Svakog dana smo od strane brojnih teoretičara ‘bombardirani’  teorijama zavjere. Iako su neke nerealne, prenapuhane, ne znači da se one ne dešavaju. Baš suprotno, povijest je prepuna zavjera i skandala.

Afera eksploatacije nafte

Dolaskom Varrena G. Hardinga u Bijelu kuću dogodio se skandal s prodajom naftnih rezervi. Naime, on je u svoju administraciju postavio prijatelje s kojima je igrao golf i poker. Iako sam nije bio nepošten utvrdilo se da su njegovi podređeni skloni korupciji.

Njegov ministar unutarnjih poslova Albert Fall potajno je dozvolio naftnoj kompaniji eksploataciju nafte u Wyomingu i Kaliforniji u zamjenu za nekoliko stotina tisuća dolara mita.

Nakon što je Wall Street Journal 1922. objavio da je nafta prodana bez tendera, organiziran je senatorski komitet pod vodstvom senatora iz Wisconsina, Robert La Follett.

Hardingov državni tužitelj je tražio od FBI-a da istraži La Folletteov ured kako bi pronašli nešto čime bi ga mogli ucjenjivati.

Ipak, time su samo učvrstili njegovu upornost da sve otkrije. Na kraju je Albert Fall postao prvi čovjek američkog kabineta koji je zbog korupcije završio u zatvoru.

Tuskegee, eksperiment o sifilisu

Jedan od skandala koji je poznat kao jedno od najvećih kršenja medicinske etike je studija Tuskegee o sifilisu koju je provodila zdravstvena američka javna služba u suradnji s institutom Tuskegee od 1932. do 1972.

U studiji je sudjelovalo 600 ljudi, uključujući i 399 koji su imali sifilis. Istraživači im nisu rekli da imaju sifilis te da je svrha istraživanja bila dokumentiranje kako bolest uništava ljudsko tijelo. Čak im ni 1947. nisu otkrili da je penicilin učinkovit u liječenju sifilisa. Između 28 i 100 ispitanika umrlo je od sifilisa iako bi broj mogao biti i znatno veći.

Sredinom 1960-ih, Pete Bukton, socijalni radnik došao je do izvješća o studiji, te je predao dokaze prijatelju iz Associated Pressa. Sve je rezultiralo gašenjem studije 1972.

Vlada se sledeće godine nagodila na sudu da žrtvama i njihovim obiteljima pruži doživotnu medicinsku skrb.

Duhanska industrija opovrgava zdravstvene posljedice pušenja

1950., liječnik i epidemiolog Ernst Vinder, objavio je studiju u časopisu Journal of American Medical Association, ističući da je pušenje jedan od uzroka raka pluća. Nakon toga je šest velikih proizvođača duhana odlučilo financirati vlastito istraživanje.

1954. Duhanski institut za istraživanje koji je kasnije promijenio ime u Vijeće za istraživanje duhana objavio je oglase u 400 novina u kojima su doveli u pitanje istraživanja eminentnih liječnika i znanstvenika.

Znanstvenici u duhanskoj industriji su već znali da je moguce pušenje povezati s karcinomom. Kemičar Claude Teague, primjerice, je zaključio da istraživanja kliničkih podataka imaju tendenciju potvrđivanja veze između pušenja i raka pluća.

46 država u SAD-u se pridružilo tužbi protiv duhanske industrije. Duhanske kompanije su 1998. prihvatile platiti 10 milijardi dolara godišnje za štetu koju su učinili.

Zavjera protiv Castra

Ubojstvo predsjednika John F. Kennedyja 1963. povezano je s atentatom na kubanskog predsjednika Fidel Castro-a. Naime Varren komisija koju je oformio Kennedy-jev nasljednik Lindon Johnson zaključila je da je Lee Oswald sam ubio Kennedyja. Nakon toga je, dva dana poslije na njega iz zasjede pucao Jack Ruby. Skeptici su napali Varren-ovo izvješće i bili su u pravu.

1967. godine kolumnisti Drew Pearson i Jack Anderson iznijeli su teoriju da atentat na Kennedy-a nije bilo djelo pojedinca već odmazda za pokušaj atentata na Fidela Castra od strane CIA-e koja je zataškala svoje aktivnosti na Kubi.

Osvald i njegov ubojica Jack Ruby bili su povezani s Kubom. Oswald je u jednom trenutku kontaktirao kubansku ambasadu.

1979. zaključeno je da je Kennedy “vjerojatno ubijen kao rezultat zavjere”, iako se nije moglo točno utvrditi tko je sve bio uključen.

Afera Watergate

Jedan je od najpoznatijih skandala je onaj u koji je bio upleten i tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon. 1972. godine je policija uhvatila petoricu provalnika u hotelu Watergate i uredskom kompleksu u Washingtonu koji su pokušali postaviti ozvučenja u uredima demokrata. Vrlo brzo je postalo jasno da je u taj pokušaj špijunaže bio umiješan predsjednik Nixon.

