Nestabilnost regije? Građanski ratovi? Diktatorski režimi? Siromaštvo? – nabrajajući, mogli bismo reći da su to sve uzroci izbjegličke krize. Možemo li tome pridodati još jedan, možda i najvažniji, faktor, kojeg smo smetnuli s uma? Klimatska promjena je također imala svoj utjecaj na ovakav razvoj događaja

Spomenimo da također postoje studije koje vrlo konkretno povezuju dugogodišnju jaku sušu u Kaliforniji s globalnim zagrijavanjem. Tamo naravno nije došlo do vala izbjeglica, ali izaziva ozbiljne probleme.

Prema Internal Displacement Monitoring Centre (IDMC), centru za migracije, u periodu od 2008.-2014, godišnje se preselilo oko 25 milijuna ljudi s jednog mjesta na drugo zbog klimatskih nepogoda. Oko 80% uzroka migracija su hidro-klimatske nepogode (oluje, poplave, erozija tla, nedostatak pitke vode).

U 2014. godini, 38 milijuna ljudi se preselilo zbog političkih nestabilnosti. Prema podacima IDMC-a, postoji neraskidiva poveznica između sociopolitičkih i klimatskih migracija.

Bliski Istok se suočio s jednom od najvećih zatopljenja u svojoj povijesti u periodu od 2007.-2010. Priča sa Sirijom počinje 2006. godine, kada je počela velika suša u toj zemlji, a trajala je do 2011. Suša koja je pogodila Siriju, trajala je dulje od svih predviđanja te se nije mogla objasniti prirodnim promjenama u klimi. Oko 85% stoke umire, a polja Halaby papričice nestaju, žargonski kazano, preko noći Sirijski predsjednik, Bashar al-Assad nije dao nikakve naknade običnim farmerima koji su najbrojniji, već je dijelio novčane kompenzacije politički podobnima.

Tijekom velike suše, milijun i pol Sirijaca je ostalo bez svojih usjeva i bili su primorani odseliti u velike gradove. Na unutarnju građansku pobunu se nadovezuje Assadovo ubijanje vlastitog naroda te izbija građanski rat.

Nedavno je javnosti predstavljen izvještaj “A New Climate for Peace: Taking Action on Climate and Fragility Risks” koji je za G7 sastavio međunarodni konzorcij nevladinih i međuvladinih organizacija, koje se bave globalnom sigurnosti.

Izvještaj zaključuje da spriječavanje klimatskih promjena mora postati vrhunski prioritet vanjskih politika jer one znatno pojačavaju i umnažaju lokalne i regionalne sukobe i globalne sigurnosne prijetnje. Spominje aktualne konflike u Siriji, Maliju i Etiopiji. Spriječavanje klimatskih promjena mora se povezati s poticajem razvoja i građenjem mira.

Dan Smith, glavni tajnik organizacije International Alert, istovremeno upozorava da treba odbaciti jednostrane nazive kao “klimatski rat”, koji se počeo koristiti za sukob u Darfuru, jer zanemaruje sve druge čimbenike koji dovode do sukoba i rata.

Izvještaj predlaže uvođenje globalnih procjena rizika, ograničavanje fluktuacija cijena hrane, rast rezervi hrane i poboljšanje prekogranične suradnje u upravljanju vodama.

Ministri vanjskih poslova G7 u travnju su osnovali radnu grupu koja treba proučiti te prijedloge.

Suša izazvana globalnim promjenama pridonijela je izbijanju građanskog rata u Siriji, pokazuje nova studija. Prema raznim analizama, konflikt je potaknut složenom smjesom socijalnih, političkih, ekonomski i ekoloških čimbinika.

Studija “Climate change in the Fertile Crescent and implications of the recent Syrian drought”, objavljena u američkom “Proceedings of the National Academy of Sciences”, zaključuje da su čovjekom uzrokovane klimatske promjene također utjecale. Višegodišnja suša koja je počela 2006. bila je katalizator sukoba. Vjerojatnost takvih dugotrajnih suša zbog klimatskih je promjena dva do tri puta veća.

Naravno da suša nije sama uzrok rata, niti se odgovornost za može otkloniti od političkih i diplomatskih promašaja.

