Neuroznanstvenici sa Harvarda identificirali su skupinu neurona u mozgu koja priprema tijelo za konzumaciju hrane i pića

Ovi neuroni oslobađaju brzo reagirajući hormon koji se širi cijelim tijelom u kratkom vremenu prije nego što nešto pojedete ili popijete.

Članak iz BIDMC News-a navodi da bi ovo otkriće moglo dovesti do boljeg razumijevanja prejedanja.

Istraživači su proučavali moždane veze koje nadgledaju unos hrane i vode. Nadzirali su aktivnost neurona koja reguliraju unos vode na temelju onoga što mozak percipira, a ne ono što tijelo “osjeća” što mu treba.

Studija pokazuje da se naša tijela počinju pripremati prije obroka kad iznenada naiđemo na hranu ili vodu.

Autor i asistent profesor Mark Andermann teoretizirao je kako ovaj problem može dovesti do prejedanja ili pretjerivanja s odgovarajućim posljedicama.

On i njegovi kolege istraživači iz centra Beth Israel Deaconess Medical Center (BIDMC) pratili su aktivnost neurona koji su oslobodili horom vazopresin. Anti-diuretički hormon, vazopresin pomaže u reguliranju ravnoteže tekućine u tijelu smanjenjem uriniranja.

Jedenje ili pijenje tekućine može mijenjati relativnu koncentraciju vode u odnosu na sol u ljudskom tijelu. Vasopresin je važan spoj za održavanja ove ravnoteže.

Veze u mozgu reguliraju glad i žeđ održavanjem ravnoteže između vode i soli u tijelu

Andermannov korespodent, profesor Bradford B. Lowell, objasnio je vitalnu važnost održavanja koncentracije vode i soli izvan stanica.

Rekao je da će ljudsko tijelo imati više vremena za upravljanje balansom tekućine ako mozak može predvidjeti koliko će se vode uskoro dodati.

Veze u mozgu koje oslobađaju hormon vazopresin osiguravaju jednu vrstu brze kontrole koja učinkovito može regulirati količinu vode u tijelu.

Njihovi pokusi uključivali su nekoliko modela miševa. Andermann i Lowell lišili su glodavce pristupa pitkoj vodi. Oni su pratili aktivnost neurona koji otpuštaju vazopresin kada su napokon dali vodu žednim laboratorijskim životinjama.

Istraživači su izvijestili da je aktivnost tih neurona pala poput kamena u roku od nekoliko sekundi kod miševa koji su ugledali vodu. To se dogodilo prije nego što su žedne životinje uzele prvi gutljaj vode.

Zabilježeno je da su iste veze u mozgu imali oštru promjenu u aktivnostima gotovo odmah nakon uočavanja i mirisanja hrane. Međutim, povećanje se dogodilo samo nakon što je hrana bila konzumirana, a ne prije konzumacije.

Ovaj kontrast u vremenu dovodi istraživače da vjeruju da su veze u mozgu zadužene za reakciju na vodu odvojene od veza odgovornih za reakcije na hranu.

Lowell je rekao da je ovo brzo reguliranje živčanih neurona i vazopresinskih neurona novo otkriće. Unatoč njezinoj novosti, može se primijeniti na sve oblike homeostatske kontrole, gdje tijelo nastoji postići i održati zdravu ravnotežu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svi to činimo – znate, žalimo se u svezi ljudi ili situacija u našem životu

Mi to možemo čak zvati “ventiliranje” u nastojanju da bi se prikrilo naše žaljenje, ali kad se sve svodi na to, onda oboje postaju isto ponašanje.

Na površini, kritiziranje se može činiti bezopasnim – možda čak i korisno, kao odzračivanje, može učiniti da se osjećamo bolje – ali gunđanje može imati ozbiljne fizičke i psihičke posljedice.

Samo društvo čini da potiče gunđanje – mi se žalimo na rad i da smo preopterećeni, mi se žalimo na nedostatak vremena i prezaposlenosti da bi uživali ​​u životu, mi se žalimo na politiku (omiljena slobodna aktivnost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti za mnoge), možemo se žaliti na članove obitelji i probleme, mi se možemo žaliti na nedostatak sna i osjećaj iscrpljenosti, i volimo se žaliti kad smo bolesni – popis ide i dalje i dalje ….

