Ruski grad najsjevernije je naseljeno mjesto na svijetu sa 100.000 stanovnika, rudnicima zlata, srebra, nikla i paladija

Trebalo je više od dva mjeseca da ruske vlasti daju dozvolu da putujemo u tajnoviti sibirski grad Norilsk, koji se nalazi na rubu Polarnog kruga, piše britanski BBC. Desetljećima je bio zatvoren za strance jer se smatra strateškim područjem.

Tek nakratko su ga otvorili potkraj 90-ih. Najsjeverniji je grad na svijetu, sa više od 100 tisuća stanovnika. Ljeti je ovdje šest tjedana neprekidno dan, a zimi isto toliko neprekidna noć, pa se temperatura spušta i do minus 50 supnjeva Celzijusa.

Nekoć su ga okruživali silosi u kojima su bile interkontinentalne balističke rakete. Ali danas ima u ovom gradu nešto drugo što se želi sakriti od ostatka svijeta, a to je kronično onečišćenje.

Iz daljine izgleda kao da su nad gradom tmurni oblaci i da se sprema nevrijeme na inače djevičanski čistom plavom arktičkom nebu. Krivci su nakupine golemih dimnjaka u postrojenja koja su izgrađena oko Norilska.

24 sata na dan, sedam dana u tjednu oni u zrak ispuštaju otrovne koktele zagađivača za koje su odgovorne ove kompanije, a riječ je o sumpornom dioksidu. Kad jednom stignu u atmosferu, pretvaraju se u otrovne kisele kiše.

Kompanija Norilsk Nickel, čija je vrijednost nekoliko desetaka milijardi dolara, priznaje da u atmosferu ispuštaju i druge štetne tvari poput teških metala iako ih ima u znatno manjim količinama.

Ljeti se mijenja smjer vjetra i sve te otrovne tvari padaju točno na grad. To svi osjećamo jer postaje nemoguće disati, kaže lokalni kamerman Anrei Razdevilov.

Tvornica Norilsk Nickel u vlasništvu ima sve okolne rudnike koji sadrže plemenite metale, a dopustili su i ulazak u najveću talionicu koju zovu ‘Nada’.

Izgrađena je kasnih 70-ih i najmodernija je od sve tri, budući da najstarija datira iz 1930., dakle iz vremena kad je metalna industrija u Norilsku izgrađena rukama zatvorenika Staljinovih gulaga. Tada se zvao Popravno-radnički centar Norilsk i u kojem je bilo 1200 ljudi.

Unutrašnjost “Nade” je zapravo zaglušujuće bučan, zagušljivi kotao. Velike peći tale rudu izvađenu iz rudnika, a na kraju se slijevaju u potoke crvenog užarenog tekućeg metala koji teče u goleme posude uz koje stoje radnici.

Ovdje se proizvodi široka paleta raznih metala, uključujući nikal, bakar, paladij, platinu, zlato i srebro. Ali ruda također sadrži veliku količinu sumpora. Naš vodič, glavni inženjer Igor Dmitriev, bio je iskren o količini zagađenja koju tvornica proizvodi svake godine.

Ovo postrojenje emitira devet stotina tisuća tona sumpornog dioksida. To je iznos dogovoren s vladom, objasnio je.

Prema podacima tvrtke, ukupna količina sumpornog dioksida proizvedena od strane svih triju postrojenja gotovo je dva milijuna tona godišnje, što je brojka koja je krajem osamdesetih godina pala samo za oko 16% u odnosu na količinu s kraja ’80-ih i posljednjih dana Sovjetskog Saveza.

Organizacija za zaštitu okoliša Greenpeace Rusija kaže kako je onečišćenje stvorilo 30 km “mrtve zone” oko grada i, kako tvrde znanstvenici, kisele kiše su se proširila na područje jednako veličine Njemačke. Odvezli smo se u jednu od šume, ispred Norilska, kako bismo vidjeli što se dogodilo.

Pronašli smo mnoga stabla koja su bila već mrtva ili umiru. Lokalni stanovnici kažu da se dokazi još lakše mogu vidjeti kasnije, tijekom godine.

