Imamo sve – a sve smo nesretniji. Evo zašto je to tako i kako to promijeniti

U sad već klasičnom tekstu Boris Dežulović opisuje kako ga je neki Beograđanin zapitao: “Zašto ste vi Hrvati takvi namćori kad vam sve ide na ruku”?

Na pitanje “koje sve”, čovjek je iz rukava sasuo “sijaset blagodati”, odnosno “hrvatskih komparativnih prednosti”: “imate unutarnji avionski promet (mi nemamo)”, “bili ste treći na svijetu u nogometu”, “imate tri-četiri puta veće plaće od ostalih u regiji”, “pobijedili ste u ratu”, “imate najljepše more na svijetu”, “Janicu i Ivaniševića”, “ušli ste u EU i NATO”, “zauvijek ste se riješili Srba i Jugoslavije i opet stalno kukate i cendrate”.

“Da smo mi pobijedili u ratu”. nastavio je Beograđanin, “da imamo bilo kakvo more, a kamoli najljepše, da imamo takvu državu, klimu, ceste, aerodrome, plaće, standard, televiziju, bijeli Schengen, Davis cup i broncu s Mundijala, bili bismo glavne lole u regiji. Lebdjeli bismo pola metra iznad zemlje, plaćali ture Hrvatima, naručivali im pjesme i tješili ih kako, eto, nije ni njima sve crno”.

Beograđaninova se konstatacija oslanjala na golim okom vidljivi hrvatski pesimizam, kojeg je tad potvrđivala Gallupova anketa, a da se u zadnje tri godine ništa nije promijenilo nabolje svjedoči i novo UN-ovo izvješće o sreći.

U njemu je Hrvatska još nesretnija – pala je čak za pet mjesta u odnosu na prošlu godinu! Zauzeli smo 82. od 156 mjesta. Najsretniji su Finci (kod njih su čak i izbjeglice najsretniji), odmah do njih je Norveška, slijede Danska, Island, Švicarska, Nizozemska, Kanada, Novi Zeland, Švedska i Australija.

Odmah je vidljivo da je riječ o zemljama u kojima se cijene individualizam i postignuće, rad i red, ali postoji i jak osjećaj za socijalnu pravdu. Na stranicama koje slijede naši najugledniji stručnjaci, istaknute javne osobe, pokušali su odgovoriti “zašto smo takvi namćori” odnosno zašto kao nacija nismo sretni.

Nalazi su spektakularni od našeg kolektivizma, koji izgovor za neuspjehe redovito traži u drugima, do jala koji (opet) u drugima vidi idealnu priliku za proizvodnju frustracija, od vječitog uspoređivanja s drugima, do vrste i tipa prehrane, od nepravednosti našeg sustava (imamo najviše sudaca, a najmanje pravde), do vječne mantre o resursima, sve je tu istraženo, opisano, dijagnosticirano… Evo nalaza i recepata.

Seks nam je OK, ali država nas rastužuje

Siromaštvo je definitivno jedan od razloga naše nesreće , smatra Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja.

No kod ljudi kojima su egzistencijalne potrebe zadovoljen,e a svejedno su nesretni, problem može biti u načinu života i svim obavezama koje ovo društvo zahtijeva od zaposlenih osoba.

Naš sustav na mnoge načine uvjetuje da ljudi dolaze doma trajno nesretni, što se odražava na obitelji i bračne odnose. Hrvati, doduše, nemaju velikih problema sa svojom seksualnošću. No ekonomska situacija potiče nesreću u obitelji i partnerskim odnosima.

Osim toga, psihologinja kaže da u takve odnose ulazimo vrlo nepromišljeno. “Ljudi se često nađu u braku s osobom s kojom nisu sretni i ne mogu zadovoljavati svoje osnovne potrebe. Ljudi ne promišljaju puno o odnosima”, rekla je Barolin Belić.

Svejedno, ako država ne osigura uvjete da se može raditi i zaraditi, da nam plaća bude dovoljna da možemo normalno živjeti, teško ćemo si sami pomoći.

“Hrvati trebaju početi razvijati svijest o sebi. Postaviti si pitanja ‘tko sam ja?’, ‘gdje živim?’, ‘kakav je ovaj svijet?’, ‘s kakvim osobama se želim družiti?’ i ‘kakva osoba želim biti?’ Potrebno je postaviti ovakva dublja pitanja jer ćemo tako početi zrelije ulaziti u partnerske i bračne odnose.

Ljudi koji su otvoreni rastu i promjeni te dolaze na terapiju, nakon određenog perioda rada na odnosu postaju mnogo zadovoljniji i sretniji”, kaže psihologinja.

Hrvati se trebaju riješiti osjećaja nezadovoljstva njima samima, a Barolin Belić kaže da se to može postići jedino kontinuiranim radom na sebi kroz osvještavanje, čitanje knjiga, učenje, širenje pogleda na svijet, pa čak i različite duhovne prakse.

