Vjerujete li agencijama FDA-i i CDC-u kada kažu da nema dovoljno kemikalija u hrani ili lijekovima da bi se izazvao rak?

Razgovarajmo sada o kumulativnom učinku tih kemikalija i svim tim “tragovima” tih kemikalija koje navodno nemaju loš učinak.

Pričajmo o kumulativnom učinku svega što jedete, pijete i stavljate u svoje tijelo.

Vrijedi vrlo pažljivo sve to razmotriti. Započet ćemo s najzahtjevnijim od svih prehrambenih kemikalija na svijetu danas.

# 1. Natrijev benzoat

Natrijev benzoat, kemijska formula NaC7H5O2, vrlo je popularan i toksičan konzervans hrane.

Ova natrijeva sol benzojeve kiseline dobiva se u osnovi miješanjem natrijevog hidroksida i benzojeve kiseline.

Natrijev benzoat izjeda proteinski sloj ljudskih moždanih stanica, a zatim ih iscrpljuje kisikom, što dovodi do apoptoze (samoinducirane smrti). Zapamtite ovo: Natrijev benzoat prigušuje hranjive tvari u tijelu na staničnoj razini.

# 2. Nitriti, nitrati i MSG

Volite slanu hranu? Što je sa super-slanom hranom, poput brze hrane, konzerviranih juha, hot-dogova, slanine, mesnih delicija i kobasica?

Možda konzumirate vrstu soli koja može ubiti divlje svinje za manje od nekoliko sati. Vi jedete genocidni pesticid u kojeg se zaklinje prehrambena industrija.

# 3. Natrijev fluorid

Da, to ovaj spoje je u hrani jer je i u vodi – što mislite da farmeri špricaju na konvencionalne usjeve? Ne, ovaj spoj ne pomaže u jačanju zuba niti u sprečavanju karijesa. I vas su uvjerili u to?

# 4. Genetski modificirani organizmi

Većina ljudi uopće ne zna što GMO zapravo znači. Oni misle da je znanost uvijek napredna i da isporučuje izume koji nas sve spašavaju od bolesti, gladi i raka.

Ali to je upravo suprotno kada su u pitanju kompanija Merck, Monsanto i ostali. Oni su poput zlikovaca u Batmanu, sjede za stolovima pokušavajući otkriti nove načine na koje njihovi znanstvenici mogu zaraziti, uliti i ubrizgati destruktivne gene i kemikalije u lijekove i hranu.

# 5. Ulje kanole

Da, čak i organsko, prešano, je loše. Sve to koagulira u vašem tijelu i postaje jedna vrsta ljepila. Gore od glutena.

Gluten začepljuje vaš probavni trakt, ali kanola začepljuje vaše žile, što dovodi do povećanja tjelesne težine, gubitka pamćenja, demencije i raka. Izbjegavajte ulje kanole kao kugu.

# 6. Izbjeljivač

Ukoliko popijete sada čašu punu izbjeljivača, vjerojatno biste umrli, ako vas hitna pomoć ne spasi na vrijeme. Ali vi također ne znate da još uvijek jedete izbjeljivač u malim dozama uz svaki zalogaj bijelog kruha, bijele tjestenine, bijelog brašna i bijelog šećera. Ups.

Izbjeljivač se također koristi u konvencionalnom mesu, uključujući ribu, a zatim se okus kasnije dodaje u hranu sa nitritima, MSG-om i drugim kancerogenim aditivima i konzervansima.

# 7. Aspartam

Jeste li znali da je stres glavni uzrok raka? Aspartam uzrokuje anksioznost kod većine potrošača, ali liječnici okrivljuju genetiku, stres u školi, stres kod kuće, stres na poslu.

Da, to je zato što je aspartam djeluje na središnji živčani sustav. Aspartam je u laboratoriju izradila farmaceutska tvrtka koja također upravlja najsmrtonosnijim tvornicama za proizvodnju kemijskih pesticida na svijetu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Svakodnevno se možete probuditi u zdravstvenoj noćnoj mori dok razmišljate da li igrate dobro “igru” i da li imate dobre životne karte

U proteklih nekoliko godina svi smo naučili da su mainstream mediji jedna gomila laži potaknuta korporativnom pohlepom koja donosi otrov našim umovima i tijelima na svakom koraku, kroz televiziju, novine ili web stranice.

Ne samo da većina Amerikanaca svakodnevno “jede” kancerogenu hranu, nego i konzumiraju 11 uzroka raka, te sve dok broje kalorije, “ugljikohidrate” ili koliko kilograma teže – ništa od toga neće biti važno kada ih jednom onkolog pošalje kući, bez izliječenja na vidiku.

Onda ljudi pomahnitalo krenu “putem u potrazi za lijekom”, i posjećuju radionice ili okupljanja za bolesne od raka dok u isto vrijeme nastavljaju jesti KFC i McDonalds hranu, te piti pića koja sadrže karcinogene tvari koji pomažu razvoju stanica raka.

