Ugledni neurolog je izašao u javnost sa veoma hrabrom konstatacijom i priznao da Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) ne postoji, i da je to samo skup simptoma, a ne zapravo bolest

Dr. Richard Saul je objavio knjigu pod nazivom “ADHD ne postoji: Istina o Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje” i tvrdi da je broj ljudi koji stvarno pate od ovog poremećaja jednak nuli.

Richard Saul je neurolog koji je imao dugu karijeru u ispitivanju bolesnika koji su imali poteškoća sa hiperaktivnosti i deficitom pažnje i nemogućnosti da se usredotoče.

Od njegovog iskustva iz prve ruke, on kaže da ADHD nije ništa drugo nego lažni poremećaj koji je zapravo samo skup simptoma, a ne zapravo bolest.

On ističe da ADHD ne bi trebao biti naveden kao zasebni poremećaj u dijagnostičkom i statističkom priručniku Američkog psihijatrijske Udruge, i sve je detaljno opisao u knjizi koji je izdana u veljači 2014. godine.

Kao što stoji, ADHD je definiran kao psihijatrijski poremećaj koji je neurorazvijajući.

Da bi ga dijagnosticirali, moraju biti prisutne značajne poteškoće s pažnjom i / ili hiperaktivnosti, te impulzivno djelovanje koje nije prikladno za dob osobe.

Broj ADHD dijagnoza uvelike se povećao u posljednjih nekoliko godina zbog činjenice da liječnici koriste poremećaja ne samo da bi objasnili nedostatak fokusa pažnje nego da bi se i omogućilo korištenje lijekova koje izravno daju liječnici koji rade za farmaceutsku industriju.

Saul smatra da su mnogi roditelji ovih dana su u potrazi za bilo kojim načinom da njihova djeca sjednu i ostnu mirna, a lijekovi koje preporučuju liječnici idu uz to.

Trenutno, 1 na 9 djece “boluje” od ADHD-a, a dvije trećine njih su na nekoj vrsti lijekova.

Nažalost, to rješenje nije djelotvorno jer su lijekovi opasni i sadrže ovisne stimulanse. Iako ih mnogi liječnici propisuju bez pitanja, oni bi trebali više razmišljati o rješavanju korijena problema i prije nego proguraju lijekove.

Prema Saulu, pokušavati liječiti nešto poput ADHD-a i smatrati je bolešću, je velika pogreška.

To se može usporediti kao kad idete u ambulantu zbog srčanih bolova i jednostavno vam liječnik pripiše lijekove protiv bolova. Da, vi ćete možda biti bez boli nekoliko sati, ali onda ćete umrijeti od srčanog udara. Bez gledanja na korijen problema, ne možemo ispravno znati što se događa.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mala djeca već od 18 mjeseci starosti se tretiraju kao pokusni štakori, nadrogirani s nekim od najgorih lijekova koji oštećuju mozak

To su vrste lijekova koje uzrokuju divlje deluzije, agresivne impulse, nepredvidivo ponašanje, ili u nekim slučajevima, mogu izazvati nasilje i suicidalne misli.

Zašto roditelji, liječnici, psiholozi i neurolozi i dalje zanemaruju ove grozne nuspojave?

Uzmimo primjer, 5 mjeseci starog Andrew Riosa, novorođenče, koji je počeo dobivati napadaje (što je česta nuspojava cjepiva, usput rečeno).

Kad je Andrew navršio 18 mjeseci, neurolog je stavio dijete na lijekove za epilepsiju naziva felbamat, koji je odmah uzrokovao nasilničko ponašanje u dijete, piše Naturalnews.

Kao dječak, život mu je bio rastrgan kroz medicinski sustav, a neurolog je ponovno intervenirao i prepisao Risperdal, eksperimentalni lijek koji se koristi u odraslih osoba s bipolarnim poremećajem i dijagnozom shizofrenije.

Lijek je izazvao kod dječaka nasilnu i obmanjujuću nesanicu. Ukoliko bi zaspao, često se budio iz sna vrišteći, i interaktivno na sumanutim način pričao sa predmetima koji nisu bili prisutni u prostoriji.

‘Sve je postalo još gore “

“Sve je postalo još gore”, rekla je dječakova majka, kako se mališanovo čudno ponašanje nije poboljšavalo kroz razdoblje od četiri mjeseca, koliko je bio već na lijekovima.

No, bilo je nalik na ovo “Uzmi ovo, nije to velika stvar, kao da su Tic Tac bomboni”, rekao je otac dječaka Genesis Rios.

