U dva najveća švedska grada nigerijska mafija “Black Axe” (Crna sjekira) – skupina poznata po izvođenju tamnih okultnih sotonističkih obreda – forsira žene na prostituciju i prodaju droga kao način koji im pomaže u financiranju njihovih operacija

Od prošlog ljeta afrička organizirana zločinačka skupina često je bila u središtu švedskih medija nakon što se etablirala kao snažna kriminalna sila i gradovima Stockholmu i u Geteborgu.

Znano je da ta organizacija koristi vudu magiju, mučenje, crnu magiju i druge bizarne okultne rituale kako bi zastrašila svoje žrtve, a prenosi SVT.

Ranjive žene koje je grupa prisilila na prostituciju i trgovinu robljem svjedočile su o mučenju i kako su uvučene u prostituciju.

U nedavnom članku je opisao grupu kao “kult smrti koji ubija, otima, bori se sa mačetama i ucjenjuje koristeći crnu magiju.”

Pored ilegalnog trgovanja seksualnim robljem, organizacija se navodi i da je uključena u ogromno krijumčarenje i trgovinu drogom.

„Imamo dokaze da u gradu Geteborgu žive ljudi koji pripadaju kultu “Crne sjekire”. To su ljudi koji kontroliraju i organiziraju i krijumčarenje droge i druge zločine” – rekao je Par Eriksson, istražitelj u Odjelu za carinski kriminal u Geteborgu.

Koliko je žena prisilno baviti se prostitucijom, nije jasno koliki je to broj, ali kaže se da je ta brojka “velika”.

“Nešto što se odnosi na ogromnu većinu žena koje smo primili iz Nigerije koje su dobile prokletstvo zbog čega se one jako boje napustiti trgovinu ljudima” – rekla je Andrea, operativna menadžerica za Talitu – organizaciju koja pomaže ženama da napuste prostituciju.

“Neki imaju ožiljke od noža na tijelu i bile su podvrgnute mučenju” – dodala je Andrea.

Trenutno se u Geteborgu vodi velika policijska akcija protiv nekoliko navodnih pripadnika kulta “Black Axe”. Unatoč akciji, Jedinica za carinski kriminal otkrila je da mafija i dalje djeluje u cijelom gradu.

Pogledajte kako “Crna sjekira” djeluje u Italiji:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nakon rasprave s članovima povorke, muškarac se pokosio desetke ljudi među kojima je bilo puno djece, a nakon toga su vjernici ubili njega

Deset osoba je poginulo a 30 ranjeno, većinom djeca, kada se policajac automobilom zaletio na Uskrsnu procesiju u Gombeu na sjeveroistoku Nigerije, nakon čega su ga vjernici ubili, rekli su svjedoci i policija, prenosi agencija AFP.

Policajac koji nije bio na dužnosti pokosio je povorku djece koja su defilirala u Uskrsnoj povorci u nedjelju navečer u gradu Gombeu, rekla je glasnogovornica lokalne policije.

Smrtonosni incident dogodio se kasno u nedjelju kada je policajac koji nije bio na dužnosti zabio svoj automobil u povorku koja je slavila Uskrs u Gombeu, rekla je glasnogovornica državne policije Mary Mallum.

“Poginulo je deset osoba, uključujući policajca i pripadnika paravojne postrojbe koji je bio s njim” – rekla je Mallum.

“Saznali smo da su policajac i njegov prijatelj koji nisu bili u uniformi – napadnuti i ubijeni od strane ljutitih vjernika” – rekla je.

“Još je 30 djece ozlijeđeno i trenutno su u bolnici dok je istraga u tijeku” – kazala je Mallum.

Prema svjedocima sa mjesta događaja s kojim je AFP kontaktirao, vozač je namjerno zabio automobil u gomilu nakon svađe oko povorke koja je blokirala cestu.

“Vozač automobila je imao žestoku svađu s djecom prije nego što su mu napravili mjesta da prođe, samo da bi se on, u napadu bijesa, okrenuo i zabio u njih” – rekao je Isaac Kwadang, voditelj Boys Brigade u Gombeu.

“On je to učinio namjerno”, rekao je Kwadang.

Vjerske procesije su zajedničke kršćanskim i muslimanskim pristašama tijekom svečanosti i vjerskih obreda u Nigeriji u kojima su ceste često blokirane, uzrokujući prometni kaos.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Gotovo 2.000 nigerijskih nogometnih navijača koji su stigli u Rusiju na Svjetsko prvenstvo FIFA 2018., još uvijek su u zemlji, što čini najveći dio od preko 5.000 navijača koji su ostali ilegalno u Rusiji

Prošlog tjedna objavljeno je da je više od 12.000 navijača Svjetskog kupa još uvijek u Rusiji na datum 31. prosinca – datum kada je sustav “FAN ID” službeno završio.

Sustav je omogućio navijačima sa ulaznicom za utakmicu Svjetskog kupa da uđu u Rusiju tijekom turnira bez vize, sve dok imaju dokument FAN ID.

Shema je ocijenjena uspješnom i proširena tako da nositelji FAN ID-a mogu nastaviti boravak u zemlji bez vize do kraja godine.

Rusko ministarstvo unutarnjih poslova izvijestilo je prošlog tjedna da je broj navijača koji su ostali nezakonito u Rusiji nakon roka, smanjen tijekom siječnja, ali je još uvijek iznosio 5.500.

Tiskovna agencija ministarstva unutarnjih poslova dostavila je za RIA Novosti broj tih navijača u četvrtak.

Nigerijci čine najveću grupu koja je još uvijek u Rusiji, a još ih je ostalo 1.863. Nakon toga slijede državljani Vijetnama (911) i Bangladeša (456) – čije zemlje nisu igrale na Svjetskom prvenstvu.

Senegal, koji je igrao u Rusiji, kao i Nigerija, izbačen je već u grupnim natjecanjima, a procjenjuje se da u zemlji još ima 253 građana Senegala.

Ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je kako će se nastaviti rad na protjerivanju onih koji su još uvijek ilegalno u zemlji, a očekuje se da će biti dovršen do konca ožujka.

Oko 650.000 stranih navijača posjetilo je Rusiju tijekom turnira, priopćilo je ministarstvo.

“Uglavnom, svi su se pridržavali zakona i napuštali zemlju kada je Svetski kup završio” – izjavio je prošlog tjedna šef odjela za migracije Andrej Kayushin.

Neki navijači možda su iščekivali nastavak igranja nogometnog tima na Svjetskom kupu, iako su se drugi možda nadali da će ući u Rusiju prije nego što krenu dalje čak i prema EU – izvijestio je AP. Za druge se kaže da su planirali podnijeti zahtjev za azilom u Rusiji.

Svjetsko prvenstvo u Rusiji proglašeno je jednim od najboljih ikada, a pobijedila je Francuska, koja je u finalu na moskovskom stadionu Luzhniki 15. srpnja pobijedila Hrvatsku sa 4:2.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Poznat po tome što je nedavno nokautirao protivnika u povijesnom MMA meču, ruski svjetski prvak UFC-a Khabib Nurmagomedov pokazao je svoju mekšu stranu na dobrotvornoj misiji u Nigeriji

MMA-ov novinar Ariel Helwani podijelio je fotografije Nurmagomedova sa​lokalnom djecom, izvijestivši da je prvak na misiji u Nigeriji, a glavni cilj mu je “popraviti vodovod i izgraditi nove medicinske centre”.

