Dopamin je glavni gazda za kemijsko „zadovoljstvo” u mozgu. Ovaj neurotransmiter je odgovoran za mnoštvo mentalnih i fizičkih procesa

Kada naučite kako stimulirati svoje vlastite razine dopamina, možete prevladati depresiju, anksioznost, apatiju, i strah, i ojačati osjećaj zadovoljstva kojeg stvara ovaj čudesni mali neuron.

Dopamin je nagrada za određena ponašanja tako da ta ista ponašanja možemo ponovo napraviti, i zato su neki farmaceutski lijekovi tako opasni jer stvaraju ovisnost. Kokain, heroin i ostali opijati uzrokuju dopaminsku „super nagradu” što čini njihovo korištenje vrlo poželjnim, sve dok ne osjetite pad dopamina koji dolazi nakon što je droga odsutna iz našeg organizma.

Opijati se vežu na receptore opijata u mozgu, povećavajući oslobađanje dopamina, ali jednom kad nestanu, nastaje sve veća potreba za sve više opijata (ili nekog drugog farmaceutskog lijeka) koji bi izazvao izlučivanje iste razine dopamina. To je ono što uzrokuje da narkomani posežu za sve većim dozama, kako bi dobili svoj sljedeći „fiks”. Visoka razina dopamina je vrlo poželjna.

U pokusima provedenim na miševima, kada se stimulirao isti splet živaca koji uzrokuje oslobađanje dopamina, miševi bi pritisnuli polugu tisuće puta u sat vremena, zbog osjećaja ugode kojeg izaziva dopamin. Kasniji eksperiment (proveden neetički na čovjeku), pokazao je sličan rezultat. Tijekom tri sata, osoba je pritiskala gumb tisuće kada je dobila ogromni emocionalni poticaj.

Mi dolazimo do dopamina u mozgu uz pomoć manje destruktivnog ponašanja – kao što je stvaranje novca, seksa, pa čak i pobjede u video igri, ali postoje načini i aktivnosti kako možemo povećati količinu dopamina u našem tijelu uz pomoć radnji koje redovito mogu potaknuti naše neurotransmitere, i koje ne uzrokovati ovisnost.

Čovjek ima određeni broj dopaminskih neurona u mozgu, i njih ima manje od drugih neurona, negdje oko 0.0006% od svih neurona u ljudskom mozgu.

Dopamin ne samo da povećava naš kvocijent sreće, on je također odgovoran za reguliranje naših pokreta mišića, poboljšava kognitivne funkcije, pomaže da se fokusiramo, donosimo odluke, ocjenjujemo​probleme i rješavamo ih, te regulira lučenje prolaktina.

Dopamin je nesumnjivo iznimno važan za našu dobrobit i sreću. Bez visokih razina dopamina, imate tendenciju da iskusite depresiju, tugu, zbunjenost, strah, negativno razmišljanje i druge emocionalne prepreke.

Evo nekih 100-posto-prirodnih načina kako povećati svoju razinu dopamina:

Vježba

Vježba povećava razinu D2 receptora dopamina u mozgu. Također ona povećava serotonin i ostale endorfine u tijelu, isto tako. Redovita tjelovježba može pomoći u sprječavanju depresije, reducira stres, te ojačava um jednako kao što jača organizam.

Napravite popis i prekrižite stvari koje ostvarite

Mozak izluči malo dopamina svaki put kada uspješno obavite zadatak – bez obzira koliko veliki ili mali bio. Za još više izlučivanje dopamina, razbite velike zadatke na manje komade, te ih rješavajte jednog po jednog. Na ovaj način se krećemo prema našim ciljevima i čistimo mentalni nered u mislima.

Jedite hranu koja povećava dopamin

Bitna aminokiselina pod imenom tirozin je prekursor dopamina. Jedući namirnice koje sadrže tirozin, možete naravno povećati razinu dopamina. Tirozin se nalazi najviše u ovim namirnicama:

- jaja
– zeleni čaj
– mlijeko
– lubenica
– kava
– bademi
– banane
– tamna čokolada
– jogurt

Smanjite lipopolisaharide

Lipopolisaharidi (LPS), poznat i kao lipoglikani i endotoksini, su velike molekule koje se sastoje od lipida i polisaharida, sastavljeni od O-antigena, vanjskog i unutrašnjeg jezgra povezanih kovalentnom vezom.

U osnovi je to endotoksin koji uzrokuje da imunološki sustav pomahnita. Lipopolisaharidi također inhibiraju proizvodnju dopamina. Jedući hranu koja štiti crijeva, poput jogurta, kefira, kimchi, i uzimanje probiotika, možete sniziti razinu lipopolisaharide i dopustiti dopaminu da bude proizveden s lakoćom.

Detoksikacija

Dok smo na temi toksina, važno je redovito provoditi detoksikaciju. Akumulacija previše toksina u tijelu može spriječiti proizvodnju dopamina. Postoji bezbroj načina detoksikacije. Od zelenih sokova, do uzimanja aktivnog ugljena, ili vježbanje joge. Što ste manje toksični, to više možete izlučiti dopamina.