Istražitelji FBI-a utvrdili su da je pokušaj političkog špijuniranja i sabotaže stigao od predsjednika Nixona. Istražna komisija Kongresa zatražila je tonske zapise razgovora iz Bijele kuće. Iako je Nixon to odbijao, bio ih je prisiljen predati. Utvrđeno je da na tonskim zapisima nedostaje 18 minuta snimka, što je još više potaknulo sumnju u njega.

1974. nakon što je u Zastupničkom domu započeo proces opoziva Nixon je sam dao ostavku.

Ford Pinto model

Ovaj Fordov model započeo se proizvoditi 1971. Iako se dobro prodavao proizvođač ga je nastavio proizvoditi iako je znao za njegove sigurnosne nedostatke.

Problem je bio u spremniku goriva koji je u slučaju sudara mogao izazvati zapaljenje vozila. Iako bi taj popravak Ford koštao 11 $, oni su ga nastavili proizvoditi. Računali su da im je jeftinije platiti odštetu vlasnicima automobila kojima se dogodi ovakav slučaj da im se auto zapali.

Istraživački novinar Mark Dovie iz magazina Mother Jones istražio je papirologiju u američkom odjelu za transport u kojem su se nalazili sporni podaci. Saznao je da je Fordu bilo isplativije plaćati odštetu umjesto da se upusti u izmjenu.

Nakon Doviejeve objave porota iz Kalifornije je čovjeku koji je ozlijeđen u zapaljenom autu dodijelila 125.000.000 USD odštete, to je kasnije smanjena na 3.000.000 $, ali je to bio i kraj Fordovog modela Pinto.

Černobilska katastrofa

Rutinski test u nuklearnoj elektrani u Černobilu 1986. doveo je do katastrofe širokih razmjera. Kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora i ljudskom pogreškom, uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora.

Nakon manje eksplozije reaktora otpuštene su velike količine radioaktivne prašine.

Dva radnika umrla su odmah od eksplozije. Više od 28 ljudi, uključujući i šest vatrogasaca koji su se borili da ugase požar na jednom od postrojenja umrli su kasnije od radijacije. Vjetrom se radijacija proširila diljem SSSR-a pa i na europske zemlje.

Sovjeti su dva dana šutjeli o ovoj velikoj nuklearnoj katastrofi, dok Šveđani nisu otkrili velike količine radijacije u zraku. Sovjetski vođa Mihail Gorbačov čekao je čak tri tjedna prije nego što je javno progovorio o nesreći.

Svećenik pedofil

1973. rimokatolički svećenik iz Massachusettsa James R. Porter poslao je uznemirujuću poruku Papi Pavlu VI. u kojem je priznao da je godinama seksualno zlostavljao djecu. Tražio je od njega da ga smijeni kako ne bi više ponavljao ove zločine.

1992. Boston Globe otkrio je da je Porter imao pomoć u prikrivanju svojih zločina nad stotinu dječaka i djevojčica. Tijekom svoje 14-godišnje karijere skinut je s dužnosti osam puta te je bio poslan na liječenje od pedofilije.

Dodajmo da je već desetljećima, katolička crkva u svim dijelovima svijeta sudjelovala u prikrivanju zločina svojih svećenika. Stvari su se počele mijenjati kada su žrtve svećeničkog zlostavljanja konačno izašle u javnost 1980.

Studija koja je naručena od strane crkvenih dužnosnika u SAD-u otkrila je da su između 1950. i 2002. 4392 svećenika optuženo za seksualno zlostavljanje. Neki, poput Portera, su osuđeni i poslani u zatvor.

Hakiranje telefona javnih osoba

Veliki skandal izbio je u Velikoj Britaniji kada je otkriveno da su pojedini novinari hakirali mobitele poznatih osoba. Skandal je otkriven 2005. kada je Clive Goodman urednik News of the World napisao priču o povredi koljena princa Williama.

Kraljevska obitelj vrlo brzo je posumnjala da je netko provalio u prinčev telefon i saznao informacije. Scotland Iard je uhitio Goodmana i Glenna Mulcairea, privatnog istražitelja unajmljenog od tabloida.

Osuđeni su na zatvor 2007. kada je otkriveno da su putem šifri koje koriste telefonski operateri prisluškivali govornu poštu.

The Guardian objavio je da je tvrtka News Group International u čijem je sastavu News of the World platila 1.000.000 $ britanskih funti za mirno rješavanje tužbi koje bi mogle otkriti da se koristilo hakiranje telefona javnih osoba kako bi se došlo do njihovih osobnih podataka.

U 2011. Guardian je izvijestio da je policija otkrila da su telefoni više od 5.800 ljudi, uključujući i slavne ličnosti kao što su glumac Hugh Grant bili hakirani od strane Mulcairea.