Želite li pronaći lijek? Prestanite jesti, piti i ubrizgavati otrov u vašu bolest protiv koje se borite! Priznajte sada. Lagali su vam godinama… Prehrambena industrija, Farmaceutska industrija i vjerojatno čak i nekoliko liječnika i onkologa.

Pogledajmo izbliza ono što stvarno zagađuje naše organe koji čiste naše tijelo, trujući naše stanice i uništavajući naše dobre crijevne bakterije, vodeći nas u mračan i opasan koridor stanične mutacije gdje naše vlastite stanice napadaju naše tijelo, i gdje mainstrem medicina tada ne liječi već proizvodi kaos!

Vrijeme je da se kapitaliziramo istinom. Ovdje se nalazi 11 uzroka raka koje možda nikada ne bi pogodili:

1. Stres

Jeste li pod stresom? Jeste li se nepotrebno živcirali? Jeste li znali da stres može isprazniti nadbubrežne žlijezde koje su na vrhu vaših bubrega? To može utjecati na ravnotežu soli u tjelesnim tekućinama u tijelu i utjecati na vaš krvni tlak. Isušivanje nadbubrežnih žlijezda također može povećati razinu glukoze u krvi i izazvati upalne reakcije. Jeste li ikada čuli za Cushingov sindrom? To je poremećaj gdje nadbubrežne žlijezde prekomjerno proizvode kortizol, uzrokujući agresivan rak koji pokreće prekomjernu proizvodnju hormona. Nadbubrežni zamor je često uzrokovan lošim spavanjem, toksičnošću teških metala, kroničnim respiratornim infekcijama, i da, neprestanim stresom.

2. Nitrati

Prerađeno meso se čuva od kvarenja pomoću nitrata i nitrata, koji su u osnovi jako koncentrirane soli koje uzrokuju rak. Nitriti su klasificirani kao kancerogeni razred 1-A zajedno sa cigaretama. Hej ljubitelji slanine, probudite se i osjetite rak. Smanjite žderanje hrenovki, mesnih delikatesa, kobasica i slanine, i znatno ćete smanjiti svoje šanse da dobijete riječ „R“ u ovom životu.

3. Fluorizirana voda iz slavine

Ne, fluorid koji kaplje u vašu pitku vodu NE pomaže vam da izgradite jake zube i borite se sa karijesom. To je velika laž!. Ako pijete vodu iz slavine, uključujući i pripremanje kave, čaja ili mješavina napitaka u prahu, time potičete da stanice raka upiju ovaj otrovni insekticid koji je nusprodukt industrijske proizvodnje u Kini.

4. Aspartam

Oni to nazivaju “slatkom misterijom” jer je umjetni zaslađivač načinjen od izlučevina (izmeta) bakterije E-coli i uzrokuje proces dobivanja na težini, rak i simptome koji zavaravaju liječnike i tjeraju ih da vjeruju da imate Multiplu sklerozu (MS). Aspartam proizvode farmaceutske tvrtke koje ne žele ništa više od vaše spore smrti, što manje novca na štednom računu i još više ljudi koji vjeruju da život „bez šećera i kalorija“ znači slobodu.

5. MSG

Jeste li ikada imali tako teške glavobolje da ste zbog glasnih zvukova ili jakih svjetala pomislili da bi vam lubanja mogla puknuti poput ljuske jaja, a vaš mozak iscuriti? To je migrena izazvana spojem MSG-om, koji je također poznat kao mononatrijum glutamat. Ova koncentrirana sol je genetski modificirana i često se nalazi u kineskoj hrani, konzerviranim juhama, pikantnim čipsu, suhom mesu, brzoj hrani i tisućama američkih proizvoda. MSG također ima “rođake” koji, kada se kombiniraju, uzrokuju iste glavobolje iz noćne more i ozbiljnu dehidraciju. MSG je kemijski izmijenjena formula koja uzrokuje debljanje, oštećenje mozga, upalu jetre i rak jetre.

6. Prerađena ulja

Većina ulja za kuhanje u Americi se prerađuje industrijskim kemikalijama kako bi se riješila mirisa i kako bi se spriječilo kvarenje na korporativnim policama u supermarketima. Ako se hrana ne kvari, nemojte je jesti! Od sojinog ulja do kukuruznog ulja, pa sve do toksičnog dna na kojem se nalazi ulje kanole. Većina ulja još uvijek sadrži heksan, sastojak pare benzina. VI doslovno jedete rak.