“Što smo zadovoljniji sa sobom i što više sreće imamo sa sobom, mislim da ćemo imati i puno bolje partnerske odnose te biti i mnogo sretniji”, zaključuje Nataša Barolin Belić.

Za polovicu tuge krivi smo sami…

Prva doktorica za sreću u Hrvatskoj, Anita Freimann, docentica je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a doktorirala je na temi o ekonomiji sreće. To je, objašnjava dr. Freimann, novija ekonomska grana koja se bavi kvalitetom života stanovnika te proučava razinu zadovoljstva i sreće. Razvila se prije 40-ak godina u svijetu, no u Hrvatskoj je još relativno nov pojam kojim se bave malobrojni znanstvenici.

Ekonomija sreće kombinira ekonomiju i psihologiju pa je time sreća postala mjerljiva, nije na trivijalnoj razini i može metodološki kvantificirati na razini cijeloga svijeta.

Samim time može se vidjeti gdje žive najsretniji ljudi na svijetu, iako je za ljude i političke sustave puno korisnija kad se radi na manjim teritorijalnim cjelinama, poput županija ili gradova, jer tad politika može poduzeti konkretne promjene u smjeru sreće.

Hrvati su od 150 svjetskih zemalja, koje obično sudjeluju u istraživanjima, negdje na polovici ljestvice, što je zapravo porazno i govori da smo prilično nesretni ljudi.

Najsretnije su skandinavske zemlje, poput Finske, Danske ili Norveške. Hrvati su nesretni dijelom zbog kolektivističkog pristupa životu, dok ljudi u sretnijim zemljama više njeguju individualistički pristup. To znači da se oslanjaju na sebe i nemaju potrebu biti prosječni.

S druge strane, u Hrvatskoj vlada veliki egzistencijalni strah, mnogi odlaze u inozemstvo trbuhom za kruhom, a u situaciji ako ne znate hoćete li sutra imati što dati djetetu jesti, sigurno ne razmišljate o sreći.

S treće strane, Hrvati su opterećeni mišljenjem okoline pa u tom smislu stalno gledaju kako drugi žive i uspoređuju se s njima, a odatle proizlazi i fenomen socijalne komparacije.

Nećemo se uspoređivati s Billom Gatesom kao najbogatijim čovjekom svijeta, ali ćemo se uspoređivati s ljudima istog obrazovanja, prihoda ili mogućnosti. Ako su u nečemu bolji, postajemo zavidni, a to nas čini nesretnima.

Sreća je stanje uma i ovisi samo o nama, pa onda čovjek koji je nesretan neće odjedanput postati sretniji samo zato što se preselio u najsretniju zemlju na svijetu.

Znanstvenici smatraju da pola faktora sreće ovisi o genetici, dakle o tome koliko su nam roditelji bili sretni, a ostatak ovisi o nama samima i činjenici kako reagiramo u pojedinim situacijama.

Isto tako, novac i imovina nisu nikakva garancija sreće. Jasno, ako nemate novca dovoljno za ispunjenje osnovnih egzistencijalnih potreba, onda vam svaka dodatna kuna predstavlja radost i više sreće jer ćete moći kupiti kruh ili mlijeko.

Međutim, kad čovjek dođe do razine prosječnih prihoda, sreća više ne raste s daljnjim povećanjem prihoda. Postoje istraživanja u svijetu koja se bave dobitnicima na lotu pa su tako zaključili da je 90 posto dobitnika izrazito nesretno i da im je dobitak promijenio život na gore.

Više novca može donijeti osjećaj zadovoljstva ako smo ga sami zaradili, ali ako je novac pao s neba, jednako tako i odleti iz naših života. Smatram da Hrvatska ima jako dobre izglede da postane sretnija država, a to je s jedne strane i politička odluka za koju u ovom trenutku nema sluha, no to će se promijeniti.

Europska komisija radi na zakonima koji će zahtijevati od članica da najmanje jedanput u dvije godine provedu istraživanja o sreći nacije kako bi povećali kvalitetu života svojih građana. To će morati i Hrvatska.

S druge strane, kralj male himalajske države Butan prije puno godina ustvrdio je da ga ne zanima bruto nacionalni dohodak (BDP), nego je osmislio novi koncept bruto nacionalne sreće (BNS). To je uveo u obrazovni sustav pa djeca još od vrtića tijekom cijelog školovanja uče o sreći i zadovoljstvu te kako kultivirati sreću i biti sretan čovjek.

Samo time iz klupa izlaze samosvjesni mladi ljudi koji izrastaju u sretne pojedince. Nadalje, kod njih, ali i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te u još nekim državama, postoje ministarstva sreće. To su nezavisna državna tijela kojima je jedini zadatak propitati kakav će utjecaj na kvalitetu života u tim državama imati donošenje pojedinih zakona.