Također je podijelio snimke koje je čini se snimio Khabib, na kojima se čuje kako govori: “Ti ljudi ovdje trebaju vodu”.

Nurmagomedov je bio “čovjek trenutka” nakon njegove dominantne pobjede nad Conorom McGregorom u Las Vegasu u listopadu – i u druženju kasnije s ruskim vođom Vladimirom Putinom među ostalim svjetskim likovima – te je sada uzeo timeout da bi otišao u dobrotvornu misiju.

Njegovi napori bili su pohvaljeni od strane mnogih korisnika društvenih mreža, uključujući Justin Wren – američkog MMA borca koji je također postao humanitarni djelatnik.

“Svakako mogu aplaudirati ovom potezu. Ovog mjeseca popravljamo 13 bunara za vodu koji su godinama bili van upotrebe u selima Ugande. Jedva čekam vidjeti kako će dobiti čistu vodu” – napisao je Wren kao odgovor na Helwanijev post.

Neki su korisnici na Twitteru su ovo nazvali “dobrim primjerom prvaka”, dok su drugi slali “poslati mi lokaciju” na McGregorov profil dok su slavili Nurmagomedove napore.

Unatoč tome što su među dvije najveće afričke ekonomije, Nigerija je prešla Indiju kao najveću svjetsku koncentraciju krajnjeg siromaštva, navodi se u priopćenju ovogodišnjeg think tanka Instituta Brookings.

U izvješću se procjenjuje da 87 milijuna Nigerijanaca – oko polovice stanovništva – živi s manje od 1,90 dolara dnevno.

Iako se Khabib trudi poduprijeti situaciju u zemlji, Twitter ne bi bio Twitter bez kritičara – a neki su korisnici pribjegavali činjenici da je Khabibov tim poslao slike Helwanija, tvrdeći da je ruski “grappler” iskoristio putovanje kao medijski PR štos.

Nurmagomedov do sada nije napravio javnu PR reklamu od svoje posjete Africi na društvenim medijima, međutim, ukazuje da je htio da njegova misija ostane “ispod radara”.
 

UFC lightweight champion @TeamKhabib is currently in Nigeria on a charity mission. Main objectives are to repair water wells and build new medical centers. Here’s a photo his team sent me of Khabib with some local kids earlier today. pic.twitter.com/xmJ9kF3jVU

— Ariel Helwani (@arielhelwani) November 12, 2018

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Muslimanska militantna skupina Fulani ovog je tjedna u središtu Nigerije napala osam sela i u jednom su selu spalili život pastora, njegovu ženu i njihovo troje djece

Kako bi širili „islamski nauk i praksu“, Fulani džihadisti redovito pustoše sela i gradove i traže kršćane kako bi cijelo područje očistili od „svih aspekata kršćanske vjere“.

Nathan Johnson, državni upravitelj udruženja Africa of International Christian Concern (Afrika kao međunarodna kršćanska briga) rekao je:

„Činjenica da država dopušta dugotrajno uništavanje i ubijanje svojih sela i građana pokazuje nedostatak brige i sposobnosti… Ako se to nastavi biti će potrebna međunarodna intervencija, inače će Nigerija pasti pod veliki građanski rat.“

Na žalost, male su šanse za takvom intervencijom jer su kršćani gotovo istrebljeni s Bliskog Istoka i nije bilo nikakve međunarodne intervencije koja bi im priskočila u pomoć.

Portal Breitbart o napadima prenosi kako su muslimanski napadači opremljeni mačetama i kalašnjikovima napali selo Abonong u kojem su uništili 95 kuća, okolna polja i tri crkve.

Ubili su pastora Adamu Gyang Wurim i njegovu obitelj tako što su im zapalili kuću dok su oni još bili unutra, a pastorovu su ženu upucali dok je bila u kupaoni. Napadači su ubili i dvoje drugih seljena, i ranili nekoliko drugih.

Napad je počeo prošli utorak oko 8 sati u jutro i trajao je nekoliko sati dok snage sigurnosti nisu stigle na poprište. Napadači su u tom vremenu sravnili sa zemljom i selo Ziyat te ukrali vrijednu elektroniku, madrace, hranu i stoku.

Incident se dogodio samo 24 sata nakon dvodnevnog mirovnog dogovora u Josu, kojeg je organiziralo Kršćansko udruženje Nigerije s temom „Održivi mir i sigurnost u sjevernoj Nigeriji kao rješenje za razvoj.“

Lokalni odvjetnik, Dalyop Solomon Mwantiri, razgovarao je s jednim od troje preživjele pastorove djece koji je tijekom napada pohađao fakultet, a o svemu je saznao preko Facebooka.

„Kada sam nazvao prijatelja da saznam o situaciji primio sam strašne vijesti. Nisam mogao vjerovati da su svi članovi moje obitelji progutani u pokolju. Kada sam došao kući, vidio sam svoga tatu i obitelj kako su spaljeni do neprepoznatljivosti“, izjavio je mladić.

„Nas troje ne znamo što da radimo, pogotovo jer smo studenti i nemamo nikakvog oslonca“, rekao je.
 
(novizivot.net)

Neke su kulture bolje od drugih

18-godišnja djevojka iz Italije je ubijena i raskomadana od strane nigerijskog migranta koji je živio u Italiji sa isteklom vizom mogla je također biti žrtva kanibalizma, prema poznatom talijanskom kriminologu

Pamela Mastropietro je pronađena raskomadana i odložena na ulicu u dijelovima (u putnim torbama) prošlog mjeseca u talijanskoj općini Pollenza.

Policija je kasnije uhitila 29-godišnjeg Innocent Oseghalea koji je bio povezan s tim ubojstvom nakon što je proučavala snimke nadzornih kamera. Oseghale, diler droge koji se suočava sa deportacijom, bio je zadnja osoba koja je vidjela mladu ženu, piše Infowars.

Vlasti je pretražila Oseghalea i ubrzo otkrile predmete i odjeću žrtve natopljene krvlju.

Slučaj je još više postao uznemirujuć kada je kirurg, psihijatar i kriminolog profesor Alessandro Meluzzi izjavio je za Italy Today da ubojstvo ima obilježje “metode koju nigerijska mafija sustavno primjenjuje u Nigeriji i drugdje”.

Istaknuvši činjenicu da srce žrtave i dijelovi njezinih genitalija nisu pronađeni, Meluzzi sugerira da se radi o nigerijskom mafijaškom ritualu kannibalizma – “pretpovijesni obred koji seže u antičko doba” i da je Pamela Mastropietro djelomično pojedena kao dio mahnitog ubojstva.

Gianfranco Borgani, odvjetnik jednog od navodnih pomagača, također je sugerirao da bi ubojstvo moglo biti dio voodoo “rituala” u kojem je žrtva raskomadana kako bi se dobila duhovnu moć.