7. Cjepiva – uključujući i cjepivo protiv gripe

Da, upravo je došlo u javnost. Cjepiva sadrže poznate kancerozne neurotoksine. Želite kratak popis? Evo samo nekih od najmanjih sastojaka navedenih na letku sadržaja cjepiva kojeg nitko ne čita, uključujući medicinske sestre i liječnike koji bi trebali biti sigurni kakav je sastav kada ga ubrizgavaju u vas i vaše dijete: Zaražene stanice bubrega afričkog zelenog majmuna, stanice pobačenog fetusa, aluminij, živa (navedena kao timerosal u gotovo svim oboljenjima od gripe), želatina, jaja, kazein (izaziva jake alergije na mliječne proizvode), ulje od kikirikija (uzrokuje teške alergije na kikiriki), polisorbat 80, ljudske diploidne stanice, skalin, formaldehid i cirkovirus (rijetki smrtonosni virus koji ubija tisuće svinja u Kini).

8. Lijekovi na recept

Da, sami recepti koje liječnik preporučuje da kupite u ljekarni, uglavnom su kancerogeni, pridonoseći kaosu u vašem zdravlju.

9. Bijela hrana

Gotovo sva bijela hrana je izbijeljena, a izbjeljivač uzrokuje rak gušterače i rak mokraćnog mjehura. Zamislite bijeli kruh, rižu, tjesteninu, šećer, brašno, pa čak i filtere za kavu.

10. Pesticid

GMO znači da su usjevi genetski modificirani kako bi sadržavali pesticide i prskani su neograničenim količinama tih istih kemikalija kako bi se ubili kukci i korovi. Najnovije sudske presude protiv kompanija Monsanto govore u prilog tome.

11. Dijabetes

Tako je. Istraživanja pokazuju da dijabetes nosi povećani rizik za razvoj mnogih oblika raka. Zašto? Visoke razine cirkulirajućeg inzulina potiču rast tumora. Rizik od ovih vrsta raka se udvostručava zbog prisutnosti dijabetesa tipa 2: rak gušterače, jetre, dojke, mokraćnog mjehura, kolorektalnog raka, raka krvi kao ne-Hodgkinovog limfoma, pa čak i raka maternice.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ako ste ikada uzeli vremena da pogledate deklaraciju sastojaka na prehrambenim proizvodima, postoji dobra šansa da ste pronašli neke kemikalije za koje nikada niste čuli

Dok mnogi ljudi skrbe o lošim sastojcima koji pune naslove medija, poput visoko fruktoznog kukuruznog sirupa i nitrata, postoji mnogo drugih sastojaka koji su skliznuli pod radar kod većine ljudi.

Ako je nepoznat sastojak blizu dna popisa sastojaka, mnogi ljudi jednostavno slegnu ramenima i pretpostave da proizvod sadrži tako malo tog sastojka, da to neće značiti veliku razliku.

Međutim, Američka akademija pedijatrije (AAP) upozorava da mnogi od uobičajenih aditiva ne samo u hrani nego i u pakiranju, zaslužuju bliži pregled.

Akademija je nedavno objavila izjavu i izvješće u kojem su u bezrečenim uvjetima izjavili da mnogi od tih aditiva imaju razoran učinak na zdravlje ljudi – a djeca su posebno osjetljiva.

Također su pozvali da se propisi kojima se uređuju ove kemikalije promijene.

S više od 10.000 kemikalija u hrani koju jedemo, jednostavno nije praktično očekivati da će itko moći odvojiti dobro od lošeg. Stoga je izvješće izdvojilo nekoliko skupina, uključujući ftalate, BPA, nitrate, PFC i umjetne boje u hrani.

Posebno se tiče​učinaka tih kemikalija na endokrini sustav. Ftalati i bisfenoli mogu imati negativan učinak na pubertet ili čak obrzati njegov početak, i također mogu povećati rizik od neplodnosti, pretilosti i drugih kroničnih stanja. Izloženost PFC-u, u međuvremenu, rezultira malim brojem rođenja i oštećenjima fetusa u razvoju, dok su nitrati povezani s nekim vrstama raka.

Također su istaknute opasnosti vezane za umjetne boje u hrani. One se sintetiziraju iz nusproizvoda nafte i ugljena, a neke od boja su čak vezane za aluminij, koji je poznati neurotoksin.

Analizom 810 namirnica koje se prodaju za djecu, 43 posto je sadržavalo umjetne boje. Nije iznenađujuće, no jedina kategorija hrane koja je bila bez ijedne ove kemikalije bili su poljoprivredni proizvodi.

Umjetne boje u hrani su povezani sa poremećajem hiperaktivnosti i nedostatkom pažnje, a također utječu i na djecu koja nemaju ADHD.

Neki od problema koji su povezani s umjetnim bojama hrane uključuju imunološku reaktivnost, probleme sa spavanjem, agresivnost i razdražljivost.

Stvari izgledaju puno gore, a dnevni unos koji je FDA certificirala kao prihvatljiv na razinama od 60 mg po danu po osobi uvelike premašuje koncentraciju od 50 mg dnevno po osobi, koja je povezana s velikim negativnim učincima po zdravlje.

Tu su također i kemikalije koje neizravno ulaze u hranu preko premaza, plastike, papira, boja, polimera i ljepila koji se koriste u pakiranju ili proizvodnoj opremi.

