Jedva 10 posto radno sposobnih migranata koje su u Švedsku stigli od 2015. godine zaposleno je, navodi se u novom izvješću

Rezultati studije koju je proveo Statistički ured u Švedskoj pokazale su da stope nezaposlenosti brzo rastu, a socijalnu skrb snažno isušuju migranti iz Afrike i sa Bliskog Istoka koji se uglavnom ne mogu natjecati u naprednom društvu s visokim troškovima života.

“U grupi migranata starijoj od 15 godina koju čini 40.019 ljudi – 4.574 ljudi zarađuju sredstva za život od posla, pokazuje najnovija statistika Švedskog državnog ureda”, prenosi portal Aftonbladet, dodajući da 9.970 prima sredstva za obrazovanje, a 18.405 prima općinsku socijalnu pomoć.

“Osam od deset općina koje su u 2015. godini dobile najviše azilanata ima veću nezaposlenost od nacionalnog prosjeka, a svih deset ima veći udio stanovništva koje živi od socijalne skrbi.”

Općina Ljusnarsberg u okrugu Orebro primila je najveći udio migranata u odnosu na lokalno stanovništvo (230 na 1.000 stanovnika), a stopa nezaposlenosti povećala se iznad 10 posto, a 22,9 posto stanovnika sada je na socijalnoj pomoći.

Slična se situacija odigrala i u gradu Norbergu koji je dobio drugi najveći udio migranata u odnosu na njegovu veličinu. Nezaposlenost iznosi 8,6 posto, a 16,9 posto stanovništva prima državnu socijalnu pomoć.

“Švedska je jedna od najsuvremenijih tehnoloških država na svijetu, gdje pojednostavljujemo poslove. Dakle, jaz između znanja prevelik je za mnoge ilegalne migrante koji ovdje dolaze”, kaže ekonomista i profesor Per Lundborg.

“Održiva politika dobivanja azila također pretpostavlja da se osoba kojoj je odobreno boravište susreće s inkluzivnim društvom u kojem svaki pojedinac može ostvariti vlastiti život, neovisnost i sudjelovanje u životu zajednice, na temelju svojih okolnosti.”

Lundborg tvrdi da će Švedska trebati stvoriti tržište rada s “povećanim udjelom lakših radnih mjesta, što je jedini način da uspije sa integracijom”.

Istodobno, novo izvješće švedske policije objavljuje kako 50 organiziranih bandi djeluje u glavnom gradu Švedske – Stockholmu, u odnosu na 39 bandi u 2015. godini.

Kulturno obogaćivanje Švedske se nastavlja…

Novi-Svjetski-Poredak.com

Oko tri četvrtine sirijskih imigranata u Njemačkoj prima naknadu za nezaposlene, u cijelosti ili djelomično, objavio je u nedjelju njemački ured za statistiku

Podaci agencije za zapošljavanje za kolovoz govore da čak 74,9 posto radno sposobnih Sirijaca spada u tu skupinu.

Stopa nezaposlenosti među Sirijcima u lipnju je iznosila 44,2 posto, pet posto manje u odnosu na prošlu godinu.

Stopa nezaposlenosti ne uključuje ljude koji pohađaju jezični tečaj ili tečaj za integraciju.

Socijalnu pomoć mogu primati oni koji zarađuju premalo da bi platili osnovne životne troškove.

Po dolasku u Njemačku, Sirijci koji su zatražili azil odmah primaju novac od države kao izbjeglice.

No, kako se njihove molbe za azil često rješavaju brže od imigranata iz ostalih zemalja, oni puno brže završe nacionalnom sustavu pomoći za nezaposlene.

Među Afganistancima, 43 posto radno sposobnih je primalo naknadu za nezaposlene, a stopa nezaposlenosti u toj skupini je u svibnju iznosila 26 posto.

Afganistanci imaju znatno manje šansi od Sirijaca dobiti izbjeglički status te stoga ne dobivaju automatski pravo na pohađanje jezičnih ili integracijskih tečajeva.

Stopa nezaposlenosti među njemačkim građanima je u istom razdoblju iznosila 4,7 posto, a među strancima 12,7 posto, objavio je ured za statistiku.