Slušajte veselu glazbu

Jedan od najlakših i najbržih načina da biste dobili dovoljnu razinu dopamina u mozgu je od slušanja glazbe. Glazba stvara „emotivne trenutke” tako što naš mozak „pjevaja”. Glazba je pomagala ljudima da se osjećaju bolje još od paleolitskog doba.

Budite kreativni

Nije bitno ako ste izraziti svoju kreativnost kroz umjetnost i obrt, ili napisali cijelu simfoniju, svaka kreativna aktivnost povećava razinu dopamina. Ples, slikanje, pisanje pjesme, kuhanje nečeg novog, ili čak napisati plan održavanja automobila, može vam povisiti vaše razine dopamina.

Dodaci prehrani

Razine dopamina također se mogu podignuti kroz dodatke prehrani:

- L-teanin povećava brojne neurotransmitere u mozgu, uključujući dopamin. Zeleni čaj je bogat izvor ovog biljnog spoja.
– Kurkumin se pretežno nalazi u kurkumi, učinkovito povećava dopamin u mozgu.
– Ginkgo biloba može povisiti razinu dopamina.
– Acetil-L-tirozin je građevni blok dopamina, i zdrava doza istoga može poduprijeti proizvodnji dopamina u mozgu.

Meditacija i joga

Meditacija i joga mogu učinkovito promijeniti moždane mehanizme koji omogućuju veće razine dopamina. Jedan od razloga zašto ljudi koji meditiraju bolje se nose sa stresom je zbog povećanja GABA i dopamina. Meditacija nas također oslobađa i od uvjetovanih živčanih putova koji blokiraju oslobađanje dopamina i drugih “dobrih” neurotransmitera.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rezultati istraživanja sugeriraju da potrošnja fermentiranih namirnica koje sadrže probiotike može sniziti rizik i smanjiti socijalnu anksioznost zajedno sa ostalim vrstama neuroticizama

Ova povezanost je otkrivena nakon što su znanstvenici i drugi psihijatrijski zdravstveni stručnjaci otkrili da želudac također može igrati važnu ulogu u mentalnom zdravlju.

U jednoj studiji provedenoj na 700 studenata na sveučilištu William and Mary, pokazano je da oni koji su jeli veće količine fermentiranih namirnice su imali manje društvene simptome anksioznosti.

Jedan profesor je objasnio to ovako: “Vrlo je vjerojatno da probiotici u fermentiranim namirnicama povoljno mijenjaju probavu i crijeva i pak utječu na društvenu tjeskobu.”

Biološka povezanost između crijeva i mozga poznata je već neko vrijeme.

U odnosu na anksioznost, znanstvenici vjeruju da dobre bakterije u fermentiranoj hrani povećavaju razinu kemijskog spoja pod nazivom GABA – neurotransmiter koji ima anti-anksiozni učinak na tijelo.

Drugim riječima, dobre bakterije koje se nakupljaju u crijevima kada jedemo fermentiranu hranu mogu imati izravan anti-anksiozni, sedativni učinak.

Važno je napomenuti da crijevima flora varira od osobe do osobe, tako da je teško predvidjeti potrebnu količinu krastavaca ili druge fermentirane hrane kako bi se postigao sedativni učinak.

Na isti način, teško je predvidjeti stupanj učinka “protiv anksioznosti” jedući takvu hranu.

Dok postoje samo nekoliko studija koje povezuju fermentaciju i ljudski mozak, znanstvenici su proučavali takav učinak na životinjama. Prethodne studije su otkrile vezu između probiotika i depresije ili anksioznosti.

U takvim studijama, raznovrsan unos fermentirane hrane ima izravan utjecaj na oboje – osobnost i socijalnu anksioznost.

Prema riječima dr Matthew Hilimirea, profesora psihologije na sveučilištu William i Mary, “davanje tim životinjama probiotike koje sadrže spoj GABA, to je gotovo kao da ste im dali lijekove za anksioznost. Time se čak i vlastitom tijelu povećava taj neurotransmiter koji smanjuje anksioznost.”

Znanstvenici na Sveučilištu su također napomenuli vezu između razine GABA-e u mozgu i smanjene propusnost i upale crijeva. Na ovom kraju, znanstvenici su otkrili skraćivanje vremena nuspojava u probavnom sustavu – uključujući surenje crijeva i upale – kada se konzumiraju fermentirane namirnice.

Istraživači su u studiji objasnili vezu probava/mozga:

“Fermentirane namirnice koje često ulaze u tradicionalni prehrambeni jelovnik imaju potencijal da utječu na zdravlje mozga preko djelovanju bakterija koje su primijenjene na hranu ili piće, i načina na koji se fermentira hrana ili piće i time direktno utječu na naše vlastite mikrobiote … i to se može manifestirati na ponašanje … “

Fascinantno, broj neurona u našem probavnom sustavu sadrži otprilike isti broj neurona koji se nalaze u našoj leđnoj moždini.

