“Potpuno je jasno da se gradi neki novi svjetski poredak dok se stari još nije urušio. Ljudi imaju osjećaj nepovjerenja prema svojim sustavima sigurnosti”

Jako je malo novinara koji misle svojom glavom i što je najbolje od svega usude se reći istinu onakva kakva ona zaista je.

Jedna od njih je i Ivana Petrović, novinarka Nove TV koja je u petak na ovoj nacionalnoj televiziji, kao urednica vanjske politike komentirala napad u Münchenu. Rekla je puno toga važnog no srž stvari koje morate znati skriva se u ovome:

‘Raste osjećaj nesigurnosti. Iako očekujete da se to više neće dogoditi, ljudi se osjećaju nesigurno imam osjećaj kao da su geopolitika i interesi u potpunosti odvojeni od građana Europske unije.

Kao da se grade neki sigurnosni sustavi koji nemaju veze sa sigurnosti građana već s nekim drugim interesima.

Potpuno je jasno da se gradi neki novi svjetski poredak dok se stari još nije urušio. Ljudi imaju osjećaj nepovjerenja prema svojim sustavima sigurnosti’

Tim riječima ova je novinarka rekla sve! Interesi i geopolitika su zaista skriveni od intersa građana. Kako i ne bi bili kada se sve odluke za milijune ljudi donose u mračnim sobičcima podzemlja, na tajnim sastancima ‘elite’ koja radi našeg dobra skriva – ugovoreno!

I da podiže se Novi svjetski poredak, točno onaj koji je najavljen stotinama godina unazad i Bogu hvala što bar Petrović vidi da to nije teorija zavjere ni neka ‘izmišljotina’ paranoičnih teoretičara, već istina koja je sada, vidljiva i golim okom!

Pazite ljudi kome dajete svoj glas, jer podanici Novog svjetskog poretka su gotovo svi u politici krenuvši od predsjednice, koja očarana novim poretkom kojeg su joj u Trilaterali prodali kao ‘spas’ i sama svoj narod pretvara u kolonijalnu silu nečijih interesa, daleko od volje svojih građana!

To je ta piramida na čijem vrhu čak ona ni ne sjedi, već oni kojima ova dama služi u vjeri da joj novi svijet kojeg joj lažno podvaljuju elite može činiti dobro, iako su plodovi njihove vladavine smrt, smrt i smrt.
 
(dnevno.hr)

„Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja masa je važan element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je istinska vladajuća moć zemlje. Nama se upravlja, naši umovi su profilirani, naši ukusi formirani, naše ideje sugerirane.“

(citat iz knjige „Propaganda“ Edwarda Bernaysa)

To je logična posljedica načina na koji je organizirano društvo. Ogromni broj ljudskih bića mora surađivati ​​na ovakav način, kako bi zajedno glatko funkcionirali i kao demokratsko društvo.

Mediji su u vlasništvu bogatih ljudi koji odlučuju što će doprijeti do javnosti. Nadalje, ukoliko ste prošli kroz elitni sustav obrazovanja, završili odgovarajuće škole, možda Oxford, naučili ste da postoje određene stvari koje naprosto nije ispravno reći, kao i određena mišljenja koja nije ispravno imati. To je uloga socijalizacije kroz elitne institucije i ako vas ne ne uspiju prilagoditi, ispadate iz igre.

Tek primjera radi, u Hrvatskoj je otvorena „Edward Bernays“, Visoka škola za komunikacijski menadžment. To je privatna visokoobrazovna institucija, prva u Hrvatskoj i na području jugoistočne Europe koja izvodi cjelovito specijalizirano obrazovanje na području komunikacijskog menadžmenta i odnosa s javnošću.

Tko je bio E. Bernays po kojemu ta visoka škola nosi ime?

Pionir ili „otac propagande“ koji 1928. piše: „Američka poslovna zajednica je bila impresionirana propagandnim akcijama. Tada su bili u problemu, jer je zemlja formalno postala demokratskija i sve više ljudi je moglo pristupiti izborima.

Kako je Amerika bivala bogatija, pristizalo je sve više imigranata i što nam je bilo činiti? Postalo je preteško vladati kao privatnim klubom. Očigledno, samo je jedan odgovor, morate imati pod kontrolom kako i što ljudi misle.“

Primjera manipulacija ima bezbroj, dotaknimo se tek djelića povijesti.

Dvadeseto stoljeće je obilježeno isprovociranim i pomno planiranim procesom kojemu je cilj pretvoriti sveukupno društvo u (anti) društvo u kojemu se „Ja“ pretpostavlja onome nekadašnjem „Mi“.