Čak i ako se mi sami ne žalimo mnogo, svi znamo da ljudi koji se neprestano se žale iscrpljuj našu energiju i oni su uvijek “negativne babe”.

Dakle, kako žaljenje, kukanje i gunđanje utječe na nas?

Iz perspektive mozga “sinapse koje su spojene zajedno, gore zajedno” – to je osnovna premisa neuroznanosti. Svaki put kada se žalite, vi potkrepljujete i osnažujete taj spoj i omogućujete da se lakše aktivira. Ako se žalite dovoljno često, to može postati vaša osnovna značajka. Negativne misli rađaju više negativnih misli i lako možete pasti u ciklus negativnog razmišljanja i kroničnog kritiziranja.

Osim toga, bijeda voli društvo, pa nezadovoljnici imaju tendenciju imati prijatelje koji se žale, što dodatno pojačava uzorak.

Nezadovoljnici također utječu na ljude oko sebe. Jeste li ikada suosjećali i dijelili svoja osobna slična iskustvo kada vam se netko žali o nečemu specifičnom? To se može dogoditi lako i nenamjerno, čak i na najmanje jadikovanje i većini pozitivnih osoba.

Ponekad to može dovesti do dugog razgovora koji se sastoji isključivo od pritužbi, tj. usmjerenih na politiku u negativnom smislu ili straha i gnjeva što se događa u svijetu. Zapitajte se, kako se osjećate nakon toga?

Dugotrajno kritiziranje i željenje dovodi do stresa, a dobro je dokumentirano da nas dugotrajan stres dovodi do bolesti: slabljenje imunološkog sustava, povećanje krvnog tlaka, čime se povećava rizik od srčanih bolesti, pretilosti i dijabetesa, a uzrokuje i mnoštvo drugih bolesti.

Znanstvenici već godinama znaju da povišene razine kortizola (hormona stresa) utječu na učenje i pamćenje, slabljenjem imunološkog sustava i gustoće kostiju, promiču debljanje i bolesti srca i povećavaju krvni tlak i kolesterol. Kronični stres i povišene razine kortizola povećavaju rizik od depresije i mentalnih bolesti, i nižeg životnog vijeka.

Kako zaustaviti žaljenje i kritiziranje

Biti čovjek, međutim, možda si morate dati oduška s vremena na vrijeme, pa evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da se izbjegne prekomjerno jadikovanje:

Uzmite si vremena da se ohladite i odmaknute od svega što vas muči, tako da možete ublažiti svoje emocije / bijes. Pokušajte duboko disanje, ići u šetnju u prirodu, ići u teretanu, meditirati, ili učiniti nešto zabavno ili opuštajuće da se smirite.

Zapišite ono što vas muči – pisanje nam pomaže da bolje razumijemo zašto smo uznemireni i može nam pomoći da vidimo situaciju sa uravnoteženije perspektive.

Preuzmite odgovornost za svoj dio problema; ne samo kriviti druge osobe kao zločince. Što možete naučiti iz toga? Što će vas ova situacija naučiti? Introspekcija je korisna za pronalaženje ravnoteže i u biti otvorena za rješenje ili određivanje da je to najbolje da se pusti u ovom trenutku.

Ako trebate oduška, neka slušatelji znaju kada ćete početi, tako da se oni mogu sami pripremiti na vaše jadikovke.

Ukratko – to je vrlo važno, jer ljudska bića imaju tendenciju pričati priče u kojima samo stenju i uzdišu.

Najbolje da kada se jednom krenete žaliti ne radite to više od 2 minute kako bi se izbjegli dramu i odbacivanje. Pitajte svog slušatelja da intervenira nježno, ali čvrsto se zaustaviti ako prijeđete jadikovku preko 2 minute – oboje ćete biti zahvalni.

