I Nijemci i Talijani podržavaju Putina! Sve je više ljudi koji ga vole… popularniji je 3X više i od pape

Putin bi trebao upravljati Europom – to je izjavio Bernie Eccelstone, jedan od najbogatijih ljudi, predsjednik Međunarodnog autosaveza (FIA) i bivši hrvatski zet, bivši muž kontroverzne Slavice Radić.

Snalažljivi Berni je svoje oduševljenje ruskim predsjednikom podijelio s čitateljima britanskih novina “Daily Mail” kojima je dao intervju.

‘On bi izvrsno upravljao Europom kao što sada izvrsno upravlja krizom u Siriji. Dobar je zato što čini ono što smatra ispravnim, teško ga se može pokolebati. Mogu s njim stupiti u kontakt kad je potrebno. Preferiram ljude koji samostalno donose odluke, a ne da me vodaju kroz mrežu asistenata jer samo tako mogu dovršiti neki posao. Još prije sam izjavio da ne držim puno do demokracije, tu sve ostaje nedovršeno, samo na papiru!’

Zalaže li se to prvi čovjek Formule 1 za autokraciju? Koliko je pomisao na tzv. autokrate odiozna briselskoj činovničkoj eukraciji pokazuje primjer Jeana Claudea Junckera koji je na jednom nedavnom zasjedanju U – vrhuške mađarskog premijera Orbana glasno pozdravio s “Halo diktatore”!

Orban se samo nadmoćno nasmijao, ni na kraj pameti mu nije da se obrani od takvih etiketa. I nije Eccelstone jedini koji se divi Putinu. Nedavno istraživanje ISPI instituta u Italiji otkrilo je da je Talijanima najutjecajniji čovjek današnjice upravo Putin.

Čak 42 % Talijana opredijelilo se za njega. Američki predsjednik Obama je na drugom mjestu, tek s 28 % glasova, papa Franjo je treći sa 16 %. Iza njih slijede Angela Merkel i predsjednik Kine, svaki sa po 6 % glasova.

I njemački građani 2014. šokirali su Europu. Unatoč brojnim pokušajima indoktrinacije njemačkog javnog mijenja protiv politike Putina u odnosu na Ukrajinu, Nijemci su vladajućima priuštili pravi kulturalni šok. Naime, TV anketa televizijske kuće N-TV otišla je skandalozno u krivom smjeru.

Prema anketi čak 89 posto Nijemaca i gledatelja ove TV kuće podržalo je Putinovu “nedemokratsku” agresiju na Ukrajinu.

Čim je anketa objavljena izazvala je lavinu reakcija, a zbunjeno uredništvo odmah ju je povuklo što s TV-a, što s internetske stranice. Svi ostali mediji u Njemačkoj ignorirali su ovu zapanjujuću anketu koja je dokazala da unatoč demokratskim naporima njemačke Vlade koja se trudi osuditi Putina, građani misle potpuno drugačije.

Što izbjeglička kriza i rat u Siriji budu duže trajali, europski narodi bit će sve više zreliji za opciju ili – ili. Ili EU sa svojim sporim i neučinkovitim institucijama ili “izbavitelji” kao Putin koji donose brza i samostalna rješenja.

Demokracija ili autokracija? Europljani su već sad u “očekivanju Godota”. Tko je smislio taj pakleni plan, znao je što radi. Jer obje opcije ne donose ništa novog što već nije bilo. Autokracija uz pomoć nove tehnologije može poprimiti zastrašujuće oblike, dok eurokracija sve više poprima oblik sveproždiruće hobotnice na nekoć lijepoj i samosvjesnoj žrtvi.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Šokantni video naglašava stavove muslimanskih migranata tinejdžera prema domaćem stanovništvu, toliko mržnje niste vidjeli u životu kod mladih ljudi prema ljudima koji su im dali život i egzistenciju, te ih primili u svoju kuću

Video je snimljen u njemačkoj školi prikazuje “integrirane” muslimanske imigranate koji govoree o tome kako smatraju da su Nijemci “odvratni” i da bi bilo bolje da zemlja i njezini stanovnici nestanu.

Isječak prikazuje ženu koja razgovara sa muslimanskim migranatima tinejdžerima u srednjoj školi.

Novinarka je upitala da li oni znaju što znači riječ “integracija”, na što jedna djevojka odgovara: “To znači da se isključuju drugi.”

“Ne, to je upravo ono što to nije”, odgovorila je novinarka.

Na pitanje da li oni imaju bilo kakve njemačke prijatelje, grupa tinejdžera se počela smijati prije nego što je djevojka odgovorila: “Ja? Niti jednog jedinog.”

“Ni ja, niti jednog”, odgovora druga djevojka.

Na pitanje zašto oni nemaju njemačke prijatelje, jedan tinejdžer odgovara: “Jer oni ne pripadaju nama, ne mogu biti poput njih.”

Na pitanje da li im se sviđaju Nijemci, jedna djevojka odgovara: “Ako se družite s Nijemcima, oni rade različite stvari od vas, na primjer, jede svinjetinu. Ja sam zgrožena odvratnošću toga, da budem iskrena.”

Ona nastavlja: “Gledajte, ako svi migranti ostanu u Njemačkoj, a ako bi svi Nijemc nesatli na samo jedan dan, nitko ne bi primijetio.”

Isječak je još jedan uznemirujući podsjetnik da Njemačka uvozi masovne valove imigranata – samo u 2015. dogini više od milijun imigranata – koji još uvijek i nakon navodne “integriracije” u društvo još uvijek gaje duboko gađenje prema stanovništvu domaćinima.

Ovi mladi su ogledalo svojih roditelja, i kada odrastu mogu biti samo još gori!

Kancelarka Angela Merkel je trenutno usred političke krize nakon što je više od tisuću muslimanskih migranata u Kölnu i drugim njemačkim gradovima seksualno zlostavljalo i pljačkalo stotine njemačkih žena na Novogodišnju večer.
 

 
(preveo:NSP)

Nedavno, u autobusu gradskog prijevoza djevojka od 18 godina sa ponosom vadi svoju prvu osobnu iskaznicu i pokazuje mladiću koji sjedi pored nje. Nasmijana, sretna i tako očito sigurna u svoje razloge, objašnjava kako je dobro imati osobnu iskaznicu s čipom

Kao glavni razlog što je uzela osobnu kartu sa čipom navodi olakšanu proceduru zamjene adrese u osobnoj iskaznici u slučaju promjene prebivališta. Samo provuku tamo kroz neki uređaj i sve je gotovo, ne moraš ništa čekati.

Stojim pored njih, htio ne htio, slušam što priča, i mislim se koliko li je puta ona za svojih 18 godina promijenila mjesto stanovanja, kada joj je to toliko važno. Sasvim sigurno – ni jednom. Ali za svaki slučaj, ipak je uzela osobnu kartu sa čipom. Slušam i čekam da čujem i druge razloge, ali njih nema.