Netko će reći da je sve „teorija zavjere“, no povijesne činjenice govore drugačije.

Nećak Sigmunda Freuda, Edward Bernays je bio prvi u nizu znanstvenika koji su radili na usavršavanju „znanosti kontrole misli“. U političkoj sferi je upravo on naveo masovnu psihološku manipulaciju kao „inženjering pristanka“.

Koristeći propagandu i psihološku manipulaciju za uvjetovanje potrošača na kupnju proizvoda (tako je počelo), nazivao je to „odnosima s javnošću“.

O tome govori i četvrti dio BBC-evog dokumentarca „The century of Self“:

Dvadeseto stoljeće se opravdano može nazvati stoljećem sebičnosti. Ovaj dokumentarac upire prstom u Sigmunda Freuda i njegovog nećaka, Edwarda Bernaysa.

Već prije Prvog svjetskog rata političari i biznismeni koriste njihova saznanja i tehnike kako bi naveli ljude da im ili daju glasove na izborima ili kupuju njihove proizvode, a Woodrow Wilson Bernaysa postavlja na čelo „Povjerenstva za informiranje javnosti“ kako bi provodio proratnu propagandu.

Ovdje Bernays uvelike koristi i pretvara u praksu Freudovu teoriju da je ljudsko ponašanje vođeno nesvjesnim instinktivnim porivima.

Služeći se upravo Freudovim napucima, on cilja na nesvjesne i iracionalne osjećaje kod stanovništva i uspješno navodi inače duboko izolacionistički nastrojenu američku javnost na prihvaćanje ideje o sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu.

Bernays po svršetku rata, nakon uspješno odigrane uloge inženjeringa u ratnohuškačkoj vladinoj propagandi, u mirnodopsko vrijeme nudi svoje „usluge“ korporacijama i svesrdno pomaže u potrošačkog društva.

Cilj je kulturu „potrebe“ pretvoriti u kulturu „želje“ i natjerati potrošača da kupuje, kupuje….i pritom se osjeća bolje. Bernays, svjestan negativnih konotacija vezanih uz termin propagande, smišlja onaj „odnosi s javnošću“.

Već ’20-ih u Americi je konzumerizam uvelike zaživio, 1927. društveni kritičari izražavaju zabrinutost zbog činjenice što Amerikanci više nisu građani, već „potrošači“, a 1929. dolazi do poznatog gospodarskog sloma.

Bernaysova propaganda je uspješna, građani se zadužuju kod banaka, kupuju dionice, tržište dionica bilježi rekordne rezultate, ali se pod pritiskom kupnje posuđenim novcem ubrzo slama. Tijekom „Velike depresije“ Bernays fokusira napore na utjecaj na političke poglede javnog mnijenja.

Ni on, niti sam Freud nisu vjerovali u ljudsku jednakost. Uplašeni rastućom fašizacijom Europe u to vrijeme, obojica vjeruju kako demokracija nije siguran oblik vladavine s obzirom na činjenicu da je „čovjek podložan nesvjesnim porivima“.

Obojica vjeruju kako je čovjeka nužno kontrolirati i da demokracija može funkcionirati samo ako se kontinuirano provodi ciljani inženjering.

Potrošač će ostati trajno politički pasivan ukoliko njegova iracionalna želja bude zadovoljena uvijek novim proizvodima koje može kupiti.

1936. Nacionalni savez proizvođača upošljava Bernaysa u pokretanju ideološke kampanje usmjerene protiv „New Deala“ i protiv rastućeg „unionizma“ kojeg Alex Carey spominje u Preuzimanju rizika u demokraciji (Taking the Risk of Democracy).

Po svršetku Drugog svjetskog rata, Bernaysove usluge koristi CIA, gdje on djeluje kao savjetnik u pitanjima kako obuzdati i kontrolirati „iracionalnu agresiju“ masa. Tijekom svoje službe u CIA-i, Bernays osmišljava i provodi i kampanju za Eisenhowerovu administraciju, koja ima za zadatak uvjeriti američku javnost u direktnu „prijetnju sovjetskog komunizma“.

Dijelom te kampanje je bila i mobilizacija javnosti i dobivanje potpore Kongresa za puč protiv demokratski izabranih vlasti u Gvatemali 1954., kada je svrgnut predsjednik Jacobo Arbenz.

Tada je naime Bernays radio i u korist United Fruit Company, koja je bila zabrinuta zbog Arbenzove najave agrarnih reformi kojima bi United Fruits izgubile svoje ogromne plantaže banana u Gvatemali.