Kad počnu rasti, onda su zelena, no kad iznad njih dođe oblak dima, počinju umirati, kaže doktorica Svetlana Golubkova. No, njezina mnogo veća briga je zdravlje stanovništva, naročito djece. a tu se jasno vidi trend.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća ovamo je doselilo mnogo ljudi i svi su bili zdravi. Ali sada je ovdje vrlo malo zdrave djece, a se zbog zagađenja, kaže Golubkova.

Zabrinuta je i za vlastitu kćer tinejdžericu koja ima problema s očima i zato se žele preseliti u neki drugi grad. Ali za tvrtku Norilsk Nickel, koja zapošljava najveći dio gradske radne snage, u pitanju je ogromna količina novca. To je najveći svjetski proizvođač nikla i paladija.

Godišnje ostvare i do 2 milijarde neto dobiti, a službenici tvrtke kažu da su zalihe nikla i paladija tolike da mogu poslovati još barem 30 godina. Prihodi koje ostvaruju sudjeluju s 3 posto u ukupnom BDP-u Rusije.

Zamjenik generalnog direktora Norilsk Nickel, Tav Morgan, kaže da tvrtka prihvaća odgovornost za ono što se dogodilo šumama, ali je inzistirao da poduzimaju mjere za smanjenje onečišćenja.

U razdoblju do 2015.-2020. očekujemo smanjenje emisija sumpornog dioksida za oko dvije trećine. Gledajući brzinu kojom rješavamo ove probleme možete ovaj grad usporediti s drugim gradovima diljem svijeta, kaže Morgan.

No, kasnije je priznao da je teško jamčiti taj tempo smanjenja jer je rekao da još uvijek razvijaju tehnologiju. Organizacije za zaštitu okoliša poput Greenpeacea su vrlo skeptične. Pitaju se što će s tim silnim količinama sumpora osim da ih spale.

Nemoguće ga je i neisplativo izvoziti na druga tržišta jer je Norilsk u nepristupačnoj zoni. Osim toga, problem je što nedostaje nezavisnog istraživanja količine zagađenja kako bi se doista saznali razmjeri štete.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr)

Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Poslije dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupelji pod pritiskom i sa visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad kemikalija

Godinama su nas stručnjaci uvjeravali da je margarin zdrava alternativa maslacu, ali istina polako i sigurno izlazi na vidjelo. Ako ste još uvijek u skupini onih koji konzumiraju margarin upozoravamo da bi vam se želudac mogao okrenuti naopako. Naime, ova namirnica dobiva se procesom nalik stvaranju plastike.

Osnovna za margarin jeftina su ulja upitne kvalitete dobivena iz sjemenki GMO soje, pamuka, repice i dijela kukuruza. Valja napomenuti da je soja iznimno opasna biljka jer trenutačno je 98 posto usjeva soje GMO. Pamuk je pak jedna od industrijskih biljki najviše tretirana otrovnim pesticidima i insekticidima, i dakako ako uzmemo u obzir da se i kukuruz smatra nekvalitetnim zbog GMO proizvodnje, osobito onaj iz Argentine tada sastojci za margarin postaju ne jestivi.

No, osim toga opasni su po zdravlje. Ulje se iz sjemenki ovih biljki dobiva vrućim prešanjem, a time se stvaraju velike količine slobodnih radikala zaslužnih za upropaštavanje stanica u ljudskom organizmu. Slobodni radikali uzrok su prijevremenog starenja, a osim toga mogu izazvati i rak.

I opasna ulja kriju se u ovoj namirnici. Primjerice, ulje sjemenki pamuka je jedan od najpoznatijih sastojaka margarina, a za ljudsku upotrebu uopće se ne bi smio koristiti jer u nerefiniranom stanju koristi se kao pesticid zbog toksina gosipola s kojim se pamuk štiti od nametnika. Sjemenke pamuka sadrže velike količine visoko nezasićenih masnoća poznatih kao Omega šest koje pak stvaraju upale.

Ove kiseline postale su poznate i po tome što svaraju začepljenje krvih žila i kardiovaskularna oboljenja. Tu je i ulje biljke repice koje se populariziralo posljednjih godina. Njega su predstavile velike kompanije brze hrane poput Monsanta, što im je omogućilo gentički modiciranu varijantu. Ulje repice je ukusno, ali njegova aroma i miris su dodani.