(hr.n1info.com)

Bez obzira na to što Okružni sud misli po tom pitanju, činjenica je da Somalijci koji žive u Švedskoj u većini nisu uopće zaposleni ni probližno kao domaći Šveđani

Sedamdesetogodišnji muškarac u Švedskoj koji je nedavno bio optužen za pisanje po Facebooku da su Somalijci lijeni i ne rade, sada je osuđen napokon za taj zločin.

Prema riječima Okružnog suda, ono što je optuženi napisao je “pogrdno za ugled Somalijaca” – piše Nyheteridag.

Umirovljenik koji živi u zapadnoj Švedskoj, napisao je objavu na Facebooku koja je povezana sa člankom državne televizije SVT, u kojem se navodi da samo jedan na pet Somalijaca ima posao, i da “Somalijci ne mogu raditi jer su najlijeniji ljudi na ovom svijetu.”.

Presuda je donesena prošlog tjedna. Umirovljenik je bio osuđen jednoglasno zbog govora mržnje na okružnom sudu i naloženo mu je da plati 60 dnevnih kazni u iznosu od 120 SEK, u ukupnom iznosu od 7200 SEK (700 eura).

Da bi se objava na društvenoj mreži smatrala govorom mržnje, ona mora izražavati nedolično ponašanje prema skupini ljudi, a povodom toga Okružni sud je napisao:

„Da bi poruka bila obuhvaćena izrazom „nedolično ponašanje“, dovoljno je da je izjava pogrdna za na primjer određenu etničku skupinu. Čak su i izjave koje ismijavaju određenu skupinu ljudi gotovo uvijek uključene u kažnjavanje prema zakonu.”

Okružni sud smatra da se primjedba o lijenosti ne može promatrati ni na koji drugi način nego kao “pogrdni izraz za grupu Somalijaca. On nije izrazio nikakvu činjeničnu kritiku i čini se da svrha toga nije bila doprinos konstruktivnoj raspravi.”

U članku koji je umirovljenik komentirao navodi se da samo jedan od pet Somalijaca ima posao u Švedskoj.
Ostale studije pokazuju da samo jedna od deset somalijskih žena radi.

Što znači da bez obzira na to što Okružni sud misli po tom pitanju, činjenica je da Somalijci koji žive u Švedskoj u većini nisu uopće zaposleni ni probližno kao domaći Šveđani.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Cilj Švedske da dosegne najnižu stopu nezaposlenosti u Europi sve je više nerealan

U porastu nezaposlenosti mežu EU zemljama, Švedska je pala sa 12. mjesta na 18. mjesto u samo četiri godine.

To je trend koji je suprotan vladinom cilju postizanja najniže stope nezaposlenosti u EU do 2020. godine.

“Ako pogledate nezaposlenost, krivulja u Švedskoj zapravo je pokazala da ide prema gore, dok u mnogim drugim usporednim zemljama pada na razine koje nismo vidjeli u zanjih 40 ili 50 godina” – rekao je Robert Bergqvist, glavni ekonomist banke SEB AB, prenosi Bloomberg.

Švedska središnja banka predviđa da će razina nezaposlenosti u zemlji porasti na 6,6 posto do 2021. godine.

“Trenutačno relativno veliki postotak nezaposlenih osoba su osobe koje u prosjeku imaju nižu stopu traženja posla, primjerice osobe rođene izvan Europe” – kaže stručnjak.

Stručnjaci su zabrinuti zbog relativno visoke razine nezaposlenosti u Švedskoj. Posebno među onima koji su rođeni u inozemstvu, ona je gotovo četiri puta veća nego među izvornim Šveđanima.

“Kada gospodarski rast uspori i krenemo u recesiju, Švedska će biti manje spremna od ostalih zemalja zbog strukturne nezaposlenosti” – kaže Bergqvist.

Ono što je sigurno jest da Švedska ‘gubi’ u grupi država sa najnižom nezaposlenošću, jer se trenutno nalazi na 18. mjestu, daleko iza zemalja poput Poljske, Češke i Mađarske.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Prošla su tri mjeseca otkako je skinuta s liste nezaposlenih, a to je kao period kazne, nakon kojeg se može vratiti na listu, no to je gubljenje vremena

Mlada Riječanka u Danskoj je završila studij grafičkog dizajna i nakon završetka studija ostvarila je pravo na naknadu za nezaposlene.

Međutim, u Hrvatskoj joj se otvorila mogućnost stručnog osposobljavanja u jednoj renomiranoj dizajnerskoj kući i odlučila se vratiti, ali tada su krenuli problemi.