Također su došle do izražaja druge činjenice, uključujući i kako je djevojka bila žestoko udarana, što je isključilo preveliku dozu droge kao jedinog uzroka smrti.

Ilustrirajući kako masovna imigracija uzrokuje takve duboke podjele u talijanskom društvu, Luca Traini, čovjek koji je nedavno počinio rasističku pucnjavu da bi se osvetio za ubojstvo Pamele Mastropietroa, dobio je potporu mnogih Talijana.

Nedavna anketa je pokazala kako je 65 posto Talijana ispod 35 godina starosti – protiv masovne migracije.

Čelnik stranke Lega, Matteo Salvini, za kojeg se očekuje da formira desničarsku koalicijsku vladu s bivšim premijerom Silvjem Berlusconijem nakon nacionalnih izbora 4. ožujka, obećao je deportirati 500.000 ilegalnih imigranata i osigurati granice zemlje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Besplatan poklon ne postoji i “filantro-kapitalizam” omogućava maloj skupini super bogatih pojedinaca preveliku ulogu u globalnom kreiranju politike, potkopava temelje vladinih socijalnih usluga i čini ih podložnim korporativnim interesima”, kaže sociologinja Linsey McGoey.

Većina velikih zaklada u rangu sa zakladom “The Bill & Melinda Gates” su bile metom preispitivanja od strane akademika i novinara, ali ipak, kao neosporno najutjecajnija privatna zaklada danas na svijetu, nikada nije dobila dovoljno kritične pozornosti.

Tek malen dio nezavisnih medija ili akademskih članaka pokušava ukazati na aktivnosti te zaklade koje nisu pozitivne. Primjerice, u tom kontekstu se spominje važan izvještaj LA Timesa koji postavlja pitanje da li opsežna ulaganja zaklade u trgovačka društva i naftu potkopavaju Gatesovu “humanu javnozdravstvenu” misiju.

Nešto kasnije, primjerice, liječnik iz Londona, David McCoy, analizira ukupne potpore zaklade u području globalnog zdravlja i otkriva da je tek mali postotak usmjeren istraživačima izvan Europe i Sjeverne Amerike, te se time zapravo potiče rast nejednakosti u istraživanjima i razvojnim kapacitetima između globalnog sjevera i globalnog juga i ograničava sposobnost istraživača na južnoj polutci za razvoj domaćih tehnoloških rješenja, a to, naravno, ima vrlo neugodne implikacije.

Diane Ravitch, povjesničarka i politička analitičarka, kritički seosvrnula na Gatesovu zakladu i njenu ulogu u američkom javnom obrazovanju. To su važne kritike, ali one budu raspršene u nekoliko članaka u znanstvenim časopisima i nikada ne stignu do šire javnosti.

Otkuda nedostatak pažnje? Vrijeme je jedan od razloga. Ključna je brzina kojom je Zaklada Gates postala značajan i moćan igrač u Sjedinjenim Državama, ali i globalnoj političkoj areni, te time naprosto izmakla akademskoj kritici postignuća ili neuspjeha.

Postoji uzrečica koja za filantropiju kao ideju kaže da je to način da se ulaganjem malo novca osigura pristup velikim količinama istog. No, šalu na stranu, 26 milijardi dolara Zaklade Gates nije mali novac, naročito ako se sredstva rasporede diljem svijeta kako bi se osigurao pristup resursima koji vrijede daleko više.

Gatesov filantropski model u “popravljanju” svijeta se zasniva na javno-privatnom partnerstvu, dijelom kroz financiranje ciljanih istraživanja, ali uglavnom kroz javno zagovaranje i lobiranje oslobođeno poreza, kako bi se utjecalo na vlade i promjene njihovih politika. Stari oprobani recept.

Promjena politike često znači eksplicitno pogodovanje korporativnim investitorima, koja poduzetnici poput Gatesa i njegove zaklade predstavljaju kao čin poticanja napretka. No, kako to obično biva, ogromne dobiti korporacija i javno dobro se često sukobljavaju kada jednom “projekt” bude pokrenut.

Na primjer, kemijski div Monsanto u partnerstvu sa Zakladom Gates kroz svoju globalne humanitarne poljoprivredne poslove, ujedno radi na suzbijanju lokalne razmjene sjemena i ekološki održive poljoprivredne prakse u Indiji, Africi i drugdje.

Jedan od primjera suradnje zaklade bračnog para Gates i Monsanta jest Indija. Izvješće Mahyco-Monsanto tvrdi kako je korištenje njihovog GMO sjemena pamuka uvećalo prihode lokalnih poljoprivrednika na preko 31 500 crora indijskih rupija. Ovdje treba pojasniti da je jedna crora rupija prema indijskom numeričkom sustavu numeričkom sustavu predstavlja 10 milijuna rupija, što znači da su ti prihodi u dolarskoj protuvrijednosti uvećani za 462 milijarde dolara, dok podaci indijske državne agencije govore suprotno.

Njihovo izvješće navodi da je poljoprivredna proizvodnja pamuka u teškoj krizi, te da je nakon deset godina korištenja Monsantovog transgenetskog sjemena, samo u periodu od 2011. – 2012. uvelike porasla stopa samoubojstava kod farmera. Naime, urod kontinuirano podbacuje, a poljoprivrednici nemaju čime kupiti novo sjeme, a moraju kupiti od Monsanta, pa su im obitelji osuđene na gladovanje.

Prema državnim podacima, u 2011. godini je dvije trećine područja sa zasadima pamuka u pokrajini Andra Pradesh propalo, što je gubitak od 50% uroda. U regiji Maharashtra je urod također podbacio, usprkos povećanju područja s nasadima pamuka. Prošle godine su vlasti u Maharashtri najavile takozvani “bailout”, odnosno prolongirani bankrot za proizvodnju pamuka, soje i riže. Autohtone sorte sjemena više ne smiju koristiti.

Valja se prisjetiti i konferencije održane u ožujku u Londonu, u organizaciji Zaklade Bill&Melinda Gates i sveprisutnog USAID-a (United States Agency for International Development). Na tom tajnovitom sastanku su mogli sudjelovati samo donatori i velike kompanije proizvođača patentiranog sjemena, npr. Monsanto, koje žele svoje proizvode prodavati u Africi. Naravno, cilj je, već spomenuto, povećati i osigurati korporativnu kontrolu nad sjemenom.

Poanta takvog skupa je da Zapad vidi afričku poljoprivredu kao “poslovnu priliku”, a toplim zvučnim pojmovima poput “hranjenja Afrike” ili “spašavanja milijuna ljudi od siromaštva” nam “maže oči” (G8).

Tu je i drugi partner zaklade, farmaceutski div Glaxo Smith Kline, koji u suradnji sa zakladom Gates kontrolira ogromnu svjetsku potražnju, načine plaćanja i isporuke cjepiva za javno zdravlje na globalnoj razini.

Spomenimo da je i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) primala donacije od filantropskih zaklada poput Zaklade Bill&Melinda Gates (18%) i Zaklade Rockefeller. Od ostalih, 7% od nevladinih organizacija, među kojima je daleko najveća Rotary International za rad na iskorjenjivanju dječje paralize.