“On je samo dijete.”

Ovo je noćna mora koja se javlja kod milijuna djece danas žive u SAD-u, kao i oni pate u rukama prijekog i ludog medicinskog sustava izgrađenog na principu liječenja i guranja tableta u svakoga.

Lijekovi za psihu koji se crpe iz tih farmaceutskih tvrtki su najmoćnija sila koja pogoršava psihičke probleme u svijetu, oni su zapravo uzrokuje duševnu krizu zdravlja u SAD-u, izvlačenjem bespomoćne djece od stvarnosti, prisiljavajući njihov mozak da se prilagodi kemijski induciranim promjenama koje su nenamještene i očito destruktivne (na kratki i dugi rok).

Ove tablete doslovno mijenjaju strukturu i kemijski sastav dječjih mozgova, u vrijeme kada su oni najviše krhki i u razvoju.

Ove tablete su pritisak na djecu koja su na milost i nemilost svojih roditelja i pod kontrolom liječnika.

Ove tablete koje uzrokuju psihološki ovisne nuspojave, nikad nisu ni bile potrebne, na prvom mjestu. Kako su ti kemijski preparati uopće prihvaćaju kao “lijek” u naše vrijeme?

Prema nacionlnoj bazi podataka IMS Health Vector za 2013. godinu, milijuni djeca do pet godina su prisiljeni na ove lijekove, koji zauvijek mijenjaju kemiju njihovih umova i tijela na način koji medicinski stručnjaci ne razumiju.

Jedina stvar što medicinski stručnjaci razumiju, je kako zadržati što viši nivo guranja novih tebleta na bilo kakav zdravstveni problem.

Ovakav scenarij je toliko uvredljiv, tako opak. … Ti scenariji su sada uobičajeni

IMS Health baza podataka izvještava da psihotični lijekovi poput Risperdala i Seroquela su propisani kod gotovo 20.000 djece mlađe do dvije godine.

Stope rasta uporabe tih lijekova su prebrze. Naime, stopa po kojoj su ovi lijekovi propisani kod male djece je skočila više od 50 posto u samo jednoj godini!

Stručnjaci kažu da se ovi lijekovi se koriste za ublažavanje izljeva ljutnje, ili pokušaj da se preokrene inhibirano, neverbalno ili tromo ponašanje kod djece.

“Mislim da se jednostavno ne može napraviti ni približna dijagnoza ove vrste poremećaja u djece te dobi”, rekao je dr Ed Tronick, profesor razvoja mozga i znanosti mozga na Sveučilištu Massachusetts Boston.

“Postoji vrlo uski rasponu od onoga što ljudi misle da prototip dijeteta treba izgledati. Odstupanja koja dovode da roditelji traže intervencije poput ove. Mislim da je to ludo.”

IMS Health izvješće nam govori da 274,804 američke djece mlađa od jedne godine stavljeni na psihotične lijekove poput Prozaca i Zolofta!

Za svu malu djecu manju od pet godina, više od 1 milijun njih je sada na lijekovima koji otećuju mozak. Ukupno, 8,389,034 djece do 17. godine je pod tim psihijatrijskim lijekovima, a stopa rasta se ubrzava. …

Kako se mozak u razvoju mijenja i oblikuje na način koji još ne razumije, i kako nasilne nuspojave lijekova zauzimaju svoje mjesto u američkoj kulturi, kakva budućnost čeka svako ovo dijete?

Ako ćemo promotriti ovu situaciju ozbiljnije, a na kraju ćemo vidjeti vezu između tih psihičkih lijekova, njihovih kemijskih nuspojava i ulogu u svim masovnim pucnjavama u Americi koja se događaju?

Zašto dopuštamo velikim farmaceutskim kompanijama da žrtvuju vašu djecu na barbarski način? Postavlja se pitanje, da li je Velika Pharma zapravo indirektni čimbenik masovnih pucnjava?
 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Moja glavna briga kao neurokirurga je ta da zaista postoje dokazi da oni prskaju nebo nano-aluminijskim spojevima. A ti spojevi dokazano kroz znanstvenu i medicinsku literaturu uzrokuju intenzivne upale brojnih tkiva invazivno napadajući mozak i leđnu moždinu

Dr. Russell Blaylock je umirovljeni američki neurokirurg čije je neumorno znanstveno istraživanje pridonijelo boljem razumijevanju djelovanja toksina iz okoliša, chemtrailsa, cjepiva, hrane i vode na organizam, posebice na središnji živčani sustav.