Ako je taj utjecaj loš, zakoni ne prolaze i nikad ne budu doneseni. U Hrvatskoj sam razgovarala s brojnim predstavnicima lokalnih zajednica, ali u svemu ovome trenutačno ne vide previše smisla jer su opterećeni politikom i trenutačnim okolnostima. Dok se to ne aktivira, pojedinac može puno poduzeti i učiniti kako bi postao sretnijim bez obzira na opću klimu u društvu.

To znači da bismo za početak mogli manje vremena provoditi istražujući medije. Prema jednom istraživanju, moderan čovjek današnjice iz okruženja i medija u samo jednom danu prima toliko informacija koliko je čovjek u 16. stoljeću primio tijekom cijeloga života. Naš mozak nije se u nekoliko stoljeća toliko drastično promijenio.

Stoga bi nam dobro došao odmor od svih tih informacija kojima smo bombardirani. Imamo premalo vremena za sebe, pa je recept svakako i taj da pronađemo trenutke samo za nas. U tom vremenu možemo meditirati, provoditi vježbe disanja ili bilo koju tehniku opuštanja kakvih danas ima bezbroj.

I u konačnici, najvažnije je prestati živjeti život u skladu s tuđim očekivanjima. Kod nas se očekuje da čovjek završi fakultet, oženi se, ima djecu… No nekoga to ne veseli. Pojedinci među nama mogu sasvim solidno živjeti i od poslova za koje ne treba diploma fakulteta.

Za nekoga drugoga možda sreća ne leži u rađanju i djeci, pa zašto se onda siliti na to? Trebamo si dopustiti veću slobodu, a to u konačnici vodi do zadovoljnijeg života, zaključila je doc. dr. sc. Anita Freimann s Ekonomskog fakulteta u Osijeku.

Ona je doktorirala na temu sreće u Osijeku, a tijekom istraživanja na reprezentativnom uzorku od 1019 ispitanika otkrila je kako je u Osijeku najsretniji građanin muškarac koji živi u Industrijskoj četvrti s prosječnom plaćom. Što bi tek bilo da se istraživanje odnosilo na cijelu zemlju.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.

 
(express.hr)

Savez europskih nogometnih saveza (UEFA), koji je jedna od 6 organizacija u sklopu FIFA-e nije dozvolila igračima ruske reprezentacije da na meču Europskog prvenstva protiv Walesa izađu sa crnom trakom

Kapetan reprezentacije Vasilij Berezucki izjavio je ranije da nakon tragedije u Kareliji reprezentacija želi igrati s crnom trakom.

Meč će biti odigran 20. lipnja u Toulouseu. Početak meča je zakazan za 21 sat.

Rusiji je za odlazak u osminu finala potrebna pobjeda.

Grupu učenika i instruktora koji su se odmarali u kampu u Kareliji je dok su se vozili na tri čamca na jezeru Sjamozero zahvatila oluja.

Tom prilikom je poginulo 14 djece. Iz Moskve su u Karel poslati predstavnici Ministarstva za izvanredne situacije, liječnici i psiholozi.

Još nije jasno zašto je FIFA zabranila ovakav čin solidarnosti, iako se ne radi nesreći koja ima veze sa posljedicama politike.
 
(sputniknews.com)

Michael Hastings je prije smrti radio na velikoj priči koja je uključivala rad CIA-e. 15 sati prije smrti je poslao mail u kojem piše “onto a big story” (na tragu velike priče) i “to go off the radar for a bit.” (moram se skloniti na neko vrijeme)

Policija i vatrogasci su dobili naputak da ne pričaju s medijima vezano za slučaj smrti Michae Hastingsa, urednika magazina Rolling Stone.

Na godišnjicu njegove smrti, potaknute su dodatne sumnje kako se ne radi o nesreći, nego da je riječ o sumnjivoj smrti. Američki urednik i novinar poginuo je u nesreći kad je njegov auto izletio s ceste i zapalio se. Nije mu bilo spasa.

Kimberly Dvorak, novinarka koja je istraživala cijeli slučaj, i koja je pokušala dobiti izvješće LAPD-a o nesreći je rekla kako joj ga u policiji nisu htejli dati unatoč tome što je policija odredila uzrok nesreće.

U policiji, tvrdi Dvorak svi komentiraju kako nemaju što reći, a poneki kažu da im je izričito naređeno da ne govore ništa.

Dvorak je isto tako objavila i dvije studije (University of Washington and the University of California) koje pokazuju da se moderni automobili mogu hakirati te da se daljinskim upravljanjem može preuzeti vozilo.
 

 
Iza njegove smrti u nekim krugovima se nagađalo kako se upravo ovakav scenarij dogodilo urednikovom automobilu. Sumnjivu smrt je komentirao i jedan vojni dužnosnik koji je izjavio kako nije uobičajeno da vozilo gori tako intenzivnim plamenom, te da u automobilu nema materijala koji može gorjeti na tako visokim temperaturama.

Michael Hastings je prije smrti radio na velikoj priči koja je uključivala rad CIA-e. 15 sati prije smrti poslao je mail u kome piše “onto a big story” (na tragu velike priče) i “to go off the rada[r] for a bit.” (moram se skloniti na neko vrijeme).