Sve se svodi na to da je osobna iskaznica s čipom jednostavno nešto mnogo dobro što svi uzimaju, i to je to. A pritom ako ikada uskoro promijeni prebivalište, što je slabo vjerojatno budući da dok završi fakultet, zaposli se i provede se malo u životu već će imati 30 godina, lako će zamijeniti adresu u novoj osobnoj iskaznici.

Da me netko ne shvati pogrešno, ne sumnjam da bi glasnogovornici novih osobnih iskaznica i putovnica mogli i navesti neke razloge zašto su, po njihovom mišljenju, oni dobri, ali poanta moje priče je da 95% naroda nema pojma zašto je nova osobna iskaznica s čipom veoma dobra stvar i zašto uopće uzimaju istu. Jednostavno, po nekoj inerciji, “kud svi Turci tu i mali Mujo” uzimaju nova osobna dokumenta.

Vezano za osobne iskaznice s čipom je i priča o novim biometrijskim putovnicama. Navodno to je uvjet za bezvizni režim za građane Srbije, a nigdje se u medijima ne spominje da Hrvatska nema takav putovnicu, a opet se nalazi na bijeloj šengen listi. U isto vrijeme Makedonija ima biometrijsku putovnicu, ali ni iz bliza se ne nazire kada će se naći u bezviznom režimu.

Vlada Njemačke odustala je pod pritiskom javnosti od uzimanja biometrijskih podataka građana za novu osobnu iskaznicu. I što ćemo sada? Sad su Nijemci ludi, jel tako? Naravno da nisu, njima se može, oni šta god urade dobri su, ali ludi Balkanci kad neće osobne iskaznice s čipom, onda su (ponovo kao i za još mnogo što) zaostali, zatucani nacionalisti, neprijatelji progresa i boljeg života, fašisti, klerofašisti, pravoslavni fundamentalisti, vjerski fanatici …

Evo dakle barem 10 razloga, između ostalih, zašto ja neću uzeti osobnu iskaznicu sa čipom:

• Zato što znam da je i bez osobne iskaznice s čipom moguće elektronski komunicirati i unaprijediti državnu upravu i administraciju, kao i da ne smije biti bilo čije diskriminacije – nisam protiv modernizacije, ali jesam protiv manipulacije.

• Zato što znam da je osobna iskaznica s kontaktnim čipom samo prijelazno rješenje – sutra će to vjerojatno biti univerzalni dokument s daljinskim očitavanjem, a prekosutra biočip pod kožom.

• Zato što u svijetu postoji veliki otpor čipiranim osobnim dokumentima od strane ljudi koji misle svojom glavom i organizacija koje se bore za privatnost.
• Zato što i ubuduće želim privatnost novčanih transakcija – ne želim se probudti u društvu u kome će ona nestati jer će se sve kupovati biometrijskom osobnom kartom zato što će financijski lobiji smatrati da je to dobra ideja.
• Zato što ne želim dati podršku mafijaškim projektima u kojima je tehnička oprema za osobne karte kupljena na nelegalan način novcem poreznih obveznika – ako popustim danas, sutra će se ponoviti isto.
• Zato što nas u najvećem broju slučajeva službenici MUP-a ne obavještavaju na pošten način o našem pravu da imamo ili nemamo osobnu iskaznicu sa čipom.
• Zato što ne želim biti maltretiran od strane nekog službenika ili policajca u slučaju da je čip na mojoj osobnoj iskaznici kojim slučajem izvan funkcije.
• Zato što ne želim imati identifikacijski dokument u čije podatke nemam stalni uvid.
• Zato što sam shvatio tehnokratske metode rada i razumijem da je očuvanje današnjeg prava izbora da ne uzmem osobnu iskaznicu sa čipom ključno za slobodno društvo u kojem će sutra živjeti moja djeca.
• Zato što nisam oportunist, odgovoran sam član društva i razmišljam kritički, borim se slobodu izbora i za svoju i tuđu privatnost.

A kako će to uskoro izgledati:

Uskoro ćemo biti bombardirani horskim svjedočanstvima koja govore o svim vrlinama mikročipiranja, praćenim umirujućim uvjeravanjima o demokratskim tradicijama, vladavini prava i pravima na privatnost. Nažalost, povijest pokazuje da stvari mogu brzo krenu u katastrofalnom pravcu, i da se to događa s uznemirujućom redovnošću. A međunarodni ugovori, zakonitost ili demokratski nazori se tradicionalno nisu pokazali pretjerano sposobnim da spriječe nečiju usredotočenu bezobzirnost.

Ovo “uskoro” je već počelo, kao što svi znamo. Dovoljno je pogledati dnevni tisak i ostale medije.

DA LI STE ZNALI:

• da su u SAD 2009. ukradeni podaci o 130 milijuna brojeva kreditnih i platnih kartica – u pitanju je najveća prijevara u području krađe identiteta u SAD.
• da su u SAD u svibnju 2006. ukradeni podaci o 26,5 milijuna ratnih veterana iz baze podataka Veteranske administracije u Washingtonu, i još nekoliko milijuna iz drugih, raznih baza podataka.
• da je kontroler britanske obavještajne službe MI-6, baronesa Defne Park, izjavila ispred britanskog parlamenta u ožujku 2006. da bi uvođenje osobne karte vezane za centralnu bazu podataka u Britaniji bilo “poklon za teroriste” i da bi takva centralizirana baza podataka pružila “vrijedne podatke organiziranom kriminalu i obavještajnim službama neprijateljskih država”.

• da prof. Ross Anderson sa prestižnog Sveučilišta u Cambridgeu, stručnjak za sigurnosni inženjering, kaže: “Policijske i druge agencije mogu dobiti pristup neograničenoj lepezi obavijesti o ličnosti. Postoje brojni dokazi da se računalne baze podataka – uključujući policijske, baze za registraciju vozila i bankarske – rutinski obijaju od strane privatnih istražitelja za račun raznih klijenata, uključujući i medijskih organizacija “.
• da će u Švicarskoj biometrijske putovnice biti ispitivane tijekom sljedećih pet godina, tj. do 2011., na dobrovoljnoj osnovi

• da u Belgiji, koja izdaje osobne iskaznice s biometrijskim čipom, građani imaju pravo tražiti blokadu čipa ako ne žele tu vrstu identifikacije.

• da se u Finskoj biometrijske osobne iskaznice izdaju na dobrovoljnoj bazi.
• da je u Francuskoj, nekoliko mjeseci prije uvođenja novog zakona o osobnim ispravama u skupštinsku proceduru, ministarstvo unutarnjih poslova otvorilo stranica i omogućilo građanima i stručnjacima da se uključe u javnu raspravu o predloženom zakonu.
• da se po pisanju londonskog “Daily Telegrafa” od 5. 12. 2006. više od 50% Britanaca protivi centraliziranoj bazi osobnih podataka, a razne ankete u Britaniji pokazuju da su milijuni Britanaca spremni odbiju osobne karte vezane za elektroničku centralnu bazu podataka po cijenu odlaska u zatvor!

