeru je tada trebalo dva mjeseca da svijetu javno prizna da je tog ljeta kompanija TEPCO prvi put priznala kako već dvije godine curi 300 tona radioaktivnog materijala dnevno iz jednog od spremnika u tvornici, te kako iz podruma zgrade u kojoj je smješten reaktor također curi stotine tona onečišćene vode u more.

Pravi razmjeri katastrofe u Fukushimi

Odmah potom kanadski Global Research navodi kako zapadna obala Sjedinjenih Američkih Država doslovno gori od radijacije, a cijela Sjeverna Amerika bilježi pojave uzrokovane njenim štetnim utjecajem. Osim toga, zbog svakodnevnog izlijevanja na stotine tona radioaktivne vode iz Fukushime u Pacifik bilježe se brojne promjene na ekosustavu u moru i na kopnu, a najviše na sjevernoameričkom kontinentu.

Uzevši u obzir da su od ožujka 2011. vode Pacifika svakog dana kontaminirane s 300 tona radioaktivnog materijala, te da su otrovne čestice ulazile u hranidbeni lanac, stručnjaci procjenjuju kako će se posljedice katastrofe u Fukushimi osjetiti još najmanje sljedećih 40 godina.

Japanski farmeri siju rižu i povrće pored evakuacijske zone koja je 30 km od epicentra havarije

Bez obzira na alarmantne podatke i pored svih upozorenja, Japan Daily je potvrdio kako je u Japanu jedan veliki japanski fast food lanac najavio da će u kooperaciji s lokalnim poljoprivrednicima sijati rižu i povrće na farmama samo 100 km udaljenoj od nuklearne elektrane Fukushima Daiichi.

Tvrtka Yoshinoya Holdings posjeduje lanac restorana u kojima se serviraju tradicionalna japanska jela, a ugovore o nabavi povrća ima s lokalnim poljoprivrednicima. Mjesto na kojem će se uzgajati riža, luk i još neke kulture je selo Shirakawa koje se nalazi jugozapadno od nuklearke, ali ne ulazi u evakuacijsku zonu 30 kilometara od epicentra nuklearne katastrofe, kako je odredila japanska vlada.

Japanski potrošači odbijaju konzumirati hranu uzgojenu tako blizu Fukushime i smatraju kako se zakonom trebala zabraniti sjetva i svaki drugi oblik posla koji ima veze s prehranom u širem pojasu od 30 km. Japanske vlasti tvrde „kako strogo nadziru sve što ide u prodaju i da potrošači mogu biti sigurni“.

Yoshinoya Holdings također navodi kako će prije no njihovi restoranu budu koristili povrće iz blizine Fukushime ono biti detaljno kontrolirano. Nitko ne zna hoće li se u kuhinji baš svaki kilogram riže ili povrća kontrolirati prije uporabe, no ovdje još uvijek postoji način kako spriječiti trovanje ljudi – jednostavno ne ići u restorane u vlasništvu Yoshinoya Holdingsa. Međutim, podaci koji se odnose na ekosustav su više nego zabrinjavajući i to is prostog razloga što životinje nemaju mogućnost izbora i kontaminirani okoliš je njihovo prirodno stanište.

Posljedice na ekosustav, okoliš i zdravlje ljudi

Primijećeno je da polarni medvjedi i foke gube dlaku i imaju površinske rane koje su najvjerojatnije posljedica radijacije. Na Aljasci je pregledano 33 medvjeda i svi su imali iste simptome, navodi „US Geological Survey“.

Kod Kalifornije je zabilježena epidemija morskih lavova. Skoro 50% mladunčadi je pronađeno mrtvo, što se inače ne događa.

„Na južnim obalama Kalifornije je u lipnju 2013. zabilježena smrtnost mladunčadi morskih lavova oko 45%. Najveća zabilježena smrtnost inače ne prelazi jednu trećinu. National Oceanic and Atmospheric Administration je ovo morao zabilježiti kao neobično visok postotak smrtnosti“, izjavila je Sharon Melin, biolog koja radi za National Marine Fisheries Service sa sjedištem u Seattleu.

Za povijesni minimum broja jedinki crvenog lososa u vodama Pacifika u Kanadi i na Aljasci mnogi krive ljudski nemar u Fukushimi, a brojne riblje vrste su odjednom počele krvariti iz škrga, očiju i trbuha.

2012. godine su svi upozoravali kako se ogromna radioaktivna vodena masa površine Kalifornije kreće prema zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Međutim, nije poduzeto ništa da se bar upozori stanovništvo i ta je radioaktivna voda jednostavno zapljusnula Sjevernu Ameriku zajedno s turistima, kupačima i stanovnicima.

