Prije svega sretno Valentinovo svim zaljubljenima! Valentinovo je danas poznato kao dan kada se slave zaljubljeni te je nazvano po svetom Valentinu, katoličkom svecu

No, Je li to sve baš onako kako se navodi i ima li ovo kakve veze s paganizmom i konzumerizmom?

Rimske svetkovine

Još su stari Rimljani slavili blagdan božice Juno (rimskog pandana grčkoj Heri) na 14.2. Svetkovina je bila takva da su muškarci i žene stavljali svoja imena u dvije različite kutije i onda su izvlačili imena. Ona dva imena koja se spoje moraju biti povezani kao par tijekom festivala i određenih datuma te godine. Time se slavila plodnost i ciklus života.

Sljedećeg dana ritual se nastavio, i to slavljem Luperkalija u čast Fauna, boga plodnosti. Muškarci bi odlazili u predio gdje su po predaji Romul i Rem sisali vučicu. Tamo bi žrtvovali kozu, oderali je i trčali oko nje simultano udarajući žene s malim bičevima čime su osiguravali plodnost.

Katolički svetac Valentin

Prema jednoj storiji rimski car Klaudije II postavio je zabranu na brakove zbog prevelikog broja mladića koji su zbog ženidbe izbjegavali vojsku. Svećenik Valentin je bez obzira na zabranu tajno održavao vjenčanja te je osuđen na smrt. Tijekom čekanja egzekucije tisuće pisama su mu stizale u ćeliju s natpisima koliko je ljubav bitnija od rata. Pogubljen je navodno 269. godine na 14.2.

Postoje još dvije priče. Tu je i Valentin, uhićeni svećenik radi pomoći kršćanima. U zatočeništvu se zaljubio u kćer svog tamničara te se na ljubavne poruke potpisivao s ‘Your Valentine’. Po papi Juliju I. nad njegovim grobom izgrađena je bazilika. Također je pogubljen na 14.2. Treća priča je o Valentinu, biskupu Ternija koji je također pogubljen na isti datum i njegove relikvije su danas u Terni.

Skeptici se pitaju prilično logično pitanje – koja je vjerojatnost da su postojala tri priznata sveca Valentina i svaki od njih je pogubljen zbog ljubavi i to na 14.2.? Kada svemu pridodamo i rimske svetkovine plodnosti i ljubavi istog dana priča sve više dobiva klimave temelje.

Vrlo je vjerojatno da je ovaj blagdan uz Božić, Novu godinu i druge svetkovine datumski (ponekad i običajno) kršćanizirani poganski blagdan.

Poveznica s Babilonom

Samo ime Valentinus dolazi iz latinske riječi valens – biti snažan, moćan, odvažan. Biblija sličnim epitetima karakterizira samo jednu osobu ‘Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi moćnik na zemlji. Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: ‘Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve.’ (Gen. 10:8-9)

Sada svetkovine Luperkalija možemo povijesno vezati datiranjem – Luperkus je rimski bog kojeg vežu uz njegovu grčku inačicu Pana (Fauna). Grci su njega iskopirali od feničke inačice pod imenom Baal. Baal je pak ime za Nimroda, moćnog lovca i strijelca vukova, stvoritelja i boga Babilona. Dakle, poveznica je bog rata, lova i plodnosti.

Baal je babilonski gospodar, dok njegovo ime na kaldejskom znači srce. Ima li to kakve veze sa srcem za Valentinovo? Još jedna poveznica je veseli Cupido koji označava želju za nekim te je također jedna od inačica mladog Nimroda, također sa lukom i strijelom kojom gađa srce (Baal). Bilo sve slučajnost ili ne, zanimljiva je koincidencija…

Danas je Valentinovo blagdan zaljubljenih za čijeg datuma najviše profitira korporativni milje koji je sve pretvorio u jednu prilično forsiranu svetkovinu kojoj je bitnija forma nego pravi značaj i slavlje ljubavi kao najbitnije stvari u ovoj stvarnosti. Od početnih čestitki i simbola simpatija do današnjeg razularenog i mahnitog natjecanja tko će kome kupiti bolji poklon, konzumerizam je tako, kao i za Božić, nadrastao humanizam, a nažalost moram ustvrditi da smo si za to jednim dijelom i sami krivi…
 

 
(nexus-svjetlost/uredio:nsp)

Sedes sacrorum – etimologija

Sedes sacrorum iliti Sveta stolica predstavlja grb države Vatikan.