Prema svjedočenju kolega novinara, Hastings je bio vrlo zabrinut i sumnjao je da ga se nadgleda, a dodatnu sumnju u cijelu priču unosi i objava na Wikileaksu na kojoj stoji da ih je Hastings kontaktirao nekoliko sati prije smrti.
 

 
(dnevno.hr)

Mnogi ljudi uživaju u letenju i opušteni su u trenutku kada se trebaju prepustiti mašineriji koja će ih vinuti u visine i ljudima koji će tom mašinerijom upravljati

No, neki se pak boje i strahuju od onoga za što znaju i za što ne znaju. Kada je čovjek svjestan određenih detalja, strah mu se ponekad i umanji.

Otkrivamo stoga 10 tajni koje vam stjuardese i piloti ne žele otkriti kada se spremate na let:

#1. Jeste li znali da od trenutka kada se maske s kisikom pojave iznad glave imate samo 15 minuta kisika? To je vrijeme dovoljno da pilot spusti avion na visinu na kojoj je moguće normalno disanje pa razloga za paniku nema.

#2. Znate li koji je pravi razlog zašto se svjetla prilikom spuštanja noću gase? Kako bi vam se oči prilagodile na mrak pođe li nešto po krivu. A i morate brzo napustiti avion.

#3. Jeste li znali da gromovi pogađaju avione u letu iako vi to ne primjećujete? Možda vam i nismo trebali otkriti…

#4. Zanimljiva je i činjenica da se avionski WC može otključati i izvana. Kada ste zaključani, zapravo vas u svakom trenutku netko može otključati izvana.

#5. Znate li da piloti u avionu imaju dodatnu hranu za slučaj da je jedna vrsta hrane otrovana?

#6. Dogodi li se u letu nezgoda, većina komercijalnih aviona može letjeti samo i s jednim motorom. Utješno, nije li?

#7. Točnog objašnjenja zašto mobitele i računala uvijek moramo gasiti tijekom polijetanja i slijetanja još uvijek nema.

#8. Kada avionu otkažu oba motora, on može letjeti još neko vrijeme. Zato su slijetanje i polijetanje najkritičniji dio leta.

#9. Voda u avionima nije osobite kvalitete. Neki su avioni prilično stari, čak i po 50 godina, a to uglavnom znači da su toliko stari i spremnici za vodu koji se nikada ili gotovo nikada ne čiste.

#10. Iako je u avionima pušenje zabranjeno, u WC-ima se mogu pronaći pepeljare. Objašnjenje je da ako netko prekrši pravilo i dođe u napast zapaliti cigaretu u WC-u, ondje mora imati i sigurno mjesto gdje će je ugasiti.

Zanimljivo, zar ne?
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Koliko puta smo čuli savjete i upozorenja starijih koji su nam zvučali smiješno i praznovjerno, pa smo na njih tek prezirno odmahivali rukom?

Ne drži torbu na podu jer nećeš imati novaca. Ne ostavljaj otvoreni kišobran u prostoriji, to donosi nesreću. Popij čašu mlijeka da bi bolje spavao… I tako redom.

Ipak, znanost je u nekim slučajevima dala za pravo “bapskim pričama” i dokazala da nisu sva praznovjerja posve šuplja.

Pobrojali smo jedanaest takvih kojima je znanost, na iznenađenje mnogih (svih osim baka!) potvrdila istinitost. Pa krenimo u raskrinkavanje tobožnjih mitova…

Pileća juhica kao lijek

Svi smo čuli od baka da nam, kada se prehladimo, valja jesti pileću juhu. Ispostavilo se da ima neke istine u tome. Iako vas pileće juha neće posve izliječiti od prehlade, ipak će ublažiti neke od simptoma.

Znanstvenici su otkrili da pileća juha doista može usporiti aktivnosti bijelih krvnih zrnaca koja su odgovorna za upale. Zato, samo naprijed… tanjur tople pileće juhice pred sebe i – dobar tek!

Ako je porod dug i naporan – bit će dječak!

Ovo je istina – znanost je dokazala da dječaci majkama zadaju više bola tijekom porođaja nego djevojčice. Jedna irska studija iz 2003. godine dokazala je da žene koje rađaju dječake imaju veće šanse za komplikacije pri porodu, što vodi k većem broju hitnih carskih rezova.

Studija, naime, nudi odgovor da je to stoga što su dječaci uglavnom veći i teži od djevojčica i imaju veće glave.

Jedna jabuka na dan, doktor iz kuće van!

Ovo smo već toliko puta čuli, a vjerojatno i pomislili kako je još jedna izmišljotina. Ali, ne! Jedna britanska studija iz 2013. pokazala je da kada bi svi Britanci stariji od 50 godina, svakodnevno jeli po jednu jabuku, time bi spriječili ili odgodili 8.500 srčanih i moždanih udara svake godine.

Dakle, nakon pileće juhice pojedite i jednu jabuku.