Ovo ulje uzrokuje nestanak vitamina E iz tijela, umanjuje čvrstinu staničnih stijenki te omogućuje stanično propadanje. Uz to, stvara alergije i lako se kvari te uzrokuje astmu i bronhijalne probleme. Korištenje ulja povećava broj oboljelih od raka pluća.

Nakon što se pomiješaju sva ulja u njih se dodaje fini prah od nikla koji služi kao katalizator u procesu hidrogeniziranja i kombiniranja trans-masnih kiselina. Neki proizvođači koriste druge vrste katalizatora, ali ipak svi su jednako toksični. Procesom hidrogenizacije rafiniraju se ulja uz dodavanje vodika pri visokim temperaturama, a tu je i metalni katalizator u prahu. Sve to pretvara se u čvrstu i stabilnu mast koja uspijeva opstati i na sobnoj temperaturi.

Nakon djelomične hidrogenizacije sirova masa margarina je smrdljiva ljepljiva siva masa puna grumenja. Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Poslije dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupelji pod pritiskom i sa visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad kemikalija. Ovaj proces naziva se deodorizacija jer margarinu se dodaju različiti aditivi kako bi mirisao jestivo.

Nadalje, margarin se izbjeljuje kako bi izgubio prljavo sivu boju, a bijeljenje nastaje dakako uz pomoć kemikalija i praha spravljenog od nekih vrsta gline. Idući korak je dodavanje žute i prirodne boje nalik boji maslaca.

Kada margarin prestane smrditi okus i dalje ostaje nejestiv, a tada mu se dodaju arome, pojačivači okusa i različiti konzervansi.

Par činjenica o margarinu za neznalice

Prvi puta je proizveden u Francuskoj u prošlom stoljeću.

Margarin je prema definiciji emulzija vode u ulju dobivena miješanjem i kristalizacijom tekućih sjemenskih biljnih ulja i čvrstih tropskih biljnih masti.

Margarini nove generacije obogaćeni su umjetnim sintetičkim vitaminima, najčešće E, A i D, ne sadrže kolesterol ni transmasne kiseline, sadrže optimalan omjer jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina, a proizvode se od pomno odabranih sirovina visoke kvalitete.

Margarin kakav koristimo danas prošao je kroz mnoge promjene od vremena kada je nastao još davne 1869. i uvijek su promjene vođene idejom da se napravi bolji i zdraviji proizvod. Tako su nastali margarini različitih namjena i svojstava, tvrđi namijenjeni pripravi raznih jela i slastica i mazivi obogaćeni vitaminima, s manjim ili većim udjelom masnoće. Nekada se margarin proizvodio djelimičnim očvršćivanjem biljnih ulja. Taj je postupak generirao stvaranje malog udjela nepoželjnih trans masnih kiselina, ali i taj mali udio bio je dovoljan da se margarinu, neopravdano, pripiše negativni nutricionistički predznak.

Što su zapravo trans masne kiseline? Nezasićene masne kiseline u tzv. trans formi ili trans masne kiseline, prirodno se nalaze u hrani koja sadrži masnoće životinjskog porijekla, a u procesnoj prehrambenoj industriji nastaju prilikom postupka očvršćivanja biljnog ulja do čvrste masti. U posljednje vrijeme sve više ih se povezuje sa povećanjem rizika od bolesti srca i krvožilnog sustava.

Kako su znanstvena saznanja o trans masnim kiselinama i masnoćama općenito, bivala temeljitija to je veći bio napredak u poboljšanju svojstava margarina. Oslanjajući se na najnovija otkrića i znanstveno dokazane tvrdnje, u tehnologiju proizvodnje margarina ugrađivani su novi procesi i nove sirovine. Tako su nastali tzv. “ziro-trans“ margarini.

Moderni margarini kakve danas proizvode napredni proizvođači, u potpunosti udovoljavaju današnjim visokim nutricionističkim kriterijima. Ne sadrže trans masne kiseline, a obzirom da se proizvode od biljnih masnoća, ne sadrže ni kolesterol. Bogati su u mastima topivim vitaminima i tako osiguravaju apsorpciju tih neophonih sastojaka. Postoje namjenski margarini za pripremu jela i slastica, mazivi margarini s optimalnim sastavom masnoća, raznim okusima. Znači, margarin je potpuno laboratorijski stvorena hrana, koja u prirodi ne postoji i namirnica koja se ne kvari!