Tada International Pacific Research Center s Havaja tvrdi „kako je sve prenapuhano i da se radi o lažom alarmu“, dok su s druge strane mediji pisali kako se nakon tsunamia japanski brod bez posade dužine 50 metara odjednom stvorio pred Kanadom i to nakon pređenih 275 km, što dokazuje tvrdnju da se kontaminirana vodena masa od Japana kreće ka Sjevernoj Americi. Vladin istraživački centar sigurno nema zadaću da širi paniku među turistima na Havajima i među stanovnicima zapadne obale Sjedinjenih Država, ali tvrditi „kako su to izmišljotine blogera“ je ipak previše.

Međutim, eksperti demantiraju istraživački centar s Havaja i tvrde kako će se u slijedećih nekoliko godina radioaktivnost udvostručiti, a Japan Times piše kako je u svim planktonima između Havaja i američke zapadne obale je pronađena visoka razina cezija-137.

U svibnju 2012. od 15 ulovljenih tuna u Kaliforniji svih je 15 bilo kontaminirano radioaktivnim česticama.

Vancuver Sun početkom 2012. piše kako je u svim vrstama riba koje dolaze od Japana prema Kanadi zabilježena visoka razina cezija-137, što su nakon istraživanja potvrdili i ostali kanadski mediji.

U rujnu 2013. godine, dakle dvije i pol godine nakon havarije na japanskoj nuklearki, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u svom izvješću navodi „moguće posljedice“ po zdravlje ljudi, a brojni medicinski stručnjaci povećanje broja oboljelih od karcinoma izravno povezuju i s konzumiranjem kontaminirane ribe izlovljene na Pacifiku u protekle dvije godine.

Istraživanja koja je nakon priznanja japanskog premijera naručila Europska unija su pokazala kako je iz Fukushime do sada u atmosferu oslobođeno 210 kvadrilijuna bekerela cezija-137, a japanski Meteorological Research Institute je upozorio kako se svakoga dana u Pacifik izlijevalo 30 milijardi bekerela radioaktivnog cezija i 30 milijardi bekerela radioaktivnog stroncija (Japan Meteorological Research Institute).

Predviđa se da će ovim tempom do 2020. razina cezija-137 u cijelom Pacifiku biti 5-10 puta veća od one koja je zabilježena tijekom testiranja nuklearnog oružja koja su vršena prije više desetljeća i tada se neće smjeti konzumirati doslovno ništa što tamo bude izlovljeno.

Infowars piše kako će obala Kalifornije zahvaljujući Fukushimi postati „mrtva zona“.

„Obala Kalifornije postaje mrtva zona. Tko je posjetio nedavno primijetio je da su stijene neprirodno čiste. Nema ni traga od rakova, morskih ježeva, školjki, morskih puževa, niti drugih znakova života, za razliku od prije 10 godina kada je bilo nemoguće ući u vodu bez obuće za plažu. Postoje dani kada se može vidjeti jedva nekoliko galebova duž cijele obale i to u blizini restorana. Ranije su u jatima nadlijetali cijelu obalu. sada je sve neprirodno mirno“, upozorava Infowars.

Stručnjaci tvrde kako će biti potrebno 40 godina da se saniraju posljedice nuklearne havarije u Fukushimi, no kako se sanaciji nije pristupilo odmah i s najvećom ozbiljnošću, nego je svijet više od dvije godine čekao kako bi saznao pravu istinu. Zašto vlada laže svojem narodu?

Profesor Charles Perrow sa Sveučilišta u Yaleu tvrdi da ćemo se s posljedicama suočavati još tisućama godina, a možda i zauvijek i to samo pogrešnih odluka čelnih ljudi iz kompanije TEPCO i japanske vlade koja je tek kada je vidjela da ne može sama riješiti problem tražila međunarodnu pomoć.

Treba reći i da se zbog havarije na nuklearnoj elektrani u Fukushimi u problemima našao i Pentagon. Naime, mornari s američkog nosača zrakoplova USS Ronald Reagan koji su sudjelovali u saniranju štete u Fukushimi, osim što su bili izloženi radijaciji, na američkom ratnom brodu na kojem su bili stacionirani pili su i koristili desaliniziranu radioaktivnu vodu od čega ih je do studenog 2014. dvoje umrlo, a nekolko ih je oslijepilo, bivši marinac Steve Simmons je završio nepokretan u invalidskim kolicima, a nekima su se djeca rodila s urođenim manama, prenosi CBS.

Nakon dva smrtna slučaja se ipak netko morao oglasiti, posebice nakon što je Steve Simmons izravno optužio američku vojsku za propuste u akciji saniranja štete u Fukushimi, ali Dr. Robert Gould je izjavio „kako postoje dokazi da su razine radijacije u prikazivane izvješćima bilo ispod onih stvarnih“.