Veliki utjecaj imalo je i prekomjerno korištenje podzemne vode tijekom prethodnih desetljeća, uz nedovoljno učinkovite metode natapanja.

Sirija se nalazi u pojasu relativno vlažne i plodne zemlje na Srednjem Istoku, poznatom kao “plodni polumjesec”. [Prostor gdje su nastale prve ljudske civilizacije.] Gotovo sva kiša u Siriji pada tijekom šest mjeseci između studenoga i travnja.

Od 2006. do 2010. trajale su najgore višegodišnje suše od 1940.. Uz povišene temperature, to je imalo dramatične posljedice za poljoprivredu. Zima 2007.-2008. bila je najsuša otkad postoje podaci. Urod ječma pao je za 67%, a pšenice za 47% u odnosu na prethodnu godinu.

Žitarice su se morale uvoziti, a vlada je ukinula subvencije za hranu i gorivo, pa su cijene hrane više nego udvostručene. U pet godina, oko 1,5 milijuna seljaka napustilo je zemlju i otišlo u gradove. Tome treba pridodati dolazak izbjeglice iz Iraka, kojih ima između 1,2 i 1,5 milijuna.

Prenapučenost i nezaposlenost u gradovima doveli su do rasta kriminala i nemira, ali vlada nije poduzela adekvatne mjere. Konačno su nemiri prerasli u pobunu i građanski rat.

U časopisu “Middle Eastern Studies” objavljen je članak Francesce de Châtel sa Sveučilišta Radboud (Nizozemska), o utjecaju suše u razdoblju 2006.-2010. na izbijanje građanskoga rata u Siriji. Nije toliko važna sama suša, koliko promašaj vlade da odgovori na humanitarnu krizu, što je bio jedan od okidača pobune.

Po njenom sudu, sadašnja situcija je kulminacija 50 godina pogrešnog upravljanja vodom i zemljištem. Nepoputljivi pritisak da se poveća poljoprivredna proizvodnja i proširi navodnjavanje učinio je kreatore politika slijepim na granice resursa; pretjerana ispaša uzrokovala je širenje pustinja; ukidanje subvencija za dizel gorivo i mineralna gnojiva povećalo je siromaštvo na selu, te su mnoge porodice ostavile svoja imanja da bi potražile posao u gradu.

Veza između klimatskih promjena i lokalnih etničkih i vjerskih konflikata vidljiva je u Darfuru. Zbog učestalih sušnih godina, zaoštreni su sukobi za zemlju između stočara i poljodjelaca. Plemenske i religijske podjele sekundarne su u tom konfliktu. A od dostignuća moderne civilizacije najdostupniji su kalašnjikovi, pa ima puno više žrtava nego što je prije bilo.

Sad se slična stvar događa na granici između Bangladeša i Indije.

Jared Diamond u knjizi “Slom” ukazuje da postoji povezanost između genocida u Ruandi i prevelike napučenosti, koja je dovela do ekološke krize. Slično se spominje za Darfur, gdje su učestale sušne godine pojačale sukobe stočara i ratara za plodnu zemlju.

Savjetnička tvrtka za analizu rizika “Maplecroft” izdala je novo izdanje svojeg “Climate Change and Environmental Risk Atlas”. Identificira 32 zemlje u Africi i južnoj i jugoistočnoj Aziji u kojima bi nestašica hrane, povezana sa sušom i drugim prirodnim nesrećama mogla dovesti do pojačanih pobuna i ojačati ekstremističke grupe, kao što je radikalni islamistički pokret Boko Haram u Nigeriji. Nevolje mogu pogoditi područja u kojima živi dvije milijarde ljudi.

Nesigurnost prehrane i rast cijena hrane bile su među uzrocima “Arapskog proljeća”, naračito u Egiptu, kao i aktualnog sukoba u Siriji.

Studija je predočena u okviru rada znanstvenika i predstavnika vlada, koji su se ovog tjedna okupili u Kopenhagenu, radeći na finalnoj, sintetičkoj studiji IPCC o klimatskim promjenama, na osnovu tri studije objavljene u posljednjih 12 mjeseci. Finalni dokument bit će objavljen 2. studenoga.
 
(ekoloskaekonomija.wordpress.com/uredio:nsp)