Zapravo postoji i naziv za ovaj aranžman neurona u crijevima – trbušni živčani sustav, koji se često naziva naš “drugi mozak”.

Zbog tih neurona, naša crijeva su sposobna reagirati bez komunikacije sa našim mozgom. U stvari, otkriveno je da žudnja za određenim namirnicama ne mora doći iz mozga uopće, već iz crijeva.

Naš mikrobiom, zajednica bakterija koja se nalazi u našem probavnom sustavu, je pod utjecajem naših godina, genetskom kodu, razini stresa, i mjesta gdje živitmo.

Nadalje, ovaj mikrobiom je sposoban komunicirati s našim središnjim živčanim sustavom (CNS), a koji utječu na naše osobine ponašanja.

U jednoj studiji, sudionici su bili podijeljeni u dvije skupine, jedni koji su jeli pobiotike svaki dan i oni koji su uzimali placebo. Nakon samo tri tjedna, skupina koja je jela prebiotike imala je niže razine hormona stresa kortizola, te su u testovima imali manju pozornost na negativne informacije i više pažnje na pozitivne informacije.

Kiseli krastavci, kiseli kupus, jogurt, itd – možgu pokrenuti reakciju crijeva koja može otpustiti stres i anksioznost u mozgu.

Također, naučili smo da su crijeva doista “svojeglava”, i ona koja mogu utjecati na naše misli i ponašanje.

Ako smo spremni jesti zdravu hranu, vježbati i raditi dobre stvari potrebne za promicanje zdravlja crijeva, možemo pronaći naše bolje mentalno zdravlje.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Da li bi jogurt mogao biti zamjena za antidepresive? Najzanimljiviji slučaj je GABA, glavni inhibitor neurotransmitera u nervnom sustavu.

GABA je glavna inhibitorna moždana kemikalija koja blokira prijenos signala od jedne moždane stanice do druge.Važna je za balansiranje pobude u mozgu, i služi kao kočnica za depresiju. 

Skupina znanstvenika vjeruje da je tako. Revolucionarno istraživanje je pokazalo da jedinstveni soj probiotika može stvoriti GABA-u u crijevima, a također može pojačati moždane receptore kod neurotransmitera. Naravno proizvedena GABA je sigurnija od alternativnih opasnih psihijatrijskih lijekova – ona smiruje živčani sustav, potiče miran san, smanjuje anksioznost, te ublažava depresiju. Ovo je dobra vijest za više od 50 milijuna ljudi diljem svijeta koji koriste antidepresive.

Opasnost od Prozac nacije

Uz 400-postotno povećanje uporabe antidepresiva u razdoblju od 1994. do 2008., izgleda kao su Sjedinjene Države svakako  Prozac Nacija. Zapanjujući podatak govori da jedna od pet žena u dobi od 40 do 59 koristi Prozac dok je gotovo četiri posto adolescenata na antidepresivima. Drugo, recepti za lijekove za kolesterol, i recepe za antidepresive su porasli na nevjerojatnih 255 milijuna u 2010. godini. Svjetski, prodaja antidepresiva iznosi preko 20 milijardi dolara godišnje. Ova industrija ne dolazi bez ozbiljnih zdravstvenih rizika.

Nuspojave antidepresiva uključuju ove oblike:
– Seksualna disfunkcija
– Nesanica
– Umor
– Mučnina
– Zamagljen vid
– Zatvor
– Nemir, tjeskoba, uznemirenost

Ako vam navedene stvari nisu bile dovoljno obeshrabrujuće, antidepresivi su povezani s povećanom stopom samoubojstava. Mora postojati bolji način da se potakne emocionalni sklad.

Sunčana strana probiotika

Zajednička bakterija može imati odgovor kao sigurno, prirodno i ekonomično rješenje za depresiju, zajedno sa svojom braćom i sestrama – anksioznosti i nesanicom. Kanadska neuroznanstvenica Jane Foster smatra da mikroflora crijeva imaju značajnu vezu sa središnjim živčanim sustavom. “Unakrsni razgovor između crijevne biomase i mozga je neprekidan. Zato je važno to shvatiti ozbiljno. Ovo nisu dva odvojena sustava; oni su dva dijela jednog sustava”, kaže Foster u članku Psychology Today.

Ivan Cryan iz Alimentarna Pharmabiotic centra na University College Cork u Irskoj je preuzeo ovu ideju da ju dalje proučava kako Lactobacillus bakterije u crijevima posebno utječu na mozak. Cryan je otkrio da lactobacillus zapravo mijenja stanične receptore mozga uz pomoć GABA-e na pozitivan način, čime se smanjuje tjeskobno ponašanje. Bakterije ne samo stvaraju više GABA receptora, več proizvode i same neurotransmitere koji tada cirkuliraju u krvi. Sve to ima dubok utjecaj na emocionalno stanje i živčani sustav. Kao što je uočeno od Emily Deans, MD, “GABA je lijepa čaša vina ispred vatre. GABA je miran san. GABA je mir i joga.”

