Preko milijun nezaposlenih Amerikanaca dobiti će najstrašniji novogodišnji “poklon”. Ostati će bez naknade za nezaposlene.

Vidite, republikanci u Kongresu tvrde da ako poslije višemjesečnog traženja niste našli posao, to je sigurno zato što se ne trudite dovoljno. Dakle, potreban vam je dodatni poticaj u vidu čistog očaja.

Kao rezultat toga, muke nezaposlenih, koje su ionako strašne, postat će još gore. Naravno, oni koji imaju posao su u mnogo boljoj situaciji. Međutim, uporna slabost tržišta rada odražava se i na njih. Dakle, hajde da popričamo o mukama zaposlenih…

Neki ljudi vas pokušavaju uvjeriti da su radni odnosi isti kao svaka druga tržišna transakcija; radnici imaju nešto na prodaji, poslodavci žele kupiti ono što oni nude, i onda se jednostavno dogovore. Ali svatko tko je ikada radio u stvarnom svijetu – ili tko je makar pročitao strip Dilbert – zna da nije tako.

Činjenica je da zaposlenost obično podrazumijeva odnos podređenosti: imate šefa koji vam naređuje što da radite i ako odbijete, možete biti otpušteni. To ne mora biti loše. Ako poslodavci cijene svoje radnike, neće postavljati nerazumne zahtjeve. Ali to nije jednostavna transakcija. Postoji onaj country hit pod nazivom “Take This Job and Shove It” (Gonite se i ti i tvoj posao). Ne postoji i nikad neće postojati pjesma pod nazivom “Gonite se i ti i tvoja roba široke potrošnje”.

Dakle, radni odnos je odnos snaga, a visoka nezaposlenost je znatno oslabila ionako slab položaj radnika u tom odnosu.

Zapravo možemo kvantificirati tu slabost posmatrajući stopu ostavki – mjesečni postotak radnika koji dobrovoljno napuštaju radno mjesto (za razliku od otpuštanja). Očigledno, ima mnogo razloga zašto netko može napustiti posao. Ostavka, međutim, predstavlja rizik; ukoliko već nema novi posao koji ga čeka, radnik ne zna koliko dugo će mu vremena trebati da pronađe novi posao i kakav će taj posao biti u usporedbi sa starim.

A rizik ostavke je mnogo veći kada je nezaposlenost visoka i kad ima mnogo više ljudi koji traže posao nego što ima radnih mjesta. Kao rezultat toga, očekivalo bi se da stopa ostavki raste u vrijeme gospodarskog rasta i pada tijekom recesije – što se zaista i događa. Ostavke su pale tijekom recesije 2007-09., i samo su se djelomično obnovile, što je odraz slabosti i neadekvatnosti američkog ekonomskog oporavka.

Sada razmislite što ovo znači za pregovaračku snagu radnika. Kada je gospodarstvo jako, radnici su snažni. Mogu otići ako su nezadovoljni tremanom poslodavca i znaju da će brzo pronaći novi posao ako ih on otpusti. Međutim, kad je gospodarstvo slabo, radnici imaju vrlo slabe karte i poslodavci su u poziciji da ih više opterećuju, manje plaćaju, ili i jedno i drugo.

Ima li nekih dokaza da se to događa? I kako se događa? Ekonomski oporavak je, kao što sam rekao, bio slab i neadekvatan, ali sav teret ove slabosti nose radnici. Dobit poduzeća se survala tijekom financijske krize, ali se brzo obnovila i nastavila se uvećavati.

U ovom trenutku, profiti poslije oporezivanja su više od 60% posto veći nego što su bili 2007., prije izbijanja recesije. Ne znamo u kojoj mjeri se ova bujica profita može objasniti faktorom straha – mogućnošću pritiskanja radnika koji znaju da nemaju gdje otići. Ali to mora biti barem dio objašnjenja. U stvari, moguce je (mada ne i izvjesno) da korporativnim interesima zapravo više odgovara djelomično depresirano gospodarstvo nego puna zaposlenost.

Štoviše, mislim da nije pretjerano reći da ova realnost djelomično objašnjava zašto je naš politički sustav okrenuo leđa nezaposlenima. Ne, ne vjerujem da postoji tajna zavjera direktora koji potajno rade na slabljenju gospodarstva. Ali mislim da se glavni razlog zašto smanjenje nezaposlenosti nije politički prioritet ogleda u tome što je ovo stanje grozno za radnike, ali je korporativnoj Americi sasvim dobro.

Kad jednom ovo shvatite, shvatit ćete i zašto je tako važno da se ovi prioriteti promjene.

