Mlada aktivistica organizacije ‘No Borders’ (Bez granica) koja je volontirala u kampu za migrante na francusko-talijanskoj granici šutjela je punih mjesec dana o grupnom silovanju koje je doživjela od grupe Sudanaca – jer su “drugi od nje tražili da šuti o tome”, kako ne bi naškodila imidžu imigranata

Imidž je važan. Teško bi mas mediji uspjeli izvršiti pritisak na europsku javnost da prihvati milijune imigranata iz Afrike kada se ne bi fotografi sjatili na svako kovrčavo dijete velikih uplakanih očiju koje se pomoli između svih onih brkatih muškaraca s ‘rejbanicama’, i kad bi objavljivali stvarne podatke koji govore o kriminalu u velikim gradovima, segregaciji i stvaranju paralelnog društva, i (ne)mogućnosti, pa i nevoljkosti većine imigranata da se integrira.

S druge strane, objava istinitih i cjelovitih podataka o pojedinom zločinu, ako on uključuje nekog tko nije europskog porijekla, a kamoli objava bilo kakvih statističkih podataka o kriminalu, nasilju i silovanju koja uključuje podatke o porijeklu ili nedajbože boji kože počinitelja je zabranjena kako se ne bi “pozivalo na mržnju”.

To je očito pogrešan put da bi se suzbio rasizam i šovinizam, dapače često kontraproduktivan: činjenice ne mogu biti šovinističke niti rasističke, istiniti podaci ne mogu biti “govor mržnje”, samo njihovo tumačenje može biti rasističko (“svi su crnci silovatelji” je rasističko tumačenje: “78 % silovanja u Švedskoj počine muslimani” je gola činjenica). Istina je jedini put do rješenja bilo kojeg problema.

Koliko je glupo i nemoralno lagati kako bi se održao privid idile u kojoj u Europu stižu samo profesori, doktori, uplakane curice i žrtve režima u Siriji odlično pokazuje slučaj talijanske aktivistice, o kom su prvo pisale lokalne novine La Stampa i Il Secolo XIX, a o tome je kasnije izvijestio i veliki nacionalni list Corriere Della Serra, a vijest je prenijela i službena talijanska news agencija ANSA. Ime aktivistice nije objavljeno, ali je objavljeno kako je mlada akvistica organizacije “Bez granica” silovana u kampu za migrante na talijansko-francuskoj granici šutjela preko mjesec dana o tome kako ju je silovala grupa Sudanaca koji su došli tražiti azil u Europi prije nego što je grupno silovanje prijavila policiji, jer su, kako je rekla, “kolege od nje tražili da šuti”.

Oni su joj rekli kako bi, ako bi prijavila taj zločin, to nanijelo velik udarac njihovoj borbi za svijet bez granica. Prije toga, ona je mjesec dana provela volontirajući u kampu i pomažući izbjeglicama među kojim su se nalazili i Sudanci koji su je silovali. Njena grupa je bila smještena između Italije i Francuske, u mjestu Ponte San Ludovico pokraj gradića Ventimiglia, kad se dogodio zločin.

U subotu navečer, dok je glasna muzika svirala na obližnjem tulumu, djevojku je banda Sudanaca silovala u bloku tuševa u kampu u borovoj šumi poznatoj kao “Balzo rosso”. Njene pozive za pomoć i krikove nitko nije čuo zbog glasne muzike.

La Stampa piše kako je djevojka, stara oko trideset godina, htjela taj užasni zločin prijaviti policiji, no njeni kolege – lijevi aktivisti – su je spriječili u toj nakani, i uvjerili je da će, ako kaže istinu i sve iznese pred sud, to uništiti njihov utopijski san o svijetu bez granica. Hoće li?

Ako su zbog ičega danas svugdje, od Amerike do Švedske, odnosi među rasama, vjerama, nacijama, gori nego ikad, ako je segregacija veća nego prije pedeset godina svugdje u svijetu, ako svugdje jača radikalna desnica – to je upravo zbog laži kojima se establišment služi!

Problemi među rasama i narodima se ne mogu rješavati prikrivanjem stvarnog stanja stvari – no, kod svakog fanatizma, kod svakog masovnog pokreta, prva strada istina u ime ideje, u ime utopije koja se nikad neće realizirati, ali će brojni stradati u njeno ime. Da, fanatizam. Je. Loš. Uvijek i svugdje. Na kraju, na savjet jednog poznanika, djevojka je ipak odlučila prijaviti incident.

Ali stvari ne staju ovdje. Corriere Della Serra također javlja kako je neki od njenih kolega aktivista danas optužuju da je prijavila silovanje “iz inata” jer je njena grupa povučena iz tog kampa zbog druge kontroverze. Vlasti istražuju slučaj, u kojem navodno postoje sive zone. Lider grupe “bez granica” koja je djelovala u kampu je u intervjuu za “Riviera24” rekao kako silovana djevojka nije bila dio grupe “bez granica”, nego zapravo beskućnica koja je prije nekoliko mjeseci zatražila pomoć u kampu “Balzo Rosso”.

On kaže da su je na kraju povukli odande zbog “provokativnog ponašanja i suviše liberalnih stavova”. Dakle, “možda je ona iz inata otišla na policiju u Ventimigliu prijaviti navodno silovanje”, kaže. Sve se zapravo svodi na staru priču “izazivala je i to je i tražila”. No, za neke druge članove aktivističke skupine “Bez granica”, ako se dokaže silovanje, cijela grupa bi se mogla naći na optuženičkoj klupi zbog zataškavanja zločina i pomaganja.

No, to nije jedina kontroverza s imigrantskim kampom u Ventimigli. 30. rujna ove godine oko 50 migranata i 20 aktivista je uklonjeno iz ilegalnog kampa jer su aktivisti organizirali prosvjed, gdje je organiziran “prosvjed sjedenjem” na obali u kojem je sudjelovalo 250 migranata. A pored ovog slučaja, ovog tjedna je Osman Suliman, 20-godišnjak, državljanin Sudana koji čeka na odobravanje azila u Engleskoj u koju je došao pred samo pet mjeseci, izveden pred sud. On je optužen za silovanje jedne žene u Nottinghamu, koje se dogodilo 26. rujna.

Trebamo li zbog ovakvih stvari prestati davati politički azil ili pomagati ljudima? Ne, naravno. Ali prihvaćanje imigranata nikad ne smije prijeći granice ludila, mi nemamo obavezu prihvatiti one koji ne žele prihvatiti europske norme ponašanja, niti itko smije štititi i zataškavati kriminal u ime različitosti i tolerancije. Na lažima i zataškavanju se ne može graditi ništa, bar ništa dobrog.
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)