23-godišnja kći Alfreda Frankovića iz Rijeke sprema se opet za Dansku iako se prije šest mjeseci iz te iste Danske vratila s diplomom i željom da ostane u Hrvatskoj. Iznevjerio ju je, kao i toliko drugih – sustav koji joj je srušio sve planove koje je imala.

“Prije četiri godine kći mi je otišla u Dansku na studij grafičkog dizajna, koji je i završila. Ostvarila je pravo na naknadu za nezaposlene. Riječ je o lijepom iznosu, ne o iznosu za preživljavanje. Međutim, u Hrvatskoj joj se otvorila mogućnost stručnog osposobljavanja u jednoj renomiranoj dizajnerskoj kući i odlučila se vratiti iako je riječ o naknadi koja je mnogo manja od one u Danskoj, no željela se vratiti, a željeli smo to i mi kao roditelji”, ispričao je Franković za Novi list.

Nakon povratka iz Danske kći se prijavila na Zavod za zapošljavanje kako bi ostvarila pravo na stručno osposobljavanje. U trenutku kad je potpisala potrebnu dokumentaciju s tvrtkom koju je sama pronašla, otišla je ponovo u Dansku kako bi riješila dokumentaciju na fakultetu i “raskućila se” te konačno vratila u Hrvatsku, no uslijedio je šok.

“Zavod za zapošljavanje skinuo ju je s liste nezaposlenih jer se nije javila unutar osam tjedana, što joj je bila dužnost. Tim činom propala joj je mogućnost za realizaciju stručnog osposobljavanja. Moja se kći ne vodi kao nezaposlena iako to zapravo jest, a pravno gledano, Zavod za zapošljavanje nije učinio nikakav propust. Službenica se drži onoga što je propisano, no pitam se je li bitnije javljanje ili to što je pronađen posao koji mladoj osobi znači start u život. Koji je smisao Zavoda za zapošljavanje ako onemogućava zapošljavanje?” navodi Franković.

Njegova se kći žalila, a rješenje Zavoda mjesecima je čekala kao ozeblo sunce jer ono je za nju i njezinu obitelj značilo odluku – Hrvatska ili Danska. Kada je napokon stiglo, još jedno razočaranje. Bilo je negativno. I sada opet odlazi.

“Istina je da je moja kći pogriješila jer se nije javila na vrijeme. Pošteno smo priznali i očekivali malo fleksibilnosti. Ipak je riječ o ustanovi koja je servis građanima i koju svi mi plaćamo.

Prošla su tri mjeseca otkako je skinuta s liste nezaposlenih, a to je kao period kazne, nakon kojeg se može vratiti na listu, no to je gubljenje vremena. Od početka ove godine čeka na stručno osposobljavanje i sad bi cijeli postupak morala ponovno proći, a to više ne želi”, zaključuje Franković.
 
(novilist.hr,dnevnik.hr)

Dok Hrvati i Hrvatice odlaze raditi u Irsku, u Hrvatsku stižu Ukrajinci i Ukrajinke. Tim podatkom ministar rada Marko Pavić htio je, vjerojatno, “uplašiti” domaću radnu snagu

No nisu se uplašili. Na Zavodu čak 190.000 ljudi traži posao, a neki “Boga mole da ga nikad ni ne nađu”.

Kuhat će u našim restoranima, konobariti u kafićima. Za potrebe sezone u Hrvatsku stiže radna snaga iz Ukrajine. Prije nekoliko dana ministar rada Pavić sve je dogovorio s ukrajinskim kolegom, a sredinom idućeg mjeseca trebalo bi biti poznato koliko Ukrajinaca dolazi.

“Trenutačno kvotama koje su dostatne već sada poslodavci mogu uvoziti radnu snagu iz Ukrajine, no želja nam je da bolje povežemo zavode, protok informacija, i na taj način osiguramo pristup našim poslodavcima radnoj snazi iz Ukrajine”, kaže ministar Pavić.

A sve po što je Pavić išao u Ukrajinu i što uvozimo iz drugih zemalja – imamo i u Hrvatskoj.