Sjetite se da gunđanje utječe na energiju, raspoloženje, moždanu aktivnost, i razine stresa. Ako trebate oduška, održavajte ga kratko i slatko, radi svih – pogotovo radi sebe.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Da li vaši geni, više nego odgoj, određuju da li ćete postati zločinac? Adrian Raine je tako vjerovao – i razbijanje tog tabua ga je postavilo u koliziju sa svijetom znanosti

Godine 1987, Adrian Raine, koji sebe opisuje kao neurokriminologist, je preselio iz Britanije u SAD-u. Njegova emigracija je bila potaknuta sa dvije stvari. Prvi je bio osjećaj lupanja glavom o zid. Raine, koji je odrastao u Darlingtonu, sada je profesor na Sveučilištu u Pennsylvaniji, bio je istraživač biološke osnove za kazneno ponašanje, sa odjecima nacističke eugenike, koja je možda bila najveći tabu svih akademskih disciplina.

U Velikoj Britaniji, uzroci kriminala su mogli biti isključivo socijalne i ekološke naravi, rezultat narušenog ili osiromašena odgoja, prije nego kobne i genetske prirode. Za sugeriranje drugačijeg, ako je Raine osjećao da je primoran, nakon što je studirao pod mentorstvom Richard Dawkinsa i bio uvjeren u “sveobuhvatni utjecaj evolucije na ponašanje”, njegovo istraživanje je bilo osuđeno na propast zbog nepostojanja financiranja. U Americi, se činilo da postoji više otvorenosti uma po tom pitanju pitanje i, kao rezultat toga, više novca kako bi to istražiti. Tu je još jedan dobar razlog zašto je Raine došao u Kaliforniju: bilo je više ubojica za istraživanje nego što ih je bilo kod kuće.

Kad Raine počeo raditi snimke mozga kod ubojica po američkim zatvorima, bio je među prvim znanstvenicima koji su primijenili razvoj znanosti skeniranja/slikanja nasilničkog kriminalnog mozga. Njegova najopsežnija studija u 1994. godini, bila je tek mali primjer istraživanja mozga ubojice. On je proveo PET [Pozitronsku emisijsku tomografiju] skeniranje mozga 41 osuđenih ubojica, te ih usporedio sa “normalnim” mozgom kontrolne skupine od 41 ljudi slične dobi i profila.

Međutim slike u boji, su pokazale metaboličke aktivnosti u različitim dijelovima mozga, i šokirala ga kada je usporedio slike. Konkretno, mozgovi ubojica su pokazali ono što se činilo značajnim – smanjenjem razvoja prefrontalnog korteksa “izvršne funkcije” mozga, u usporedbi sa kontrolnom skupinom normalnih ljudi.

Napredak razumijevanja neuroznanosti je sugerirao da bi takav nedostatak rezultirao povećanom vjerojatnošću broja ponašanja: manja kontrola nad limbičkim sustavom koji generira primarne emocije poput ljutnje i bijesa, veću ovisnost prema riziku, smanjenje samokontrole, i loša sposobnost rješavanja problema, sve osobine koje bi mogle biti preduvjet za nasilje.

Čak i prije dva desetljeća, to su bili nalazi koji su se teško objavljivali. Međutim kad je Raine predstavilo daleko manje kontroverzni rad iz 1994, pokazalo se da je kombinacija komplikacija pri rođenju i rano odbacivanje od strane majke kod beba imala značajnu korelaciju s pojedincima koji postaju nasilni prijestupnici 18 godina kasnije, i takvo istraživanje je bilo osuđeno kao “rasističko i ideološki motivirano”, prema časopisu Nature, bio je jednostavno snažan dokaz da se “da će se galama koja okružuje pronalaženje bioloških uzroka socijalnih problema …nastaviti”.

Isto tako, kada je, prije 15 godina, na nagovor svog prijatelja Jonathan Kellermana, dječjeg psihologa i pisca romana o zločinima, Raine je pokušao sastaviti prijedlog za knjigu o nekim svojim znanstvenim spoznajama, niti jedan izdavač ga nije htio objaviti. Ta knjiga, pod nazivom Anatomija nasilja, jasno govori, na temelju dokaza njegovog 35-godišnjeg istraživanja, se tek sada pojavila.

Razlog za to kašnjenje je čini se u oprečnom ideološkom animozitetu. Za sve Raine je čvrstina, njegova disciplina “neurokriminologija” i dalje je za neke povezana s 19. stoljeća Freneologijom, uvjerenja da kriminalno ponašanje proizlazi iz narurušene organizacije mozga što se vidi po obliku lubanje. Ideju je prvi put predložio neslavni Franz Joseph Gall, koji je tvrdio da su identificirali prerazvijen ili nerazvijen mozak je onaj koji izazva poseban karaktera: destruktivnost, pohlepa i tako dalje, koje su prepoznatljive od strane frenologa prema izraslinama na glavi. Frenologija bila je vrlo utjecajna u kaznenom zakonu Sjedinjenih Američkih Država i Europi sredinom 1800-ih, a često se koristila kako bi podržala surovu rasnu i klasnu borbu i stereotipe kriminalnog ponašanja.