Čokolada olakšava predmenstrualne grčeve

Pokazalo se da ona silna potreba za čokoladom prije početka menstrualnog ciklusa zapravo potječe iz fizioloških razloga.

Studije govore da čokolada sadrži hranjive tvari i antioksidante poput anandamida, koje mogu imati smirujući učinak i održavati tjeskobu u ravnoteži s ostalim raspoloženjima.

Dakle, žene i djevojke, zbog komadića čokolade ne morate imati osjećaj krivnje.

Vruće kupke oštećuju spermu

Ako s partnerom pokušavate napraviti bebu, onda se potrudite da vaš muškarac ne ulazi u toplu kupku prije samog čina. Bake za to znaju već odavno, a znanost je za to doznala nedavno.

Jedna studija iz 2007. pokazala je da su muškarci kojima je sperma testirana nakon 30 minuta provedenih u toploj kupki, imali vrlo loše rezulatate, dok je odricanje od tople vode poboljšalo proizvodnju spermatozoida. Zato, ako planirate prinovu što dalje od vruće kupke.

Ako planirate prinovu u obitelji, izbjegavajte vruću kupku (samo za muške!)

Žgaravica u trudnoći znak je da beba ima puno kose

Ovo ste sigurno čuli, čak i ako još nemate djecu jer vjeroajtno i nema starije žene koja u to ne vjeruje. Ovaj mit potvrdili su i liječnici iz bolnice John Hopkins u baltimoreu.

Oni su proveli istraživanje ne bi li pobili ovo vjerovanje, no dokazali su baš sasvim suprotno. Rezultat je govorio da povećana razina hormona, koji izaziva žgaravicu, u stvari uzrokuje rast bebine kose.

Pun mjesec

Stoljećimja se prepričava i bapska priča porema kojoj djeca “malo poblesave” kada je pun mjesec. Drugim riječima, ljudi, ali i životinje mijenjaju raspoloženje u vrijeme punog mjeseca.

Znanstvenici tek trebaju dokazati da su ponašanje, plodnost i natalitet uvjetovani lunarnim obrascem. No, jedna je studija dokazala da neki ljudi teže spavaju u vrijeme punog meseca, čak i kada spuste roletne na prozoru spavaće sobe.

Klin se klinom izbija

Ako ste pretjerali s pićem prethodne noći i osjećate se mamurno, bake bi vam rekle da se odmah “vratite na konja” i popijete jedno piće kako bi se riješili mamurluka.

Znanost ih i u tome potvrđuje. Pokazalo se, naime, da konzumiranje male količine alkohola može olakšati mamurluk. Ipak, znajte da ublažavanje mamurluka na ovaj način može povećati opasnost od ovisnosti o alkoholu. zato, postoji drugi savjet: popijte veliku čašu vode prije odlaska u krevet, ako već morate piti alkohol.

Brojite ovce da lakše zaspite

Stare su žene govorile djeci koja ne mogu zaspati da sklope oči i broje ovce. I opet se ispostavilo da su bile u pravu.

Za dokaz ovome nije čak potrebna ni znanstvena studija. Naime, upotreba vizualizacije ili mentalnih snimki svakako može pomoći da brzo otputujete u “zemlju snova”. Kako? To vam pomaže da odvratite misli od stresnih razmišljanja ili anksioznih misli koje su često povezane s nesanicom.

Sir može izazvati čudne snove

Dugo se vjerovalo da je riječ o običnom mitu – to da konzumiranje sira prije spavanja može izazvati čudne snove – no jedna britanska studija govori drugačije.

Testirano je 200 ispitanika koji su prije spavanja jeli različite vrste sira. Većina ih je potvrdila da su imali vrlo čudne snove.

Masnije ribe su zaista hrana za mozak

Veza između omega-3 masnih kiselina i masnijih riba zaista postoji i dobro je poznata.

Masne kiseline koje se nalaze u ribi dokazano poboljšavaju konduktivnost između moždanih stanica i time poboljšavaju rad mozga. Jedno je istraživanje čak pokazalo da redovnom konzumacijom ribe mozak raste.
 
(net.hr/uredio:nsp)

Avion je nestao nakon polijetanja iz Kuala Lumpura 8. ožujka 2014. u potpuno nerazjašnjenim okolnostima

Uz obalu otoka Reunion, koji se nalazi istočno od Madagaskara u Indijskom oceanu, otkriveni su ostaci aviona. Istražuje se je li riječ o zrakoplovu Malaysia Airlinesa MH370, koji je nestao još 2014. godine, rekao je Christian Retournat, član francuskog ratnog zrakoplovstva u Reunionu, otoku koji je pod upravom Francuske.

“Još je prerano reći pripadaju li ostaci (dugi dva metra, nalik na dio krila), avionu Malaysia Airlinesa. Našli smo ih jutros uz obalu Saint Andrea”, kazao je Retournat, javlja CNN. Ostaci su prenijeti na otok. Zrakoplov Malaysia Airlinesa nestao je nakon polijetanja iz Kuala Lumpura 8. ožujka 2014. godine, a bio je na putu za Peking.