Za zanimanja konobara, kuhara i čistača poslodavci u ovoj godini mogu angažirati 3715 stranaca. Na Zavodu za zapošljavanje u tim ih zanimanjima ima čak 4 i pol puta više – 17 tisuća. U sektoru graditeljstva pak može se zaposliti 10.770 stranaca, a na Zavodu ih spremno čeka 5600.

Vozača planiramo uvesti 700, na zavodu ih je 2380. Kvota za prerađivačku industriju iznosi 580 stranaca, a na Zavodu ih je, apsurdno, više od 15 tisuća.

“Ne da im se raditi, ne da se ljudima raditi pod svakakvim uvjetima i za svakakvu plaću, e sad, može li tu država nešto napraviti da oslobodi poslodavce nekakvih nameta”, kaže Iva Tomić s Ekonomskog instituta Zagreb.

Ne mogu konkurirati plaćama

Tome se nadaju i u jednom opatijskom hotelu za koji teško pronalaze radnike jer, kako kažu, plaćama ne mogu konkurirati.

“Mi kao poslodavci penalizirani smo raznim fiskalnim, parafiskalnim nametima te jednostavno nismo u mogućnosti ponuditi identične uvjete koje oni mogu dobiti u inozemstvu”, kaže poslodavac Ivan Sarajlić.

Ipak, država je za potrebe sezone obećala da će angažirati i dio onih na domaćoj burzi rada.

“Anketirali smo svih 180.000 nezaposlenih za turizam, 24.000 ljudi izrazilo je želju da radi u turističkoj sezoni. Za ovu sezonu osiguravamo dovoljno domaće radne snage”, kaže ministar Pavić.

Istodobno, broj stranih radnika u Hrvatskoj raste.

Trenutačno je zaposleno 12.542 muškaraca i 896 žena. Domaća radna snaga ne prihvaća bilo kakve poslove.

“Loši su uvjeti za rad, male su plaće. Ići negdje sezonski raditi, ipak je to malo i stresno se i preseliti, privikivati se na drugu sredinu”, kaže nezaposlena Ivana.

Poslodavci se boje da neće biti promjena

Aktivaciju domaće radne snage, koju najavljuje ministar Pavić s nestrpljenjem očekuju i poslodavci, ali boje se da ni ove godine neće biti velikih promjena.

“Najveći problem koji mi imamo jest što se velika većina njih uopće ne javi na intervju. Mi se opet i nakon toga pitamo – a što sa onima koji su se javili da su spremni, ali se ne odazovu na poziv“, kaže Admira Ribičić iz Hrvatske udruge poslodavaca.

Odgovor je – ništa. Zavod će ih na tri mjeseca izbrisati iz evidencije nezaposlenih, pa nakon toga opet vratiti, isplaćivati im naknadu, a poslodavci će radnu snagu potražiti u nekim drugim zemljama.

Struktura nezaposlenih

Na Zavodu je 190.760 nezaposlenih. Od toga je 43,4 posto muškaraca, i 56,6 posto žena. Najviše je onih u “naponu snage”, od 20 do 29 godina – njih više od 44 tisuće. Slijede oni u dobnoj skupini od 50 do 59 godina. Ako se gleda po razini obrazovanja, najviše je ih je sa završenom trogodišnjom srednjom školom i kvalificiranih radnika, 59.000.

Slijede oni s četverogodišnjom srednjom školom i gimnazijalci, njih je 54.000, pa oni s osnovnom školom, 38.000. Sa završenim fakultetom ima gotovo 15.000 ljudi. I još ako pogledamo strukturu prema trajanju nezaposlenosti – najviše je onih koji su na burzi najviše tri mjeseca, njih 52.000 tisuće. Slijede oni koji se na burzi zadržavaju od tri do šest mjeseci, a mnogo je i onih koji su na burzi od 5 do 8 godina – njih 15.500.
 
(dnevnik.hr)

U pravilu što je članica EU-a korumpiranija, natalitet je negativniji, iz nje se više iseljava, ocijenjena je kao nedemokratskija

Jedan od najgorih način za uništiti neku zemlju kao funkcionalno društvo, u prvom redu kao demokratsko i prosperitetno društvo, jest korupcija, i to u bilo kojem od njenih oblika; mito, klijentelizam, zloporaba funkcija… Prema posljednjem Eurobarometrovom istraživanju dojma građana o korupciji u svakoj pojedinoj članici EU-a, Hrvatska je među najkorumpiranijim članicama.