Nedavno brazilski izaslanik na sastanku Svjetske zdravstvene organizacije izjavljuje da “postoji opći osjećaj među zemljama članicama da bogate zemlje poput Sjedinjenih Država maskiraju trgovinu i komercijalne interese u okviru navodnog javnog zdravstva”.

“Prisjetite se nedavnog pritiska Sjedinjenih Država na WHO da se ukloni jedan savjetnik koji je bio kritičan spram trgovinskih sporazuma koji preferiraju određenu industriju lijekova i velikim korporacijama za proizvodnju šećera iz trske. Taj proces je sve učinkovitiji, kada dobrovoljni prilozi dominiraju u financiranju agencije”, kaže brazilski izaslanik.

Zaklada Gates je aktivna i na domaćem terenu, u Sjedinjenim Državama, gdje sudjeluje u radu na reformama obrazovanja, a tu je zaklada usmjerila sredstva za promicanje tržišne dominacije uz pomoć svojeg britanskog korporativnog partnera, najveće svjetske izdavačke kompanije Pearson Education.

Zaklada Gates, kao i Bill Gates osobno, posjeduje dionice raznih partnerskih kompanija i po njima ostvaruje dobit. Dakle, zaklada posjeduje portfolio za generiranje dobiti, a to je u nesuglasju s deklariranom neprofitnom misijom zaklade.

To su, na primjer, latinoamerička Coca Cola, Femsa distributerstvo i pet multinacionalnih naftnih korporacija sa sjedištem u Nigeriji. Zahvaljujući Gatesu sada svaki i najudaljeniji zaseok može dobiti što mu treba…Coca Colu. 2015. su Gatesovi pod pritiskom javnosti, te prodaju vlasničke udjele u Coca Coli, Exxonu i McDonaldu. (Opširnije: The Reproach of Hunger: Food, Justice, and Money in the Twenty-First Century)

Gatesova zaklada je diljem svijeta, pa i u delti Nigera donirala velike količine cjepiva i to u vrijednosti od 218 milijuna dolara, no istovremeno je, bez obzira na veliku brigu za zdravlje lokalnog stanovništva, uložila 423 milijuna dolara u unosne poslove, primjerice u Nigeriji s kompanijama Royal Dutch Shell, Exxon Mobil Corp., Chevron Corp. i Total France. Redom su to kompanije koje su izravno odgovorne za teška zagađenja delte Nigera u mjeri koja nikada ne bi bila dozvoljena u Sjedinjenim Državama ili „civiliziranoj“ Europi.

Štoviše, lokalno stanovništvo i vlada krivi upravo naftne kompanije da su uzrokovale bolesti poput onih koje Gatesova zaklada „želi“ suzbiti, o čemu je opširnije pisao LA Times.

Ove kompanije imaju velike koristi od žestokog lobiranja Zaklade Gates protiv oporezivanja.

Kritika ovakvih filantropskih zaklada često bude ušutkana zahvaljujući činjenici da one obilato koriste svoj utjecaj u političkom životu kako bi držale pod kontrolom medije. Nedavno je Gatesova zaklada preuzela pokroviteljstvo nad Guardianovom inicijativom pod nazivom „Global Development“ . Guardian još jednom postaje vrlo popustljiv u stavu spram korporativne dominacije u razvojnoj pomoći. No, to nije novost, jer taj list koji važi kao glasnogovornik progresivnog liberalizma zapravo nije ništa drugo nego sluga korporativnih snaga. No, o tome više drugom prilikom.

Zaklada Gates, također, doslovno dominira vijestima vezanim uz pitanja zdravstvenih problema na globalnoj razini.

U intervjuu za Forbes, Gates je objašnjavao kako će Big Pharma prodajom cjepiva osigurati profitabilnost, ali ujedno i napredak u zdravlju stanovništva u zemljama Trećeg svijeta.

Pojedine zemlje donatori su bile šokirane kada je UNICEF po prvi puta objavio da je bio prisiljen platiti umjetno povišene cijene za cjepiva na temelju sklopljenog sporazuma pod nazivom „Napredno tržišno opredjeljenje“ (Advance Market Commitment), koji je potpisan zahvaljujući posredovanju Zaklade Gates kako bi se značajno povećao profit tvrtke Big Pharma.

Stoga, ne začuđuje zabrinutost da bi izvješća o učinkovitosti određenog cjepiva mogla biti iskrivljena od strane proizvođača koji ima monopol, a u svrhu marketinških ciljeva.

Nema sumnje da su cjepiva spašavala živote, ali 2009. godine, analiza u britanskom medicinskom časopisu Lancet izražava sumnju i zabrinutost oko uzorka po kojemu zaklada donira, a naročito preispituju pitanje ispravnosti odluke o davanju „dobrotvornih“ priloga Međunarodnoj financijskoj korporaciji (IFC) u sklopu grupacije Svjetske banke.

2010. godine Zaklada Gates najavljuje donaciju u iznosu 1,5 milijarde dolara za „zdravlje majki“ u zemljama u razvoju i tijekom sljedećih pet godina je to bilo dobro primljeno, pokazalo rezultate, smanjena je smrtnost majki i novorođenčadi, no inicijativa se ponovo pokazala financijskom polugom i omogućila da Gatesov „Fond zdravlja u Africi“ preko Međunarodne financijske korporacije (IFC) uspostavlja nove mehanizme za svjetske zdravstvene organizacije i nacionalne zdravstvene proračune u zdravstvene ustanove u privatnom sektoru. Još jednom se utiče na nacionalnu politiku zemalja u razvoju u Africi koje mijenjaju postojeće zakone i donose nove koji pogoduju privatnim interesima, a ne nacionalnim.

Gatesova zaklada uvjetuje da za donirana sredstva moraju biti korištene američke tehnologije, istraživanja, lijekovi i tretmani, a kako Gates drži da zdravstveni sustavi moraju biti održivi i isplativi, iskorištava sredstva za učinkovito preusmjeravanje ulaganja raspoloživih sredstava u financiranje nevladinih organizacija, te u privatni sektor na štetu nacionalnog. Potraga za profitabilnošću u korist korporativnih interesa pokazuje posve drukčiju sliku o osmišljavanju i provedbi programa zaklade.

Nema sumnje, Zaklada Gates iskorištava svoje vlastite doprinose kako bi dominirala i fokusirala vanjska sredstva u svoje intenzivne, vertikalno integrirane programe. Kontrolirani odozgo i izdaleka, programi preusmjeravaju sva raspoloživa sredstva u privremene i nestalne zdravstvene programe. Vertikalna integracija podrazumijeva da Zaklada Gates kontrolira svaki aspekt projekta, a koji nestaje onog trenutka kada se iscrpe sredstva za financiranje.