• da u Australiji i Kanadi prijedlozi za uvođenje sličnih osobnih isprava nisu prošli?

Pa sad, tko voli nek izvoli, ali nemojte poslije reći da niste znali.

Pogledajmo što kažu građani:
 

 
(markomdizajn.com,youtube/uredio:nsp)

Za manje od 72 sata Grčka bi mogla i formalno proglasiti bankrot koji se zapravo već dogodio na Vijeću ministara financija zemalja eurozone u Luxembourgu

Istina, spas je moguć čak i u “minutu poslije 12 sati” jer je za ponedjeljak zakazan hitan izvanredni sastanak Europskog vijeća, skup šefova država i vlada koji će odlučiti o sudbini Grčke.

Međutim, možda će u ponedjeljak već biti kasno jer je iz grčkih banaka u posljednjih 48 sati povučeno više od dvije milijarde eura. Na kontu vlade je ostalo samo 1,4 milijardi, dok središnja banka u Ateni upozorava da se banke u Grčkoj u ponedjeljak možda neće ni otvoriti.

Ukoliko u ponedjeljak ne bude dogovora, Atena će proglasiti bankrot. U najcrnjem scenariju to znači da vjerovnici ostaju bez oko 317 milijardi eura grčkog duga, zemlja izlazi iz eurozone, dolazi do potunog sloma bankarskog sustava Grčke koja bi kao valutu uvela drahmu. Izgledno bi bilo čak i grčko napuštanje Europske unije.

Ipak, šanse da se to dogodi su, procjenjuje američka City banka, su oko 40 posto. Usporedbe radi, 2010. godine, kad je dužnička kriza i nastupila, šanse da Grčka napusti eurozonu procijenjene su na 75 posto.

Ovdje je sada riječ o igri “tko će prvi trepnuti”. Problem Grčke nije nastao sada, već se razvlači još od 1991. kada je tadašnji predsjednik Europske komisije Jacques Delors upozorio Atenu da ne petlja s proračunom i zaduživanjem. Sad smo došli do kraja tog puta.

Sastanak u Luksemburgu se završio fijaskom, pa će se rješavati posljednji put na razini šefova država i vlada. Naime, sasvim je jasno da Grčka ne može platiti Međunarodnom monetarnom fondu 1,4 milijarde eura tranše duga 30. lipnja. Štoviše, ako se zbroje tranše koje dospijevaju i u srpnju, to je više od sedam milijardi eura.

Zašto Hrvatska šuti?

U Hrvatskoj posluje blizu 30 banaka. Većina ih je u talijanskom vlasništvu.

Vrlo čudno je da Hrvatska Narodna Banka šuti. To nije dobro za povjerenje klijenata. Kad je riječ o grčkim bankama, čak i bankrot u matici ne znači da bi one prestale poslovati u Hrvatskoj.

Ukupna štednja u hrvatskim bankama krajem travnja dosegla je 240,4 milijardi kuna, pokazuju najnoviji podaci Hrvatske narodne banke (HNB), što je gotovo tri posto više nego prije godinu dana, no i otprilike jedan posto manje nego krajem ožujka 2015. godine…. i raste. Hrvatski građani kao da ne čuju scenario koji se sprema u Grčkoj i najviše od svega vjeruju bankama.

Grčka ne može vratiti taj novac i MMF će se naplatiti 30. lipnja. Pitanje je sada – ako Grčka to ne plati, tko hoće? Ne vidim kako politički vlada Sirize može ovo preživjeti jer ona nema podršku građana za izlazak iz eurozone – navodi za “Vijesti” Vladimir Gligorov iz Bečkog instituta za ekonomske studije.

U suštini sve sada ovisi od Njemačke i Francuske koje su glavni vjerovnici Grčke. Teoretski, čak i da Grčka proglasi bankrot u ponedjeljak, zemlja može ostati u eurozoni, nešto poput modela po kojem i Crna Gora danas ima euro.

Ali, to bi značilo da bez Europske središnje banke nema za Grke pristup novcu. To, opet, znači da nema kreditne aktivnosti banaka i zapravo bi funkcionirali kao “keš ekonomija”. Vrlo je moguće i da nastupi panika jer Grčka ima kontinuirani odljev kapitala iz banaka, a sada bi on mogao biti masovan – dodaje Gligorov.

Nijemci gube 80 milijardi eura?

Grčki stečaj njemačku državu koštao bi 80 milijardi eura. Nasuprot tome, izlazak iz eurozone je besplatan, “ne košta ništa”, napisao je nedavno predsjednik njemačkog Ifo-instituta Hans-Werner Sinn.

Vlada u Berlinu grčki izlazak iz monetarne unije u međuvremenu smatra podnošljivim, prije svega zato što su druge zemlje u krizi, poput Španjolske, Portugala i Irske na putu oporavka.

Osim toga, Europska unija i ECB donijele su mjere kojima bi se trebalo spriječiti širenje krize iz Grčke na druge članice monetarne unije. S jedne strane, to je Europski stabilizacijski mehanizam, fond težak 500 milijardi eura iz kojeg se, u slučaju nužde, može pomoći zemljama.

Izlaz bi bio da Europska središnja banka isplati MMF i napravi neki novi političko-ekonomski dogovor s Grčkom, ali je sada unutar same EU naraslo raspoloženje da se Grčka pusti u bankrot. Prema riječima stručnjaka, to za eurozonu ne predstavlja nikakvu posebnu opasnost, ali bi za Grčku bila katastrofa.

Grčka već jednom mora shvatiti da se mora proizvoditi i izvoziti. Kraj je životu na dug!

Pierre Moscovici, povjerenik Europske komisije za ekonomska i financijska pitanja, upozorio je na katastrofu ako se ne postigne dogovor. Grčki ministar financija Janis Varufakis predstavio “nove” ideje, ali one očito nisu prihvaćene jer se suštinski reforme odgađaju i nigdje se ne spominje vraćanje dugova 30. lipnja i u srpnju.

Prosvjedi u Ateni

Više desetaka tisuća ljudi je cijele pretprošle noći prosvjedovalo pred parlamentom u Ateni uzvikujući da ne žele “staljinističke metode” Tsipras vlade. Uz razvijene zastave Europske unije Grci šalju poruku svojim pregovaračima da opcija napuštanja eura, a kamoli EU nikako nije na stolu.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je imao još jedan telefonski razgovor s premijerom Grčke Alexis Tsipras tijekom kojega je ponovio da je Komisija “spremna 24 sata, sedam dana u tjednu raditi, ako može pomoći u pronalasku rješenja”.

Ekonomski savjetnici ističu da će se Tsiprasova vlada u svakom slučaju kajati.

Bankrot na “ciparski način”

Prema grčkim izvorima, Ateni se sprema scenarij bankrota na “ciparski način”, po kome bi Grčka ostala u eurozoni, ali bi joj bila uvedena vanjska kontrola kapitala, a u bankama zaplijenjeni depoziti veći od 100.000 eura kako je to urađeno prije tri godine s Nikozijom.