Dr. Blaylock jedan je od rijetkih liječnika koji je zaista svjestan otrova kojima svakoga dana svjedočimo i o tome je napravio opsežna istraživanja koja su od iznimne važnosti za čovječanstvo. On se posebno osvrnuo na chemtrailse, nakon što je sam istražio po čovjeka smrtonosne spojeve koji se raspršuju po našem nebu.

Internet je pun priča o chemtrailsima i geoinžinjeringu koji je navodno u borbi protiv “globalnog zatopljenja”. Dugo sam te priče uzimao s rezervom. Jedan od glavnih razloga za skepticizam je taj da sam vrlo rijetko viđao pojave na nebu koje su drugi opisivali. No, posljednjih godina broj tih staza po nebu se drastično povećao i to nisu contrailsi (obični avionski tragovi) jer ipak sam odrastao gledajući u nebo.

Ovi su opsežni, široki i po točno određenom obrascu raspršuju se u umjetne oblake – primijetio je dr. Blaylock koji dalje navodi: – Od posebne je važnosti to da sada svaki dan vidimo i nekoliko desetaka tih tragova koji zasipaju nebo. Moja glavna briga kao neurokirurga jest ta da zaista postoje dokazi da oni prskaju nebo nanoaluminijskim spojevima. A ti spojevi dokazano kroz znanstvenu i medicinsku literaturu uzrokuju intenzivne upale brojnih tkiva.

Od posebnog interesa je učinak ovih nanočestica na mozak i na leđnu moždinu. Tu je rastući popis degenerativnih bolesti, uključujući Alzheimerovu demenciju, Parkinsonovu bolest, ali i Lou Gherigovu bolest (ALS). Sve ove bolesti današnjice snažno su povezane s prisutstvom aluminija u okolišu – zaključio je Blaylock.

Nadalje, ovaj hrabri liječnik čovječanstvu daje informacije što nano čestice aluminija čine ljudskom biću.

Nano čestice aluminija nisu samo beskrajno upalne, već one također lako prodiru do mozga i to brojnim putevima uključujući krv i mirisne živce (živci koji prenose mirise u nosu). Moje je istraživanje pokazalo da te čestice prolaze duž mirisnih živaca koji izravno djeluju na dio mozga koji je zaslužen za Alzheimerovu bolest, ali nano čestice aluminija djeluju i na sam tijek bolesti.

Alzheimerova bolest poznata je po tome što mozak vrvi od aluminija u slučaju te bolesti. Intranazalni put česticama aluminija je ujedno i najopasniji, a izlažemo mu se svaki put kada oni istresu na tone aluminija u nebo. Stravično je to što taj aluminij udišu ljudi svih dobnih skupina, uključujući i trudnice, dojenčad i malu djecu, a izloženi su mu svakoga dana i po nekoliko sati. Znamo da stariji ljudi imaju najveće reakcije na aluminij u zraku. Problem je u tome što ove čestice kroz otvorene prozore ulaze i u domove ljudi pa se tamo i duže zadržavaju.

Osim udisanja aluminija, dolazi i do natapanja zemlje, vode i cijele vegetacije aluminijem. Naravno, aluminij se sporije apsorbira probavnim traktom, ali nano čestice aluminija apsorbiraju se u mnogo većem broju. Ta apsorpcija aluminija pokazala se izuzetno štetnom za mnoge organe i tkiva, a nesumnjivo je i da može doći do vrlo ozbiljnih upalnih procesa, kao i upalnih reakcija u plućima što posebno može biti opasno za djecu i odrasle s plućnim bolestima i astmom.

Dr. Blaylock rekao je da se moli Bogu da piloti koji to čine i koji prskaju ovu izrazito toksičnu tvar u nebo znaju što čine te da su svjesni da truju i sebe i svoju obitelj, a isto vrijedi i za političke dužnosnike koji ovo dopuštaju. No, stvar je u tome da vjerojatno niti oni nisu svjesni ozbiljnosti ovih otrova u našem okolišu.

Nakon tla, biljke i izvori voda vrlo su kontaminirani i više nema načina da se iz toga izvuče bilo kakva korist. Ako se ne poduzmu neki koraci danas, doći će do neviđene katastrofe u pogledu zdravlja i ona će biti ogromnih razmjera.