U nastavku, naravno, „odnosi s javnošću“, odnosno propaganda, bujaju kao prava industrijska mašinerija koja zapošljava cijele timove psihoanalitičara, stvaraju se ciljane grupe koje imaju za zadatak reklamu učiniti efektivnijom, privlačnijom, koje ciljaju na ono naše nesvjesno i to u svim sferama naših života.

Kada kritizirate medije i kažete: „Gle, ovaj novinar je napisao ovo ili ono, a to nije istina!“, dotični će se naljutiti i objasniti vam kako mu nitko ne govori što i kako da piše, jer on piše što misli ili smatra ispravnim.

„Sve to o pritiscima i ograničenjima su gluposti, jer nikad nisam bio pod pritiskom”, uobičajeni je odgovor.

To zapravo može biti i točno, ali poanta je da ti novinari nikada ne bi bili unutar mainstreama, osim ukoliko se već nisu dokazali kao podobni, jer su „programirani“ reći pravu stvar. U protivnom, nikada ne bi došli u priliku reći što misle. Fakulteti su postali rasadnici ideoloških disciplina i socijalizacije kadrova koji ulaze u sustav.

I što nam govori struktura tog cijelog sustava? Kakve vijesti možemo očekivati? To je prilično jasno. Uzmimo primjerice The New York Times. Radi se korporaciji koja proizvodi, ali proizvod nije informacija, nego sama publika.

Nije im bitan novac koji će zaraditi time što ćete vi kupiti njihove novine, štoviše, sretni su što svoje priče mogu servirati na internetu posve besplatno i dostupne svima. Oni zapravo gube novac kada kupujete novine. Publika je proizvod. Proizvod su i povlašteni ljudi, baš kao i ljudi koji pišu za novine, najviše razine odlučivanja ljudi u društvu. Morate prodati proizvod na tržištu, a tržište su, naravno, oglašivači, opet druge tvrtke.

Bilo da su u pitanju televizija ili novine, prodaje se publika. Korporacije prodaju odgojenu publiku drugim korporacijama. U slučaju elitnih medija to je velik i unosan posao.

Većinski vlasnik njemačkog RTL-a njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG sa sjedištem u Guterslohu. Ono posjeduje 90,5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. Ponosni vlasnik paketa od 25% dionica RTL-a u Hrvatskoj je koncern Agrokor Ante Todorić. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Vlasnici Bertelsmann AG-a su njemačke bogataške, milijarderske obitelji Mohn i Bertelsmann kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.

A temeljni ciljevi zaklade Bertelsmann, prema njihovom vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Poduzeće Bertelsmann ima stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama, te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u svojem vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod pritiskom američkih novinara Bertelsmanni priznaju kako su tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem Reichu. No, zaklada Bertelsmann tvrdi kako su joj primarni ciljevi „širiti demokraciju“.

Zaklada Bertelsmann je prisutna i u Hrvatskoj. 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu je organizirala dvodnevni forum pod nazivom ‘Jugoistočna Europa na putu u EU’ na koji su, kako prenosi HINA, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset vlada i šest međunarodnih organizacija. Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski Wolfgang Schuessel, tadašnja ministrica vanjskih poslova, sada predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i drugi.

Nova TV također je u stranom vlasništvu. Većinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder.

Manje poznato, ali mnogo važnije za nas je, što je Ronald Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986. do 1987. godine, a prije toga u Pentagonu podtajnik Ministarstva obrane za Europu i NATO.

U svibnju 2009. Lauder prodaje 31% CEME, samim time i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no još uvijek je većinski vlasnik.

Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe (WAZ), najveći je dioničar Europapress Holdinga (EPH). EPH i WAZ su izdavači najvećeg broja novina i publikacija. Njihov udio pokriva oko 60% ukupno medijskog prostora u Hrvatskoj.

Pobrojimo neke: Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Dubrovački vjesnik, Šibenski list, Globus, Auto-klub, Auto-blic, Gloria, Cosmopolitan, Moto-klub, Playboy, itd. WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SDP) i čvrsti zagovornik europske politike.

Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrodera od 1998. do 1999., a zatim i glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe (1999-2002).

Hombach svojevremeno izjavljuje: „Htio bih se od Zagreba do Dusseldorfa voziti bez putovnice“. Ispunila mu se želja.”

Najveći pojedinačni dioničar Novog lista, a čini se i Glasa Slavonije je bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim je financijerima i nezaobilazni, sveprisutni George Soros, famozni investitor i multimilijarder koji spada među 10 najbogatijih Amerikanaca. Tu su se nalazili i još neki opskurni fondovi iza kojih se, neki smatraju, krije CIA.