U čišćenju NE Fushima je s američkim marincima bila i poznata američka novinarka Kelli Serio, koja je rekla da rekao da nikada neću zaboraviti dan kada joj je kapetan rekao da je njihov sustav filtracije vode bio ugrožen.

„Osjećam da smo pogriješili. Pili smo vodu koja je bila opasna po naše zdravlje. Ljudi ne shvaćaju koliko je to ozbiljan problem. Ljudi koji su se žalili su odbijeni od strane vlade kao da se ništa nije dogodilo. Oni samo žele pravdu“, nakon što su mornari s nosača zrakoplova USS Reagan i obitelji dvojice umrlih od posljedica radijacije tužili Pentagon je izjavila Kelli Serio.

U stvari, možda bi za japansku vladu, kompaniju TEPCO i Pentagon bilo nabolje sve ovo zaboraviti i vjerovati Kenu Buesseleru, pomorskom kemičaru s privatnog Oceanografskog instituta Woods Hole koji tvrdi da je razina otkrivene radijacije u blizini američkih i kanadskih obala „izuzetno niska“.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(altermainstreaminfo/uredio:nsp)

U posljednja dva desetljeća, je bila misterija od čega se sastoje Chemtrailsi

Bazični materijal Chemtrailsa koji se raspršuje iz aviona u atmosferu je indentificiran.

To je ugljen iz pepela nuklearnih elektrana.

U osnovnoj znanstvenoj analizi pepela indetificirano je čak 30% aluminij oksida.

Čini se da se ovo dešava: Fluor je otrov i toksični otpad s kojim peremo zube, a najmanje dva desetljeća udisali smo ugljen iz pepela koji se namjerno prska kao dio meteorološkog geoinženjeringa.

Pepeo kao otpad je važan resurs koji se treba provjeriti. Što sve točno sadrži otpadni pepeo još u potpunosti nije ustanovljeno, kao ni činjenica da li se koristi kakav otpad iz nuklearnih elektrana.

Sljedeći video govori o ekstremno hladnom vremenu u SAD i topljenje Arktika metanom, što se sve postiže raspršivanjem upravo pepela kao osnovnog sastojka chemtrailsa.

Da li sad imamo odgovor zašto se neki dijelovi planete pregrijavaju, i zašto se konkretno topi led na ledenim kapama (navodno – Al GOre).

Čini se da je nekome interesantno rudno bogatstvo na Arktiku i da zato geoinženjering odrađuje posao.

Pogledajmo VIDEO dokaze o sastavu chemtrails kemikalija:

*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

Što kaže Wikipedia?

Chemtrail [ˈkɛmtreɪl] (engl., krat. od chemical: kemikalija i trail: trag, slijed; dosl. kemotrag, kemotrazi), po teoriji zavjere trag koji zrakoplovi ostavljaju za sobom, a sadrži kemijske ili biološke agense namjerno raspršene na nebu u svrhe neotkrivene općoj javnosti, a kojima ravnaju razni vladini službenici.

Zagovornici ove teorije tvrde da zrakoplovi ne ostavljaju dugotrajne kontragove pod normalnim uvjetima. Ovaj argument odbacuje znanstvena zajednica: takvi su tragovi jednostavno normalni vodeni kontragovi (kondenzacijski tragovi) (engl. contrail, krat. od condensation: kondenzacija i trail: trag, slijed) koje zrakoplovi u visoku letu rutinski ostavljaju za sobom pod određenim atmosferskim uvjetima.

Zagovornici su pokušali dokazati prisutnost određenih kemikalija, no njihove su se analize pokazale manjkave ili pogrešno interpretirane. (jednostavnim analizama je pronađen barij, aluminij…. manjkavo???)

Zbog popularnosti ove teorije zavjere službene agencije primaju mnoge upite u kojima osobe zahtijevaju neko objašnjenje. Znanstvenici i vladini službenici širom svijeta opetovano su na njih trebali odgovarati, ponavljajući da su navodni chemtrailovi zapravo ništa drugo nego normalni kontragovi.

Vjernici u ovu teoriju zavjere spekuliraju da bi svrha navodnog ispuštanja kemikalija mogla biti upravljanje Sunčevim zračenjem, psihološka manipulacija, kontrola čovječje populacije, modifikacija vremena ili biološko ili kemijsko ratovanje te da tragovi uzrokuju respiratorne bolesti i ostale zdravstvene probleme.

Kontragovi se javljaju na velikim visinama (8-16 km), a svaka kemikalija ispuštena na takvoj visini neškodljivo bi se raspršila i pala mnogo stotina kilometara daleko ili bi se razgradila prije nego što bi dotaknula tlo.
 
(webtribune.rs)