U suprotnom, svjedočit ćemo ekspanziji neurodegenerativnih bolesti koje se javljaju kako kod djece, tako i kod odraslih, kao i neurorazvojne i motoričke smetnje kod djece. – Mi već sada svjedočimo dramatičnom porastu tih neuroloških bolesti koje se javljaju kod mlađih ljudi kao nikada prije – rekao je Blaylock i upozorio sveopću javnost da jednostavno prestanu s trovanjem čovječanstva.

Isto tako, ovaj liječnik opisuje zašto nas truju (ne samo chemtrailsima nego svime što nas okružuje) i tko to čini pa tako objašnjava kako je započeo eugenički pokret u Americi preko naravno Rockefellera, Ford i Carnegie zaklade i što je podrazumijevao projekt “Znanost o čovjeku”, koji je bio pokušaj socijalnog inženjeringa čovječanstva u svrhu istrebljenja onih koje je elita smatrala “nepoželjnima” i nedovoljno vrijednima života.

Rockefellerovo financiranje putem velikih sveučilišta tada je proguralo eugeničke programe za nekoliko narednih godina, a eugeničari su stupili u kontakt s nacističkim znanstvenicima s kojima su razmjenjivali i skupljali informacije. Kada je eugenika pridobila negativne konotacije rasne superiornosti i genocida, ta pseudoznanost se na neko vrijeme povukla, ali ubrzo ponovno uzdigla pod okriljem molekularne biologije i genetike, farmaceutskih kompanija, regulatornih agencija (FDA, EPA, CDC, AMA, ADA..) i raznih medicinskih polja koji zajedno djeluju s javnim zdravstvom.

Dr. Blaylock rekao je da se sustavnim izlaganjem populacije toksinima utječe na ponašanje, ali i na, što je najvažnije, vid potpune kontrole, razmišljanje opće populacije. Tako se kemijski izmjenjuje i modificira način na koji mozak djeluje te se inducira nastanak raznih bolesti što dovodi do prekrivene eugenike kojoj svjedočimo svakoga dana. Broj bolesti i bolesnika drastično se povećava unatoč tome što tehnologija, i općenito zdravstvo, drastično napreduju. Nije li vam to malo čudno?

Jedne od glavnih metoda kojima se to postiže su fluoridiranje vodoopskrbe i dodavanje eksitotoksina putem prehrambenih aditiva iz hrane.

Blaylock je objasnio kako podupiratelji i promotori fluoridiranja vode za piće skrivaju “uspjeh” fluoridiranja vode iza pada u incidenciji karijesa koji je uslijedio poglavito zbog povećanog unosa kalcija, bolje prehrane i povećane higijene usne šupljine, dok s druge strane ignoriraju i skrivaju pregršt znanstvenih istraživanja koja su dokazala da fluorid nije uzrokovao smanjenje pojave karijesa te da u biti dovodi do pojave raznih oboljenja te povećava šanse za nastanak raka.

Cijepljenje za dr. Blaylocka predstavlja do sada najveći misterij jer tek treba točno utvrditi potiču li oni nastanak neurodegenerativnih bolesti u starosti te naglašava kako upravo prevelika količina cijepljenja kojom prolaze djeca predstavlja najveću opasnost jer dolazi do prevelikog stimuliranja imunološkog sustava te imunoloških stanica u mozgu pri čemu u daljnim godinama može dovesti do nastanka autizma, shizofrenije i autoimunih bolesti.

Upravo su šizofrenija i autizam dvije bolesti koje su zahvatile ogroman broj mlađe populacije na planetu posljednjih nekoliko godina. No, Blaylock upozorava i na toksine u hrani piću te svemu što nas okružuje, govoreći da se svijetu ne piše dobro ako se nastavi s eugenikom stanovništva koju gotovo nitko ne primjećuje ili pak ne želi primijetiti.

Činjenica je da živimo u dobu u kojemu jedemo hranu koja to nije, pijemo vodu koja to nije, udišemo zrak koji to nije, ali i liječimo se lijekovima koji to nikako nisu. Živimo u dobu kada su trojica na vrhu hranidbenog lanca odlučila smanjiti broj ljudi na planetu i to im za sada pred očima cijele javnosti vrlo uspješno polazi za rukom. Iako znanost i tehnologija navodno idu prema naprijed, bolnice su sve punije, ljudi sve bolesniji. Iako vam govore kako je ljudi previše, to je notorna laž jer ljudi u potpunosti izumiru.