MDLF je registriran u New Yorku kao „neprofitna organizacija“ i suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga početka Aleksandar Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno iz Soroseve zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Među krupnijim vlasnicima Glasa Slavonije nalazila se i kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka.

I na kraju, što reći o prirodi medijskog proizvoda? Očita pretpostavka je da proizvod medija odražava interes kupca i prodavača, institucija i sustava moći koji ih čine onime što jesu.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Istraživanje hrvatske Nove TV pokazalo je da tek svaki peti Hrvat smatra da imigranti nisu prijetnja. Što bi pokazala anketa danas, nakon još masovnijeg ulaska?

Istraživanje je provedeno 18. rujna telefonskim putem, na reprezentativnom uzorku od 602 punoljetna građana Republike Hrvatske.

Na pitanje da li dolazak imigranata predstavlja prijetnju Hrvatskoj, samo 19 posto ispitanika odgovorilo je sa „ne“, 29 posto smatra da predstavljaju manju prijetnju, dok 20 posto vidi veću opasnost u imigranatima.

Da su imigranati izuzetna prijetnja smatra 23 posto građana, dok o toj temi devet posto nema mišljenje.

Mišljenje o tome u ovom trenutku nije izgradilo njih 9 posto. Vidljivo je da su građani podijeljeni u stavu – za njih 48 posto je to mala ili nikakva prijetnja, a za njih 43 posto prijetnja sigurnosti.

Ovaj rezultat dolazi kao iznenađenje, pošto se proteklih dana dao steći utisak da je hrvatska javnost puno više prijateljski nastrojena prema tisućama “izbjeglica” koje, bježeći od rata ili siromaštva, prolaze kroz tu zemlju.

Hrvatska treba primiti imigranata koliko ima kapaciteta

Treba li Hrvatska zbrinuti imigranate, 5 posto ispitanika o ovom pitanju nema mišljenje, dok samo njih 9 posto smatra da ih treba prihvatiti koliko god treba. Da nije trebalo dozvoliti ulazak imigranata u Hrvatsku misli 10 posto ispitanika, da ih treba prihvatiti i odmah slati u druge zemlje misli njih 34 posto, dok je njih 42 posto uvjerenja da Hrvatska treba zbrinuti imigrante, ali samo u broju za koje ima kapaciteta. Ti isti koji misle da ih treba zbirnuti misle da su im imigranti prijetnja.

Hrvatska za imigranate čini u skladu sa svojim mogućnostima

Šest posto ispitanika ne zna odgovor na pitanje čini li Hrvatska za imigrante u skladu sa svojim mogućnostima, a isto toliko njih misli da Hrvatska ne čini dovoljno za imigrante. Da čini puno, ali može još više misli njih 13 posto, a 21 posto ispitanika mišljenja je da Hrvatska čini za njih i iznad svojih mogućnosti. 54 posto ispitanika misli da Hrvatska za imigrante čini u skladu sa svojim mogućnostima.

Vlada je tek djelomično bila spremna na izbjeglički val

Na pitanje misle li da je hrvatska Vlada val imigranata dočekala spremno, 7 posto ispitanika odgovorilo je da ne zna, dok njih 13 posto misli da je Vlada bila apsolutno spremna. Za njih 33 posto, Vlada je nespremno dočekala imigrante, a 47 posto ispitanika mišljenja je da je Vlada bila djelomično spremna.
 

 
(dnevnik.hr,youtube/uredio:nsp)

Jeste li ikada gledali film ili neku seriju na televiziji i primijetili da ste odjednom postali uronjeni u likove i njihove priče? Jeste li ikada željeli učiniti ono što ste vidjeli na televiziji ili na filmu? Možda ste poželjeli da vaš život, vaša veza ili posao budu kao iz filma?

Nemojte krivo shvatiti, ali to je prilično uobičajena stvar koja se dogodi kad gledamo ove oblike zabave, dizajnirane posebno za nas, no jeste li ikada došli do spoznaje da bi to mogao biti vrlo moćan način oblikovanja javnog mnijenja i stvaranja idealne socijalne psihologije?

Sigurno se pitate što se misli pod pojmom „idealna socijalna psihologija“. Razmislite o tome na sljedeći način: ako kontrolirate velik broj ljudi i želite biti sigurni da će učiniti određene stvari, koliko je vjerojatno da ćete koristiti ove oblike zabave kako biste programirali mase da misle onako kako vi to želite?