Podjeljeno razmišljanje se dalje razvijalo i 1876. godine Cesare Lombroso, talijanski kirurg, nakon što je proveo obdukciju serijskog ubojice i silovatelja. Lombroso je otkrio šuplji dio mozga ubojice, gdje je trebao biti mali mozak, iz kojeg je predložio da su nasilni kriminalci manje razvijenija ljudska vrsta, opet prepoznatljivi prema majmunolikim fizičkim karakteristikama. Politička manipulacija takvim hipotezama u pokretu eugenike na kraju su viđeni u cijelosti izvan zakona i bili su diskreditirani.

Kao jedan rezultat, nakon drugog svjetskog rata, kriminal je postao povezan s gospodarskim i političkim čimbenicima, ili psihičkih poremećajima, ali ne i na biologiji.

Raine nipošto nije usamljen u tom argumentu, iako mu je vrlo čitljiva knjiga služila kao dragocjen premaz za obje znanosti i etičkih pitanja. Kako je polihistor David Eagleman, direktor neuroznanosti i prava na Baylor Sveučilištu u Teksasu, nedavno je istaknuo da je znanje u ovom području napredovalo do točke u kojoj je perverzno da bi se poricalo.

Što nam je činiti, Eagleman se upitao, s činjenicom da “ako ste nositelj jedne određene skupine gena, vjerojatnost da ćete počiniti nasilničko kazneno djelo je 4X veće ako vam nedostaju ti geni. Imate 3X veću vjerojatnost da ćete počiniti razbojništvo, 5X veću vjerojatnost da počinite napad, 8X vjerojatnije da će biti uhićen zbog ubojstva i 13X vjerojatnije da ćete biti uhićen zbog seksualnog djela. Velika većina zatvorenika nose te gene, 98,1% zatvorenika smrtne kazne ih posjeduje … Možemo li iskreno reći da nositelji tih gena imaju isti raspon izbora njihovog ponašanja kao i oni koji ih ne posjeduju. A ako oni to ne učine, oni bi trebao biti osuđen i kažnjen od strane istog standarda?”

Danas već pravni braniteljski timovi, osobito u SAD-u, koristite slike skeniranja mozga i neuroznanost kao olakotni dokaz na suđenjima nasilnim kriminalcima i seksualnim prijestupnici. U tom smislu, Raine smatra pravilnim da se javna rasprava o implikacijama njegove znanost trebala odavno desiti.

“Kad otkrijete mozak koji izgleda kao mozak serijskog ubojice, morate malo stati” kaže on. A tu su i drugi faktori: uvijek imaju izrazito nizak broj otkucaja srca (što su njegova istraživanja pokazala kao vjerniji pokazatel za nasilje nego, recimo, pušenje kao uzrok raka pluća).

Kad je Raine počeo istraživati ​​tu temu sve više, on je počeo gledati razlog zašto je postao istraživač nasilničkog kriminalnog ponašanja, a ne nasilni kriminalac. (Nedavne studije ukazuju da ga je njegova biologija jednako tjerala prema drugim karijerama – protueksplozivnog stručnjaka, korporativnog izvršitelja ili novinara – zanimanja koja privlače osobe s tim “psihopatskim osobinama”). Unatoč svojoj neobičnoj strukturi mozga, on nije imao nizak IQ koji je često uobičajan kod ubojica, ili bilo kakva kognitivna disfunkcija. Ipak, kako je on radio četiri godine intervjuiranja ljudi u zatvoru, puno vremena je razmišljao: što me zaustavilo da budem sa njihove strane rešetaka?

Ostaje pitanje, međutim, da ako ti “biomarkeri” postoje, i imaju utjecaja – i vi počinjete vidjeti dokaze kao neosporne – što onda učiniti s njima?