Sela su potpuno prazna bez dječjeg osmijeha dok se u gradovima grade kokošinjci za preživjele robove sustava. No, upravo zbog toga što ti toksini djeluju i mijenjaju ljudske funkcije mozga, vrlo se teško tome oduprijeti jer već sada, većina je populacije zombirana do krajnjih granica pa niti ne prepoznaje znakove robovskih bolesti i ovisnosti o vlastitom krvniku – sustavu, koji do sada nikome nije pomogao, ali je pobio i sustavno ubija milijarde nevinih duša na planetu.
 

 
(Dr.Russell Blaylock, dnevno.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Kada u New Orleans-u uđete u supermarket, osim namirnica, možete “kupiti” i poštenje. Na pultu se nalazi mala, skrivena, crna kutija koja vam nudi baš to – poštenje.

Iz nje se čuje neprestani šapat, koji je toliko tih da mnogi kupci ni ne primećuju. “Ja sam pošten i neću krasti”, šapuće kutijica. Da li je zbog toga ili ne, u svakom slučaju, poslovođe tvrde da je poruka ostvarila cilj. Samo u jednom lancu prodavnica, kupci i prodavci su krali hrane za više od sto tisuća dolara godišnje. Sada to više nije slučaj, zahvaljujući nesvjesnoj percepciji. Čak ni djevojke koje pomažu na kasama više ne kradu po neki dolar od svakog računa.

Kako danas izgleda jedna od vrsta sublimiranih  poruka, najbolji je primjer naslovna strana danas sveprisutnog Facebook-a.

Mislite da se “Coca cola” slučajno našla na prstenu iz “Gospodara prstenova” na naslovnoj slici?

Kandidat za švedskog vojnog pilota mora gledati u sliku koja se mijenja svakih 0,004 sekundi. Mada teško može išta primjetiti, on odmah mora interpretirati značenje slike. To što je kandidat vidio od velike je važnosti da li će postati pilot. Ukoliko njegova podsvjest nije sposobna da sliku registrira i prenese njen smisao, onda nije podoban za letelje. Šveđani smatraju da će tako sačuvati mnogo života i opreme, pa takvo ispitivanje podsvjesti u Švedskoj polako postaje rutinski dio kandidacijskog postupka.

U Sauthemptonu u Engleskoj, postoji filmska sala  gde se prikazuju filmovi koje obična publika ne može  vidjeti. Gledatelji su bolesnici od agorafobije, straha od otvorenog prostora, a takvo gledanje je dio njihovog liječenja. Pojedini studenti matematike u Izraelu su pokazali mnogo bolje rezultate na testovima pošto su im, tajno, pokazivane velikom brzinom poruke dizajnirane tako da se osjete lijepo i sigurno. Na Univerzitetskoj bolnici u New York-u je na isti način efikasno vršeno mršavljenje kod žena.

Kako nešto može biti ostvareno pomoću šaputanja u ljudsko uho ili treptaja u ljudsko oko? Poslovni ljudi, vlade i naučnici pokušavaju uspostaviti direktnu vezu sa našom posvješću dodirujući rub naše svijesti. Namjera im je prenijeti sublimirane poruke, toliko brzo i nečujno da i ne osjetimo da nam se neko uvukao u mozak. U nedobronamjernim rukama ovakva tehnologija se može manipulirati diskutabilnim sugestijama i komandama u mozak drugih, a da to niko ne primjeti. Naučnici su, kao i obično, prilično sumnjičavi prema uspjesima takvih metoda. Istovremeno, vjerojatno da nema razvijene zemlje gde se takva mogućnost ozbiljnije ne proučava.

Prva primjena sublimirane percepcije je sredinom pedesetih godina u Americi. Vlasnik kino mreže, Forg Li, iz New Jersey-a je u munjevitom blicu preko prelepe Kim Novak, za vreme prikazivanja filma “Piknik”, pustio natpis: “Pijte Coca-Colu”. Inicijator takve reklame bio je James Vikari, stručnjak za prodaju coca-cole. Samo ta reklama sa Kim Novak donijela je povećanje prodaje za čak 58%. Ipak, vrlo brzo digla se velika prašina – čak je jedan kongresmen zahtjevao saveznu istragu. Raznorazna ženska udruženja žestoko su osudila takav postupak plašeći se za mladi naraštaj. Svi su se bojali da bi političari mogli utjecati na birače. Istražujući takvu bojazan, list “Saturday review” je u uvodniku pisao da sublimirana tehnika može biti “umješana u sam centar kontrole nuklearnog oružja u svrhu testiranja, ali i da izazove nekontroliranu upotrebu istog oružja”.