Xaviera Tytelmana, bivšeg vojnog pilota koji se kasnije specijalizirao za sigurnost zrakoplova, jutros je kontaktirao čovjek koji živi na otoku Reunion i poslao mu niz fotografija koje prikazuju olupinu aviona. “Proučio sam stotine fotografija i razgovarao s kolegama”, rekao je Tytelman za Telegraph.

“I svi mislimo da je riječ o krilu Boeing 777, istog aviona kao što je bio onaj Malaysia Airlinesa. Policija u Reunionu ispituje ostatke i kažu da izgleda kao da su bili u moru oko godinu dana, što opet ukazuje na nestali avion. Ne možemo još biti sigurni, ali mislim da za to postoji šansa”, kazao je Tytelman.

Zrakoplov je nestao s 239 ljudi (227 putnika i 12 članova posade), i to u okolnostima koje su zbunjivale istražitelje i ostavile izbezumljene obitelji u potrazi za odgovorima. No, Tytelman vjeruje da Indijski ocean kao lokacija pada aviona ima smisla. “Ne znamo koliko će potrajati dok ne dobijemo definitivnu potvrdu ili demanti”, ističe.

Neobične okolnosti nestanka zrakoplova

U trenutku nestanka zrakoplova piloti nisu poslali nikakvu poruku ili signal za opasnost, što je neobičan detalj. Vremenske prilike bile su povoljne, a u području u kojem se zrakoplov mogao srušiti nisu pronađeni nikakvi tragovi ili ostaci. Od 227 putnika njih 153 bili su Kinezi, a ostali su iz Malezije. Među Kinezima je bila delegacija od 19 umjetnika koji su došli na izložbu u Kuala Lumpur. Nestali zrakoplov tražili su deseci brodova i zrakoplova iz nekoliko zemalja.

Kasnije se ispostavilo da su se najmanje dva putnika na let ukrcala pod lažnim imenima, koristeći ranije ukradene putovnice jednog Talijana i jednog Austrijanca. Naime, ministarstva vanjskih poslova Italije i Austrije obavijestila su rodbinu tih muškaraca o njihovu nestanku, no tada su utvrdili da su živi i zdravi. Jedan od putnika koji je koristio lažnu putovnicu je 19-godišnji Iranac Pouria Nour Mohammad Mehrdad, koji je u Maleziji tražio azil.

Mobiteli putnika i posade još danima bili upaljeni

Boeing 777 prije nestanka naglo je skrenuo s planirane rute te letio još nekoliko stotina kilometara prije nego je ostvario posljednji kontakt s kontrolom leta na istočnoj obali Malezije. Tijekom prvih nekoliko dana potrage mobiteli putnika i dalje su normalno zvonili, a bilo im je moguće i poslati poruku putem aplikacija. Službenici Malaysian Airlinesa zvali su i članove posade aviona, čiji su mobiteli također zvonili.

Istražitelji su se nadali da će uz pomoć mobitela otkriti lokaciju aviona, no nikome nije bilo jasno kako mobiteli mogu zvoniti i nekoliko dana od nestanka. Rodbina je bila uvjerena da mobiteli putnika i posade nikako ne bi mogli biti upaljeni da je avion pao u more ili na kopno, a čudno im je bilo i što su baterije mobitela još aktivne.

Više svjedoka reklo je malezijskim vlastima da su vidjeli nestali zrakoplov i sat vremena nakon što je nestao s radara. Njihovi iskazi navodno potvrđuju da se zrakoplov okrenuo.

Najskuplja potraga u povijesti

Američki istražitelji kazali su da su komunikacijski sistemi nestalog zrakoplova Malaysia Airlinesa ugašeni u razmaku od 14 minuta. To ukazuje na činjenicu da avion nije pao zbog nekakvog teškog kvara, jer bi se komunikacijski sistemi, tj. odašiljači ugasili u isto vrijeme. Istraživani su bili i piloti, čiji su stanovi pretraženi, no policija nije našla ništa sumnjivo.

Potraga za malezijskim zrakoplovom stajala je stotine milijuna dolara i bila je najskuplja u povijesti, a brodovima, zrakoplovima i podmornicama u njoj je sudjelovalo 26 zemalja. Obitelji nestalih čak su ponudile nagradu za informacije koje bi dovele do pronalaska aviona.

Razlilčite teorije o uzroku nestanka aviona

Tijekom potrage za nestalim avionom pojavile su se različite teorije, a po jednoj od njih zrakoplov suoteli hakeri i potom srušili Amerikanci, kako je tvrdio Marc Dugain, bivši predsjednik francuske aviokompanije Proteus Airlines. Dugain je tvrdio da su hakeri oteli avion daljinski i usmjerili ga prema američkoj vojnoj bazi na otoku Diego Garcia, a amerikanci su ga srušili kad su vidjeli da im se približava. Kao dokaze navodi svjedočenja s Maldiva gdje je na dan pada navodno viđen veliki avion koji leti jako nisko prema Diegu Garciji.