Neki od krivaca uključuju ftalate koji se koriste u adhezivima i plastifikatorima, i poput metalnih limenki koje su brtvljene bifenolom i ambalažnim kemikalijama. Takve kemikalije su povezane sa nastankom raka, oksidativnog stresa, kardiotoksičnosti, poremećaja štitnjače i endokrinih problema.

Opasnosti od tih kemikalija posebno su velike kod djece čiji su organi u razvoju ranjivi na poremećaje koji mogu prouzročiti oštećenje za cijeli život. Osim toga, njihova relativna izloženost u pogledu unosa hrane po kilogramu tjelesne mase veća je od one kod odraslih osoba.

Akademija preporučuje roditeljima da koriste svježe i smrznuto voće i povrće, što je više moguće. Skupina također upozorava na sprječavanje prakse grijanja hrane u plastičnim posudama unutar mikrovlne pećnice.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Porota je rekla da je presuda konačna… Obrađeni mesni proizvodi poput slanine, salame i kobasica povećavaju rizik od raka dojke

Metanaliza svih 15 prethodno provedenih studija o toj temi, nedavno je objavljena u časopisu International Journal of Cancer, potvrdila je da jedenje obradenog mesa se povezuje sa 9-postotnim povećanjem rizika od razvoja ove vrste raka.

Iako je bilo dvojbe o rizicima prehrane crvenim mesom, ova studija nije pronašla vezu između konzumiranja čistog crvenog mesa i povećanog rizika od raka dojke.

Povećani rizik specifičan je za mesne prerađevine zbog visokog sadržaja nitrita i nitrata.

“Kada zajedno pogledamo sve dokaze, povećan je rizik od raka dojke kod prehrane sa visokim udjelom prerađenog mesa” – izjavila je za CBS Miami, dr. Sc. Mariana Stern, voditeljica Medicinskog fakulteta Keck na Sveučilištu Južne Kalifornije.

Što je problem sa prerađenim mesom?

Aditivi koji pretvaraju zdravo meso u opasno, poznati su kao nitrit i nitrat. Ove kemikalije se dodaju u prerađene meso kako bi ih sačuvali, spriječili rast štetnih bakterija, dodali slanu okus i dali mesu ružičastu ili crvenu boju.

Iako naša tijela prirodno sadrže te kemikalije i prisutna su u velikim količinama u određenom povrću, problem dolazi kada su izložene toplini u prisutnosti aminokiselina.

Kada se to dogodi, nitriti i nitrati se pretvaraju u potpuno različite spojeve, poznate kao nitrozamini, koji su moćni uzročnici raka.

Budući da su prerađeni mesni proizvodi bogati bjelančevinama i stoga izvor aminokiselina, dodavanje nitrata ili nitrita u njih, a zatim njihovo izlaganje visokoj temperaturi, osigurava savršeno okruženje za proizvodnju tih opasnih nitrozamina i stoga dramatično povećava rizik od raka.

Svjetska zdravstvena organizacija je u 2015. godini klasificirala prerađeno meso kao kancerogenu skupinu 1., što znači da postoje dovoljno dokazo koji navode da takvo meso uzrokuje rak.

Konzumiranje prerađenog mesa povećava rizik od raka gušterače, kaže se u novom istraživanju provedenom na Sveučilištu Hawaii koje je pratilo skoro 200.000 muškaraca i žena tijekom sedam godina.

Prema voditelju istraživanja Ute Nothlings, ljudi koji su konzumirali većinom procesuirano crveno meso (hot-dog i kobasice) pokazali su 67% povećani rizik od raka gušterače za razliku od onih koji su konzumirali malo ili nimalo mesnih proizvoda.

Dokazi su jasni: Vrijeme je da uklonimo sve mesne prerađevine iz naše prehrane. Zapravo, zamjenjujući svu obrađenu hranu svježim, neprerađenim, organskim voćem, povrćem i mesom, najzdraviji je izbor za naše zdravlje.

NoviSvjetskiPoredak.com

Gljive ne samo da su vrhunska poslastica, one u narodu slove kao zamjena za meso. Bogat su izvor mineralnih tvari, vlakana, aromatskih spojeva, vitamina B kompleksa, te bjelančevina koje sadrže gotovo sve bitne aminokiseline

Također sadrže vrlo malo masti, bez kolesterola su, kao i kalorija i glutena. Osim toga, one su veliki izvor vitamina D. No njihova funkcija nije samo prehrambena, njihova moguća namjena ide iznad svih naših očekivanja. Mnoge od njih imaju mogućnost velikog utjecaja u liječenju, ali i djelovanju na okoliš, pa i na planete na kojima je potencijalno moguć život ljudi.
Tako, naime, tvrdi Paul Stamets, mikolog koji proučava svijet gljiva već više od trideset godina.