Mnogi psiholozi, u ime etike, napali su istraživanje o podsvjesnoj percepciji i tražili uvođenje moratorijuma na dalje naučno proučavanje. Njihova kampanja je uspjela pa su fondovi za dalja istraživanja presušili. Međutim, odmah poslije toga, malo po malo, raste interesiranje za sublimiranu percepciju i njenu praktičnu primenu.
Istraživanja psihologa i neurologa su osnažila “teoriju pažnje” – modele preko kojih mozak prihvaća količinu upotrebljivih informacija kao i one informacije koje se, nepotrebne ili tuđe, stalno ubacuju u slobodan prostor. U stvari, mozak sortira stimulativno i selektivno važne elemente informacija prema svjesti za “specijalnu pažnju”. Istina, i ostale informacije mozak sortira, ali ih odlaže u posebne rafove podsvjesti.

Pomoću posebnih osobnih šifri, osoba može prizvati u svjest poneku od tih informacija duboko sortiranu u podsvjesti. Koliko je kompletno to “sortiranje” pokazuje slijedeća usporedba: ako ste na bučnom koktelu, može vam se desiti da čujete neko interesantno ime ili dio razgovora vođenog na drugoj strani prostorije. Kod takvih slučajeva, znate i sami, broj decibela određenog zvuka ne igra važnu ulogu u tome da li ćete to čuti i razumjeti.

Mogu li sublimirane kontrole natjerati nekoga da postane dobrovoljni rob? Zašto da ne, ukoliko određenu osobu dovoljno dugo “bombardirate” sa određenom porukom. U neku ruku, danas ima mnogo takvih “robova” koji, na primer, kupuju ono što im se servira sublimiranim porukama, a da oni o tome nemaju pojma.

Doktor Hall Baker je predsednik Korporacije Behavioral Engineering iz Melarija u Luisiani, u Americi. Ova kompanija pokušava dizajnirati bilo čije ponašanje. Travnja 1979. godine on je ponudio tržištu proizvod poznat kao “Bekerova crna kutija”: to je traka sa lijepom muzikom u koju je umetnuta sublimirana poruka. Prve trake su bile za “poštenjačine”, kao što sam rekla na početku ovog članka. Kasnije je napravio 35 različitih crnih kutija, uz ukupnu zaradu od nekoliko miliona dolara. Baker je tada tvrdio da će kazete sa ovakvim porukama biti sastavni dio svakog odgojnog procesa. Jer, tamo gdje obitelji, škole i crkve nisu uspjele, sublimirana komunikacija je spremna da preuzme odgojna zadatke. Slušajući Bakerove trake izgleda vrlo jednostavno biti uspješan i sretan.
Kako na primeru izgledaju sublimirane poruke u oglasima, možete vidjeti na primjeru slika dole.

Beker je tada govorio: “Kada budemo koristili trake po tvornicama, profit će biti povećan. To će, takođe, pomoći zaposlenima da shvate koliko su važni, ne samo za sebe već i za svoje poslodavce. Kad bismo koristili sublimirane poruke na televiziji, mogli bismo da reduciramo broj žrtava na autoputevima tako što bi sugerirali ljudima da pažljivije voze.”
Međutim, nisu svi Bakerovi potencijalni klijenti imali iste želje. Susretao je on pohlepne političare i religiozne fanatike koji su željeli potlačiti svet. Zbog toga je govorio: “Ne jurim ja da napravim traku čim mi to neko naruči. Biram one čiji je kredibilitet i integritet takav da ja u njih imam povjerenja. Uvjek se trudim da shvatim kako će određena aplikacija djelovati, jer dobro znam koliko je ovo moćno oružje”.
Interesantno je da mnogi kupci njegovih traka ne žele publicitet jer se boje da bi ih njihovi klijenti bojkotovali kada bi znali za ove “trikove”. Najveći broj poslodavaca “zaboravlja” objasniti svojih zaposlenim radnicima i službenicima da su pod uticajem “sublimiranih poruka”.