Možda smo trebali učiniti ništa, jednostavno ih ignorirati, pretpostavljamo, kada je riječ o kriminalu, da svaki pojedinac ima više manje isti mozak, isti kapacitet za donošenje moralnih odluka, kao što mi svi radimo sada. Kako Raine predlaže: “Sociolog bi rekao da ako se usredotočimo na ovim biološkim stvarima, ili ih čak priznamo, odmah skidamo pažnju sa uzroka kriminalnog ponašanja – siromaštva, lošeg susjedstva, slabe prehrane, nedostatak obrazovanja i tako dalje. Sve stvari koje treba promijeniti. I to je točno problem. To je razlog zašto su se društveni znanstvenici borili za ovu znanost toliko dugo”.

No, ako je neuronsko skeniranje postane rutina, i neuroznanost preciznija, neće li tada doći do točke u kojoj najviše nasilničkog ponašanja – npr. kod Bostonskog bombardera, recimo, ili ubojice iz Newtowna – tvrditi  na sudu kao bolest, a ne kazneno djelo ?

No, onda je dalje misao, da ukoliko ne budete mogli vidjeti kriminala kao biološka bolest, gdje se osjećaj osvetoljubive pravde postolje?

Ako neuroznanosti postavlja sve više pitanja kao što odgovara o krivnji nakon što je zločin počinnjen, što o svojoj ulozi u prevenciji kriminaliteta? Evo, pitanje na koje nitko ne može odgovoriti. “Ako znanost može predvidjeti sa 100% sigurnošću tko će počiniti nasilan zločin, da li bi bilo legitimno djelovati prije nego što je nteko počino taj zločin? Ja bih se reći da smo u liberalnom društvu ljudskih bića, a ne životinja, moj odgovor na vaše pitanje bio bi ‘ne’.”

Na kraju svoje knjige, Raine predlaže različite moguće Orwellianske budućnosti takve znanosti, etički “sklizak teren” intervencija koje u konačnici zamišlja društvo koji ocjenjuje biološki rizik od svih pojedinaca 

Možda je i ne previše neostvarivo zamisliti da će takvi skenovi jednog dana biti kao rutina uz program cijepljenja; no veće je pitanje što će biti i kako ćemo početi reagirati na te rezultate.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(guardian.co.uk, youtube.com/uredio: nsp)

Pucnjava u SAD-u, Colorado, Aurora; James Holmes je otvorio vatru na premijeri filma Batman. On je student medicine na Sveučilištu u saveznoj državi Colorado, koji je spremao doktorat iz neuroznanosti, javlja ABC News. Šta se zapravo događa ?

Kao dio napada, Holmes je ofarbao svoju kosu u crveno kao “Joker”, Batmanovog  neprijatelja u crtćima nadahnutog filma Batman serijala.

Prema novinskim izvješćima, ovo naglo nasilno divljanje je potpuno izvan granica ponašanja kako se inače ponašao James Holmes, koji je opisan kao “stidljiv”.

The New York Times je izvjestio:

Billy Kromka, pre-med student na University of Colorado, Boulder, koji je radio s gospodinom Holmes-om tri mjeseca preko ljeta ljeto prošle godine kao znanstveni novak u laboratoriju u kampusu Anschutz Medical. G. Kromka je rekao da je iznenađen kad je doznao da je Mr. Holmes osumnjičeni za pucnjavu. “To je bio šokantno, jer ne postoji uopće način na koji sam mislio da bi on mogao imati kapacitet počiniti ovakav zločin”, rekao je on. ( http://www.nytimes.com/2012/07/21/us/colorado -centar-shooting.html? stranica … )

“On je provodio veći dio svog vremena uronjen u računalo, često sudjelujući u ulozi igranja online igara …”

Tu je pretpostavka da je James Holmes možda bio uključen u istraživanje neuroznanosti kontrola uma MKULTRA (upravljanje mislima) i završio je uključen na dubinama na kojima on nikada nije predviđao. Njegovi postupci jasno pokazuju čudan odmak od stvarnosti, što znači da nije bio pri zdravoj pameti. To se obično može samo  ostvariti kroz drogu, hipnozu ili traume (a ponekad i sve tri).