Po drugoj teoriji nestali malezijski zrakoplov možda je bio otet. Na to ukazuje činjenica da je na trenutak ostao bez struje – stručnjaci koji su proučavali izvještaj australskih istražitelja kazali su da bi nestanak, odnosno isključenje struje, moglo ukazivati na pokušaj da se izbjegne radar.

Autopilot, otmica, požar…

Također, istražitelji su zaključili da je avionom u trenutku vjerojatnog pada u Indijski ocean upravljao autopilot, no nisu objasnili kako bi on mogao utjecati na rušenje zrakoplova. Nadalje, u dokumentima je pisalo da je Boeing 777 prevozio i 4,5 tona egzotičnog voća te posebnu pošiljku s 200 kila baterija od litija. No, ova posebna pošiljka sveukupno je bila teška 2,2 tone. Glasnogovornik kompanije nije htio otkriti o čemu je bila riječ.

Istražiteljima su se javljali i ljudi koji su mislili da znaju što je s avionom – jedan je ruski novinar dojavio da je avion Malaysian Airlinesa otet, a sletio je u Afganistanu. “Avion Malaysian Airlinesa na letu MH370 koji je nestao 8. ožujka s 239 putnika je otet. Piloti nisu krivi. Avion su oteli nepoznati teroristi, a znamo da jednog od njih zovu ‘Hitch’. Zrakoplov je sletio u Afganistanu blizu granice s Pakistanom”, kazao je novinar.

Spominjala se i teorija o požaru. Neki tvrde da se zrakoplov mogao zapaliti zbog kvara, a posada se onesvijestila pa se zrakoplov nastavio nekontrolirano kretati. Ipak, neki stručnjaci su skeptični prema toj teoriji jer tvrde da avion bez ljudske intervencije nije mogao dospjeti tamo gdje vlasti sada tvrde da se srušio.
 

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

U prvim satima i danima nakon tragedije moglo se čuti svakakvih detalja, koje je uvijek zanimljivo skupljati jer se tada najlakše provuku kroz mrežu službene priče koja postaje sve čvršća i gušća kako vrijeme prolazi, i kako je mediji čine sve stvarnijom u ljudskoj svijesti

By Krešimir MIšak

Mada statistički gledano let zrakoplovima predstavlja siguran način putovanja te je broj ljudi nastradalih u zrakoplovnim nesrećama višestruko manji od broja nastradalih u, primjerice, automobilskom prometu, ipak su upravo zrakoplovne nesreće uvijek privlačile pažnju i – slobodno se može reći – izazivale užas. Zbog svoje masovnosti kad se dogode, zbog bezizglednosti u kojoj se nalaze ljudi zatočeni visoko u zraku u metalnoj cijevi i vjerojatno još niza drugih faktora.

No, u posljednjih petnaestak godina posebna vrsta zrakoplovnih nesreća počela je plijeniti pažnju. One imaju zajedničke osobine – okolnosti pod kojima su se dogodile nikad nisu do kraja razjašnjene, a nesreće su bile i medijima eksploatirane tjednima i secirane do detalja. Uz sve navedeno, neke su sasvim jasno bile dio aktualnih političkih igara pa je prema “zaključcima” koji su iz njih izvođeni i korišteni za usmjeravanje raznih akcija bilo lako zaključiti otkud vjetar puše. Kod nekih drugih skriveni ciljevi nisu bili jednoznačno vidljivi.
Ako se sjetimo teze Edward Bernaysa da se stručnjak za odnose s javnošću bavi stvaranjem događaja koji drastično prekidaju rutinu života, te prihvatimo očiglednu ideju da je čitav naš društveni okoliš oblikovan propagandom, jasno je da su zrakoplovne nesreće same po sebi potencijal za pobuđivanje ljudske pažnje i emocija. A nesreća u Francuskoj je najveća na francuskom tlu nakon pada nadzvučnog zrakoplova Concorde u lipnju 2000. godine kada je poginulo 113 ljudi.

Planirane nikad razjašnjene nesreće za koje su krivi “oni drugi”

U proteklih petnaestak godina u takve nesreće spadaju navodno oteti zrakoplovi koji su 2001. udarili u nebodere WTC-a u New Yorku; potom nesreća 10. travnja 2010. u kojoj je poginuo predsjednik poljske vlade i dvadesetak ministara, parlamentarnih zastupnika, generala itd., nakon što su vjerojatno malo previše tjerali po svom; da ne zaboravim let Malaysia Airlinesa MH370 koji je bez traga jednostavno nestao 8. ožujka 2014. iznad Južnokineskog mora; potom je, nevjerojatnom igrom podudarnosti, zrakoplov iste tvrtke – let MH17 – srušen 17. srpnja 2014. nad Ukrajinom, za što se pokušavalo okriviti rusku vladu, mada su mnogi ukazivali na poteškoće takvog scenarija i da je to bio pokušaj demoniziranja protivnika od strane zapadnih sila (poglavito SAD-a) koji podržavaju ukrajinski režim kojeg neki opisuju kao profašistički. Nakon ta četiri kontroverzna slučaja, niz se nastavlja nedavnom nesrećom Airbusa 320 njemačke tvrtke Germanwings, let 4U9525, koji se 24. ožujka 2015. srušio u francuskim Alpama, na jugu zemlje, u regiji Barcelonnette, dok je letio na liniji Barcelona – Düsseldorf.