“Rimski kult” (skupina krvožednih sotonista iz sjene umiješana u žrtvovanje djece i paljenje ljudi) koji kontrolira katoličku crkvu tvrdi da je prva osoba koja je upotrijebila koncept Svete stolice bio Sveti Petar.

To je, naravno, nemoguće, pošto etimologija riječi “Sedes” i značenje koje joj se pripisuje nisu postojali do sto godina nakon usmrćivanja Svetog Petra u 70. godini nove ere za vrijeme opsade Jeruzalema.

Još od 1. stoljeća prije nove ere, visoki svećenici poznati kao “Pontifi” – nasljedna funkcija koju je kontrolirala šačica drevnih obitelji – uveli su drevnu titulu Pontifeks maksimus po ugledu na rimske careve kulta Magna Mater.

Pošto su ljubomorno čuvale pogansko nasljeđe i pravo za žrtvovanje ljudi svojim demonskim bogovima, svećeničke obitelji su protjerane iz Rima više od jedanput uz zatvaranje Vatikanskog hrama.

Međutim, tijekom burnih razdoblja u rimskoj povijesti nakon raspada Rimskog carstva, poganski visoki svećenici su preuzeli ulogu lidera zajednice u Rimu i tijekom više od jednog razdoblja su se otvoreno vraćali svojim poganskim praksama žrtvovanja djece, kanibalizmu i obožavanju demona.

Pod papom Inokentijem VIII, uloga inkvizicije i inkvizitora se promijenila i oni su ostvarili legalan spiritualni autoritet u raščišćavanju “heretika”.

Oko 1483. godine, Thomas de Torquemada je imenovan za inkvizitora Aragona, Valencije i Katalonije. Njegovi mučioci i specijalna vojska su blagoslovljeni time što su postali zakleti članovi najvišeg svetog reda Rimskog kulta – SS ili Vitezova Sedes Sacrorum-a.

Ovi vitezovi, koji su predstavljali primarni vojni red rimokatoličke crkve, dobili su pravno naređenje rimskog pontifa u ime glavne crkve voditi stalnu svetu inkviziciju protiv svih “heretika”, uključujući ubojstva, mučenje i zaštitu Svete rimokatoličke crkve, ali i izravno predstavljanje interesa Svete stolice (Sedes Sacrorum – SS).

Kao spiritualni red rimokatoličke crkve, SS je dobio nevjerojatni blagoslov rimokatoličke crkve i oprost svih smrtnih grijeha (što je značilo da mogu otići u raj), što je bilo značajno kako bi red mogao izvršavati svoja naređenja.

Drugim riječima, vojska velikog inkvizitora Tomasa de Torquemade je bila prvi religiozni vojni red koji je dobio “imunitet” od pape bez obzira na mučenje, teror i zlo koje je sijala.

Posljednje otvorene sotonske ritualne žrtve Svete inkvizicije odvijale su se početkom 19. stoljeća. Do početka 20. stoljeća, bilo je manje od par stotina SS vojnika u Svetoj inkviziciji.

Međutim, kada je Heinrich Himmler 1929. godine dospio na čelo nacističke stranke u Njemačkoj, formirana je nova nacistička SS (Vitezovi Sedes Sacrorum-a) vojska s oko nekoliko stotina tisuća ljudi do 1939. godine koja je izvela najveću inkviziciju koju je ikad izvršio Rimski kult, ubivši preko 18 milijuna nevinih ljudi, spaljivajući ih žive u pećima u Rusiji i Poljskoj.

Njemački SS je rasformiran na kraju Drugog svjetskog rata, a rimski svitak SS-a je predan SS-u SAD (Secret Service – Tajna služba) do 1945. godine. SS SAD je službeno kreiran kao vojna / spiritualna sila nakon ubojstva predsjednika William McKinley-a 1901. godine.

Skriveni kod SS-a

Karakteristično za grb SS-a i grb papa Franje jeste papinska mitra u centru, odjevni predmet za glavu koji su nosili kardinali, pape i svećenici još prije 4.500 godina.

Mitra sa strane izgleda kao riblja glava otvorenih usta i upravo to i predstavlja. Ona se odnosi na obožavanje ribljeg “boga” koji je došao iz vode i donio veliko znanje ljudima. “Kršćanski” riblji logo predstavlja “boga” Dagona.