Njegovo ponašanje se ne poklapa

Njegovo ponašanje već otkriva šture nedosljednosti koje propituju mainstream mediji u svezi objašnjenja događaja. Na primjer, on je otvorio vatru na nevine ljude, ali onda  se mirno predao policiji bez otpora. “To nije u skladu s idejom “ubiti svakoga”,

Nadalje, on je tada priznao policiji da je njegov stan miniran eksplozivom. Ako ste bili stvarno zlonamjerni Joker koji pokušava ubiti ljude (uključujući i policajace), zašto bi ih upozoriti unaprijed na zamke? To se stvarno ne poklapa.

“Holmes je odveden u pritvor nedugo nakon pucnjave, priopćila je policija, dodajući kako se nije opirao kad je uhićen”, prenosi CBS News ( http://newyork.cbslocal.com/2012/07/20/police -14-mrtvih-u-colorado-… ).

“Nakon njegovog uhićenja, Holmes je rekao policiji o mogućem eksplozivu u njegovoj rezidenciji”. Kada je policija pretraživala njegov stan, otkrili su da je miniran, okolne zgrade su tada evakuiranane, priopćila je policija. Holmes je rekao tehničarima za bombe kako razminirati zapaljive ili eksplozivne materijale na trećem katu gdje se nalazio apartman. Rekao je da bi policija mogla biti tamo neko vrijeme. “

Ako ste ubojica koji ja nabrijan na pustošenje, zašto reći policiji o svojim skrivenim bombama koje ih čekaju u njegovom stanu?

Holmes  je očito bio opremljen “egzotičnom” opremom

Nastavlja se u izvještaju novinara:

“Rekao je da je slika iz unutrašnjosti apartmana bila prilično uznemirujuća i uređaji su bili sofisticirani, dodajući  kako su mine-zamke bile ‘nešto što nikad nisam vidio.” Jedna puška, dva pištolja, nož, neprobojni prsluk, balističkia kaciga, plinski uređaj, gas maska, SWAT vojna odjeća i nepoznate eksplozivne tvari pronađene su u Holmes-ovom automobilu, izjavio je izvor za provedbu zakona. Holmes je tijekom pucnjave nosio plinsku masku i balističku kaciga i prsluk, kao zaštitu za noge, prepone i grlo. “

Drugim riječima, ovaj tip je bio opremljen egzotičnom opremom preko nekog sa vezama u vojsci. SWAT odjeća, eksplozivi, složene mine-zamke … to nije “usamljeni napadač.” To je netko tko je odabran za misiju, s obzirom na opremu koja mu je dana da obavi posao, onda mu je netko isprao mozak preko Interneta.

Šef policije Aurore Dan Oates rekao je da je Holmes-ov apartman bio labirint zapaljivih uređaja. Razminiravanje bi moglo potrajati nekoliko sati ili dana”, prenosi Yahoo News ( http://sg.sports.yahoo .com / blogovi / vidikovac / osumnjičeni-neuroznanost-sc-stu … ).

To nije zločinu iz strasti. To je pomno planiran, dobro financiran i tehnički napredan napad. Tko bi mogli biti iza svega toga? FBI i CIA, naravno ! Koji imaju dugu povijest postavljanja i režiranja sličnih napada, a zatim ih odmah zaustaviti prije nego se  desi još gore. Pogledajte četiri dokumentirane priče o tim činjenicama:

http://www.naturalnews.com/035849_domestic_terror_plots_FBI.html
http://www.naturalnews.com/034325_FBI_entrapment_terror_plots.html
http://www.naturalnews.com/033751_FBI_terrorism.html
http://www.naturalnews.com/035757_FBI_terror_plots_false_flag.html

Kako se potapate u ovim teorijama, ne zaboravite da je FBI priznao da je postavljao terorističke napade, omogućujući oružje i opremu, planirajući mjesto napada, pa čak i plan izvlačenja! To nije teorija urote, to je priznato od strane FBI-a. NYT: Terorističke Urote, planirane od FBI-a ( http://www.nytimes.com/2012/04/29/opinion/sunday/terrorist-plots-help … )

Zagonetni čovjek Holmes nema pozadine

Povrh svega toga, Holmes očito nema podlogu. “On nije na ničijem radaru – doslovno ništa”, rekao je policajac u NYT članka. “Taj tip je pomalo zagonetan. Nitko ne zna ništa o njemu.” ( http://www.nytimes.com/2012/07/21/us/colorado-mall-shooting.html )

G. Holmesova jedina kaznena povijest je prometni prekršaj, priopćile su vlasti. On je zaradio diplomu s odličnim uspjehom u neuroznanosti u 2010 na Univerzitetu California Riverside, a bio je student u neuroznanosti na Sveučilištu Colorado u Denveru u Anschutz Medical kampusu … Trenutno je prikupljao odbijenice nezaposlenosti …

Kako se je nezaposleni student medicine priuštiti $ 20000 vrijednu opremu oružja?