Sa Španjolskom i Ciprom dijelimo 2., 3. i 4. mjesto kao zemlja u kojoj je 94 posto ispitanih građana odgovorilo da je korupcija u njihovoj zemlji posvuda raširena.

Najgora je Grčka čijih je 96 posto građana odgovorilo da im je domovina premrežena korupcijom. Zapravo u otprilike polovici članica EU-a 80 ili više posto građana ima dojam da je korupcija sveprisutna i tu je redom riječ o do jučer ili još uvijek tranzicijskim zemljama uz Grčku, Cipar, Španjolsku i Maltu.

Što se ostalog dijela EU tiče, već s Irskom dojam korupcije naglo pada na 68 posto. Slučajno je riječ o zemlji koju su hrvatski iseljenici otkrili posljednjih godina. Od tranzicijskih zemalja tu su mahom stare europske demokracije uz “uljeze” Poljsku i Estoniju.

Zanimljivo je i to što je osjetljivost građana na korupciju u tim zemljama u pravilu i veća nego na istoku EU-a, a unatoč tome dojam raširene korupcije u Danskoj ima samo 22 posto, a u Finskoj 21 posto građana.

Nedavno je Express prenio vijest o rekordno niskoj registriranoj nezaposlenosti u Hrvatskoj, 12,2 posto ili relativno “samo” 195.000, koliko Hrvatska nije imala još od 1990. godine.

Tada smo prenijeli i očiti zaključak analitičara da sadašnji izraziti pad nezaposlenosti nije vezan samo uz prestanak recesije i oporavak ekonomije, što definitivno jest utjecalo na nezaposlenost, već i uz iseljavanje hrvatskih građana u inozemstvo, kao i uz možda i rekordnu totalnu obeshrabrenost mnogih nezaposlenih građana da uopće više traže posao jer su uvjereni da ga u ovakvoj zemlji ne mogu pronaći.

Ovakvo stanje duha u Hrvatskoj odgovara i najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, prema kojem je tijekom 2017. godine u Hrvatskoj rođeno oko 900 djece manje nego u 2016. – 36.467 djece.

Istodobno je umrlo 54.261 naših sugrađana, što čini negativni natalitet od 17.614 manje stanovnika Hrvatske. Takav negativni natalitet Hrvatska nije imala niti kao socijalistička republika niti kao samostalna republika, preciznije još od Drugog svjetskog rata.

Ako se povrh toga uzme da je godinu ranije iz Hrvatske odselilo oko 22.000 ljudi više nego što ih je uselilo, ima smisla računati s tim da je Hrvatska tijekom 2017. godine izgubila oko 40.000 stanovnika. Prema procjenama DZS-a, našu zemlju danas nastanjuje nešto manje od 4,2 milijuna ljudi (makar neki stručnjaci kažu da je već ispod 4 milijuna).

Njih oko 19,5 posto ugroženi su siromaštvom, pri čemu se ta stopa među umirovljenicima penje i preko jedne trećine, a među slabo ili neobrazovanima skoro do 40 posto.

A tu je i manjak demokracije. Hrvatska, kao što je druga najkorumpiranija u EU, tako je prema posljednjem The Economistovom izvještaju o stanju s demokracijom, druga najnedemokratskija u EU; gora čak i od Mađarske u eri Viktora Orbana, manje loša samo od Rumunjske.

Prema nedavno objavljenim UN-ovim prognozama za svoje članice do 2050., Hrvatska u naredna tri desetljeća uslijed gospodarskih, društvenih, klimatskih i drugih kretanja, može očekivati da će izgubiti 17 posto stanovništva koliko ga ima danas.

U Europi najgore bi po tim prognozama prošli Bugarska (23%), Latvija (22%), Moldavija (19%) i Ukrajina (18%). Hrvatska bi dijelila sudbinu s Litvom i Rumunjskom, a po 15 posto trebali bi izgubiti Srbija, Poljska i Mađarska.
 

 
(express.hr)

SLAVNI BRITANSKI FIZIČAR UVEREN DA JE ČOVJEČANSTVO U NAJOPASNIJOJ FAZI SVOG RAZVOJA

Svjetski poznati britanski teorijski fizičar Stephen Hawking još je u rimskoj bolnici “Gemelli”, ali se u utjecajnom londonskom dnevnom listu The Guardian pojavio njegov članak s upozorenjima Zapadu i njegovim elitama.