On je i autor mnogih knjiga i radova, te smatra da gljive, između ostalog, mogu itekako pomoći:

• u filtraciji otpadnih voda čisteći nitrate, endokrine disruptore i ostatke farmaceustkih lijekova,
• u rješavanju problema s insektima kao ciljani, neškodljivi pesticid,
• u pošumljavanju, jer sadnja simbiotskih gljiva ubrzava rast mlade šume,
• u poljoprivredi, gdje dodavanje mikoriznih gljiva na tlo može poboljšati prinose, bez potrebe za toksičnim kemijskim gnojivima,
• u prehrani u izbjegličkim kampovima, zbog svog lakog uzgoja i brzog rasta,
• kao biogorivo, jer uzgoj gljiva zahtijeva daleko manje tla i drugih resursa od najčešće uzgajanih usjeva za ovu svrhu,
• u čišćenju zona zahvaćenih radijacijom, jer gljive imaju veliku sposobnost upijanja teških metala,
• u liječenju, jer gljive zbog svojih svojstava mogu pružiti nove lijekove za liječenje bakterijskih, virusnih i kancerogenih oboljenja.

Stames ne pripada niti jednoj akademskoj zajednici ili instituciji, pa sva svoja istraživanja financira sam, a novac prikuplja putem svoje kompanije “Fungi Perfecti”, koja se bavi prodajom ljekovitih i gurmanskih gljiva kao i priborom za uzgoj te svime što ide uz to.

No, ovog entuzijastu nitko ne smatra čudakom, dapače, njegove ideje su naišle na odobravanje kod znanstvenika, ekologa, inženjera i državnih dužnosnika. Surađuje kao urednik u časopisu za ljekovite gljive, kao savjetnik na Sveučilištu u Tusconu, Arizona, a također je i uključen u razne kliničke studije koje proučavaju ljekovite učinke gljiva na rak i HIV.

Vlasnik je mnogih patenata za antivirusna, pesticidna i ljekovita svojstva micelija gljiva, a njegov rad je prozvan pionirskim i vizionarskim. Zagovornik je i permakulture i smatra da se gljive ne koriste dovoljno u ovom uzgoju. Njegova česta uzrečica je: “Put u budućnost je put micelija“.

Evolucijska uloga gljiva

Stametsova ideja je i da su naša tijela i naša okolina, staništa s imunološkim sustavom, a gljive su most između njih, a to mišljenje ima čvrsto uporište u biologiji. Na evolucijskom stablu, životinje i carstvo gljiva niču iz iste grane, dijeleći se jedni od drugih dugo nakon što su se odijelili od biljaka. Gljive udružuju živote biljaka, životinja i same Zemlje na neke vrlo konkretne načine.

Od oko 1,5 milijuna vrsta gljiva, svi ovi organizmi dijele neke osnovne zajedničke crte sa životinjama: oni udišu kisik i izdišu ugljični dioksid, kao i mi, i osjetljivi su na mnoge iste bakterije. Poput nas, oni dobivaju svoju energiju konzumirajući druge oblike života, umjesto fotosintezom. No tijelo gljiva se radikalno razlikuje od životinja.

Kvasci su jednostanični, dok plijesni i makrofungi poprimaju oblik micelija, mreže poput končane membrane, od kojih svaka ima debljinu jedne stanice a koja može nastaniti trulu naranču, infiltrirati hektare šume ili se udružiti s drugima kako bi nastala gljiva. Miceliji apsorbiraju hranjive tvari iz okoline i mogu brzo promijeniti svoje obrasce rasta i druga ponašanja kao odgovor na okoliš, stoga on smatra da gljive posjeduju staničnu inteligenciju.

Njihova uloga u nastajanju tla je neizmjerna, kada su gljive nastanile tlo prije više milijardi godina, neke su postale ključ za stvaranje tla. Njihovi miceliji su izlučivali enzime i kiseline koji su pretvarali stijene u biološki dostupne minerale i dugolančane molekule organskih tvari u probavljivi oblik.

Miceliji su držali tlo zajedno, pomogli su da ono zadrži vodu i da svoje hranjive tvari stavi na raspolaganje vegetaciji. Udruženi rad biljaka, životinja, gljiva i tla traje i dalje, neke gljivice doprinose biljkama tako da prodiru u korijene te donose dušik i mineralne soli, u zamjenu za šećere iz biljke. Životinje jedu gljive, a zauzvrat šire njihove spore. Za obranu od patogena, gljive su razvile spojeve s antibakterijskim i antivirusnim svojstvima, što koristi ljudima u liječenju, odličan primjer je Alexander Fleming i njegov penicilin. Također, neke gljive mogu uništiti insekte, uključujući i one koji su štetni za nas.

Tisućama godina, ljudi su se koristili mikrogljivicama (plijesni i kvasci) za stvaranje jestive hrane poput kruha, sira ili vina, no Stamets smatra da su makrogljivice nepravedno zapostavljene iako doista mogu promijeniti svijet.

Kako je Paul Stamets krenuo na put micelija

Rođen je 1955. u Salemu, Ohio. Već u djetinjstvu je eksperimentirao u podrumu svoje kuće gdje je imao mali laboratorij. Zbog sramežljivosti i mucanja, oduvijek se osjećao kao da ne pripada među ostalu djecu i često se izolirao.