Lako je njegovati zdravu dozu ovog umirujućeg neurotransmitera putuju ne dalje od frižidera. Jednostavno uživati u ​​namirnicama poput jogurta, kefira, mise, tempeha, kimchija ili kiselog kupusa. Uostalom, svatko bi mogao koristiti malo GABA poticaja sada i ubuduće.
 

 
 
(naturalnews.com, youtube.com/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12386"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Njome započinje tekst o depresiji jednog od naših vodećih stručnjaka, te se nastavlja konstataciju da je depresija četvrti po redu globalni zdravstveni problem. Riječ je o stvarnoj bolesti koja se mora liječiti jer se u protivnom pogoršava i ima značajnu smrtnost. Depresija često ostaje neprepoznata, a najčešće zablude su da će brzo proći i da se depresivan čovjek može sam izliječiti. Osnovu terapije predstavljaju lijekovi – antidepresivi.

Autorica članka upozorava da njihovo djelovanje nastupa s latencijom od više tjedana i da je jedan od čestih uzroka terapijskog neuspjeha nedovoljna doza ili prerano prekidanje. U liječenju može pomoći biljni preparat, a svoje mjesto ima i psihoterapija. Bitna je podrška okoline, pri čemu je najvažnije pomoći depresivnoj osobi da dobije liječničku pomoć, pratiti uzima li redovito propisanu terapiju, ohrabrivati je da je ne prekida, te da zatraži njezinu korekciju ako nema poboljšanja; treba uvjeriti bolesnika da će se uz adekvatno liječenje s vremenom početi osjećati znatno bolje.

Tekstovi poput ovog česti su u časopisima i rubrikama koji se bave zdravljem, a na sličan način o depresiji se govori u radijskim i TV emisijama. Dio je to promišljene kampanje osvještavanja javnosti, odnosno promicanja bolesti, koju su za potrebe farmaceutske industrije osmislile i na globalnoj razini provode PR (public relations) agencije. Kampanja je usmjerena i liječnicima. Osim promidžbe same bolesti, odnosno isticanja da se radi o vrlo čestom, opasnom i nedovoljno prepoznatom poremećaju, cilj joj je bio izbrisati razliku između onoga što se ranije nazivalo endogenom, teškom depresijom, i onoga što smo označavali kao depresivni ili anksiozno-depresivni sindrom, pod kojim se podrazumijevao reaktivni, prolazni poremećaj izazvan događajima iz okoline. U tumačenju patofiziologije bolesti, afirmiran je i u središte pozornosti stavljen neurotransmiter serotonin, odnosno njegov manjak.

Navedene aktivnosti imale su za posljedicu da je u razdoblju od tek desetak godina, klinički problem razmjerno ograničenog značaja prerastao u globalnu epidemiju, a u nekim sredinama poput SAD-a od njega je stvorena neka vrsta pomodne, čak i prestižne bolesti. Iza spomenute kampanje stajali su proizvođači novostvorene klase antidepresiva – selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI). U SAD-u, gdje je 1987. registriran prvi pripravak iz te skupine – fluoksetin, u kratkom su se razdoblju ovi lijekovi popeli na vrh ljestvice najpropisivanijih.

Uzimanje antidepresiva postalo je ne samo društveno prihvatljivo, već, u današnjem svijetu punom stresa i frustracije, gotovo neophodno, na neki način i popularno. Zbog velike potrošnje fluoksetina Amerikanci su dobili epitet Prozac-nacije. Isti se trend proširio diljem razvijenog svijeta. Antidepresivi, nekad davani samo za jedno stanje – tešku depresiju, danas imaju i do dvanaest indikacija (paroksetin), koje između ostalog uključuju obuzeto prisilni poremećaj, panični poremećaj, socijalnu fobiju, depresivno-anksiozni poremećaj, PTSP, bulimiju i premenstruacijski disforični poremećaj. Pri tom su SSRI praktički istisnuli stariju, jednako djelotvornu, ali znatno jeftiniju skupinu tricikličkih antidepresiva.

Pa kakva je djelotvornost antidepresiva SSRI klase koje prema preporukama kliničkih smjernica i stručnih autoriteta široko propisujemo, kako za ublažavanje simptoma depresije, tako za prevenciju relapsa bolesti, a premda to nije službena indikacija, stvorena je i predodžba da mogu zaštititi od samoubojstva.

Ako krenemo od „čvrstih“ kliničkih ishoda, a takav je svakako suicid, niti za SSRI, niti za tricikličke antidepresive nema dokaza da smanjuju stopu samoubojstva. Analiza američkog psihijatra Arifa Khana i suradnika iz 2003. godine, koja je uključila kliničke pokuse s više od 48 000 bolesnika s depresivnim poremećajem iz baze podataka FDA, a ona se smatra pouzdanijom od drugih jer sadrži i neobjavljena istraživanja, nije pokazala razliku u stopi suicida između skupine na SSRI, skupine na drugim antidepresivima i skupine na placebu. Do istog zaključka došla su i europska istraživanja. Također nema znanstvene osnove za stavove nekih psihijatara koji pad stope samoubojstava u nekim zapadnim zemljama povezuju s rastućom uporabom antidepresiva.