Ovaj scenarij zadovoljio bi MMF, ali i EU koja strahuje od posljedica eventualnog izlaska Grčke iz eurozone čije razmjere nitko točno nije izračunao. Malo je, međutim, vjerojatno da će vlada u Ateni dopustiti provođenje ovog scenarija i to je ono od čega europska birokracija strahuje.

Ako popuste i prihvate zahtjeve vjerovnika, pogaziti će sve na čemu su dobili izbore. Ako, pak, ne popuste, zemlja će bankrotirati i možda napustiti eurozonu i EU, što ne želi grčki narod.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21625"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Amerikanci do 2020. godine ne žele Nijemcima vratiti 1536 tona zlata pohranjenom u trezorima FED-a. Obama je u aferi prisluškivanja Angele Merkel promrmljao – nisam znao, ukazujući pri tom koliko je nevažna karika u masonskim planovima Komiteta 300 i kreiranju sveukupne američke politike prema svijetu.

Proteklih je dana svjetska javnost ostala zapanjena informacijom o američkom prisluškivanju njemačke kancelarke Angele Merkel. Radi se o američkoj obavještajnoj agenciji NSA koja je putem antena na veleposlanstvu Sjedinjenih država u Berlinu prisluškivala mobitel njemačke kancelarke. Senzacionalna, ujedno i skandalozna vijest, rekli bi, ali nije li ta informacija možda namjerno puštena u javnost i kako to da je procurilo baš o prisluškivanju Angele Merkel, a nije svojevremeno o Sadam Huseinu, ili Gadafiju, pa ni o Hugo Chavezu, a vjerojatno se „nije“ prisluškivalo ni bivšeg iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada dok je zveckao oružjem i atomskim česticama u bliskoistočnoj američko-izraelskoj zoni interesa.

Nije za to razlog ni Julian Assange, niti Edward Snowden, koji služe kao mediji i uvijek je bilo i biti će takvih pojedinaca. Sjetimo se tko je prije tridesetak godina objavio šokantnu vijest kako ta ista NSA prisluškuje svaki sovjetski vojni avion prilikom komunikacije sa svojom bazom, što je početkom osamdesetih objavio i tadašnji hrvatski tjednik „Start.“ Tada je navedeno kako NSA – ta svijetu malo poznata obavještajna agencija, troši višestruko više papira i uredskog materijala od CIA-e i FBI-a zajedno, pa je vijest puštena kako bi osamdesetih godina prošloga stoljeća svjetska javnost shvatila kakvu moćnu agenciju posjeduju Sjedinjene države.

Danas trideset i više godina kasnije curenje ovakvih informacija osim „estradno-revijskog“ karaktera, zasigurno ima i svoju ozbiljniju političku i stratešku pozadinu, budući je ova afera namijenjena široj i manje upućenoj javnost kao ciljanoj skupini.

Svjetski mediji su u siječnju ove godine pisali o zahtjevu države Njemačke da joj se vrate zlatne rezerve deponirane u državnim trezorima zapadnih zemalja, a pohranjene sigurnosti radi u vrijeme Hladnoga rata i opasnosti od tadašnjeg komunističkog Sovjetskog Saveza. U Francuskoj je Njemačka pohranila 374 tone zlata, u Velikoj Britaniji 450 tona, a u New Yorškim trezorima FED-a je 1536 tona zlata, dok Nijemci u svome trezoru čuvaju sitnicu od 1036 tona u zlatnim polugama.

Budući je prestala prijetnja sovjetskog komunizma, Nijemci su uredno zatražili povrat deponiranog zlata, ali iz američkog FED-a stiže iznenađujući odgovor kako zlato nije moguće povratiti do 2020 godine. To ih je zabrinulo, pa su pojurili u Sjedinjene države, ne bi li se makar uvjerili u postojanje njihove „ušteđevine,“ ali sada slijedi pravi šok, gdje čelnici FED-a govore da zlato ne može biti na uvidu jer kao „Centralni komitet“ masonske klike se nije usaglasio smiju li „Švabe“ samo vidjeti svoje zlato ili ga i dodirnuti.

Na kraju su trutovi visokih galerija masonskog Komiteta 300 odlučili Nijemcima kroz prozorčić pokazati zlato, ali ne i dopustiti da ga dodirnu. Njemci ustrajavaju i otvoreno preko „Njemačke udruge za plemenite metale“ i njihovog čelnika Petera Bohringera zahtjevaju jamstvo da je zlato u trezorima i da ga vide u punoj količini. I taj je zahtijev glatko odbijen, pa tako ova saga sa njemačkim zlatom da nije ozbiljna bila bi smiješna i podsjeća na vic o Škotu koji na traženje svog petogodišnjeg sina da mu kupi sladoled odgovara:“ Idemo pred dućan, pa ćeš gledati kako druga djeca ližu sladoled.“

Analitičari kritiziraju FED kao jednu od najnetransparentnijih institucija na svijetu, pa se čak ide toliko daleko u analizama kako je zlato brojnih država svijeta pohranjeno u Sjedinjenim državama potrošeno u raznim špekulacijama i jamstvima te je iznajmljeno u transakcijama, a navodi se kako od država nitko nije imao običaj provjeravati postojanje toga zlata.

Problem je ozbiljan i afera sa prisluškivanjem Angele Merkel nije van navedenoga konteksta. Masoni, i pripadnici venecijanskog crnog plemstva, zajedno sa iluminatima dobro znaju ulogu Njemačke u europskim i svjetskim razmjerima i koliko su druge nacije povodljive za Njemcima, pa se događa da još neke europske zemlje potražuju svoje zlatne rezerve pohranjene u Sjedinjenim državama i Kanadi. Hugo Chavez je za života povukao 180 tona zlata, dok se spominje i želja Nizozemske koja bi također svoje zlatne poluge željela u svom trezoru.

Njemačko gospodarstvo je jako i žilavo, pa i u krizi ne posustaje, stoga se ne uklapa u planove masonskih vladara novog svjetskog poretka koje stvara „društvo nultog postindustrijskog rasta,“ slabeći usput diljem svijeta radnička prava što vidimo i na primjeru Hrvatske. Njemačku se još za vrijeme predsjednika Nicolas Sarkozyja kritiziralo radi ekspanzije izvoza, a iste kritike dolaze nedavno i od strane Sjedinjenih država koje govore o prevelikom njemačkom izvozu koji usporava stabilnost i oporavak eurozone.

Zato ih se kao najvitalnije europsko gospodarstvo treba na neki način permanentno pacificirati do te mjere da to zadobije oblik ponižavanja, kako nacije tako i kancelarke Merkel, koja bi trebala razumjeti da svojevrsna okupacija Njemačke još traje. Da stvar bude više zbunjujuća, poznato je Merkeličino članstvo u društvu Bilderberg koje spada u sami vrh masonskih struktura okupljenih u tajnim društvima kreatora novog svijetskog poretka. Angela Merkel nazoči sastancima skupine Bilderberg i vjerojatno je svjesna do koje mjere može negodovati, ali sudeći po američkim reakcijama, i bez ozbiljne isprike za prisluškivanje, preostaje joj samo gunđanje.