Tijekom mladosti, dok je pohađao koledž, često je lutao po šumi van kampusa. Tu je i po prvi put probao halucinogenu gljivu, te se popeo na drvo, no zbog omamljenosti nije uspio sići. Započela je snažna oluja, a on je sjedio u krošnji i kada je grom udario sasvim blizu shvatio je da može umrijeti u svakom trenutku, no prizor je bio nevjerojatan i osjetio se dijelom šume i svemira kao nikada prije. Razmišljao je o svom životu i kako da ga promijeni, i tada je sam sebi kao mantru ponavljao – Paul, prestani mucati.

Nevrijeme se smirilo, krenuo je kući i putem je u razgovoru s djevojkom, čija je privlačnost izazivala mucanje, progovorio sasvim razgovjetno i tečno. Tada se zainteresirao za gljive, te ih je počeo proučavati, odlučio je postati mikolog i upisao se na državni koledž Evergreen u Olimpiji, Washington. Iako Evergreen nije imao odjel mikologije, Michael Beug, kemičar za okoliš, ponudio je tečaj o gljivama, i Stamets ga je nagovorio da mu postane savjetnik. Beug je morao intezivirati svoja mikološka istraživanja kao bi održao korak sa svojim studentom. Diplomirao je i ostao raditi na Evergreenu kao pomoćni profesor te je pokrenuo vlastiti posao – Fungi Perfecti. Tu je započeo s laboratorijskim istraživanjima i kultiviranjem gljiva, kupio je komad zemlje u blizini i počeo je otkrivati snagu i mogućnosti svijeta makrogljiva.

Na vrlo zapušteno zemljište s nekoliko ruševnih kuća i par krava, ubrzo je stiglo šerifovo upozorenje da mora izgraditi novi sustav kanalizacije budući da njegova loša kanalizacija kontaminira obližnje uzgajalište kamenica bakterijom E.Coli. Kako nije imao novaca za novi sustav, pomislio je da milceliji gljiva mogu funkcionirati kao prirodni filter, to je mislio još od kada je prvi put vidio njegovu mikroskopsku strukturu.

Potvrdio je svoju teoriju testiranjem micelija različitih vrsta za upijanje na fakultetu, sve su vrste bile učinkovitije od pamuka, a također je znao da miceliji luče antibakterijske spojeve te je odlučio provesti test na terenu. Pokus je uspio savršeno – u udubinu gdje se stvarala kontaminirana močvara, ubacio je nekoliko trupaca, prekrio ih supstratom s micelijem i uskoro je imao prvu berbu ukusnih Ferijevih vitičarki, a godinu dana nakon sadnje, septički sustav više nije bio izvor onečišćenja; razina fekalnih bakterija je bila sto puta manja.

Za njegov uspjeh su saznali tehničari iz tvrtke za bioobnovu, Enviros, pa su zamolili za savjet kako da očiste tlo onečišćeno naftom. U to vrijeme, mnogi stručnjaci su polagali nade u bakteriju koja se hrani ugljikovodicima, no one nisu djelovale baš savršeno. Nekoliko znanstvenika je umjesto toga eksperimentiralo s gljivama, jer se znalo da određene gljive i plijesni mogu jesti lignin iz drva te pomoću enzima pretvarati složene ugljikovodike u hranjivih ugljikohidrate.

Plijesni također ponekad koloniziraju spremnike za gorivo, gdje koriste te iste enzime za konzumaciju naftnih derivata. U laboratoriju, plijesan Phanerochaete chrysoporium pokazala se dobrom u probavljanju nafte, no pod vanjskim uvjetima nije baš učinkovita, stoga je Stamets predložio da pokušaju s bukovačom (Pleurotus ostreatus), koja može rasti gotovo bilo gdje. Poslao im je plodišta bukovače, koja su tehničari zalili s naftom, i ona je većinom konzumirana kroz tri tjedna, a gljive su nesmetano rasle. Na žalost, Enviros je bankrotirao prije nego li se posao mogao nastaviti dalje.

U međuvremenu, Stamets je počelo instalirati eksperimentalne micelijske sustave za filtriranje otpadnih voda i za ostale poljoprivrednike, te je svoju metodu poučavao i u časopisima za zaštitu okoliša, a 1996. je započeo suradnju s Battelle Memorijalnim institutom, poznatom po tehnološkim rješenjima energije i zaštiti okoliša. Započeli su laboratorijski rad kako povećali učinkovitost gljiva u čišćenju od naftnih zagađenja, testirajući razne sojeve bukovača. 1998., započeli su terenski eksperiment gdje su koristili tlo zagađeno dizelskim gorivom u koncentraciji sličnoj onoj kakva se dogodila na plažama Aljaske nakon izlijevanja nafte.