Horizontalni razvoj medicinskih usluga i lokalnih sposobnosti na terenu nestaju, što znači da tada afrički liječnici, ponovo u nedostatku resursa i sveobuhvatnih nacionalnih sustava i zdravstvenih programa, moraju gledati kako im pacijenti umiru od inače lako izlječivih bolesti, kada postoji osnovna medicinska infrastruktura. No, u tom trenutku je Gatesova ili neka druga filantropska zaklada s korporativnim partnerima već u nekoj drugoj zemlji Trećeg svijeta koja treba njihovu „pomoć“.

Je li uopće potrebno spomenuti da u nekom poštenijem, uljuđenijem i pravednijem sustavu na svjetskoj razini, ovakvih filantropa ne bi ni trebalo biti.

Tragično, ali moćni zagovaraju moćne, a korupcija iznjedruje još više korupcije.

Asimetričan pritisak koji velike korporacije vrše na gotovo sve vlade nerazvijenih ili „zemalja u razvoju“, kao i na svoje vlastite, predstavljaju prijetnju budućnosti tih zemalja, ali i budućnosti demokracije.

Možda je najjasniji primjer škakljivo područje zaštite globalnih patenata. Već desetljećima aktivisti diljem svijeta upozoravaju na globalne zakone o patentima koji su prepreka pristupu povoljnim lijekovima ili sjemenu. Bill Gates se ne slaže. On ostaje tvrdi zagovornik jake zaštite patenata još od ’90-ih.

Danas, unatoč ogromnom globalnom utjecaju Zaklade Gates, zakonodavci uglavnom šute o negativnim posljedicama njihovih radnji, a interes za reformu filantropskog sektora je u odnosu na proteklo desetljeće oslabio.

Filantro-kapitalisti su, čini se, ušutkali svoje kritičare, te će do daljnjega stvarati monopole na globalnom tržištu hranom, lijekovima i drugim elementarnim dobrima.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Niža cijena nafte dobra je vijest za potrošače i nacionalne ekonomije zemalja ovisne o uvozu. Postoji i više vrsta nezadovoljnika

Nezadovoljni su ministri financija prezaduženih zemalja gdje pad cijena energije nije inicirao realni gospodarski rast. Nezadovoljni su i veliki proizvođači

Koja je ključna posljedica činjenice da se cijena nafte dugo održava duboko ispod razine od 50 dolara te da će, kako se čini, na toj razini ostati dulje vrijeme. Trenutačno stoji oko 36 dolara za barel?

Iako na ovo naizgled jednostavno ekonomsko pitanje možete dobiti vrlo raznolike odgovore, nekako se najuvjerljivijim čini onaj koji ne upozorava na neke opasnosti od pada cijene nafte, nego onaj koji uočava široku opću korist.

Već smo pisali o istraživanjima koja su ukazala da je niska cijena nafte više pomogla rastu planetarnoga gospodarstva od svih zbrojenih poticaja svih velikih svjetskih središnjih banaka koje su se udružile u najekspanzivnijoj monetarnoj politici u svjetskoj povijesti.

Tako je, primjerice, šefica ekonomskih istraživanja u Société Générale banci, Michala Marcussen, za Bloomberg komentirala kako svaki pad cijene nafte od deset dolara podiže globalni rast za 0,1 postotni poen te procjenjuje da je zahvaljujući jeftinijoj nafti svijet uživao u uštedi dva posto BDP-a koje bi inače potrošio na naftu.

Istom je prilikom glavni ekonomist UniCredita, Erik Nielsen, poručio kako zahvaljujući kretanju cijene energenata, a posebno nafte, svijet svjedoči “dobroj deflaciji koja, pak, stimulira potražnju i pozitivno utječe na realne prihode kućanstava te stoga potiče potrošnju i oporavak”. Uz to, Nielsen je primijetio kako je niska cijena nafte ekvivalent rezanju poreza. S tezom kako “signifikantni pad cijene energije podržava oporavak” išao je i ugledni te vrlo konzervativni predsjednik Bundesbanka, Jens Weidmann.

Čežnja za inflacijom

Međutim, isto tako je jasno da nisu svi podjednako oduševljeni time što je niža cijena nafte trenutačno dobra vijest za potrošače i nacionalne ekonomije zemalja ovisne o uvozu nafte.

Postoji više grupa i vrsta nezadovoljnika. Nezadovoljni su tako ministri financija prezaduženih zemalja gdje pad cijena energije nije inicirao realni gospodarski rast. Njima nije baš stalo do toga što bolje prolaze građani jer uz deflaciju realna vrijednost njihova domaćeg duga zapravo raste te se njihove fiskalne pozicije otežavaju.

Stoga značajni broj europskih ministara financija i pokraj dobre deflacije ipak pritišće Marija Draghija u Europskoj središnjoj banci da neortodoksnom monetarnom politikom na bilo koji način proizvede inflaciju. Umjerena inflacija godila bi podjednako i kompanijama s visokim dugovima u eurima. Hrvatska i domaće kompanije, s obzirom na to da imaju dug u stranoj valuti, nemaju razloga zazivati inflaciju u eurozoni. Mi, jednostavno, trebamo uživati u dobroj deflaciji.

Ako govorimo o problemima koji proizlaze iz niske cijene nafte, možemo reći da su oni pretežno vezani uz zemlje koje su veliki proizvođači nafte.

U trenutku kad je cijena nafte na 11-godišnjem minimumu, dužnosnici prebogate Saudijske Arabije moraju iznenada planirati privatizaciju državnih kompanija i državnih udjela u lukama, željeznici, aerodromima, infrastrukturi, pa čak i bolnicama.

Saudijska Arabija propustila je smanjiti ovisnost ekonomije o nafti u razdoblju viših cijena te se najednom našla u za njih nepoznatoj zoni gomilanja proračunskog deficita; našli su se u situaciji da moraju izdati, zamislite, nešto za njih neobično – državne obveznice. Princ Mohamad Bin Salman najavio je i podizanje domaćih cijena energije, privatizaciju rudnika, oporezivanje cigareta te do jučer potpuno nezamislivo uvođenje poreza na dodanu vrijednost.

Trošenje pričuva

Pravo je pitanje hoće li Saudijska Arabija, zemlja čijih 80 posto prihoda čine primitci od nafte, održati političku i socijalnu stabilnost ako se produbi ovogodišnji 35-postotni pad.

Čini se da su se u Saudijskoj Arabiji ozbiljno zabrinuli jer su zaustavili trošenje deviznih pričuva i odlučili štedjeti. Ako Saudijska Arabija brzo ne uspije potaknuti rast neovisan o nafti, mogla bi se suočiti s brzim pogoršanjem stanja u zemlji u sljedećih 15 godina, procjenjuje McKinsey.

Idemo dalje. U donekle je sličnoj situaciji i Nigerija. Ovih dana nigerijski predsjednik Muhamadu Buhari kroz parlament gura najveći proračun ikad s ciljem drastičnog povećavanja državne potrošnje, poticanja gospodarskog rasta te, prvenstveno, otvaranja novih radnih mjesta i zaustavljanja rasula u zemlji.

Ne treba posebno objašnjavati da će niže ovogodišnje cijene nafte stvoriti i nove, vrlo nezgodne probleme ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. JPMorgan Chase & Co. već je izišao s procjenom da je uz ove cijene nafte recesija u Rusiji u 2016. neizbježna.