Nevjerojatno je u kojoj mjeri TV programi mogu utjecati na na psihu gledatelja, odvlačiti našu pažnju, programirati podsvijest i uvesti nas u potpuno drugačiji svijet. Čak su i reality TV emisije sve samo ne stvarnost.

Postoji doslovno bezbroj područja o kojima možemo pisati, ali ovdje ćemo se dotaknuti određene tematike – opsesije serijama o policiji, FBI-u i CSI-u. U Sjevernoj Americi recimo gledanost ovakvih serija u znatnom je porastu – do 10 milijuna po svakoj epizodi. Takve serije iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, redovito nižu svoje uspjehe. Ali zašto? Čemu ta opsesija svim tim serijama i konstantna glorifikacija policije i FBI-a? Ako malo bolje pogledate unatrag, odgovor je vrlo jednostavan. 

Diljem svijeta, razne akcije provodi država, vojna policija i tajne agencije. Zahvaljujući internetu, jednom od najjačih medija današnjice, do informacija je vrlo lako doći. Rezultati ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je povjerenje u policiju, vladu i vojsku u zadnje vrijeme drastično palo. Stoga, postoji li bolji način popravljanja njihovog imidža od toga da se prikazuju kao heroji u vašim omiljenim televizijskim emisijama?

Ako ste ikada pogledali neku od tih serija, znate o čemu je riječ. Uvijek se radi o nekim nemogućim slučajevima, koji nas drže u neizvjesnosti do samoga kraja, neovisno o tome radi li se o otmici djeteta ili ubojstvu, a na kraju gotovo svake epizode je glavni junak (policijski) službenik ili osoba koja se veliča zbog dobro obavljenog posla i odlučnosti. Naravno, takvo što vrlo vjerojatno postoji, ali nikad nismo vidjeli drugu stranu policijskog posla, koja je puno češća.

Možda neće zvučati lijepo, ali danas policijske dužnosti nemaju gotovo nikakve veze s očuvanjem mira. One su postale sinonim za nešto gdje je svatko potencijalna prijetnja i neprijatelj ili predstavlja problem te uvijek nešto treba učiniti da se zaustavi ljude, da ih se uspori ili zadrži. Zapravo, svatko tko pokuša reći nešto suprotno mišljenju vlade i državnih institucija, vjerojatno će biti pretučen ili pritvoren. U televizijskim serijama, međutim, to nikada nije slučaj. Tamo „negativce“ privode „dobri policajci“ i takve se priče konstantno prikazuju i prezentiraju kao stvarnost. 

Ne želim pretpostavljati da policija i FBI ne rade ništa pozitivno, jer ipak postoje neke koristi od tih institucija. Samo pokušavamo ukazati na očigledan trend tzv. programiranja čovječanstva i kontrola uma, kako bi se popravila tamna slika tih raznih državnih institucija.

Sljedeći put, kada budete gledali neku od tih serija i emisija, promotrite i uočite vrste emocija koje namjerno ubacuju u takve serije. Pogledajte kako time uspijevaju napraviti dobar posao, tj. kako oblikuju javno mnijenje, pa čak idu tako daleko da ljude plaše pravom snagom policije. Sve to čine na vrlo suptilan način, tako da nitko ne može shvatiti što se zapravo događa.

Naravno, ovo nisu jedine vrste serija koje nas programiraju. Možete gledati komedije, drame i reality TV emisije i efekt koji one imaju na vas biti će u potpunosti isti. Govore nam kako se treba ponašati u odnosima, kakav prijatelj trebamo biti, koga mrziti, koga osuđivati, kako imati veće povjerenje u vladu. Ako bolje pogledate, možete vidjeti da većina tih serija sadrži i „teroristički“ faktor. Sve navedeno dovodi do potrebe osvještavanja gledatelja i širenju istine o kontroli uma.

Sljedeći put, kada budete gledali neku seriju, obratite pozornost na to koliko često i koliko intenzivno nastoje zadržati gledatelja uz tv ekran. Nakon nekog vremena, sigurno ćete primijetiti da je gotovo cijela serija nepromišljena distrakcija usmjerena prema vama, koja vam govori kakvi trebate biti i kako trebate reagirati.

Vrlo malo programa vas potiče da stvari gledate na neki novi, otvoreniji i prošireniji način razmišljanja, gdje nas ne pokreću negativni osjećaji poput straha, presuda, emocija i bijesa. Ukoliko želite dodatni izazov, pokušajte na tjedan dana u potpunosti izbaciti TV iz svog života. Pogledajte što se događa oko vas, možda se ugodno iznenadite.
 
(politika.hr)