 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(dnevnik,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Često smo razmišljali o tome kako bi bilo zabavno imati vremenski stroj i putovati sve do ranih 1960-ih, i ići ispred inflacijskog shopping veselja. U to doba, većina rabljenih automobila je koštala manje od 800 dolara, a novi-u-kutiji Colt Automatic .0,45 je prodan za 60 $.

Sa srebrom trenutno oko 30 dolara po unci,  90% srebra u SAD (1964. i ranije) kovanice su se prodavale na veliko po 22 puta većoj vrijednosti od nominalne vrijednosti – to je 22.000 dolara za $ 1.000 nominalne vrijednosti.

Nestanak 90% posto srebrnog novca iz opticaja u SAD-u sredinom 1960-ih lijepo ilustrira Gresham-ov zakon: “Loš Novac Vozi Dobro.” Ljudi su brzo shvatili da je kovanica od bakrenog “sendviča” lažna, tako da je svatko koji je bio imalo pametan spasio je svaku kovanicu prije 1965. godine (90% srebro) koju su mogli mogli pronaći. (To je dovelo do nestašice kovanica od 1965 do 1967, dok je nova bakrena kovanica grčevito pokušavala uhvatiti korak. Ova proizvodnja je toliko požurena da su čak preskočili staviti znak metvice na kovanice koje su se proizvodile od 1965 do 1967.)

Za razliku od američkih desetine i četvrti dolara, koje su se zaustavile proizvoditi od 90% posto srebra, nakon 1964. godine, sastav 5 centi bitno je nepromijenjen od kraja Drugog svjetskog rata. To je još uvijek novac od 5g koji je legura 75% posto bakra i 25% nikla. (Na stranu:.. Od 1942. do 1945. pet posto više novca je blo s 35% posto srebra, jer je nikal bio potreban za ratnu industrijsku proizvodnju. Onih “ratnih 5 centi” je već odavno povučeno iz opticaja, a najviše ih je ostalo na strani kolekcionara)

Prema www.Coinflation.com, 5-centa u periodu 1946-2011 imalo vrijednost proizvodnog metala od 0,0733 dolara u veljači, 2011. To je bio 146,7% više od nominalne vrijednosti. Zbog globalne recesije i činjenica da su nikal i bakar koji su prvenstveno industrijski metali, rastaljena vrijednost nikla je pala na samo 0,0516 dolara, u listopadu, 2011.  Predvidjelo se da će se inflacija nastaviti – najvjerojatnije početkom 2012. – vrijednost baznog metala 5-centi znatno će porasti, bez obzira na slabosti industrijske ekonomije.

Korijen problema

Neminovno je da, svaka zemlja koja izdaje neprestano prenapuhanu tranšu papira svoje valute, će ubrzo naići na problem svojih kovanica čija će vrijednost baznog metala na kraju premašiti nazivnu vrijednost. Kada se to dogodi, to je jedan od onih momenata koji se mogu opisati kao neugodno “carevo novo ruho” trenutaka. Osim ako Vlada preuzme drastičan korak rezanja nule ili dvije od svoje valute, problem kovanica je neizbježan. U biti, bili smo opljačkani od strane naše vlastite vlade kada smo srebrne kovanice zamijenili s bakrenim sendvič kovanicama u 1960. Predviđamo da će se u suštini ista stvar uskoro dogoditi s kovanicama od 5-centi.

Ben Bernanke, sada bivši predsjednik FED-a će napuhati svoj put iz trenutne krize likvidnosti. Kroz umjetno snižavanje kamatnih stopa, masivnih injekcije likvidnosti i monetizacijom Federalnog duga. Tu čaroliju može uništiti samo jedna stvar: inflacija! Masovna inflacija će značiti – mnogo više cijene roba (barem iz perspektive američke valute.)

U veljači 2010. godine najavljeno je da će Obama-ina administracija podržati promjenu u metalnom sastavu novčanih jedinica i novčića. A onda, u studenom 2010., predsjednik Obama je potpisao “Modernizaciju kovanica, Nadzor i Akt Kontinuiteta u 2010″. Tada, krajem 2011 došla vijest o uvođenju HR 3694 (Obavezni Štedni Zakon Rashoda i uvođenju Akta o manje nikla – iliti “Zakon Čelik Nikal”. Predvidjeli su da će zakon biti potpisan u 2012. i SAD kovanice će se početi proizvodnju od čelika  krajem 2012 ili početkom 2013. Nakon što ova promjena bude provedena, morat ćete ručno sortirati “staru” i “novi” novčić.