Putin je pretprošli tjedan tijekom godišnjeg obraćanja brojnim novinarima rekao kako je najgore što se tiče ekonomske krize u Rusiji iza njih, ali je poprilično očigledno da će cijena nafte donijeti ne samo novu kontrakciju BDP-a te zaustaviti oporavak ruske ekonomije, nego i dovesti do novih pritisaka na pad rublje, kao i do rasta neugodnih inflacijskih pritisaka. Ove dvije zadnje posljedice niske cijene nafte u Rusiji u vrlo neugodnu poziciju dovode rusku središnju banku koja se dosta dobro hrvala ne samo s niskom cijenom nafte, nego i s ekonomskom blokadom zapadnih nacija. Ovako će morati zaustaviti akciju monetarnog popuštanja te je pitanje hoće li se zemlja naći u opasnoj spirali pada.

Bankrot kompanija

Ne mogu ni Amerikanci reći da nisu u ozbiljnim problemima. Uz skladišta i cjevovode prepune nafte, Amerikanci su nakon 40 godina liberalizirali izvoz nafte otvaranjem tržišta za male europske posredničke kompanije, ali je to zapravo tek mjerica koja ne može riješiti goleme dugove velikog broja kompanija koje su uspjeh gradile na eksploataciji nafte iz škriljevca.

Međutim, inovacije i nove, alternativne tehnologije eksploatacije nafte imale su održivi poslovni model na razinama cijene od oko 80 dolara za barel. Sve te kompanije financirale su svoj razvoj na dug. I praktično su sve redom uzimale kredite ili izdavale svoje vrijednosnice tako da su jamčile za povrat duga futures ugovorima na cijenu nafte od 75 dolara ili čak višu.

Tako je problem neisplativosti vađenja nafte skupljim tehnologijama postao i novi, golemi problem američkog financijskog sektora, čak veći nego onaj proistekao iz krize izazvane tzv. subprime zajmovima. Uz to, američke banke morale su srezati kreditne linije naftnim kompanijama za 15 milijardi dolara. Ove je godine bankrotiralo 80-ak američkih naftnih kompanija, tj. dvadesetak više nego lani. Nejasno je kako će ta priča završiti.

Najzanimljivije je da ne dolazi do smanjivanja ukupne proizvodnje nafte kako bi se podigla cijena. Analitičari su se ovih dana čudili neočekivanom rastu proizvodnje nafte u Rusiji. Ruske su kompanije, i uz otežani pristup zapadnim izvorima financiranja, uspjele proizvesti puno više nafte čak i na starim nalazištima u zapadnom Sibiru. Krivac su inovacije.

No, to što je u prvih devet mjeseci Rusija uspjela povećati proizvodnju za značajnih 0,5 posto, malo je u odnosu na ono što su učinili u Sjedinjenim Državama. Oni su u istom razdoblju povećali output 1,3 posto. Saudijska Arabija ostvarila je još nestvarniji “uspjeh”.

U razdoblju strmoglavog pada cijene povećali su proizvodnju velikih 5,8 posto. Kartel, možemo reći, pumpa, pumpa i pumpa. U prvo je vrijeme Saudijska Arabija, s višom isplativošću proizvodnje, imala, izgleda, naum dotući novu sjevernoameričku konkurenciju. Sada se, pak, čini da više nemaju izbora.
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

ZA INTERESE I POLITIKU WASHINGTONA “OTMICA EUROPE” JE – JEDAN OD PRIORITETA

Kratak uvod koji se tiče izbora nadnaslova članka: u antičkom mitu Zeus je, prerušen u bika, oteo Europu i na leđima je prenio na Kretu.

Neke paralele sa današnjim odnosima SAD i Europe se mogu povući. U Washingtonu i dalje misle da su “u ulozi Zeusa”, u ostatku svijeta ih uglavnom promatraju kao “bika”, imaju želju da centar odlučivanja o EU prebace preko Atlantika – na svoj teritorij, a ostalo je samo da im se Europa popne na leđa i da zajedno preplivaju.

Za euroatlantiste i neoliberalne eurounijate, ovo bi bio “civilizacijski izbor Europe”. Za “tradicionalne europejce” i evroazijce ovo je “otmica Europe”.

Točniji je drugi opis.

Ključnu stvar u cijelom procesu treba predstavljati sporazum o transatlantskom partnerstvu, koji će dugoročno gurnuti EU u američki zagrljaj.

Sigurnost EU i danas ovisi o NATO, a u slučaju Transatlantskog partnerstva, europske zemlje bi postale ekonomski i tehnološki ovisne od SAD, do te mjere, da bi u globalnoj utakmici predstavljale tek periferiju nove euroatlantske cjeline.

Nije za džaba ulicama Berlina demonstriralo četvrt milijuna Nijemaca zahtijevajući od Angele Merkel da obustavi sve daljnje pregovore o transatlantskim partnerstvu.

Zašto je za geopolitiku Washingtona “Otmica Europe” jedan od prioriteta? Iako bez vlastitih vojnih snaga, i dalje ovisna o NATO – EU je počela sve više igrati samostalno na ekonomskom planu. Ne radi se tu samo o Njemačkoj, mada u SAD najviše brinu baš zbog Nijemaca.

Nakon posjeta kineskog predsjednika Londonu, vidljivo je da se i Velika Britanija sasvim drugačije pozicionira. Na kraju krajeva, službeni London je to najavio još prije nekoliko mjeseci kada je Velika Britanija pristupila Azijskoj infrastrukturno-investicijskoj banci (AIIB), iako su SAD vršile veliki pritisak na sve europske zemlje da to ne čine.

Posebno poglavlje predstavlja pitanje energetske sigurnosti. Europa je već premrežena plinovodima koje je povezuju s Rusijom, a izgradnjom “Sjevernog toka” 2 i eventualnom reaktuelizacija “Južnog toka” (ili početkom izgradnje “Turskog toka” kao brata blizanca), europske zemlje ulaze u strateško partnerstvo s Moskvom. A iz strateškog partnerstva se rađaju i usuglašeni strateški ciljevi.

Kada bi se stvari odvijale u ovom pravcu, NATO vjerojatno ne bi postojao u današnjem formatu za dva desetljeća. Preko sve veće ekonomske samostalnosti i rješavanja energetskih pitanja u strateškom partnerstvu s Rusijom, Europa bi došla i do davno najavljenih Eurokorpusa i/ili EUFOR-a koji bi u potpunosti zamijenili NATO (ne bi bili samo korišteni za mirovne misije u Čadu, Srednjoafričkoj Republici i BiH).

Za SAD se ocrtala linija po kojoj moraju kretati u svom političkom nastupu. Najprije, u prvom koraku, spriječiti izgradnju novih energetskih koridora koji bi povezali EU s Rusijom. Zatim, dugoročno onemogućiti strateško povezivanje europskih zemalja s Rusijom. Na kraju, činiti sve kako bi što brže došlo do potpisivanja Transatlantskog partnerstva.