Problem se dodatno zaoštrava tako što Merkel ne može baš sva konca držati u ruci, pa je zastupnik zelenih u njemačkom parlamentu Hans-Cristian Strobel, zadužen za praćenje obavještajnih službi, umjesto u Ameriku svratio u Moskvu do najpoznatijeg zviždača Edwarda Snowdena gdje mu je ovaj uručio pismo upućeno njemačkoj vladi s namjerom kako je o detaljima prisluškivanja Angele Merkel spreman svjedočiti.

Putin je dodatno stvar zakomplicirao izjavom kako neće dopustiti Snowdenu svojim izjavama naštetiti američkoj politici i ugledu, dok Amerikanci objašnjavaju kako to prisluškivanje ima učinak preventivnog djelovanja u slučaju terorističkih napada. Putin prvi puta pokazuje znakove slabosti nakon nedavnog poentiranja u slučaju Sirije, koje bi se moglo istopiti ne bude li kontrolirao svog najpoznatijeg štićenika Edwarda Snowdena.

Najveću i nama zanimljivu izjavu u stilu Monty Paytona izbacio je bivši američki veleposlanik u hrvatskoj Peter Galbraight govoreći kako su i njega prisluškivale hrvatske obavještajne službe, a on zamislite znao, pa šutio. Ova zadnja riječ bila bi korisna Angeli Merkel jer zna dobro koliko joj kolege iz „družbe“ pomažu u obnašanju vlasti njemačkog bipolarnog sustava koji joj jamči liderstvo u politički relativno stabilnoj njemačkoj državi.

Predsjednik Obama je o ovoj aferi nešto zamrmljao poput našeg Nadana Vidoševića i podsjetio nas na to koliko je nevažna karika u planovima bijelosvjetskih komitetlija okupljenih oko masonskog Komiteta 300. Više nas je podsjetio na polupijanog Dean Martina dok je pjevao starijim generacijama znanu „C,est Si Bon“ i sve mu je pri tom bilo ravno od Bostona do „Frisca.“ Upravo Obamino ponašanje govori o karakteru novog svjetskog poretka gdje se državne institucije i obavještajna zajednica nalaze u privatnim rukama malobrojne masonske elite, služeći u krajnjem cilju svjetskim korporacijama u brzom porobljavanju svijeta i kreiranju u novi globalni poredak.

Ova događanja na svjetskoj pozornici mirišu elementima Trećega rata i zategnuto i krizno stanje traje, pa je javnost podosta zbunjena brzinom odvijanja cijelokupne situacije. Za nadati se kako ovaj naoko bezazleni spor neće završiti nekim suludim potezom jedne od strana poput one finalu filma Sama Peckinpaha Divlja horda, gdje svi pucaju na svih i nitko na kraju nije besmrtan.
 
 
prenio: dnevno.hr/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15734"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Bez ikakve sumnje može se, dakle, zaključiti da je teorija marksizma (komunizma) židovski izum, kao i svako djelovanje sa ciljem uspostavljanja marksističke vlasti.

Prvotni organizatori i ravnatelji komunističkog pokreta, prije preuzimanja vlasti u Rusiji, su skoro svi bili Židovi, kao što je bila i većina organizatora revolucija u ostatku svijeta, kojima je (Oktobarska revolucija) predstavljala temelj i inspiraciju. Štoviše, u Rusiji, kao zemlji u kojoj su boljševici preuzeli vlast i kojoj je među ostalim i cilj širenje komunizma van granica SSSR-a, sama organizacija i provođenje vlasti ima očiti židovski potpis.

Prema neoborivim podatcima, koji su u potpunosti dokazani i priznati od strane nepristranih autora koji su imali (ili još uvijek imaju) posla sa ovom temom, komunističko djelo Židova u “Zemlji careva” je toliko snažno da bi bilo besciljno negirati ovu kobnu pobjedu kao njihov monopol. 75% komunističkih komesara su bili Židovi.

Dovoljno se podsjetit imena onih koji su formirali vlade i vodeće državne organe u Sovjetskom Savezu, što će nam zapravo dat očigledan i nepobitan dokaz naše tvrdnje.

ČLANOVI PRVE KOMUNISTIČKE VLADE MOSKVE (1918) (Narodni komesarijat)

1. Ilich Ulin (Vladimir Ilich Ulianov ili Nikolaus Lenin), predsjednik vrhovnog vijeća, Židov po majci. Majčino djevojačko prezime je Blank, Židovka njemačkog podrijetla.

2. Lew Davinovich Bronstein (Leo Trotsky), ministar Crvene armije i mornarice; Židov.

3. Iosiph David Vissarionovich Djugashvili-Kochba (Joseph Vissarianovich Staljin), komesar za narodno pitanje; potomak gruzijskih Židova.

4. Chicherin; komesar za vanjske poslove; Rus.

5. Apfelbaum (Grigore Zinoviev), komesar za unutarnje poslove; Židov.

6. Kohen (Volodarsky), komesar za promičbu; Židov.

7. Samuel Kaufmann, komesar za državne posjede; Židov.

8. Steinberg, komesar pravosuđa; Židov.

9. Schmidt, komesar javnog rada; Židov.

10. Ethel Knigkisen (Liliana), komesar nabave, Židov.

11. Pfenigstein, komesar za zbrinjavanje izbjeglica; Židov.

12. Schlichter (Vostanoleinin) komesar za prebivališta/konačišta (zapljena privatnih posjeda (kuća/domova) za vojsku (Crvenu armiju); Židov.

13. Lurie (Larin), predsjednik vrhovnog gospodarskog vijeća; Židov.

14. Kukor (Kukorsky), komesar za trgovinu; Židov.

15. Spitzberg, komesar za kulturu; Židov.

16. Urisky (Radomilsky), komesar za “izbore”; Židov.

17. Lunacharsky, komesar za javno školstvo. Rus.

18. Simasko, komesar za zdravstvo; Židov.

19. Protzian, komesar za poljoprivredu; Armenac.

U DODATKU (na kraju ovog odjeljka) mogu se pronaći zanimljivi i poučni popisi židovskih službenika u vladajućim tijelima Sovjetskog Saveza, komunističke partije, Crvene armije, tajne policije, radničkog sindikata, itd…

Od ukupno 502 visoka položaja uprave za provođenje komunističke revolucije u Rusiji i za stvaranje Sovjetske države, kroz prvih nekoliko godina postojanja, ne manje od 459 položaja su zauzimali Židovi, dok ostalih 43 su zauzimali ne-Židovi, različitog podrijetla. Tko je onda shodno tome provodio ovu groznu revoluciju? Možda ne-Židovi? Statistički podatci, koji su bili objavljeni u Parizu u kontra-revolucionarnim novinama “Le Russe Nationaliste”, otkrivaju da nakon komunističke revolucije u Rusiji od ukupno 554 visoko pozicioniranih komunističkih predvodnika 447 njih je bilo Židova, dok je od ostalih 107 predvodnika bilo: Litvanaca 43; Rusa 30; Armenaca 13; Nijemaca 12; Finaca 3; Poljaka 2; Gruzijaca 2; Čeha 1; Mađara 1.