U roku od samo nekoliko godina, vrijednost baznog metala za novčić je vjerojatno premašila dva puta (“2X”) njegova nominalne vrijednosti (10 centi svaki). Novčić od 5 centi će početi polako nestajati iz opticaja. (Gresham-ov zakon je nezaobilaznan). Za razliku iskustva od sredine 1960-ih , novčići od 5 centi neće izazvati krizu. U međuvremenu, većina mostova i cesta s naplatom cestarine je napuhana, tako da se cestarine naplaćaju u novčićima od 10 ili 25 centi. Gašenje novčića od 5-centi će teško uzrokovati talasanje u vijestima.

Osim ako Državna blagajna odluči zaustaviti izdavanje novčića u cijelosti, SAD će u naredne tri godine biti prisiljen uvesti novčić sa “novim” niskim metalnim sastavom. To vjerojatno će biti od nehrđajućeg čelika, cinka ili možda čak i aluminija.

Zašto ne Penny (novčić od 1 centa)?

Vi se sigurno pitate, zašto ga ne proizvode od 95% bakra (kao i prije 1982.)? Oni su već vidjeli maksimalnu vrijednost njegovog osnovnog metala od 2,2 centi svaki. Ali na žalost, penny novčići imaju dva problema: zbunjuju i rasutost. Oni su zbunjujući, jer 95% posto bakrenih penny novčića sada kruži rame uz rame s penny novčićima od 97,5% cinka. Oni su također rađeni od metala koji je četiri puta vrijedniji od same nominalne vrijednosti. Slično kao i novčić od 5-centi.

Uz novčiće od 5-centi nista morali trošiti vrijeme na sortiranje prije novčića koji su izdani 1982. Danas, vizualno sortiranje novčane jedinica jednostavno nije vrijedno vašeg vremena. Iako mislim da ako netko izmisli automatizirani stroj za sortiranje , mogao bi zaraditi jedno pravo bogastvo. U pozadini: novčići od 5-centi od prije 1982. godine, u novije vrijeme ima vrijednost osnovnog metala od oko 0,0295 dolara svaki. S početkom u 1983, kovanice su se prebacile na 97,5% cinka, koje su samo prekrivene s bakrom. Oni trenutno imaju osnovnu vrijednost metala od samo 0,0067 dolara, za svaki novčić.

Kovanice penny 1-cent su apsurdno glomazne i teške za pohranu. Kovanice nickel 5-centi su također prilično velike, ali su barem lakše upravljive i lakše se pohranjuju nego kovanica od 1-centa za malog investitora. (Pohrana 1-centa bi zahtjevala ogromnu količinu prostora i predstavljala bi golemu težinu po uloženom dolaru.)

Najveća prednost kovanice 5-centi pred kovanicom 1-centa je da ne postoji zbunjenost u činjenici datum/sastav. Barem za sada, je 5-centi je 5-centi. Čak i novo iskovane kovanice od 5-centi koje posjeduju “veliki portret” imaju isti 75/25 bakar/nikal sastav. Ali to će se vjerojatno promijeniti u roku od samo nekoliko godina. SAD kovanice ne mogu više ići na kovanje zbog svojeg gubitka vrijednosti i to se više ne može tolerirati. Moj savjet: za početak krenite ispunjavati limenke sa $2 (40 kovanica od 5-centi u roli).

Standardna američka konzerva za metke će biti savršena za skupljanje kovanica od 5-centi. Oni će sadržavati $188 dolara valjanih kovanica od 5-centi. Svaki veći kontejner za akumulaciju 5-centi će biti težak za preseljenje. (Izbjegavajte naprezanje leđa!). Kartonske kutije su krhke, a i nedostaje ručka za nošenje. No limenke su vrlo čvrste, imaju sastavnu ručku, i one su relativno jeftinije i ima ih u izobilju. Trenutna razlika između vrijednosti metala kovanice 5-centi i njegove nominalne vrijednosti je prilično mala, ali vjerujte mi, to će rasti! Jednog dana, kada metal nickel kovanice naraste 4X do 8X njihove nominalne vrijednosti, vaša djeca će vam zahvaliti za to. Shvatite to kao ulaganje u budućnost svoje djece.