Zbog ove prve stvari ne samo da su spriječili izgradnju “Južnog toka”, već su pritiskom na eurobirokratiju (to je ono društvo euroatlantista i neoliberalnih eurounijata) izdjelovali i usvajanje tzv. Trećeg energetskog paketa, kako bi u budućnosti mogli djelovati na svaku aktivnost Rusije u tom pravcu.

Zbog druge su inducirali ukrajinsku krizu i “natjerali” EU da uđe u besmisleni političko-ekonomski rat sa Rusijom.

Sa ovim trećim bi konačno osigurali svoju poziciju novim sporazumom, kojim bi dobili niz mehanizama da utječu na europske zemlje. A tada Velika Britanija ne bi mogla ući u AIIB, niti da kraljica u Londonu prima Xi Jinpinga, a da ga nijednom ne pita za zdravlje Dalaj-lame.

Ipak, do zastoja u realizaciji ovog plana je došlo stjecajem okolnosti.

U svjetskoj politici se uspostavlja nova ravnoteža snaga. To se ne može sakriti.

U dobroj mjeri je na zastoj utjecala velika ekonomska kriza iz 2008. Zato su aktivirani migranti.

Prema posljednjem izvještaju UN, vidi se da je ovo bio problem u najavi za Europu. Danas, Europa ima 738 milijuna stanovnika, a Afrika 1,186 milijardu. Procjena je da će 2050. Europa imati 707 milijuna, a Afrika 2,478 milijarde.

Danas, među 10 zemalja s najvećim brojem stanovnika je samo jedna afrička (Nigerija sa 182 milijuna). Procjena je da će ih 2050. biti tri (uz Nigeriju, još i DR Kongo i Etiopija), a 2100. čak pet (plus Tanzanija i Niger).

Među zemljama u kojima se rađa najmanje djece (srednji broj djece po jednoj ženi) je među prvih 10 čak pet europskih, a od 2045. će ih već biti šest. Sa druge strane, među prvih deset država u kojima se rađa najviše djece je samo jedna neafrička – Istočni Timor na devetom mjestu.

Masovne migracije su dugoročna prijetnja Europi. Ali, da bi ovaj proces počeo, bilo je neophodno destabilizirati države Bliskog istoka i Magreba. Otuda i sve što se dešavalo u Siriji, Egiptu, Tunisu, Čadu …

Da se s ovim procesom nastavlja, dokaz je i nevjerojatna kampanja u zapadnim medijima koja je uslijedila nakon obaranja ruskog putničkog zrakoplova u Egiptu. Taman kada se probudila nada da se Sirija može stabilizirati zahvaljujući ruskoj vojnoj podršci Bashar Assadu, počeo je proces (ponovne) destabilizacije Egipta.

Uvjeravanje svjetske javnosti da je Egipat nesiguran, te da jedinice Islamske države mogu obarati putničke avione, ostavit ovu zemlju bez prijeko potrebnih deviznih priljeva od turizma. Egipatska vlada ionako muku muči s punjenjem proračuna, a sada će to postati nemoguća misija.

Sirija ide ka stabilizaciji, ali u Egiptu vidimo sasvim suprotne tendencije. A te suprotne tendencije najavljuju da se i pored stabilizacije Sirije, mogu očekivati ​​novi valovi migranata ka Europi. Najprije iz Egipta, a zatim i iz Sudana, Etiopije i Somalije, kada egipatska vojska više ne bude više sposobna braniti svoju južnu granicu.

Aktiviranjem migrantske krize SAD su jasno poručile Europi da može birati između periferizacije i destabilizacije. Sa sadašnjom anemičnom vanjskom i sigurnosnom politikom, EU može zadesiti i jedno i drugo. Na kraju, prihvaćanjem Transatlantskog partnerstva, Europa će biti periferizirana; a bujanjem ksenofobije i bez jasnog vanjskopolitičkog odgovora na migrantske krizu – do unutarnje destabilizacije će svakako doći (Aleksandar Rar zaključuje da već sada Njemačka više nije ista zemlja).

Pri svemu tome, europske zemlje će pitanje energetske sigurnosti morati rješavati uvozeći tekući plin iz SAD, po cijeni koja je tri puta viša od ruskog zemnog plina, što će njihovu ekonomiju učiniti potpuno nekonkurentnom.

Migrantima se EU ucjenjuje da dalje kvari svoje odnose s Rusijom kako bi došlo do obustavljanja svih bilateralnih energetskih aranžmana i sa krajnjim ciljem da se formira Transatlantsko partnerstvo – nova euroatlantska integracija.

Prisustvujemo pokušaju “Otmice Europe” i pečaćenju njezine sudbine.

Sve ostalo što se navodi u nizu analiza je vjerojatno točno, ali i manje bitno. Reakcija se ipak određuje prema glavnom cilju, a ne perifernim posljedicama.

Sada, za europske države se ocrtava linija po kojoj bi se trebale kretati.

Podrška Rusiji u rješavanju sirijske krize više nije dovoljna. Nastavak priče o “migrantskim kvotama”, žicama i oživljavanju “dablinskog sustava” je tek besmislen.

Neophodno je pomoći vlast Abdela Fataha el-Sisija u Kairu, otpisati “kijevske klaune” i usmjeriti ukrajinski konflikt ka održivom rješenju u dogovoru s Rusijom, i na kraju ponovno staviti na stol pitanje izgradnje novih energetskih koridora.

Paralelno s tim, ne smije se dopustiti nova destabilizacija Balkana (kao dijela Velikog bliskog istoka), koja je već u najavi (o tome je nešto progovorila i Angela Merkel).

Zbog toga se i teret migrantske krize jednostavno ne smije prebacivati ​​na balkanske zemlje, ali se ne smiju ni ubrzavati procesi koji mogu izazvati nove potrese (promjena Dejtona, nova tumačenja Ohridskog sporazuma, pokušaji legitimizacije statusa tzv. Republike Kosova u međunarodnoj politici i td.) u kojima će migrantsko pitanje dobiti sasvim novu dimenziju.

Prema svemu do sada viđenom, migranti su samo sredstvo u geopolitičkoj borbi u kojoj se na dugi rok rješava sudbina Europe.

Ulog je veliki za sve strane koje u ovome sudjeluju.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Unatoč podmuklim pokušajima korporativno-kontroliranih medija da cenzurira priče o smrtonosnim nuspojavama cjepiva, istina ipak ispliva na površinu

Najnovija tragedija u svezi cjepiva je ubila dvije bebe u gradu La Pimienta, Meksiko i poslala više od 37 djece u bolnicu s ozbiljnim reakcijama na otrovne aditive koji se nalaze u cjepivu, piše NaturalNews

“… 14 djece je u teškom stanju, 22 je stabilno, a jedan je u kritičnom stanju”, izjavilo je Chiapas Državno Tajništvo Zdravlja u priopćenju preko Latino.FoxNews.com.

Što je posebno alarmantno je da je ukupno cijepljeno 52 djece, što znači da 75% onih koji su primili cjepivo su sada mrtvi ili u bolnici.