Židovi 447
Litvanci 43
Rusi 30
Armenci 13
Nijemci 12
Finci 3
Poljaci 2
Gruzijci 2
Česi 1
Mađari 1

Kroz Drugi svjetski rat, pa do dana današnjeg, židovska klika koja vlada SSSR-om, nastavlja biti vrlo brojna, jer na samom čelu stoji sam Staljin, za kojeg se smatralo dugo vremena da je čiste gruzijske krvi. Ali je ipak otkriveno da je i on pripadnik židovske rase; jer Djougachvili, koje je njegovo prezime, znači “Djou-ov sin”, a Djou je mala perzijski otok sa mnogo prognanih portugalskih “Cigana”, koji su se kasnije nastanili u Gruziji. Danas je skoro pa dokazano da je Staljin imao židovske krvi, iako on sam to nije potvrdio, ali niti opovrgnuo. [Bernard Hutton: francuski časopis "Constéllation" No. 167 ožujak 1962., str. 202.]

Pogledajmo sada popis sovjetskih dužnosnika u Staljinovoj vladi:

1. Zdanov (Yadanov), koji se ustvari prezivao Liphshitz, zapovjednik obrane Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu. Član Politbiroa do 1945. i jedan od huškača odluke kojom je Tito bio isključen iz Komiterne 1948. godine. Nedugo zatim je preminuo.

2. Lavrenty Beria, načelnik M.V.D.-a policije i sovjetske teške industrije, član sovjetske atomske industrije, ubijen po Malenkovoj zapovijedi, iz istog razloga iz kojeg je Staljin dao ubiti Yagodu.

3. Lazar Kaganovich, upravitelj sovjetske teške industrije, član Politbiro-a od 1944. do 1952., zatim član Predsjedništva i na kraju predsjednik Vrhovnog predsjedništva SSSR-a.

4. Malenkov (Georgi Maximilianovich Molenk), član Politbiro-a i Orgbiro-a do 1952, zatim član Vrhovnog predsjedništva, a nakon Staljinove smrti predsjednik crkvenog vijeća; ministar u bugarskoj vladi od 1955. On je Židov iz Ornesnburga, a ne Kozak, kako se tvrdilo. Maximilian Malenk je ime njegova oca, što je pak uobičajeno ime za ruskog Židova. Dodajmo na već spomenuto i ovu činjenicu koja nam otkriva (tj. potvrđuje) podrijetlo Malenkova, ali i Khrushcheva.

Malenkova sadašnja žena je Židovka prezimena Pearlmutter, poznata kao “Drugarica Schans chuschne” koja je bila ministar (komesar) riblje industrije u sovjetskoj vladi 1938. godine. Da Malenkov nije Židov, malo je vjerojatno da bi se ne-Židov oženio sa Židovkom, što uostalom vrijedi i sa njene strane. Ne postoji službeni opis Malenkovog života što samo još više budi sumnju u njegovo podrijetlo.

5. Nikolaus Salomon Khrushchev, sadašnji predsjednik (1963.) Komunističke partije SSSR-a, član Politbiro-a od 1939. godine, tj. od godine kada je Malenkov bio odabran za člana Orgburo-a. On je brat gospođe Malenkov, tj. Židovke Pearlmutter. Khrushchev je Židov i njegovo pravo prezime je Pearlmutter. Nadalje, sadašnja Khrushchevova žena Nina kao i žene Mikoyana, Voroshilova, Molotova, itd. su Židovke.

6. Marshal Nikolaus Bulganin, sadašnji vodeći sovjetski ministar, bivši bankovni službenik, jedan od deset židovskih članova Komesarijata za likvidaciju banaka u privatnom vlasništvu 1919. godine.

7. Anastasio Josifovich Mikoyan, član Politbiro-a od 1935. godine, isto tako je od 1952. član Vrhovnog predsjedništva, ministar trgovine i potpredsjednik u Malenkovoj vladi. On je armenijski Židov, a ne čisti Armenac kao što se pretpostavljalo.

8. Kruglov, načelnik M.V.D.-a nakon Beria. Po zapovjedi Kruglova trebao je oslobodit zatvorene židovske doktore koji su bili pohapšeni od strane Riumina, zamjenik načelnika policije, za vrijeme vladavine Beria, 1953. godine. Također Židov.

9. Alexander Kosygin, član Politbiro-a do 1952., nakon toga zamjenik u Vrhovnom predsjedništvu i ministar lake industrije i prehrane u Malenkovoj vladi.

10. Nikolaus Schvernik, član Politbiro-a do 1952., nakon toga član Vrhovnog predsjedništva i Predsjedništva centralnog komiteta komunističke partije; Židov.

11. Andreas Andreievich Andreiev, koji je bio poznat pod nadimkom “Politički birokrat” od 3 A, član Politbiro-a između 1931. i 1952., Židov iz Galicije (Poljska). Piše pod ruskim pseudonimom.

12. P. K. Ponomareno, član Orgburo-a 1952. godine; nakon toga član najvišeg Predsjedništva i ministar kulture u Malenkovoj vladi.

13. P. F. Yudin (Židov), zamjenski član najvišeg Predsjedništva i počasni član ministarstva graditeljstva u Malenkovoj vladi 1953. godine.

14. Mihail Pervukin, član Predsjedništva centralnog komiteta komunističke partije od 1953. godine.

15. N. Schatalin, službenik u pod-sekretarijatu Centralnog komiteta komunističke partije.

16. K. P. Gorschenin, ministar pravosuđa u Malenkovoj vladi.

17. D.Ustinov (Zambinovich), sovjetski veleposlanik u Ateni (Grčka) do Drugog svjetskog rata; ministar obrane u Malenkovoj vladi.

18. V. Merkulov, ministar državne uprave u Malenkovoj vladi.

19. A. Zasyadko, minsitar industrije ugljena u Malenkovoj vladi.

20. Cherburg, sovjetski načelnik promičbe.

21. Milstein. jedan od sovjetskih načelnika špijunaže/tajnih službi.

22. Ferentz Kiss, načelnik sovjetske špijunske službe u Europi

23. Postschreibitscher (Poschebicheve), bivši osobni Staljinov tajnik, sadašnji načelnik tajne arhive u Kremlinu.

24. Ilya Ehrenburg, izaslanik u Vrhovnom vijeću, komunistički pisac; također Židov.

25. Mark Spivak, izaslanik iz Staljina (Ukrajina) u Vrhovnom vijeću u Moskvi.

26. Rosalia Goldenberg, izaslanik iz Birobudjana u Vrhovnom vijeću.

27. Anna E. Kaluger, izaslanik Bessarabije u Vrhovnom vijeću. Njen brat, ne Koluger, nego Calugaru na rumunjskom, je komunistički službenik u rumunjskoj vladi.