Hawking prvo ocjenjuje da su pobjeda Donalda Trumpa i Brexit postali mogući zato što ljudi traže načine kako da se spase od neravnopravnosti, nezaposlenosti i ekonomskih posljedica globalizacije.

Po njegovom mišljenju, ta dva događaja su bili trenuci u kojima su svoje rekli zaboravljeni ljudi, kada su dobili priliku da progovore i da odbace savjete i preporuke stručnjaka i elite.

Hawking u ovom kontekstu upozorava da će zapadne elite napraviti užasnu grešku ako odbace tako iskazano mišljenje masa i pokušaju ga zaobići i izigrati.

Slavni britanski znanstvenik podsjeća da znanstveno-tehnički progres suočava ljude s gubitkom posla, a da intenzivni razvoj interneta i sa njim povezanih platformi dodatno produbljuje ekonomsku nejedankost jer omogućuje superprofite ograničenim skupinama ljudi. Pa upozorava:

“To je neizbježno, to je – progres. Ali, takav progres na socijalnom planu ima destruktivni znak “.

Hawking posebno ukazuje da se u današnjem svijetu financijska nejednakost ne smanjuje već, naprotiv, raste, pa su mnogi ljudi suočeni ne samo s padom svog životnog standarda, nego i sa iščezavanjem mogućnosti da na bilo koji način zarađuju.

Internet ovakvo stanje stvari čini vidljivijim, jer su telefoni stanovnicima Afrike južno od Sahare dostupniji od pitke vode.

Hawking dalje piše:

“Sirotinja, koja želi dostići nirvanu viđenu na Instagram, prvo hrli u velike gradove, a zatim – u potrazi za boljim životom – kreće u emigraciju. Zato je ekonomskih migranata sve više, što povećava pritisak na infrastrukturu i ekonomiju, a tolerantnost stanovnika zemalja u koje dolaze sve više se smanjuje, što samo dodatno pothranjuje politički populizam”.

Hawkingov zaključak je:

“Sve to samo pokazuje da se nalazimo u najopasnijoj etapi razvoja čovječanstva. Sada raspolažemo tehničkim sredstvima kojima možemo uništiti planetu na kojoj živimo, ali još nismo smislili načine da to izbjegnemo. Da bismo to izbjegli – ne smiju se podizati barijere među zemljama već uklanjati”.
 
(fakti.org)

Albanija je postala najveći proizvođač kanabisa na otvorenom u Europi. Ova ilegalna biljka opisana je kao “zeleno zlato”, a kilogram im donosi od 100 do 200 eura

U Italiji ista količina košta oko 1.500 eura. BBC je napravio prilog u kojem govori da se većina kanabisa prokrijumčari na sjever, preko Crne Gore, na jug preko Grčke, ili na zapad preko Jadanskog mora, pa do Italije.

Tražnja na domaćem tržištu je navodno loša. Kako jedan izvor BBC-ja procjenjuje, ova nelegalna industrija donosi čak pet milijardi eura godišnje, što je oko pola albanskog BDP-a.

Oni proizvođači do kojih je došao BBC kažu da su proizveli 250-350 kilograma i da skoro svaka kuća u njihovom selu prodaje kanabis, prenose “Vijesti”.

Momak koji je proizveo 350 kilograma zapošljava i 15 radnika, a plaća i stražare koji čuvaju usjeve.

“Plaćam policiju 20 posto. Svatko mora platiti. Ako ne platite, oni će vas odvesti u zatvor”, kaže, ali onda se počinje braniti:

“Ovo je naše prokletstvo, jer nema posla, nema novca ovdje za nešto drugo. Znam da nije u redu to što radim, ali nema drugog načina … “, kaže proizvođač iz Albanije.

Nezaposlenost u Albaniji je visoka, a korupcija rasprostranjena, što su idealni uvjeti za daljnji razvoj proizvodnje kanabisa i cvjetanje trgovine tom biljkom.

Tamošnja Vlada se pokušala izboriti protiv ove nelegalne industrije. Ove godine uništeno je dva milijuna paketa kanabisa.