“Dagon ili Oan je bio riblji bog koji je ljudima donio veliko znanje. On ih je naučio kako da sagrade gradove. Također ih je naučio matematičkim i geometrijskim zakonima.

On bi se po noći vraćao u more da tamo provede noć pošto je bio vodozemac. Imao je glavu čovjeka, prekrivenu glavom ribe, tijelo čovjeka, ali je bio prekriven krljuštima i imao je rep poput ribe” – Beros.

Prema navodima “Izgubljene knjige Enkija”, riblji “bog” je u stvari bio Ea (poznat kasnije kao Enki), koji se svojim svemirskim brodom spustio na vodu, a zatim uspostavio prvo naselje Anunakija na Zemlji (Enki je vjerojatno nosio svemirsko odijelo ili je oslikan u neljudskom obliku). On je to naselje nazvao Edin (biblijski Eden – Rajski vrt), što je značilo “Dom Bogova”.

U Edinu je uspostavljen grad Eridu, što je značilo “dom iz daleka”. To ime se kasnije promijenilo u različita imena u drugim kulturama, Erde na njemačkom, Erc na kurdskom, Erec na hebrejskom i Erde na srednjeengleskom. To znači da se naša planeta i danas na engleskom naziva “dom iz daleka”.

Osnivač ove religije bio je Nimrod – kralj sinar i praunuk Noja / Ziusudre, koji je bio Enkijev sin – te otud “kraljevska” krv Anunakija. Mnoge današnje “kraljevske” loze su potomci Nimroda.

Ključevi koji se uočavaju na oba logoa i način na koji su postavljeni, odnose se na marljivo čuvanu tajnu. U simbolizmu, ključ predstavlja zaključano znanje ili čuvanu tajnu. Ali kakve je tajne Vatikan čuvao? Način na koji su ključevi postavljeni je samo mali trag, nedokučiv običnim ljudima.

Srećom, skriveni kod Vatikana je razbio pisac i istraživač Wayne Herschel, koji je zasnovao svoje istraživanje na zagonetki pronađenoj u rukopisima “Ključa Solomona”.

Ključ Solomona rješava misteriju koja se krije iza zviježđa “bogova”, konkretno Orionovog pojasa i Plejada, dva zviježđa koja su sve napredne civilizacije smatrale domom bogova.

Daljnjim dešifriranjem tajni SS-a dolazi se do križa, koji vjerojatno predstavlja križ koji formiraju zvijezde u zviježđu Oriona. Druga teorija navodi da križ predstavlja još jedan od njihovih domova, Nibiru (u doslovnom značenju, planeta križanja).

Običnim ljudima, križ predstavlja omaž Isusu Kristu i njegovoj velikoj žrtvi, ali kao što sada možete zaključiti, križ se pojavio oko tisućljeće prije raspeća Krista.

Na grbu papa Franje također se mogu uočiti sunce, osmokraka zvijezda i šišarka.

Sunce vjerojatno predstavlja zvijezdu bogova.

Osmokraka zvijezda predstavlja Melhisedeka, kralja Salema i svećenika “najviših bogova”. Neki teolozi su pretpostavili da je to Šem, sin Noja / Ziusudre i Nimrodov djed. Melkisedek se među masonima povezuje s visokim stupnjem svećenstva (visokom razinom masona).

Šišarka je simbol epifize, koja je još poznata i kao treće oko i egipatsko oko Horusa.

Sama žlijezda nevjerojatno podsjeća na šišarku, koja se spominje kao simbol vrhovnog znanja u mnogim drevnim kulturama (babilonska i egipatska kultura), a Rimski kult (tajno društvo koje kontrolira Vatikan) ga vrlo poštuje. U unutarnjem dvorištu Vatikana se nalazi džinovska statua šišarke.

Da zaključimo, Vatikan nije mjesto ljubavi i mira kao što običan svijet misli. To je mjesto mračnih rituala i velike tajnosti.

Njegova svrha je da zarobi ljudsku vrstu kroz indoktrinaciju, strah i kontrolu.

Upravo zato što se ljudi plaše onoga što ne mogu razumjeti, utjecaj Vatikana i katoličke crkve je mnogo veći nego utjecaj vojske, tiranina ili vlasti.

Vatikan je ujedno i najveća financijska sila na Zemlji i nastavit će širiti svoj utjecaj dok god ljudska vrsta to bude dozvoljavala.
 

 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)