Kad je riječ o ublažavanju simptoma depresije, učinkovitost lijekova evaluira se uz pomoć standardiziranih upitnika, odnosno ljestvica procjene depresije. Brojna istraživanja na tu temu objedinili su sustavni pregledi efikasnosti najpopularnijih antidepresiva koje je 2002. i 2008. objavio Irving Kirsch sa suradnicima. I tu su analizirani klinički pokusi priloženi zahtjevima za registraciju regulacijskoj agenciji FDA, a u potonjoj studiji primijenjeni su kriteriji poznatog britanskog instituta za kvalitetu u kliničkoj medicini NICE. U prvoj meta-analizi, koja je uključila bolesnike s težom slikom depresije, SSRI su bili oko 20% bolji od placeba, što je po mišljenju istraživača i stručnjaka FDA proglašeno razlikom od upitnog kliničkog značaja. Druga analiza pokazala je da su antidepresivi nedjelotvorni, odnosno bezvrijedni u svim slučajevima depresije osim onih najtežih. „Uzevši u obzir ove podatke, čini se da je malo dokaza koji podupiru propisivanje antidepresiva bilo kome, osim najteže depresivnim bolesnicima“, stoji u izvještaju te studije.

Najnoviju i najsveobuhvatniju analizu učinkovitosti antidepresiva naći ćemo u ove godine objavljenom prikazu Edmunda Pigotta i suradnika, koji je uz ranije sustavne preglede uključio i do sada najveću studiju s antidepresivima STAR*D. Nalaz je, u smislu marginalnog efekta lijekova bio toliko porazan, da su si autori članka dozvolili ironiju („bilo bi dobro ponovo razmotriti termin “depresija rezistentna na terapiju” kad je riječ o bolesnicima koji ne reagiraju na liječenje. Ne bi li bilo bolje usmjeriti pažnju na to što ne valja s našim liječenjem?“). U zaključku su zatražili reviziju aktualnih preporuka i standarda za liječenje depresije.

Istražujući dugoročne učinke antidepresiva, koji se mjere učestalošću relapsa ili kvalitetom kontinuiranog odgovora na terapiju, znanstvenici su došli do sličnih rezultata kao za kratkoročne, isključujući time mogućnost da su efekti antidepresiva veći tijekom duljeg uzimanja. Istraživači studije STAR*D ukazuju da bi dugotrajno uzimanje antidepresiva moglo čak pogoršati tijek depresije, a upozoravaju i na nuspojave poput dijabetesa.

Depresija se smatra čimbenikom rizika za nastanak i prognozu koronarne bolesti. Međutim, u pokusima i opservacijskim istraživanjima antidepresivi nisu smanjili koronarni morbiditet i mortalitet. Prema tome, sugestiju da bi ih u koronarnih bolesnika trebalo primjenjivati, a nju ćemo naći i u Europskim smjernicama za prevenciju kardiovaskularnih bolesti, trebalo bi zanemariti.

Iako u literaturi ima meta-analiza, preglednih članaka i smjernica koje nalaze da su SSRI učinkoviti i korisni lijekovi, težina dokaza i uvjerljivost na drugoj je strani. O tome svjedoči činjenica da spomenuti ugledni institut NICE u blažim depresijama ne preporučuje primjenu antidepresiva, da autori sustavnog pregleda iz najcjenjenije baze podataka Cochrane Collaboration smatraju da su efekti antidepresiva precijenjeni, a uvodničari British Medical Journal-a uzimaju u obzir mogućnost da SSRI ne djeluju mnogo bolje od placeba. U svakom slučaju, ako i imaju učinka, on je, kako pokazuju istraživanja, ekvivalentan onome puno jeftinijih tricikličkih antidepresiva, a usporedive su i nuspojave, barem kad je riječ o novoj generaciji ovih preparata, još uvijek značajno jeftinijoj od SSRI.

Ono što su, povrh neučinkovitosti, primijetili svi objektivni evaluatori antidepresiva, velike su metodološke slabosti istraživanja s ovim lijekovima. To njihovu ionako skromnu djelotvornost dodatno dovodi u pitanje. Američki psihijatar Peter Breggin, autor knjige „Talking back to Prozac“ iz 1994. godine, te irski psihijatar i psihofarmakolog David Healy čija je knjiga „Let them eat Prozac“ objavljena 2004. godine, otkrivaju čitav niz nevjerojatnih manipulacija u kliničkim pokusima s fluoksetinom. Iz istraživanja su, primjerice, isključivani suicidalni i hospitalizirani bolesnici, te oni starije dobi i djeca.