Kalinin, jedan od značajnijih sovjetskih službenika pod Staljinom, koji ne nedavno preminuo. je također bio Židov.[Traian Romanescu: La gran conspiracion judia, Tercera Edicion, Mexico, D.F., 1961., str. 174-175.]

Danas je već opće poznato da Staljinov anti-semitizam nije bio ništa drugo nego krivo protumačena činjenica i da krvava čistka Židova (Trotskyijevaca), koju je on zapovjedio (kako bi učvrstio svoj položaj), je bila provođena od strane drugih (njemu lojalnih) Židova. U spomenutom slučaju sukob između Židova Trotskya i Židova Staljina je bio zapravo sukob dviju strana u borbi za prevlast u komunističkoj vladi, koju su oni kreirali, što je drugim riječima obiteljski spor. Kao dokaz slijedi popis narodnih komesara vanjskih poslova iz perioda kada se Staljin riješio određenih Židova koji su predstavljali prijetnju njegovoj uspostavljenoj vlasti.

1. Maxim Maximovich Litvinoff, ministar vanjskih poslova do 1939., slijedi Molotov kao zamjena.
Iako smijenjen sa ministarskog mjesta Litvinoff je sve do svoje smrti, u veljači 1952. godine, zauzimao visoke položaje istog ministartsva. Rođen je u Poljskoj kao sin Židova Meer Genokh Moiseevich Vallakha, bankovnog činovnika. Kako bi prikrio svoje pravo ime pa time i svoje podrijetlo Maxim Moiseevich Vallakh, Litvinoff je koristio razne pseudonime tokom svoje karijere, neka među njima su Finkelstein, Ludwig Nietz, Maxim Harryson, David Mordecay, Felix i na kraju, ime koje je uzeo službenim ulaskom u komunističku partiju Rusije, Litvinoff ili Litvinov. Kada je ovaj Židov bio službeno smijenjen 1939. godine, Židovi sa Zapada zajedno sa židovsko-masonskim novinama su digli galamu kako je njegovo židovsko podrijetlo bio razlog njegove smijene (od strane Staljina), ali nisu reagirali i komentirali to što je održao visoke pozicije u istom ministarstvu.

A i zašto bi komentirali ako im sam taj podatak nije koristio u provođenju njihove urote? U svojim memoarima, koji su objavljeni nakon njegove smrti, Litvinov je izrazio mišljenje kako u SSSR-u nakon Staljinove smrti ne će doći do značajnije promjene. Štoviše, Staljin je preminuo godinu dana nakon Litvinovova i doista, što se tiče vanjske i unutarnje politike, nije došlo do bitnih promjena.

Ono što Zapad smatra promjenom u politici SSSR-a je ništa drugo nego promišljena promičba koja je u službi plana židovske dominacije svijetom. Ništa se nije promijenilo od Staljinove smrti. Javio se određen nemir iz razloga ne nalaženja novog vođe koji bi bio dostojan Staljina i Lenina. Iz tog razloga židovsko-masonski zavjerenici Zapada žele prikazati sovjetsko-komunističkog crnog gavrana kao “pacifističko”, “prijateljsko”, “pitomo” pile, kako bi se svijet uvjerio da se zapravo radi o nekakvom bezazlenom biću, o nekakvoj bezopasnoj tvorevini. Naravno, samo do trenutka kada bi se pronašao vladar dostojan njegovih prethodnika (što se barem pohlepe tiče).

Litvinov je dobro znao, kada je izjavio da ne će doći do bitne promjene u sustavu nakon Staljina (tj. nakon njegove smrti), da je Staljin bio samo izvršitelj jednog šireg židovskog kruga, koji zapravo vlada SSSR-om, i koji imaju na raspolaganju druge Židove, poput Bulganina, Barucha, Readinga, Thoreza, Mendes Francea, David Ben Guriona i drugih, u provođenju plana za svjetskom dominacijom.

Nastavljamo sa popisom Židova u ministarstvu vanjskih poslova SSSR-a:
Ostatak dokumenta možete pogledati OVDJE:

Maurice Pinay – gospodari komunizma
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(holywar.or, youtube.com/uredio: nsp)

Na Okruglom stolu razgovarali smo o posljedicama parlamentarnih izbora u Grčkoj za Europsku uniju.

Gosti su bili ekonomist Slavko Kulić i znanstveni novak s Fakulteta političkfh znanosti Kristijan Kotarski.

[mp3player height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=okrugli-stol-posljedice-izbora-u-grckoj-za-eu.xml]
 

Izbori u Grčkoj ništa nisu riješili, pred Europom ozbiljni problem

Na svjetskim su burzama cijene dionica prošloga tjedna znatno oscilirale, ovisno o vijestima o dužničkoj krizi i makroekonomskim podacima iz najvećih svjetskih gospodarstava.

Na Wall Streetu je Dow Jones prošloga tjedna oslabio 0,9 posto, na 12.640 bodova, a S&P 500 indeks 0,6 posto, na 1.335 bodova. No, Nasdaq indeks ojačao je 0,7 posto, na 2.892 boda.Na samom početku tjedna na tržištu je zavladala euforija jer su na izborima u Grčkoj prošle nedjelje pobijedile stranke koje podržavaju mjere štednje, dogovorene s međunarodnom zajednicom.

No, euforija je brzo splasnula jer je tim izborima uklonjena samo jedna prepreka rješavanju dužničke krize u eurozoni, dok mnoge druge tek treba preskočiti.

„Izbori nisu utjecali na promjenu igre, pa preostaje još niz većih problema koje treba riješiti“, kaže Mark Luschini, strateg u tvrtki Janney Montgomery Scott.

Prinosi na obveznice prezaduženih članica eurozone, kao što su Španjolska i Italija, nastavile su rasti, dosegnuvši zabrinjavajuće visoke razine, što pokazuje da ulagači ne vjeruju da će se uskoro situacija poboljšati.

Ulagače je prošloga tjedna razočarao i Fed. Doduše, središnja američka banka produžila je u srijedu program prodaje kratkoročnih, a kupnje dugoročnih obveznica, kako bi snizila dugoročne kamate i tako potaknula rast gospodarstva, no ulagači su očekivali agresivnije mjere.

Razočaranje je bilo tim veće jer je Fed smanjio procjene rasta američkog gospodarstva u ovoj godini u raspon od 1,9 do 2,4 posto, s 2,4 do 2,9 posto, koliko je procjenjivao u travnju.

„S obzirom na smanjene prognoze rasta, što je samo po sebi razočaravajuće, očekivali bismo da će Fed biti znatno agresivniji. Kratkoročan pritisak na prodaju dionica posljedica je nezadovoljstva ulagača jer nije najavljeno dodatno kvantitativno popuštanje monetarne politike. Očito je da postoji razlika između onoga što tržište želi i onoga što je Fed spreman poduzeti“, kaže Chad Morganlander, portfelj menadžer u fondu Stifel, Nicolaus & Co.