U prosincu 2006, američki Kongres je donio zakon kojim je protuzakonito masovno izvoziti ili rastopiti kovanice od 1-centa i 5-centi. No, nakon što je stari sastav otjerao kovanice 1 i 5 centi iz opticaja, vrlo vjerojatno da će se ovaj zakon promijeniti. U stvari, zakon će sada pred Kongresom ukloniti kovanice prije-1982 iz zabrane taljenja. U svakom slučaju, nakon što vrijednost baza metal prijeđe nazivnu vrijednost za oko 3X, ulaganje u kovanice će se razvijati na tržištu, bez obzira da li će se ili ne topljenje se ponovno legalizirati.

Što ako Uncle Sam odluči izbaciti nulu?

Inflacija američkog dolara je kronična, kumulativna i podmukla. U tolikoj mjeri da se okreće oko rečenice iz starih filmova poput “Penny Candy” i “To je tvoj nickel” (za opisivanje troškova poziva na telefonu) sada izgleda čudan i zastario. Kada je inflacija dovoljno dugo vremena, broj znamenaka potrebnih za izražavanje cijene raste i ona je prevelika. (Kao što je vidljivo oko talijanske lire, Zimbabve dolar, i bezbroj drugih valuta). Jedna mogućnost rješenja je zataškavanje za potrebe kronične inflacije, drugi narodi su izabrali otuptanje ili brisanje jedne, dvije ili čak tri nule iz svoje valute, u prekonoćnoj revalorizaciji. [highlight color="yellow"] Povijest prošlog stoljeća je pokazala da kada se radi tako, većina vlada napravi reizdanje papirnatog novca, ali ostavljaju stare kovanice u opticaju, na istoj nominalnoj vrijednosti. [/highlight] To je zato što bi sama logistika zamjene kovanica bila teška i zastrašujuća. Tipično, to ostavlja vlasnike kovanica kao neočekivanih korisnika na 10x, 100X ili čak 1000X većim dobitkom od trenutne vrijednosti svojih kovanica. Vlade samo pretpostaviti da većina građana ima trenutno samo nekoliko novca u kovanicama u džepu u bilo kojem trenutku. Dakle, ako se valutna izmjena dogodi dok sjedite na velikom hrpi kovanica, onda ćete napraviti lijep profit. 

Kako skupiti gomilu kovanica

Kako možete skupiti veliku hrpu kovanica?  Evo nekoliko mogućnosti:

1). Ako živite u državi u kojoj ima puno automata za kockanje (kao što su Nevada, New Jersey), otiđite u casino često i kupite kovanica za $ 50 dolara. Učinite sve da izgledate kao kockar kad radite tako, nosi plastičnu kanticu s nekoliko kovanica na dnu.

2.) Dobiti kovanice u svicima iz vaše prijateljske lokalne banke. Pitajte za role kovanica od $ 20 ili $ 30 dolara.

3.) Ako živite u ili blizu urbanom području, i vodite posao ili firmu, učinkovito možete “kupiti” kovanice u svicima u nominalnoj vrijednosti od vaše poslovne banke. (Oni obično neće poslovati sa svima, osim nemaju imaju račun.)

4.) Ako znate nekoga da ima trgovački posao sa automatima za kavu ili grickalice, ponuditi za otkup svih svojih viška kovanica jednom u mjesec ili dva, nudeći malu premiju.

5) Stavite oglas da otkupljujete kovanice od 1-centi i 5-centi (penny i nickel) na WEB-u

Logistika kovanica

Kovanice su teške! Pohranjivanje i prevozili ih može biti izazov.

U listopadu 2011. je izviješteno da je teksaški fond menadžer Bas Kyle uložio milijun dolara i kupio 20 milijuna kovanica od 5-centi. Nije bio prijavljen gdje i kako ih je pohranio. To je puno težine!

Zaključak

Već smo imali neka ismijavanja, sa e-mailova, optužujući nas za “gomilanje” kovanica. Ali neka. Mislim da je prilično sigurno kladiti se da će rast cijena roba nadmašiti važeće kamatne stope za najmanje sljedećih pet godina. U pet godina, 5-centi kovanica, mi sada to znamo, biti će povijest, i one će biti tretiran  u budućnosti s gotovo istim poštovanjem kako mi sada poštujemo srebrne kovanice od prije 1965. godine.