U posljednje vrijeme vodi se čudna rasprava među progresivcima, gdje neki tvrde da populizam i osude nejednakosti predstavljaju skretanje pažnje, i da umjesto toga proritet treba biti puna zaposlenost. Međutim, kako su već istaknuli neki vodeći progresivni ekonomisti, i sama puna zaposlenost je populističko pitanje: slabo tržište rada je glavni razlog zašto radnici gube moć, a prevelika snaga korporacija i bogatih je glavni razlog što ne činimo ništa za nova radna mjesta.

Preveliki broj Amerikanaca trenutno živi u klimi ekonomskog straha. Postoje mnogi koraci koji se mogu poduzeti da se takvo stanje okonča, ali najvažnije je da se radna mjesta vrate na dnevni red.
 
 

(pescanik.net/uredio:nsp)

 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16413"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ako ste na faksu upravo sada, vjerojatno ćete ili biti nezaposleni ili raditi posao koji samo zahtijeva srednji stupanj obrazovanja, kada diplomirate.

Istina je da je američko gospodarstvo nije ni blizu proizvodnje dovoljno radnih mjesta za horde novih College diplomanata koji ulaze u radnu snagu svake godine.

U 2011, 53 posto svih Amerikanaca sa stupnjem prvostupnika mlađe od 25 godina su nezaposleni ili podzaposleni. Milijuni na milijune mladih College diplomanata osjećaju kao da ih je sustav potpuno iznevjerio.

Oni su naporno i teško radili u školi čitav život, otišli su u ogromne iznose duga kako bi se dobili fakultetsko obrazovanje,za koje su im rekli da “moraju imati” kako bi dobili dobar posao, ali nakon diplome su otkrili da ima samo nekoliko dobrih radnih mjesta za velike valove College diplomanata koji su ušli u “stvarni svijet” za zapošljavanje.

Diljem Amerike, Colledge studenti se mogu naći kao konobari, okretači pljeskavica i kao radnici iza kase u maloprodaji. Nažalost, slika zapošljavanje u Americi ne idući u dobiti značajno bolji u skorije vrijeme.

Diljem Sjedinjenih Država, “radna mjesta srednje klase” zamjenjuju se “radnim mjestima niskih prihoda” i mladi diplomanti se povrijeđeni ovom tranzicijom više od gotovo bilo koga drugog.

Masivni broj mladih College diplomanata sada rade poslove koji čak i ne zahtijevaju visok stupanj obrazovanja. Neke od statistika o mladim College diplomanatima su apsolutno zapanjujuće. Citiramo  nedavni CNBC članak ….

U posljednjih godinu dana, više je vjerojatno da će te biti zaposleni kao konobar, konobarica, pomagač prodavačima hrane, nego kao inženjeri, fizičari, kemičari i matematičari zajedno (100.000 naspram 90.000). Više je poslova u uredu koji se odnosi na poslove kao što je recepcionar ili službenik za isplate, nego u svim IT stručnim poslovima (163.000 u odnosu na 100.000).

Možete li zamisliti nekoga tko je stvarno teško radio tijekom cijele sredne škole i fakulteta, i uvijek se zalagao za dobre ocjene, a zatim je završio kao konobar u kafiću?

Nažalost, mnogi marljivi studenti Colledge-a ne mogu, čini se, pronaći pristojan posao, bez obzira koliko teško oni pokušavali. Slijedi jedan primjer iz spomenutog CNBC članka ….

“Ja uopće ne znam što da tražim”, kaže Michael Bledsoe, koji je opisao mjesece neuspješnog traženja posla, dok je služio klijente kavane u Seattle-u. 23-godišnjak diplomirao je 2010. godine stupanj kreativnog pisanja.

U početku se nadao da će njegov fakultetsko obrazovanje stvoriti prilike za posao, Bledsoe je stagnirao tri mjeseca prije nego je konačno uzeo posao kao konobar u kafiću,i na ovoj poziciji je posljednje dvije godine.
U početku je slao tri ili četiri zamolbe na dan. No, rekao je Bledsoe, poslodavci preispituju njegov nedostatak iskustva ili praktične vrijednosti njegovog fakulteta. Sada šalje životopis  i molbu za posao jednom svaka dva tjedna ili tako nekako.

Američko gospodarstvo se ne proizvodi dovoljno radnih mjesta za svakoga u ovom trenutku.

Glavni mediji nam ne žele reći da nezaposlenost ide dolje, ali istina je da se postotak radno sposobnih Amerikanaca koji su zaposleni ne raste.
U ožujku 2010., 58,5 posto svih radno sposobnih Amerikanaca je imalo posao.
U ožujku 2012., 58,5 posto svih radno sposobnog Amerikanaca imalo posao.

Da li to zvuči kao poboljšanje? Naravno da ne.

Da li vam zvuči kao da se to već događa u Hrvatskoj? Prosudite sami
 
članak u cjelini možete pročitati OVDJE
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8359"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]