Suicid uopće nije postavljan kao pitanje, odnosno ishod studija, kao niti izlječenje bolesti, kako se ne bi, tvrdi Breggin, otkrilo da lijekovi u tom smislu ne djeluju. U testiranju su primjenjivani postupci koji su povećavali učinak preparata, primjerice tzv. wash-out, a blinding je često bio neadekvatan. Pokusi su trajali tek nekoliko tjedana, a istraživanje je prekinulo nedopustivo mnogo ispitanika, pa je, u suprotnosti s tvrdnjom proizvođača da je u istraživanjima sudjelovalo 11 000 ispitanika, fluoksetin primjereno testiran na njih svega 286 (!). Dokazana je i snažna publikacijska pristranost; velik broj studija s negativnim nalazom nije objavljen. Činjenica da je fluoksetin uopće odobren za tržište teško je shvatljiva jer velika većina pokusa koji su prezentirani regulacijskoj agenciji (FDA) nije uspjela demonstrirati njegovu prednost nad placebom.

Objašnjenje zašto se, i na koji način to ipak dogodilo, naći ćemo u knjizi Johna Virapena „Nuspojava: smrt“, nedavno objavljenoj i u nas. Autor knjige desetljećima je radio za farmaceutsku industriju, a u kompaniji Eli Lilly, proizvođaču fluoksetina, bio je glavni direktor za Švedsku. Sam sebe nazivajući „stručnjakom za psihotropne lijekove i podmićivanje“, među gomilom prljavog rublja iznosi i priču o tome kako je, u ozračju apsolutne nesklonosti registraciji fluoksetina u Švedskoj, podmitio tamošnjeg ključnog psihijatra.

Fluoksetin je, ponegdje uz otpore (njemačka regulacijska agencija) ipak ubrzo odobren širom svijeta. Za njim su slijedili drugi pripravci SSRI klase, na temelju sličnih istraživanja i „dokaza“ o efikasnosti (tvrtka GlaxoSmithKline kasnije je kažnjena zbog skrivanja pokusa s negativnim nalazima za paroksetin).

Uzevši u obzir upitne pokazatelje učinkovitosti antidepresiva, nameće se pitanje zašto se ti pripravci toliko propisuju. Jedan od odgovora, odnosno razloga je u tome da se naprosto koristi njihov placebo efekt. Nekoliko pojava govori tome u prilog. Kad se u studijama primijeni placebo s nuspojavama, razlika između antidepresiva i placeba nestaje. S povećanjem doze lijeka ne dobiva se veći učinak, što govori protiv kemijskog, a u prilog psihološkom efektu. U skladu s placebo učinkom bilo bi i zapažanje da stopa općenitog terapijskog odgovora na SSRI u populaciji tijekom godina raste. Obzirom da se sastav lijekova nije bitno promijenio, moguće je da se to dogodilo zbog širenja informacija o čudesnom učinku novih antidepresiva.

Ako se djelovanje antidepresiva doista većinom može svesti na placebo, treba ipak priznati da je i taj učinak vrijedan, da antidepresivi time ne gube svoja ljekovita obilježja i da ih treba primjenjivati. Problem je, međutim, u tome da postoji mnogo jeftiniji placebo. To je gospina trava, ali i druge jeftine supstancije koje se mogu pripremiti na način da im je cijena značajno niža od SSRI.

Ipak, nije sve u vezi s antidepresivima placebo. Teže depresivni bolesnici od ovih pripravaka, čini se, imaju i objektivnu korist. A postoje i bolesnici koji su od njih doživjeli objektivnu štetu.

Još od početka devedesetih godina javljaju se istraživanja, kao i anegdotalni podaci koji antidepresive povezuju s ozbiljnim nuspojavama. Breggin i Healy u svojim su knjigama i na drugim mjestima, u prvom redu na sudu, uvjerljivo izložili ta istraživanja, kao i užasne priče žrtava onoga što se još uvijek prikazuje kao čudotvorno efikasno liječenje. Fluoksetin, a to je pokazano i za paroksetin, u rijetkim slučajevima može stvoriti izraziti nemir, agresivnost ili autoagresivnost. U slučaju kad je primjena masovna, rijetko postaje značajno; u SAD-u se žrtve samoubojstava i ubojstava koja se povezuju s antidepresivima broje u tisućama.

Činjenica da u relevantnim znanstvenim studijama nema porasta suicida, kao i činjenica da još nijedna žrtva nije dobila sudski proces protiv proizvođača, ne umanjuje uvjerljivost priče o naličju antidepresiva. Istraživanja su gotovo u cijelosti financirana od proizvođača antidepresiva i kao takva izvedena i interpretirana pristrano – ispitanici koji su reagirali agitacijom isključeni su kao non-responderi, većina ispitanika uz fluoksetin je uzimala i sedativ, „statistički izvještaji se dotjeruju dok se smrti uzrokovane nuspojavama u njima više ne mogu naći“ (John Virapen).