Cjepiva su bila osigurana od strane meksičkog Social Security Instituta, poznatog kao IMSS. IMSS je potvrdio smrtonosne reakcije nakon što su djeca primila injekcije cjepiva za tuberkulozu, rotavirus i hepatitis B – isti virusne sojeve koji su ciljani od strane rutinskih cjepiva koja se primjenjuju na djecu u Sjedinjenim Američkim Državama.

IMSS je povukao cjepivo sa tržišta, a u tijeku su daljnje istrage

Prema Fox News Latino, IMSS je suspendirao cjepiva koja čekaju ishod istrage zašto je toliko djece ubijeno i hospitalizirano.

Prema cjelokupnim mainstream medijima u SAD-u – koje 100% kontroliraju korporativni interesi – cjepiva nikada neće štetiti nikome i savršeno su sigurna kod djece u neograničenim količinama.

Ovo opasno, nečovječno “negiranje posljedica cijepljenja” je rašireno diljem korporativno-kontroliranih medija, što pridonosi smrti nevinih beba i djece, odbijajući priznati istinu da cjepiva ubijaju i ozlijeđuju djecu na regularnoj osnovi.

Samo u zadnje vrijeme, britanska vlada je pristala platiti 90 milijuna dolara žrtvama cjepiva protiv svinjske gripe.

To cjepivo je uzrokovalo trajno oštećenje mozga kod više od 800 djece diljem Europe. Istina je da cjepiva redovito škode, pa čak i ubijaju nevinu djecu, najvjerojatnije zbog toksičnih kemijskih pomoćnih sredstava i konzervansa koje ona još uvijek sadrže.

Kako američki Centar za Kontrolu Bolesti (CDC) otvoreno priznaje, cjepiva su još uvijek namjerno dizajnirana i napunjena sa živom, aluminijem, MSG i formaldehidom.

Neka cjepiva čak koristiti sastojke dobivene iz pobačenog ljudskog fetalnog tkiva. Prošle godine, CDC znanstvenik zviždač je razotkrio znanstvenu prijevaru CDC-a koja je imala cilj prikriti vezu između cjepiva i autizma kod mladih afroameričkih muškaraca.

Probni rad za depopulaciju putem cjepiva?

Kako globalisti sada u potpunosti shvaćaju, cjepiva su daleko najbolji način za “sređivanje” ljudske populacije jer većina ljudi može biti prevarena. Dakle, nema potrebe posegnuti za svim problemima koje su koritili nacisti da bi počinili genocid u Drugom svjetskom ratu, koje su uključivali složenu logistiku željezničkih vozila, plinske komore, izgradnju masovnih grobnica, praćenje zatvorenika putem IBM računalne tehnologije, i tako dalje. (IBM je napravio program praćenja zatvorenika u nacističkim logorima)

Kao što je industrija cjepiva sada došla do zaključka, da je tako puno lakše ubijati ljude kada se dobrovoljno javljaju na cijepljenje. Stoga agresivna medijska propaganda postiže apsolutnu slijepu poslušnost za cijepljenje kod građana, tako da nitko neće postavljati “glupa” pitanja.

Bez cjepiva su rutinski su testirana za depopulacijski programa preko dvije osnovne metode:

# 1) Postići prikrivenu sterilizaciju ciljane populacije kombiniranjem kemikalija za sterilizaciju sa cjepivima. (“Sporo ubiti.”)

# 2) Izravno ubiti primatelje cjepiva kroz namjerno punjenje cjepiva s eutanazirajućim kemikalijama koje uzrokuju smrt. (“Brzo ubiti.”)

Metoda # 1 je više puta bio korišten u cijeloj Africi, Meksiku i Južnoj Americi i nanijela sterilizaciju ciljanim skupinama putem cijepljenja i programa cijepljenja. Samo prošle godine, u stvari, izviješteno je otkriće tajnog programa depopulacije uz pomoć cjepiva koje se provodi u Keniji :

Cjepivo za tetanus koje je dano milijunima mladih žena u Keniji je potvrđeno u laboratoriju da sadržava sterilizacijske kemikalije koja uzrokuje pobačaje, prenosi Kenijska katolička liječnička udruga, organizacija koja je protiv cijepljenja.

A nevjerojatnih 2,3 milijuna mladih djevojaka i žena je u procesu primanja cjepiva, koje progurava UNICEF-a i Svjetska zdravstvena organizacija.

Metoda # 2 Sada se čini da je u tijeku u Meksiku i 75% cijepljene djece je sada mrtvo ili u bolnici.

Cjepivom izazvana depopulacija je pokušana u Meksiku 1974. godine

Plan depopulacije je smišljan, te objavljen kroz Nacionalni Sigurnosni Memorandum 200 koji je naglasio problem globalne populacije i načina na koji će vlade riješiti taj problem da bi reducirali globalnu populaciju.

Koncentracija na taj “problem” (misli se na pretjerani rast populacije i plan depopulacije) kako bi se smanjila populacija je planirana u 13 ključnih zemalja: Indija, Bangladeš, Pakistan, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Brazil, Filipini, Tajland, Egipat, Turska, Etiopija i Kolumbija.

Od onih koje je dokument izdvojio je Meksiko kao zemlju sa najvišom (i stoga zabrinjavajuće) stopom rasta od svih navedenih. Citat u dokumentu govori: “Možda najznačajniji trend populacije iz perspektive SAD-a je vjerojatnost da će se meksičko stanovništvo povećati od 50 milijuna u 1970, godini na preko 130 milijuna do 2000. godine”

Za borbu protiv ovog problema, “medicinski duhovi” – koje gotovo sigurno SAD financira kroz depopulacijska cjepiva – su počeli ubrizgavanjem cjepiva u žene diljem Meksika protiv plodnosti.

Drugim riječima, iako sterilizacijski timovi trče okolo po Meksiku, ubrizgavajući kemikalija u ljude kao dio plana depopulacije, svaka osoba koja ističe ovo je odmah žigosana kao “anti-znanostvena” i se ismijavaju kao “neznalica”.

Vrlo malo toga se promijenilo u četiri desetljeća, ista taktika se danas koristi, čak i dok se djeca ubijaju ili ozlijeđuju svaki dan zbog toksičnih sastojaka koji se koriste u cjepivima.

Dno dna? Ne vjerujte industriji cjepiva

Što je realizacija iz svega ovoga? Cjepiva su i dalje će se koristiti kao pokriće za prisilne depopulacijske programe koji uključuju kemikalije za sterilizaciju ili eutanaziju.

Poslušnost cijepljenju omogućuje depopulacijskim timovima u pratnji naoružanih policije da zastraši ljude u prihvaćanju tekućine koju žele staviti u špricu. Ta tekućina može biti cjepivo, ili to može biti sterilizacijska kemilaija ili čak eutanazijska kemikalija.

Svako stanovništvo koje je indoktrinirano vjerujući industriji cjepiva – industriji koja je ogrezla u ponovljenim kriminalnim aktivnostima u kombinaciji s ukupnom nebrigom za ljudski život – zrelo je za udar zbog depopulacije.

Uostalom, zašto ići kroz probleme izgradnje plinskih komora i zatvarati ljude za masovno uništenje, kada možete postići isti rezultat bez ikakvog otpora kroz cjepiva?
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)