Naravno, danas sve televizije prešućuju kakvom bombardiranju sublimiranim porukama su izloženi njihovi gledatelji.
Tabu koji je bio prešućen vezan za “čeprkanje” po mozgu počeo je nestajati, bar kad je komercijalna upotreba u pitanju. Prva takva poruka, u vidu reklamnog spota, bila je emitirana na američkoj televiziji 1973. godine. Radilo se o igrački pod nazivom “Huster – Do” i sublimiranoj komandi “Get It” – Uzmite je. Godine 1978. na američkoj televiziji pokušali su, u okviru reportaže o ubojstvu, poslati poruku ubojici: “Javi se policiji”. Ubojica to nije učinio. Normalno, moglo se desiti da ubojica taj program uopće i ne gleda!
Hollywood se takođe bavi takvim porukama: u filmu “Egzorcist” prikazuje se sublimirani snimak “mrtvačke maske” u snu starog svećenika. Interesantno je da je kompanija “Warner Bros”, poslije tog filma priznala da se koristi podsvjesnom manipulacijom. Sublimirane poruke u filmovima strave i užasa mogu biti vrlo efikasne. To je zbog toga što gledatelji dolaze da bi bili uplašeni i što je tada podsvest mnogo osetljivija i prihvaća sve što se preporučuje kao obrana od straha.
Kada su filmovi u pitanju i sublimirane poruke u njima, nezaobilazno je ime Walt Disney, Da, da, baš toga Walt Disney-a čije smo filmove obožavali gledati i čitati stripove sa njegovim junacima, a i danas ih ljudi preporučuju kao nešto izvanredno za djecu, čisto i bezopasno. Kakva zabluda! Danas se zna da je Walt Disney obožavao umetati svakojake sublimirane poruke u svoje filmove, pogotovo one “nastrane”, a danas sa tom praksom nastavljaju njegovi nasljednici u njegovim studijima.

Da li su te poruke djelotvorne? Apsolutno da jesu! Uvek je postojala neizvesnost da li možete promjeniti ljudski stav. Teoretski, vi to ne možete uraditi. Ali, poruke su ipak djelotvorne i dugotrajno djelovanje, mada nedovoljno ispitano, može na neki način izmeniti predispozicije i eventualno, posredno, čak promeniti stav.
Čudni su efekti sublimiranih poruka. Poznat je slučaj u Americi lansirane sublimirane poruke “Jedi govedinu” koja nije povećala potrošnju govedine, ali je znatno uvećala potrošnju svih vrsta sendviča. Efekti sublimiranih poruka se obično proširuju na sve slične produkte.

Sublimirani inženjering, poput mnogih tehnologija, opasan je onoliko koliko je opasna osoba koja ga pusti u pogon. Neke ideje o načinu upotrebe te tehnologije došle su, kao što se moglo i očekivati, od vojska raznih zemalja. Oficiri se smatraju vrlo konzervativnim prema novim idejama i tu, na primjer, ni Švedska nije izuzetak, ali je ipak takav inženjering kod njih stekao pravo građanstva. Psiholog Ulf Krauf je sublimirani test za selekciju pilota predložio još 1960. godine, a prihvaćen je tek deset godina kasnije. Test se sastoji od brze izmjene slika na ekranu. Jedna, na primer, pokazuje dječaka koji svira violinu, a njega vreba čovek sa luđačkom facom. U istom momentu kada je slika prikazana, kandidatova podsvjest transformira sliku u cilju da zaštiti dečaka.

Njegova reakcija odaje informacije o vlastitom obrambenom mehanizmu. Ironija je u tome da dobar obrambeni mehanizam predstavlja, u stvari, lošu ocjenu. Naime, kako je Krauf otkrio, upravo oni koji demonstriraju visoki stupanj obrambenog mehanizma padaju na kasnijim ispitima, ruše avione i ginu!
Prema Loyd Silverman-u, profesoru psihologije na Univerzitetu New York, pomoću sublimiranih poruka se efikasno liječi strah od otvorenog prostora, pušenje, prekomjerna težina, a ponekad i razni oblici šizofrenije. Istovremeno, on ističe i probleme jer se nikad ne zna kako će pojedinac reagirati, čak i kad je poruka sasvim neutralna. U Rusiji se mnogo radi na sublimiranim testovima i porukama za svemirski program, ali nema informacija o stupnju njihove uspješnosti.
A da li smo mi opsjednuti seksom, pa ga svuda vidimo, ili smo toliko bombardirani porukama da smo zbog toga postali opsjednuti, pitanje je za diskusiju.