Kako si je nezaposleni student medicine mogao priuštiti sva složena oružja, opremu za sastavljanje bombe, “zapaljive” mine specijalne uređaje, streljiva, nekoliko šaržera, neprobojni prsluk,  zaštita prepona, balistička kaciga, SWAT uniforma i sve ostalo od toga?

Pristojna AR-15 puška košta $ 1000 ili više. ačmarica i pištolj može koštati drugih $ 800 ukupno. Rezervni šaržeri, optika, ….i tako dalje će vas koštati još barem 1.000 dolara na sva tri vatrena oružja. Pancirni prsluk još 800 $, a trošak bombi možete pogađati. Uz svu opremu za tijelo, streljivo, mine i više,  to je najmanje 20.000 dolara za oružje i taktičku opremu, uz to da je vrlo teško za civile da nabave takvu opremu. Znači da je bio opremljen bolje nego Christian Bale u filmu.

Pitanje: Gdje je nezaposleni, introvertirana medicinski student mogao dobiti trening za implementaciju sofisticirane bombe, taktičkoj tijelesnog oklopa i oružanih sistema? Sigurno ne u dodiplomskoj školi!

Sve to dovodi do očigledne treće strane koja je imala utjecaj na sve to. Netko je učio ovog tipa vještine i financirao nabavu opreme.

Evo kako je otprilike izgledao James Holmes u vrijeme pucnjave

Dogodilo se baš u vrijeme glasovanja o UN sporazumu o malom oružju?

Sve više i više, ova pucnjava izgleda kao namjerna zavjera postavljena od strane vlade kao u filmu  Brzi i žestoki koja je odigrana od strane ATF-a ( http://www.naturalnews.com/032934_ATF_illegal_firearms.html ) koja je pomogla prokrijumčariti nekoliko desetaka tisuća oružje u Meksiko u svrhu izazivanja nasilja u SAD-u, i onda okrivljujući Drugi Amandman za to.

Sve to izgleda kao James Holmes završna “misija”, a zatim je mirno završio misiju predjući se policiji i priznavši sve. Pucnava se dogodila baš u pravom trenutku uoči UN glasovanja idući tjedan, koje bi moglo rezultirati oduzimanjem oružja širom Amerike. (http://lewrockwell.com/eddlem/eddlem61.1.html )

Vlade rutinski ubojaju milijune

Ovdje je kratak popis vladinih masovnoih ubojstava koje se provodi kroz povijest, gotovo uvijek odmah nakon razoružanja javnosti:

50 + milijuna mrtvih: Mao Ze-Dong (Kina, 1958-61 i 1966-69, Tibet 1949-1950)
12 + milijuna mrtvih: Adolf Hitler (Njemačka, 1939-1945) – koncentracijski logori, civilne žrtve i mrtvi ruski ratni zarobljenicu
8 + milijuna mrtvih: Leopold II Belgiji (Kongo, 1886-1908)
6 + milijuna mrtvih: Jozef Staljin (SSSR, 1932-1939)
5 + milijuna mrtvih: Tojo Hideki (Japan, 1941-44)
2 + milijuna mrtvih: Ismail Enver (Turska, 1915-1922)
1,7 milijuna mrtvih: Pol Pot (Kambodža, 1975-1979)
1,6 milijuna mrtvih: Kim Il Sung (Sjeverna Koreja, 1948-1994)
1,5 milijuna mrtvih: Menghistu (Etiopija, 1975-1978)
Milijun mrtvih: Yakubu Gowon (Biafra, 1967-1970)
900.000 mrtvih: Leonid Brežnjev (Afganistan, 1979-1982)
800.000 mrtvih: Jean Kambanda (Ruanda, 1994)
 

 
izvor: naturalnews.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9867"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]