Postojale su 4 naftne mrlje, jedna je tretirana micelijem, dvije s bakterijskim kulturama, a jedna je ostavljena kao kontrolna. Nakon četiri tjedna, uzorak s micelijem je postao svijetlo smeđ, slatkog mirisa i bio je pun gljiva. Insekti su se hranili tim gljivama, što je privuklo ptice, koje su vjerojatno ispustile razno sjeme te je nakon devet tjedana ovaj uzorak bio prepun biljaka u cvatu. Ugljikovodik je pao na manje od 200 ppm, a ostali uzorci su ostali tamni, smrdljivi i bez života. Ovo je bio neupitan dokaz o mogućnostima gljiva u čišćenju zagađenja iz okoliša.

Od tada, Stamets je postao opsjednut mogućnostima “miko-obnove“, kako on to naziva, što obuhvaća radove drugih istraživača, kao i njegove vlastite u područjima filtracije, sanacije, šumarstva i biopesticidne zaštite (mycofiltration, mycoremediation, mycoforestry i mycopesticides – njegove vlastite kovanice). Počeo je gomilati genetsku knjižnicu stotina sojeva gljiva koje bi se mogle koristiti za liječenje ljudi i okoliša.

Uspjesi su se i dalje nizali, na zahtjev EPA-e izumio je jutenu cijev punjenu bukovačama koja pluta, za uklanjanje naftnih mrlja s površine mora. Istraživači s Battellea su također testirali njegove gljivične sojeve protiv neurotoksina i našli su da je jedna sorta psilocibina vrlo učinkovita u poništavanju učinaka VX nervnog plina. Odlične uspjehe je postigao i u pošumljavanju dodavanjem mikoriznih gljiva u tlo te u sprječavanju stvaranja mulja i zagađenja zbog začepljenih potoka na starim šumskim putovima.

Veliki odjek postigao je sa svojom “Life Box” kartonskom kutijom koja je impregnirana sa sjemenjem drveća i mikoriznim gljivama. Ova jednostavna, a genijalna ideja ima namjenu pošumljavanja planete u svrhu poboljšanja kvalitete života. Kutija se pokida na manje komade, koji se smoče vodom, ostave neko vrijeme da odstoje, te se stave u zemlju i kroz kratko vrijeme pojavit će se mlade sadnice drveća.

Suočen s pojavom mrava u svojoj staroj kući, odlučio je izraditi biopesticid, naravno na bazi gljiva. Znao je da je nekoliko vrsta plijesni može zaraziti insekte svojim sporama, ubijajući ih u tom procesu, no postojeći mikopesticidi nisu bili učinkoviti protiv društvenih kukaca, koji su mogli nanjušiti miris spora te ih zbog toga nisu unosili u gnijezdo.

Razmišljao je o plijesni Metarhizium anisopliae, poznatoj po tome da može ubiti termite i mrave kada se njezine spore izravno rasprše po njima. Njegova je ideja bila da nauči tu plijesan, koja inače stalno proizvodi spore, da ih proizvede s odgodom, odnosno tek kada ih se unese u gnijezdo, jer je mislio da bi ih ova plijesan u svojem pre-sporulirajućem obliku mogla privući kao izvor prehrane. Uspješno je uzgojio ovakav soj plijesni s odgodom razvoja spora i to na riži te je isprobao ideju, a već nakon dva tjedna kuća je bila bez mrava.

Gljive za zdravlje

Poznata je činjenica da su gljive izvor vitamina D, koji je neophodan za naš imunitet, stoga će konzumacija gljiva u doba godine kada smo bez sunčeve svjetlosti znatno pomoći u održavanju zdravlja. No njihova razina vitamina D se može znatno podići, i to jednostavnim sunčanjem. Stamets preporuča da se gljive koje smo ubrali i uzgojili, izrežu na šnite, te se izlože suncu tijekom dana od 10 do 16 sati. Predvečer se pokriju kartonom kako bi se izbjeglo upijanje vlage.

Ovo se ponovi i idući dan, nakon čega se pokupe i ako je potrebno dodatno osuše na uobičajeni način. Suhe gljive se spremaju u staklenku uz dodavanje žlice riže koja će služiti kao upijač vlage, te ovako pripremljene i pohranjene mogu biti dobre godinu dana. Studije su pokazale da ovakvo sušenje gljiva na suncu povećava njihov sadržaj vitamina D sa 100 IU/100 grama na 46.000 IU/100 grama, i to u klobuku, dok stabljika proizvodi znatno manje. Deset grama ovako sušenih gljiva bit će sasvim dovoljno za pokrivanje dnevnih potreba organizma za vitaminom D u mjesecima bez sunca.

Njegova tvrtka Fungi Perfecti između ostalog proizvodi i razne ljekovite pripravke od gljiva, no zbog pravila FDA, oni se ne smiju prodavati kao lijek, već kao pojačivači imuniteta ili antioksidansi. No, poznato je da gljive sadrže niz spojeva koje dokazano pomažu u borbi protiv bolesti što uključuje i polisaharide, glikoproteine, ergosterole i triterpenoide te imaju antimikrobne i antivirusne spojeve, koje se razlikuju prema vrstama i soju.