Skoro svaka propagandna poruka ima pažljivo isplanirani cilj. Izuzetno je teško povući liniju između prikrivenih poruka u reklamama i sublimiranih poruka, jer su oba tipa vješto prikrivena i izmiču svesti. U stvari, bili mi svesni toga ili ne, poruke nam svakodnevno utiču na ponašanje i raspoloženje. One se ponavljaju sve dok suština tih poruka neosjetno ne sklizne u svjesni dio našeg mozga. Kad se to desi, pitanje da li se može uticati na ljude, izgleda sasvim deplasirano.
Očigledno, to nam se sve vrijeme dešava.
 
/stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”/

 

 
(uslikaj.wordpress.com)

Ljudi s određenim vrstama oštećenja mozga mogu napraviti bolje poslovne odluke. Ovo je zaključak najnovijeg istraživanja, u kome je dokazano da ljudi koji upliću emocije u poslovne odluke uvijek dobiju loše rezultate.

Povezivanje znanosti o mozgu s ponašanjem u investicijama, znanstvenici dolaze do zaključka da ljudi s oštećenjima u dijelovima mozga za emocije, zaista donose bolje financijske odluke.

Istraživanje je obavljeno na 15 pojedinaca koji su imali neku vrstu oštećenja mozga, kao moždani udar ili neku bolest. Njima je oštećen dio u mozgu koji izaziva bilo kakvu emociju, kao na primjer, strah ili anksioznost. Pojedinci imaju normalan IQ, a područja u njihovom mozgu koja su određena za logiku i kognitivno razmišljanje su netaknuta.

Istraživanja su pokazala da su ovi pojedinci u prednosti u odnosu na ostale ljude što se tiče poslovnih odluka. Bili su spremni riskirati s visokim sumama jer nisu imali nikakav strah od neuspjeha. Dok su pojedinci s neoštećenim emotivnim područjima ulagali sigurnije, na manje sume, i na kraju dobili manji posao i dobitak.

Neki od neurologa vjeruju da dobri investitori ili poslovni ljudi mogu biti veoma vješti u suzbijanju emocionalnih reakcija. “Ti ljudi su jednostavno naučili kako kontrolirati emocije u poslu i mogu biti potpuno isti kao ljudi s oštećenim mozgovima”, kaže znanstvenik.

Koristeći sofisticirane tehnologije, poput magnetske rezonance, može se vidjeti kako mozak reagira na procjene rizika i pravljenja izbora u vezi posla. Istraživači mjere moždane kemikalije i istražuju kako oštećenja određene regije u mozgu utječu na ekonomska odlučivanja.

U kasnim 1990-tim, kada su uspostavljene čvrste veze između psihologije i neurobiologije, bihevioralni ekonomisti su se počeli okretati i neurolozima, pored psihologa za pomoć oko ljudskog ponašanja. Ideja je bila da ako može objasniti fenomen kao depresija ili poremećaj pažnje, mogu se objasniti i druge psihološke funkcije.

Danijel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju je počeo raditi s neurolozima na sveučilištu u Montrealu. U jednom od istraživanja, koristili su igre na sreću da bi vidjeli aktivaciju u mozgu kada pojedinac očekuje pobjedu. Ustanovili su da se u mozgu pokreće ista moždana aktivnost kada dobijete novčanu nagradu kao i kada osjetite dobar okus, ugodnu glazbu ili drogu koja izaziva ovisnost.

Znanstvenici vjeruju da strah ima najveću ulogu u lošim poslovima

Međutim, priča ima i drugu stranu, emocije mogu imati i korisnu ulogu u financijskom odlučivanju, ali to vrijedi van Wall Street-a. Dok su se oštećeni mozgovi pojedinaca dobro pokazali u laboratoriju, u stvarnom svijetu su pali na nekim financijskim odlukama. Tri od četiri pojedinca s oštećenim mozgom su doživjeli stečaj. Njihova nesposobnost osjećaja straha je dovelo do rizičnog ponašanja.

Njihova iskustva su nam pokazala da emocije mogu odigrati ulogu u zaštiti naših interesa, čak i ako ponekad ometaju racionalno odlučivanje.

Ljudi su razvili strah kao odgovor na mehanizam preživljavanja da bi se zaštiti od predatora. Ali u svijetu gdje predatori ne vrebaju iza svakog ugla, taj strah koji je nekada potreban, sada može izazvati preveliku osjetljivost. Reagirajući na strah koji zapravo ne postoji možemo donijeti nelogičan izbor. To je sad situacija koja postoji na burzama. U burzovnom poslovanju strah je veliki minus i ne donosi dobre osobine

“Postoji mnogo mehanizama koji pokreću naše emocije, i ljudska bića nisu baš tako dobro prilagođena suvremenom životu”.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)