Usporava se rast i drugih najvećih svjetskih gospodarstava. Poslovne aktivnosti u eurozoni oslabile su u lipnju peti mjesec zaredom, dok je industrijska aktivnost u Kini skliznula osmi mjesec zaredom.

Zbog toga ulagači strahuju od slabljenja potražnje za sirovinama, pa su pale njihove cijene. Tako je terminska cijena nafte na burzi u New Yorku, po prvi puta od lanjskog listopada, zaronila ispod razine od 80 dolara po barelu.

Najveće gubitnice prošloga tjedna bile su stoga dionice u rudarskom i energetskom sektoru.

Na europskim su burzama, pak, cijene dionica prošloga tjedna blago porasle. Londonski FTSE indeks ojačao je 0,6 posto, na 5.513 bodova, dok je frankfurtski DAX porastao 0,5 posto, na 6.263 boda, a pariški CAC 0,1 posto, na 3.090 bodova.

Na Tokijskoj je burzi Nikkei indeks skočio 2,7 posto, na 8.798 bodova.

Čak 85 posto Francuza smatra kako Grčka nikad neće vratiti novac

Državljani četiriju glavnih zemalja eurozone, Francuske, Njemačke, Španjolske i Italije sumnjaju u sposobnost Grčke da se održi. Ipak, i dalje smatraju da treba zadržati zajedničku valutu, pokazali su rezultati istraživanja instituta Ifop-Fiducial.

Za veliku većinu ispitanika novac posuđen Grcima – izgubljen je novac, jer ga Atena, kako smatraju, neće nikad uspjeti vratiti. Takvog je mišljenja oko 85 posto Francuza, 84 posto Nijemaca, 72 posto Španjolaca i oko 65 posto Talijana. Pokazalo se da su ispitanici pesimisti i kada je riječ o problemima eurozone, pod pretpostavkom da se grčki dug ne sanira. To smatra 84 posto Francuza, 76 posto Nijemaca, čak 90 posto Španjolaca i 88 posto Talijana. Oni vjeruju da će se poteškoće i problemi opasno povećati.

Mali broj ispitanika vjeruje da će Grčka uspjeti smanjiti svoj deficit zahvaljujući pomoći EU-a, kao i vlastitim naporima. U to vjeruje 56 posto Talijana, 44 posto Španjolaca, 39 posto Francuza i samo 27 posto Nijemaca. U slučaju potpunog neuspjeha pokušaja pomoć Grčkoj, većina anketiranih sklona je isključivanju te države iz eurozone. U ovom slučaju najoštriji su Nijemci, njih čak 78 posto i Francuzi sa 65 posto, potom Španjolci 51 posto i na kraju Talijani 49 posto.

Kada je riječ o njihovim državama, većina ispitanih protivi se povratku na staru domaću valutu: 74 posto Francuza protiv je ponovnog uvođenja franka, 75 posto Španjolaca protivi se ponovnom uvođenja pesete, a 71 posto Talijana protiv je povratka na talijansku liru. Najmanje se tome opiru Nijemci, njih 61 posto. Istraživanje je proveo institut Ifop-Fiducial u razdoblju od 18 do 21. lipnja na uzorku od 1001 osobe u Francuskoj, 1003 u Njemačkkoj, 976 Španjolaca i 967 Talijana. Rezultati su istodobno objavljeni u francuskom listu Le Journal du Dimanche, španjolskome ABC-u, njemačkom Bild am Sonntagu i u talijanskom listu Corriere della Sera.

Nisu pomogli ni grčki izbori, euro oslabio

Premda su na izborima u Grčkoj pobijedile stranke koje jamče ostanak te zemlje u eurozoni, na valutnim je tržištima euro prošloga tjedna oslabio prema dolaru zbog zabrinjavajućeg rasta prinosa na španjolske obveznice te niza naznaka slabljenja najvećih svjetskih gospodarstava.

Cijena eura prema američkoj valuti pala je prošloga tjedna 0,5 posto, na 1,2570 dolara. U odnosu na japansku valutu, tečaj eura porastao je 1,6 posto, na 101,05 jena, dok je cijena dolara skočila za 2,1 posto, na 80,40 jena.
Izborna pobjeda stranaka koje podupiru međunarodne programe pomoći otklonila je bojazni od mogućeg izlaska Grčke iz eurozone, no neizvjesnosti ostaju jer nova vlada u Ateni traži promjene uvjeta po kojima je dogovorena pomoć. A Njemačka, glavni uplatitelj u proračun EU-a, protivi se ublažavanju dogovorenih uvjeta.

Ulagače također brine hoće li eurozona moći otkloniti rizike širenja krize na veća gospodarstva, poput Španjolske i Italije. Španjolski troškovi zaduživanja ponovno su se našli u fokusu tržišta jer su ojačale zabrinutosti u vezi fiskalnih i bankarskih problema te zemlje. Prinosi na njezine 10-godišnje državne obveznice dosegnuli su rekordnih 7,30 posto, razinu koja se smatra dugoročno neodrživom cijenom financiranja.
- Euro je opet u silaznoj putanji, što pokazuje da su unatoč dobrom rezultatu grčkih izbora svi svjesni da nam predstoji dug i težak put, a da ništa nije riješeno po pitanju grčkih problema. Čak ako budu nastavile pristizati dobre vijesti iz Grčke, i dalje imamo Španjolsku i njezine probleme – kazala je Jane Foley, valutna analitičarka u banci Rabobank.

S druge strane, dolar je ojačao jer američka središnja banka Fed nije bila toliko agresivna po pitanju popuštanja monetarne politike, koliko se očekivalo. Fed je zasad samo odlučio produljiti na šest mjeseci program kupovine obveznica u sklopu tzv. ‘Operacije Twist’, nakon njegova isteka krajem lipnja.

Euro se također našao pod pritiskom novih sumornih podataka iz gospodarstva eurozone koji svjedoče o drugom uzastopnom mjesečnom padu poslovnih aktivnosti u lipnju, pri čemu su proizvodne aktivnosti u 17-članom bloku pale na najnižu razinu u posljednje tri godine. U Njemačkoj, koja je dosad relativno uspješno odolijevala krizi, aktivnosti su u lipnju smanjene drugi mjesec zaredom, i po najvišoj stopi u zadnje tri godine.

Budno praćeni pokazatelji londonske tvrtke Markit navode na zaključak da je eurozona u drugom tromjesečju možda zabilježila pad gospodarske aktivnosti. Sveukupno podaci ukazuju na sumorne izglede i dodatno podgrijavaju spekulacije da bi Europska središnja banka (ECB) uskoro mogla smanjiti ključne kamatne stope, što je ulagačima dalo povoda za prodaju eura.
 
izvor: radio101.hr, business.hr, lider.hr, hina.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9347"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]