Osim toga, klinički je pokus slabo osjetljiv za otkrivanje nuspojava; on bilježi samo grubu štetu, dok mu rijetke stvari lako promaknu. Što se pak tiče sudskih postupaka, kompanije ih svim sredstvima nastoje spriječiti jer su okrivljujuće presude za njih pogubne. Stoga tužiteljima nude golem novac u izvansudskoj nagodbi, a ovi to, svjesni da su šanse da dobiju postupak minimalne (tvrtke korumpiraju pravosuđe), gotovo bez iznimke prihvaćaju. O nuspojavama antidepresiva ne zna se i stoga što psihijatri o tome šute, ili još gore, kad se uznemirujuće informacije pojave, umanjuju i zataškavaju problem. U dva navrata, 2005. i 2008. naši su psihijatri požurili u svim medijima osporiti i demantirati istraživanja koja su povezala antidepresive i samoubojstva. „Nastavite uzimati antidepresive, ne prekidajte terapiju“, poručivali su s malih ekrana.

Kolikogod pristrana i insuficijentna da dokažu povećanje samoubojstava, znanstvena su istraživanja ipak demonstrirala porast sucidalnih misli i ponašanja, poglavito u djece i mladih do 25 godina na antidepresivima – fluoksetinu, sertalinu, paroksetinu, citalopramu i drugima, a i u odraslih u slučaju paroksetina. Na temelju toga FDA je 2004. izdala upozorenje, kasnije dopunjavano, u kojem potvrđuje spomenutu vezu, te od proizvođača traži uključivanje te informacije u uputu o lijeku, a od propisivača i bolesnika oprez.

John Virapen svjedoči da su odgovorni ljudi u kompaniji Eli Lilly još od 1978. znali za vezu fluoksetina i samoubojstva i da do dan-danas rade na zataškavanju tog problema. To nije ništa novo; mnogo se puta pokazalo da su farmaceutske tvrtke spremne štetiti bolesnicima radi vlastita profita. Ne čude onda niti drugi njihovi neetični postupci i projekti – lažno prikazivanje patofiziologije bolesti, primjerice. Znanost financirana od proizvođača antidepresiva svela je tumačenje depresije na manjak serotonina u mozgu (i onda ponudila SSRI za korekciju tog nedostatka). No valja znati da je serotonin tek jedan od stotina neurotransmitera i neuromodulatora koji su kompleksno međusobno povezani.

Fokusiranje samo na serotonin znači grubu simplifikaciju fiziologije negativnog raspoloženja. Niti u jednom mentalnom poremećaju nije utvrđen manjak serotonina, eksperimenti s njegovom deplecijom nisu rezultirali depresivnim raspoloženjem, a oni koji su proizveli njegov porast nisu smanjili depresiju. Protiv serotoninske teorije i hipoteze da SSRI ispravljaju kemijsku neravnotežu u mozgu govori i činjenica da antidepresivi koji djeluju preko različitih mehanizama imaju jednak učinak, da se dobiva isti intenzitet odgovora u različitih pacijenata i da efekt SSRI ne ovisi o dozi. Ipak, serotoninska teorija i dalje se tumači liječnicima i studentima. A tu su i nove obećavajuće hipoteze i spoznaje poput one koja ruši stoljetni mit o tome da se živčane stanice ne mogu obnavljati. Čini se da je regeneracija neurona ipak moguća – uz pomoć antidepresiva.

Kritičari suvremene medicine depresiju danas uzimaju kao primjer fenomena medikalizacije. S jedne strane, područje te bolesti silno se proširilo na način da je obuhvatilo stanja ranije označavana anksioznošću i neurozom, te uključilo svakidašnje, prolazne i blaže psihoemocionalne smetnje. Na taj je način uzurpirano područje zdravlja i izbrisana jasna granica između normalnog i patološkog. S druge strane, problemi koji su nerijetko osobni, međuljudski i društveni, pretvoreni su u patofiziološke. Nezadovoljstvo i jad prevedeni su u kliničke entitete i učinjeni podložnima primjeni kratkoročnih tehničkih rješenja poput savjetovanja i uzimanja tableta. U njihovoj pozadini, barem u blažim oblicima, najčešće su ipak teške okolnosti života.

Proglašavanje depresije jednim od vodećih zdravstvenih problema, kao što je to učinila SZO, ima smisla samo ako iza toga slijede akcije usmjerene smanjenju siromaštva i društvenih razlika, te unaprjeđenju ljudskih prava. U protivnom, radi se o ozbiljnom iskrivljenju koje odvlači pozornost od stvarnih uzroka ljudske nesreće i očaja, ne rješava problem i odgovara tek vlastodršcima i stručnom establišmentu. A liječnike onemogućava ili ograničava da, okrenuvši se prema političarima, zatraže promjene koje istinski i stvarno vode dobrobiti njihovih bolesnika.

Porazni rezultati: Hrvati, najbezosjećajniji narod u regiji

Prema istraživanju instituta Gallup, čini se da su Hrvati najmanje emotivan narod u regiji.

