Vlada koju predvodi dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi prošli je tjedan najavila da će istražiti informacije o zločinima i masovnim ubojstvima

Mianmarska vojska (bivša vojska Burme) možda je ubila više od 1000 pripadnika muslimanske etničke grupe Rohingya muslimana, izvijestila su dvojica visokih dužnosnika UN-a zaduženih za izbjeglice koji bježe pred nasiljem, dodavši da strahuju kako bi broj smrtno stradalih mogao biti i veći nego što se ranije mislilo.

Dužnosnici iz dviju odvojenih UN-ovih agencija koji su na terenu u Bangladešu, kažu da je u posljednjih nekoliko mjeseci pred nasiljem pobjeglo gotovo 70.000 Rohigya. Kažu i kako strahuju da vanjski svijet nije u potpunosti svjestan težine situacije, odnosno krize u mianmarskoj državi Rakhine.

“Svi tvrde da je ondje ubijeno više stotina ljudi, no to nije točna brojka, radi se o tisućama”, rekao je jedan od UN-ovih dužnosnika, želeći ostati anoniman.

Obojica dužnosnika su u odvojenim intervjuima zaključili da je u posljednja četiri mjeseca ondje više od 1000 ubijenih.

Glasnogovornik mianmarskog predsjedništva Zaw Htay je rekao da je po izvješćima vojnih zapovjednika u operaciji protiv militanata, pripadnika etničke grupe Rohingya ubijeno manje od stotinu ljudi. Kazao je i da su militanti u listopadu napali graničnu policiju.

Na pitanje o podacima UN-ovih dužnosnika po kojima bi broj ubijenih mogao biti veći od 1000 odgovorio je: “Njihove su brojke uvijek puno veće od naših. Morat ćemo provjeriti na licu mjesta.”

Oko 1,1 milijuna Rohingya muslimana, koje mianmarske vlasti odbijaju zvati tim imenom, živi u sjeverozapadnom Mianmaru u uvjetima koji podsjećaju na apartheid.

Mianmar je država u kojoj većinu stanovništva čine budisti (56 milijuna stanovnika), dok muslimani čine oko 5 posto stanovništva, što je oko 2,5 milijuna stanovnika.

Po službenim podacima i izvješćima Ujedinjenih naroda Rohingya muslimani su najugroženija nacionalna manjina u svijetu. Nemaju svoju državu, a prava su im znatno ograničena.

Vlada koju predvodi dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi prošli je tjedan najavila da će istražiti informacije o zločinima i masovnim ubojstvima u posljednjih nekoliko mjeseci.

Dobitnicu Nobela za mir Zapad kritizira jer je neaktivna kada je ovaj problem u pitanju.
 
(jutarnji.hr)

Zbog satirične realnosti oko kandidature i dodjele Nobelove nagrade za mir, možda bi trebalo promijeniti definiciju i uvjete za njezino dobivanje

Najvažnija stavka novih propozicija glasila bi doslovno ovako: “Oni koji svakog dana umjesto ‘dobro jutro’ kažu: ‘mrzim pse, muslimane i Ruse’, dobivaju Nobela bez odluke Odbora, a nagrada im se šalje brzom poštom”

Petru Porosenka život, ipak, nije čokolada. Ekonomija Ukrajine – čiji predsjednik je postao na izvanrednim izborima svibnja 2014. poslije Euromajdana i svrgavanja Viktora Janukoviča – u konstantnom je padu, građanima nije ispunio obećanje o boljem životu, članstva u EU nema, NATO mu je koliko jučer odgodio pregovore o proturaketnoj obrani …

Na sve to, nikako da preboli što nije dobio Nobelovu nagradu za mir.

Mir, majke mi

Da, dobro ste pročitali, izgleda da su htjeli mu daju ovo, nekad, prestižno priznanje. Pa drži se Zapad pravila da nema besplatan ručak, a milijarder neće badava servisirati.

Za razliku od Baracka Obame koji je nagradu dobio unaprijed, pa ju je tek onda “opravdavao”, Porosenko se nadao priznanju na godišnjicu vlasti 2015. Tužna priča.

Pritom, umjesto polemike kako netko s takvim rezultatima i djelovanjem može uopće biti i kandidat za Nobelovu nagradu za mir, fabricira se teza prema kojoj su Rusi spriječili “mirotvorca” Porosenka da dobije što mu pripada. Proteza za mozak još nije izmišljena.

Alfrede, dobio si otkaz

Nobelova nagrada za mir je – neminovno moramo podsjetiti zbog očiglednog degradiranja u posljednje vrijeme – priznanje za posebne zasluge na poljima spajanja naroda, razoružanja ili smanjenja svjetskih ili regionalnih vojnih potencijala, političkog i drugog obrazovanja kao i održavanja mirovnih konferencija.