Sve je završilo gašenjem tabloida News of the World i isprikom medijskog magnata Rupert Murdocha.
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

Yoshiko Ohta ne otvara prozore u svojoj kući, nikada ne suši rublje vani, a svoje kćeri upozorava: Ne rađajte djecu.

Ovo je svakodnevni život jedne Japanke u blizini nuklearne tvornice Fukushima u kojoj se u ožujku prošle godine, uslijed razornog potresa i cunamija, dogodila najveća nuklearna katastrofa nakon Černobila 1986. godine.

“Vladin glasnogovornik uporno govori da nema neposrednih posljedica po zdravlje”, kaže ova 48-godišnja odgajateljica. “On ne priča o tome što će biti 10 ili 20 godina kasnije. Vjerojatno misli da su ljudi iz Fukushime budale “.

Otha svakog dana uzima pilule za pospješenje metabolizma u nadi da će uspjeti izbaciti radijaciju iz tijela. Da bi ograničila izlaganje radioaktivnim česticama, satima putuje kako bi kupila povrće koje nije uzgajano u blizini. Mjesečno troši 10.000 jena (125 dolara) na flaširanu vodu.

Ne poduzimaju svi slične mjere, ali među stanovnicima Fukushime prevladava osjećaj nelagode. Neki su se odselili, a svi znaju da žive s nevidljivim neprijateljem.

Radijacija i dalje curi iz sada zatvorenog nuklearnog postrojenja, iako u mnogo manjoj mjeri nego poslije prošlogodišnjeg potresa i cunamija, a njene posljedice će se znati tek za koju godinu. Neizvjesnost rađa strah. I dok neki stručnjaci tvrde da je rizik prilično nizak za one koji žive dalje od 20 kilometara od tvornice, ljudi i dalje pokušavaju zaštititi time što ograničavaju unos lokalno uzgojene hrane, ne zadržavaju se u “crvenim” zonama radijacije poput smetlišta i periodično odlaze van pogođenih područja.

Rizik je mnogo veći za djecu i nitko ne zna koji je nivo izloženosti siguran. Ono što je jasno je da će Fukushima biti pokazatelj posljedica dugoročne izloženosti niskoj radijaciji.

Više od 280.000 ljudi živi u Fukushimi. Neki su otišli, a mnogi žive u okolnim gradovima. “Ljudi su na smrt preplašeni”, kaže predsjedavajući UN komiteta za učinke atomske radijacije Wolfgang Weiss. “Svi očekuju odgovor na pitanje koliko je loše, a mi ga nemamo”.

Ne pomaže ni to što je vlada samo dala najoptimističniji scenariju u pokušaju da izbjegnu masovnu paniku. Skepticizam je samo porastao kada je savjetnik za zdravlje za prefekturu Fukushima, Shunichi Yamashita navodno rekao da je izloženost 100 milisiverta radijacije godišnje sigurna.

Studije su pokazale da rizik od raka postoji sa godišnjom izloženošću radijaciji od 100 milisiverta, ali statistike o nižoj izloženosti ne postoje, odnosno stručnjaci ne mogu sa sigurnošću reći da li je sigurno ili jednostavno veza s rakom nije dokazana.

U Fukushimi i područjima izvan 20 kilometara široke zone evakuacije, godišnja izloženost je 20 milisiverta u nekim područjima, do 50 u drugim.

Prije katastrofe, ljudi na ovom području su bili izloženi 1 milisiverta radijacije godišnje. Primjerice u SAD ta izloženost je 3 milisiverta.

Zbog kontroverze, Yamashita je zaradio nadimak “Gospodin 100 milisiverta” a mnogi su izgubili povjerenje u vladu.

Priroda prijetnje se mijenjala. Prvo je bila prijetnja izloženosti visokim razinama radijacije, da bi rizik kasnije ostao, ali stopa radijacije je opala. Ovih dana, glavna opasnost je manje očigledna ali prilično realna – konzumiranje kontaminirane hrane i vode i unošenje radioaktivnih čestica.

Radioaktivni materijal se sakuplja na smetištu gdje kiša prikuplja čestice i nanosi ih.

Rizik je kumulativan. Radioaktivnost u nečijem tijelu nagomilava se svakodnevnim konzumiranjem kontaminirane hrane, dužim boravkom na ugroženim mjestima.

Zbog svega toga, škole su ograničile vanjske aktivnosti, a na svakom se ćošku nalaze mjerači  radioaktivnosti. U lokalnim bolnicama, stotine ljudi čeka na mjerenje razine radioaktivnosti u tijelu. Nakon katastrofe u Černobilu 1986. više od 6.000 slučajeva raka štitnjače koji su povezani s radijacijom prijavljeno je među djecom i adolescentima.

UN komitet tvrdi da je izloženost jodu niža u Fukushimi nego što je bila u Černobilu, ali su roditelji zabrinuti jer se slučajevi raka poslije nesreće 1986. nisu pojavili nekoliko godina.
 

Fukushima: Dokumentarni film; Ljudi iz Okruga br.6

 
 
izvor: vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12379"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]