Na listi od151 zemlje zauzeli smo visoko 30. mjesto, a iza nas su se našli Makedonci (35.), Srbi (41:), Bosanci i Hercegovci (44.) Crnogorci (55.) i Albanci (65.), a Slovenci su tek 86, businessweek.com

Neka od pitanja iz istraživanja kojima se došlo do rezultata su: Jeste li se dobro odmorili? Jesu li se prema vama odnosili s poštovanjem? Jeste li se smijali? Jeste li osjetili: užitak, bol, brigu, tugu ili bijes?

Vrh je pripao Singapurcima, a najemotivniji su Filipinci, Salvadorci, Omanci i Kolumbijci.
 

 
 
(skajvok3r.blogspot.com,index.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11560"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Pepsi Co je odlučila da aspartam, neuro-toksin koji koristi u svojim proizvodima dijetne cola-e kao zaslađivač, nije “dovoljno sladak” i “testiraju novi mix umjetnih sladila” koji će zadržati svoju moć slatkoće dulje od visoko fruktoznog kukuruznog sirupa.

Nova mješavina sladila  koja se testirala uključuje ACESULFAME-kalij, ili ACE-K. Problem koji Pepsi Co ima s aspartamom je da negativno utječe u toplim uvjetima koji se javljaju tijekom transporta i prije nego njihovi soda proizvodi dođu u trgovine.

Administracija za Hranu i Lijekove (Food and Drug Administration FDA) odobrila je korištenje ACE-K unatoč svojim poznatim sigurnosnim opasnostima. Ova kemiklalija je većinom popularna i koristi se kod pečene robe, žvakaćih guma i želatina deserta prema skupini koja zagovara sigurnosti hrane, Centra za znanost u javnom interesu.

Ace-K ili acesulfam-kalij je laboratorijski kreiran kemijski spoj koji je 200 puta slađi od saharoze.  Ace-K je osumnjičen kroz istraživanja, da posjeduje kancerogena svojstva, ali ove studirane činjenice su odbačene, a daljnja istraživanja nisu provedena prije odobrenje FDA.

U ispitivanju izvedenom na štakorima, Ace-K je pokazala da stimulira lučenje inzulina, ovisno o konzumiranoj dozi. U daljnjim istraživanjima , ace-K se pokazao i više nego opasnim za štakore, nego za štakorice s obzirom na njihov signal prema početku raka.

Kemikalija ima vrlo jak okus nakon konumiranja i koji traje. Za borbu protiv ovog fenomena, Kraft Foods počeo koristiti natrijev-ferulat da bi prikrio gorčinu u svojim proizvodima.

Aspartam je dokazan kao vrlo zarazan, jer on uzrokuje stvarne želju za toksinom. Mnogi smatraju da oni ne mogu prestati koristiti aspartam zbog teških simptoma odvikavanja.

Aspartamska kiselina, također poznata kao aspartat, djeluje kao neurotransmiter u mozgu. Ona olakšava prijenos informacija od neurona do neurona. Prevelike količine aspartata u vašem mozgu ubija neurone dopuštanjem invazije ogromne količine kalcija u stanice. Taj priliv generira ekstremne razine slobodnih radikala koji ubijaju stanice. Neuronska šteta stanice je uzrokovana neopravdanim korištenjem aspartata. To je razlog zašto su označeni kao “ekscitotoksini”. Oni “uzbuđuju” ili pobuđuju neuronske stanice do smrti.

Vratimo se nazad u ožujak; radije nego bi htjeli promjeniti naljepnice na kojima bi priznali da truju svoje kupce, PepsiCo mijenja svoj ​​recept uklanjanjem 4-metilimidazole (4-MI ili 4-MEI), poznatog kancerogena, iz svoje formule u proizvodima bezalkoholnih pića .

U 2011. godini, mainstream mediji su izvijestili da određene marke bezalkoholnih pića Pepsi Co sadrže patentirani retardant plamena koji se koristi u plastici kako bi se spriječilo da gaziranih pića postanu zapaljiva. Tijekom prekomjernog izlaganja toksinima može dovesti do nužne liječničke pomoć u svezi “oštećenja kože, gubitka memorije i živčanih poremećaja.”

Izvješće iz Instituta za poljoprivredu i trgovinsku politiku navodi da prerađena hrana i piće mogu sadržavati živu koja je dio procesa u kojem se upotrebljava kukuruzni sirup visoke fruktoze (HFCS). FDA “nije uspjela” napraviti da ova neovisna istraživanja dođu do javnosti, te na taj način ​​priznajući svoje zaključke.

Živa ometa neurološki razvoj, i ima dramatičan učinak na ljudski živčani sustav. Kod djece, izloženost živi se manifestira kao autizam i kao Poremećaj pozornosti poremećaj hiperaktivnosti (ADHD).

Šokantno, Pepsi Co nije nikada demantirao njihovo korištenje smrtonosnog aditiva aspartama, niti povezanost sa rakom. Naveli su javno da su rezultati iz znanstvenih istraživanja bile neistiniti, bitno ignorirajući grešku i odgovornost njihove tvrtke koja nudi proizvod koji ugrožava zdravlje javnosti. Umanjujući činjenice, ne umanjuje njihovu valjanost.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)