Koje narode je spojio Petro Porošenko? Ne da nije razoružao, već opet svakodnevno dolaze vijesti iz Donbasa o “kiši bombi” i “klaonici”. Zasluge ima, ali ne za mir. Nipošto.

Mijenjaj propozicije, što čekaš

Zbog satirične realnosti prilikom kandidature i dodjele Nobelove nagrade za mir, možda bi trebalo promijeniti definiciju i uvjete za njezino dobivanje.

“Dinamit je osnovni cilj i svrha”, pisalo bi u preambuli. “Koristiti ga na ljudima”, posebno bi bilo naglašeno. Potom uvjeti svih uvjeta: vojna industrija mora raditi nesmanjenom brzinom; bombardiranje je kao pranje zuba; osiromašenim uranom gađati prvo one koji ne slušaju, a ako svi budu slušali, gađati i njih …

Precizna pojašnjenja došla bi na kraju: tko prvi uperi prstom, taj se već nametnuo za prestižno priznanje; tko napravi veću nestabilnost, još veće su mu šanse da otputuje u Oslo.

Poseban izuzetak od novoustanovljenih pravila – “Oni koji svakog dana umjesto ‘dobro jutro’ kažu: ‘mrzim pse, muslimane i Ruse’, dobivaju Nobela bez odluke Odbora, a nagrada im se šalje brzom poštom.

“Mirotvorci”, zamalo

Prema dosadašnjim propozicijama, popis nominiranih kandidata se objavljuje 50 godina nakon uručivanja nagrade za konkretnu godinu.

Nabrajanje nesuvislih obrazloženja i neprimjerenih kandidata postaje previše mučno. Karikatura vrijednosti na koje ne možemo utjecati tjera sve one koji žele dobro čovječanstvu da se dobro zamisle. Fitilj na dinamitu je izgorio. Nakon eksplozije, selotejp ne pomaže.
 
(sputniknews.com)

“Diskriminacija, izbjeglička kriza, pojačano i apsurdno odbijanje migranata, govor mržnje i isključivosti. Što možemo reći čovječanstvu?”, upitao se u četvrtak kolumbijski predsjednik Juan Manuel Santos

Dobitnici Nobelove nagrade za mir, okupljeni na summitu u Bogoti, osudili su politiku “mržnje” američkog predsjednika Donald Trumpa spram imigranata.

“Diskriminacija, izbjeglička kriza, pojačano i apsurdno odbijanje migranata, govor mržnje i isključivosti. Što možemo reći čovječanstvu?”, upitao se u četvrtak kolumbijski predsjednik Juan Manuel Santos na otvaranju 16. svjetskog summita dobitnika Nobelove nagrade za mir koji se održava do nedjelje, prvi put u Latinskoj Americi.

Santos, kojemu je Nobelova nagrada dodijeljena u listopada u znak priznanja za njegove napore oko prekida 50-godišnjeg oružana sukoba u zemlji, nazvao je “apsurdnim” Trumpovo odbijanje imigranata ne spominjući poimence svojeg sjevernoameričkog kolegu.

Jemenka Tavakul Karman dovela je pak u pitanje izvršnu uredbu koji je potpisao američki predsjednik a koja zabranjuje pristup na američki teritorij izbjeglicama iz Iraka, Irana, Libije, Somalije, Sudana, Sirije i Jemena što je izazvalo velike prosvjede.

“To je temeljno rasistički čin”, izjavila je Nobelovka iz 2011. “Ne možemo stigmatizirati muslimane zbog njihove vjere, gospodine Trump”, kazala je ta aktivistica za ljudska prava.

Amerikanka Jody Williams, nagrađena 1997. za borbu protiv protupješačkih mina, kazala je kako ne razumije “kako se mogla pružiti mogućnost da postane predsjednik čovjeku koji je koristio nasilje, rasizam, seksizam tijekom kampanje”.

Ona se nije pitala, kako je moguće da Nobelovu nagradu za mir dobije čovjek koji je nakon dobivanja iste vodio 8 godina rat u 7 zemalja i uzrokovao razaranje i smrt milijuna ljudi.

Nekadašnji predsjednik Kostarike Oscar Arias, dobitnik Nobela za 1987., kritizirao je Trumpovu ideju o izgradnji zida na granici s Meksikom “koja će podijeliti narode ali i svijesti”.
 

(vecernji.hr)

Amerika je na koljenima, i treba im još veći i krvoločniji vječni rat da bi zadržali već ionako poljuljano samopouzdanje svjetskog policajca

Umirovljeni američki zrakoplovni Air Force potpukovnik Karen Kwiatkowski nedavno je ponudio relevantnih uvid u intervjuu za RT o tome zašto će Rusija i dalje biti tako ocrnjena od strane Pentagona i američkih medija podjednako.