U toj misiji Vlada Albanije ima i podršku Talijana. Italija, naime, plaća nadzor iz zraka i tako pokušavaju pronaći skrivene ilegalne plantaže ove ljekovite biljke.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(sputniknews.com)

Žive s cimerima koje ne poznaju ili s roditeljima, preživljavaju od plaće do plaće i preplavljeni su anksioznošću

Bore se s niskim samopouzdanjem, a sav društveni život odvija im se na internetu. Znaju što bi trebali postići u životu, jer su to naučili od svojih roditelja, koji su u njihovoj dobi već bili u braku, dobili djecu, zatim kupili stan i auto nedugo nakon toga.

No milenijalci? Oni su potpuno odrasli ljudi koji još uvijek žive u produljenom djetinjstvu. I što će se dogoditi s tom generacijom za 20 godina, kada će svi zagaziti u svoje srednje godine. Što će se dogodili kada milenijalci odrastu?

Na pamet pada jedna slika: 43-godišnji samac, pomalo opterećen mentalnim problemima, živi u garsonjeri čiju stanarinu previše plaća. Opsesivno pregledava Tinder i druge društvene mreže, tvita na kojem mjestu je posljednje bio, za svoje isto tako očajnički usamljene pratitelje.Vice je pokušao saznati što će se usitinu dogoditi s generacijom današnjih mladih. No to još uvijek nitko to ne zna. Znanstvenici, ekonomski stručnjaci, mogu samo nagađati, a nitko nije htio dati službenu izjavu.

Siromašni su sad, a vjerojatno i u budućnosti

Milenijalci životare bez prebijene pare, a vjerojatno će tako živjeti i kasnije. Ryan Bourne s Instituta za ekonomske poslove kazao je kako će ta generacije dočekati svoje četrdesete s mnogo manje akumuliranog bogatstva i bit će mnogo siromašnija, nego što bi trebala biti.

“Milenijalci ne žele kupovati nekretnine, djelomično je tome uzrok budućem nedostatku bogatstva. No drugi uzrok je to što oni oduvijek plaćaju mnogo veću stanarinu, tako da im je vrlo teško štedjeti čak i za mirovinu ili investicije. To je veliki problem”, rekao je za Vice.

Generacijski stručnjak Jason Dorsey slaže se s ekonomskim stručnjakom. “Očekujemo da ćemo imati ljude u tridesetim i četrdesetim godinama koji se uvelike oslanjaju na roditelje. Imat ćemo 30-godišnjake koji još uvijek žive s roditeljima, 40-godišnjake, kojima roditelji plaćaju račune”, kazao je Dorsey. Taj fenomen opterećuje i starije generacije. “Ukoliko se prihodi drastično ne povećaju, bit ćemo u velikim problemima”, rekao je.

Svi oni koji misle da im je teško u dvadesetima, nadaju se da će im kroz desetak godina biti lakše. Bourne misli da će ući u takozvane srednje godine i tek tada shvatiti svu težinu svoje situacije. “Postoji rizik da će mnogo ljudi zagaziti u četrdesete u panici jer neće imati dovoljno akumuliranih sredstava s kojima bi trebali preživjeti 30 godina mirovine”, objasnio je. Tako da će mnogi ljudi svoje četrdesete živjeti u strahu od toga da će im mirovina biti mizerna.

Najveći strah da neće pronaći ljubav

Ekonomisti vjeruju kako današnja mladež vjerojatno nikad neće dostići standard svojih roditelja. “Problem je u tome da će oni i dalje težiti svim onim stvarima koje žele i druge generacije, no to će biti sve nedostižnije. Bit će zanimljivo promatrati milenijalce u srednjim tridesetima, hoće li dostići tu ideju zrelosti”, objasnio je Dorsey.

Najveći strah čitatelja Vicea je taj da nikada neće pronaći ljubav, što sugerira da nisu potpuno odbacili ideju braka. Ljutnja koju mladi pokazuju zbog preskupih nekretnina pokazuje da cijene sigurno mjesto za život. Dok oni čekaju ta tradicionalna obilježja zrelosti do svojih tridesetih, čitavo vrijeme frustrirani i nesretni.

Trenutno, većina njih si ne može financijski priuštiti rađanje djece, tako da će se tome posvetiti u kasnim tridesetima i ranim četrdesetima.

“To je mnogo teže i puno je riskantnije, vjerujemo da će im u tim godinama pritisak biti veliki, da se vjenčaju i dobiju djecu”, kazao je Dorsey. Vjerojatno će razmišljati ako to želim napraviti, moram sada, a time će situacija biti sve teža i teža. “Vjerojatno će mnogo manje ljudi imati djecu, jer ako tako kasno krenu, imat će ih manje”, objasnio je.