Vidjeli smo što se dogodilo kad su uvedene kovanice 1-centa, 5-centi i pola dolara u 1965.  godini. Trebamo učiti iz povijesti. Nešto usporedivo će vrlo vjerojatno uskoro dogoditi s kovanicama od 5-centi. Vi, kao naš čitatelj, ste sada naoružani s tim znanjem. Možete i trebali bi imati koristi od nje, prije unego li Uncle Sam predstavi svoj slijedeći trik koji će se sastojati od posrebrenih čeličnih ili željeznih kovanica.  Hrvatske kovanice od  5, 10, 20 i 50 lipa su već izrađene od čelika odavno, naravno sa tankim omotačem bronce i nikla.

HRVATSKA:

Hrvatske kovanice od 5, 10, 20 i 50 lipa su već izrađene od čelika odavno, naravno sa tankim omotačem bronce i nikla.

1 kuna – najprofitabilnija za skupljanje (slično kovanici od 5-centi)

3.25 kn – ovoliko košta izrada kovanice od jedne kune!!!!

Hrvatski novčarski zavod cijene proizvodnje kovanica čuva u tajnosti, no ona se može izračunati

Prije otprilike godinu dana poslali smo Hrvatskom novčarskom zavodu upit u kojem ih tražimo da nam objasne koliko stoji proizvodnja kovanica u Hrvatskoj. Do danas odgovor nismo dobili jer se takva vrsta informacije drži u tajnosti.

No, na forum.hr-u je jedan od korisnika pokazao kako cijenu kovanica nije teško izračunati pa smo na taj način izračunali i mi. Proizvodnju kovanice od jedne kune građani hrvatske plaćaju 3,29 kuna. Ovo je samo trošak metala, no kada se toj brojci pridoda i trošak rada ljudi, uređaja za proizvodnju i ostalog, cijena još dodatno skače.

Ovakva je računica:

Hrvatski novčarski zavod na svojim stranicama navodi sastav kovanice: 65% bakra, 23,2% nikla, 11,8% cinka, a masa cijele kovanice je 5 grama.

Prema tečaju objavljenom na stranicama Hrvatske narodne banke 1 euro jest 7,56 kuna, a na stranicama  Kemijsko- tehnološkog fakulteta u Splitu stoji kako je cijena čistog bakra 26.10 € (500 g), Cinka 39.60 € (500 g) te nikla 96.60 € (500 g)

Kovanica = 5 g

65% bakra = 3.25 grama
23,2% nikla = 1.16 grama
11,8% cinka = 0.59 grama

_________________________
65% bakra = 1.26 kuna
23,2% nikla = 1.69 kuna
11,8% cinka = 0.34 kuna

Sve zajedno, cijena jednog ‘slavuja’ je 3,29 kuna.

Europa također taji koliko stoji proizvodnja jednog eura, no Amerikanci su počeli prošle godine razmišljati kako da smanje cijenu proizvodnje svojih kovanica.  Naime, cijena proizvodnje jednog penija košta čak 2,4 centa pa je reagirao Federalni odjel za budžet i financije koji je najavio kako će u 2013. godini na proizvodnji kovanica uštedjeti 57 milijuna dolara. To će napraviti tako što će pojeftiniti cijeli sustav proizvodnje jer kako kažu, nije logično da proizvodnja kovanice košta i više no dvostruko nego što ona sama vrijedi.(cijene metala su odabrane za dan pisanja članka i promjenjive su)

Sve informacije o izradi i izračunu proizvodnje kune kune možete naći na:

http://www.forum.hr/archive/index.php/t-220053.html

Stranica je proglašena kao ŠTETNA za vaš KOMPJUTER, to nije istina, jer je to najobičniji forum, makar je na toj stranici iznesen samo izračun proizvodnje kune. Čak se ne može doći ni do HTML koda stranice. Prijavljeno od koga čega, u čijem interesu.???  Unesite ručno link u URL traku.

Očito je da NHB i Vlada RH skrivaju cijenu proizvodnje 1 kune !!!
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7591"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]