“Pentagon treba i želi da Rusija bude sljedeći veliki neprijatelj i da su naoružava protiv njega i povećava svoj ratni budžet protiv nje. Naravno, razgovarali smo dugo o Kini i Kini igra važnu ulogu kao neprijateljski izbor za američku vojsku. Međutim, Rusija je idealan u nekom dijelu, jer mi ne uvozimo puno stvari iz Rusije, dijelom i zbog toga što nemamo odnos dužnika prema Rusiji kako to imamo s Kinom. Dakle, Rusija se čini vrlo povoljnim neprijateljem za Pentagon u smislu svoje misije, njegova proračuna i obavještajne organizacije.”

Na konferenciji za medije ovog tjedna, američki ministar obrane Ashton Carter podupirač gore navedenog pukovnika zviždača i citirao izjavu američke vojske iz 2016.. U izjavi, SAD proglašava Rusija najvećom prijetnjom u svijetu.

Unatoč terorističkim napadima i prijetnji ISIS-a širom Zapada, uključujući i unutar Amerike, Pentagon je proglasio Rusiji većom prijetnjom. Naime, Rusija, Kina, Sjeverna Koreja i (smiješno) Iran – sve zemlje koje nisu učinile ništa SAD-u, a smatraju se od te iste većom prijetnjom od Islamske države.

Nastavljajući u svom intervjuu za RT, koji je bio prije izdavanja Izjave, potpukovnik Kwiatkowski je objasnio točno zašto su ti psihopati pune ratni bubanj najboljih svjetskih vojnih supersila – novcem.

“Pentagon treba tu vrstu neprijatelja” Kwiatkowski je nastavio. “A [američki ministar obrane] Ashton Carter, ako slušate što on govori stalno – čak i od početka kada je bio postavljen u uredu – njegov posao je prikupljanje sredstava, baš kao i posao predsjednika sveučilišta nije obrazovanje, nego prikupljanje sredstava.

Ashton Carterov posao je prikupljanje sredstava, a on to radi kroz ovaj proces identificiranja, guranja, i proglašavanja neprijatelja koji će opravdati američki proračun.”

Ubrzo nakon što je Carter riskantno proglasio Rusiju kao državnog neprijatelja broj jedan, Obama, dobitnik Nobelove nagrade za mir, odgovorio je na isti način.

Iako to može biti sjajna vijest za proizvođače oružja i plaćenike, to je vrlo opasna vijest za ostatak svijeta. Jedna strateški loša procjena mogla bi rezultirati spiralnim događajima drastično izvan kontrole.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

I Thorbjørn Jagland, predsjednik Nobelovog komiteta, poziva Obamu da sam vrati pod hitno nagradu, i da je to bila greška

Na internet stranici Bijele kuće pojavila se peticija kojom se Barack Obama poziva da vrati Nobelovu nagradu za mir koju je dobio 2009. godine.

Peticija postoji pod nazivom “Dajte predsjedniku Putinu Nobelovu nagradu za mir koju je Obama dobio 2009. godine.” (Give to President Putin the Nobel Peace Prize Mr. Obama was given in 2009. – petitions.whitehouse.gov)

Potpisnici peticije osuđuju agresivnu politiku SAD prema zemljama Bliskog Istoka za koju tvrde da je usmjerena na rušenje tamošnjih režima. Posebno se ukazuje da politika SAD Siriji i Libiji nije donijela ništa osim ljudskih gubitaka.

U rujnu je direktor Nobelovog institut, Gere Lundestad, ocijenio da predsjednik SAD “nije opravdao nade koje su u njega polagane”:

“Čak i mnoge Obamine pristaše smatraju da je bilo greška što je nagrada dodijeljena njemu. U svakom slučaju, dodjela nagrade nije donijela efekte na koje su računali članovi Nobelovog komiteta “.

Doduše, i sam Obama je bio zatečen i “potresen” odlukom da nagrada pripadne njemu. Njegov stariji savjetnik David Axelrod – reagirajući na opasku da je “svijet potresen” odlukom iz Osla – lakonski je rekao: “Mi smo također potreseni”.

Ima, međutim, nešto što je za Obamu neugodnije od peticije koja će, nema sumnje, za kratko vrijeme, skupiti ogroman broj potpisa.

I Torborn Jagland, predsjednik komiteta Nobelove nagrade za mir, već je izjavio da je Obama «obvezan ozbiljno razmisliti» i da odmah vrati dobivenu nagradu. Pritom je rekao i ovo:

“Guantanamo nije zatvoren. Bombardirana je Libija. Bin Laden je raznesen bombom, umjesto da bude izveden pred sud. Nešto američkih vojnika je vraćeno kući, ali je cilj SAD – držanje Afganistana pod okupacijom – ostao nepromijenjen. O Jemenu i da ne govorimo.”.

Jagland je stavio do znanja da Nobelov komitet nema u planu da traži Obamu da vrati nagradu, ali je spomenuo mogućnost da je prvi crni predsjednik Amerike samoinicijativno “vrati poštom”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)