Ženama posebno teško

Psihološki teret posebno će biti težak za žene, neke od njih će saznati da više ne mogu zatrudnijeti, no to će se osjećati kroz cijelo društvo. Dr. Amy Kaler, profesorica socioloških struktura s University of Alberta objasnila je što bi se dogodilo s društvom da žene prestanu rađati.

“Prvo bismo primijetili ekonomski raspad u industrijama vezanim za malu djecu i roditelje: dućani za bebe, dadilje, dječji vrtići. Zatim bi se val prelio na osnovne škole, dječje sportove. Nakon toga opstanak zemlje postao bi potpuno ovisan o imigrantima”, objasnila je dr. Kaler.

Žene će se suočiti s puno težom situacijom u budućnosti. “Razlog tome je zato što one primaju znatno manju plaću kroz cijeli život. Vjerojatno će zapeti na nesigurnim poslovima s mizernom plaćom, a ono što je najbitnije, izgledno je da će one biti glavni skrbnici za članove obitleji”, rekla je dr. Carole Easton izvršna direktorica Zaklade Young Women iz Engleske. Njena udruga pomaže i zastupa žene, starosti od 16 do 30 godina, koje rade za minimalac ili su nezaposlene.

Nitko ne može predvidjeti kakvo će biti mentalno zdravlje milenijalaca za 20 godina, no vrlo vjerojatno će ostati generacija obilježena anksioznošću i mentalnim bolestima, pogotovo zbog otvorenosti mladih da pričaju o tim temama.

No trebali bi biti zabrinuti zbog raširenosti mentalnih bolesti kod dvadesetgodišnjaka. Općenito je pravilo – što se brže krene u rješavanje mentalnih problema, vjerojatnije je da će doći do oporavka i kontroliranja stanja u budućnosti. Ignoriranje simptoma uzrokuje nepotrebnu patnju, ali i sprečava osobu da vodi ispunjen život.

Nitko ne zna dugoročne posljedice

“Mozak je još uvijek savitljiv u mlađoj odrasloj dobi, a izloženost stresu u toj ranoj dobi može utjecati na mentalno zdravlje. Ako mladi uspiju prepoznati stres i razviti prilagodljive obrambene strategije u toj ranijoj dobi, što u konačnici može prevenirati ili ublažiti simptome mentalnih bolesti”, objasnila je klinička psihologinja dr. Lisa Orban.

Ono zbog čega su stručnjaci najviše zabrinuti je to što nitko ne zna dugoročne posljedice tog života u produljenoj adolescenciji. “Znamo da sve što se događa mladim ljudima pridonosi nedostatku njihova blagostanja što može dovesti do anksioznosti. Zabrinjavajuće je što će se dogoditi kada ova generacija odraste”, rekla je Lucy Lyus iz organizacije za mentalno zdravlje Mind. Dodala je kako se niti jedan od životnih faktora koji pridonosi sadašnjoj situaciji neće ubrzo promijeniti.

Uz bijedne srednje godine, milenijalci se ne mogu radovati dugoj mirovini. Radit će dulje nego ijedna generacija do sad. Djelomice jer će uzdržavati djecu koju su dobili jako kasno. Uvjeti za mirovinu se mijenjaju iz godine u godinu, minimalna dob za odlazak u mirovinu se stalno povećava, tako da već sada postoji osjećaj kako će s radnog mjesta otići ravno na groblje.

Ovakva situacija je tempirana bomba

“Razmišljanje o tome što će se dogoditi ako ne poradimo na svim tim problemima, gotovo je užasno. Ako doista ne riješimo većinu problema, doći će do velikog ekonomskog sloma i masivne depresije. Nadam se da će s odrastanjem velikog broja ljudi, doći do prekretnice”, rekla je Rachel Laurence iz Zaklade New Economics.

Kao što je ekonomistica Laurence istaknula, cijela ekonomija je osiromašena dugovima. Cijela generacija ljudi ne može dignuti hipoteku i kupiti nekretninu za sebe i djecu, a plaće su uporno i nepravedno male iako se ekonomija oporavlja, situacija bi se trebala gledati kao tempirana bomba.
 
(telegram.hr)