Do sada je izvedeno nekoliko lijekova od gljiva, antibiotika i kemoterapeutika, no Stamets želi to obogatiti te radi na razvoju lijekova od gljiva koji će djelovati protiv bioloških oružja. Primjerice, nekoliko njegovih sojeva pokazuje izrazitu aktivnost protiv virusa svinjske i ptičje gripe, kao i virusa iz obitelji velikih boginja. Radi na razvoju lijeka na bazi od gljive trametes versicolor (šarena tvrdokoška), koji će pomoći oboljelima od raka dojke čiji je imunološki sustav ugrožen zbog zračenja, a studije dokazuju njegove tvrdnje. Znakovito je i da je njegovoj majci, u dobi od 83 godine dijagnosticiran IV stupanj karcinoma dojke te joj je uz konvencionalnu prepisanu kemoterapiju dodao i ovaj lijek, a nakon šest mjeseci tumor je u potpunosti nestao.

Na žalost, svi njegovi izumi nisu dostigli masovnu proizvodnju, no primjenjuju se većinom od strane neprofitnih organizacija i njihovo doba se tek čeka. Jasno je da učinkovitost gljiva u spašavanju svijeta koče razni propisi koji su doneseni da bi se sačuvao profit raznih korporacija, stoga se čeka da se ljudska svijest probudi i da sami počnemo odlučivati o svojoj sudbini.

U međuvremenu, Stamets ne staje, agitira da se tlo zagađeno radijacijom, poput onog u Fukušimi, očisti uz pomoć gljiva. Naime, malo je poznato da gljive imaju sposobnost apsorpcije teških metala, što uključuje i radioaktivne izotope. Prijedlog je vrlo jednostavan, zagađeno tlo zajedno s trulim drvećem kao i onim koje raste, treba nasaditi s micelijem.

Nakon što gljive narastu, treba ih pokupiti i tretirati kao nuklearni otpad, a ovo treba ponavljati sve dok radijacije ne nestane. Ima smisla, jer druga alternativa tome je prikupiti svo zaraženo tlo i uskladištiti ga kao nuklearni otpad, što bi opet zauzelo ogromne površine inače korisne za ljude. Stamets je uistinu i vizionar, smatra i da se zbog korisnosti gljiva u stvaranju tla i tolerancije mnogih vrsta prema zračenju, gljive mogu uzgajati na međuzvjezdanim putovanjima i koristiti za formiranje tla na drugim svjetovima. Sve su ove njegove ideje sasvim logične i imaju uporišta u znanstvenim činjenicama, pitanje je samo – jesmo li mi spremni za njih?

Um gljiva

Njegove radikalne ideje se testiraju, a on sam kaže: “Znam da neke od mojih hipoteza zvuče prilično nevjerojatno, ja sam za mnoge čudak, no radije sam čudak, a da sam u pravu, nego da sam normalan i u krivu”. Neka njegova razmišljanja su također mnogima preradikalna, poput one da gljive posjeduju inteligenciju. Naime, struktura micelija pod mikroskopom neodoljivo podsjeća na mrežu stanica mozga, što je po njemu dokaz da gljive posjeduju neku vrstu inteligencije. Ali analogija je upečatljiva, i mozak i micelij stvaraju nove veze ili zaustavljaju postojeće kao odgovor na podražaje iz okoline. Oboje koristi niz kemijskih glasnika za prijenos signala diljem stanične mreže.

Po Stametsu, slična struktura gljivičnih i neuralnih mreža odražava činjenicu da su oba sustava evoluirala da bi se bavila sličnim poslovima i da bi ih činili uz maksimalnu učinkovitost. No on se ni tu ne zaustavlja, on obrasce poput micelija vidi u informacijskoj arhitekturi Interneta, u matricama teorije struna, u računalnim modelima tamne materije svemira. Vjeruje da su takva ponavljanja znakovi evolucijske inteligencije i da priroda teži graditi na svojim uspjesima, te u svojoj knjizi “Rad micelija: kako gljive mogu pomoći spasiti svijet” piše: “Arhetip micelija može se vidjeti u cijelom svemiru.”

Iznimno je znakovita jedna misao, zapravo upozorenje ovog naprednog znanstvenika, koja bi nam mogla otvoriti oči i promijeniti smjer našeg življenja: “Iako bismo se mogli nazvati evolucijskim uspjehom, volim misliti da svaki organizam na ovom planetu ima pravo glasa. Kada bi postojala Ujedinjena organizacija organizma i kada bi svaki organizam glasao, bismo li mi ostali ne zemlji ili ne? Mislim da se glasanje upravo događa. Ne posvetimo li pažnju očuvanju biorazličitosti, sami organizmi koji su nam dali život mogli bi nam ga i uzeti.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)