Taj slučaj dijeli neke odlike navedenih prethodnika. Mediji su ga puni od jutra do mraka, što, primjerice, nije bio slučaj s padom zrakoplova Indonesia AirAsia Flight 8501 (također Airbus A320) koji se 28. prosinca 2014. srušio u Javansko more. Nakon te nesreće nađene su obje crne kutije, što se nije dogodilo niti u jednom od navedenih kontroverznih slučajeva. Očigledno je da je riječ o pravoj, neplaniranoj nesreći. Što se tiče pada u Francuskoj, još jedna detalj najnoviju nesreću povezuje sa sličnim prethodnicima, a to je silan napor svih medija da nađu krivca, u ovom slučaju kopilota-samoubojicu. Pritom se okolnosti u kojima se zbio pad aviona toliko bizarne i nikad prije viđene, da je razumno – na temelju prethodnih slučajeva – zapitati se postoji li i neko drugo objašnjenje, logičnije od pilota koji se zabio u planinu zbog depresije od prije šest godina ili pak ljubavnih jada.

Što se stvarno događalo na letu Barcelona – Düsseldorf?

Na letu 4U9525 bila su 144 putnika i šest članova posade. Ono što se moglo saznati iz vijesti jest da je zrakoplov prije pada letio gotovo deset minuta spuštajući se, a da piloti ni u jednom trenutku nisu kontaktirali kontrolu letenja i zatražili pomoć. Radarski je kontakt izgubljen u 9.39 sati, nakon što se avion u samo deset minuta spustio s visine od 11.000 metara na 2250 (prema stranici Flightradar24), a letio je brzinom od 700 kilometara na sat. U prvim satima i danima nakon zbivanja moglo se čuti svakakvih detalja, koje je uvijek zanimljivo skupljati jer se tada najlakše provuku kroz mrežu službene priče koja postaje sve čvršća i gušća kako vrijeme prolazi, i kako je mediji čine sve stvarnijom u ljudskoj svijesti.

Podaci iz transpondera zrakoplova Germanwingsa, rečeno je, pokazuju da je netko ručno namjestio autopilot na visinu nižu od 30 metara. Organizacija FlightRadar24 koja prati avionski promet kroz automatske odgovore transpondera kazala je da se u 9,30 „može vidjeti da je autopilot ručno promijenjen s 11.500 metara na 30 metara“. Priča kaže da je kopilot Andreas Lubitz ručno počeo proceduru spuštanja kada se našao sam u pilotskoj kabini i nije odgovorio kada su kapetan i posada lupali po zaključanim vratima. Jedan stručnjak nabrojio je sve mogućnosti takvog scenarija: “Ako piloti nisu spriječili da se zrakoplov zaleti u planine, ili su bili bez svijesti ili mrtvi, ili su odlučili umrijeti ili su umoreni”. Sad samo treba zaokružiti točan odgovor.

Naravno, avioni imaju crnu kutije da bi se moglo rekonstruirati uzroke nesreća kako bi ih se u budućnosti moglo spriječiti, a i da bi se utvrdila krivnja. Prateći vijesti – kako domaći i strani mainstream, tako i alternativne medije – skupio sam blizu 600 stranica teksta. Kad sam ga pročistio od izraza sućuti, priča o poginulima i slično, ostalo je stotinjak stranica materijala, koji sam dodatno pročistio mičući mnogobrojne dijelove koji su se ponavljali. Prvo sam ustanovio (potvrdio) uobičajeno – da sve svjetske vijesti barataju s istih nekoliko podataka i izjava, što zorno govori da se tu o nekakvom novinarstvu ne može govoriti, prije o prepisivanju kojem se čak može ući u trag, a ovoga puta on je vodio do New York Timesa koji je mnoge kasnije ‘općepoznate’ detalje prvi objavio, a svi ostali samo prenijeli. Eto, toliko je lako manipulirati vijestima. Živjelo slobodno novinarstvo.

Crne kutije i medijski izvor scenarija o svađi

Dok sam se probijao kroz materijale i pokušavao ih složiti kronološki, stalno me zbunjivalo pitanje crnih kutija kojih je čas bilo, čas ne, čas su bile neupotrebljive, čas ne. Zapravo nisam mogao povezati otkuda uopće stižu navodne snimke iz kokpita. Pomislio sam da sam se možda izgubio u kronologiji. New York Times je u srijedu, dan nakon nesreće, „prenoseći riječi neimenovanog istražitelja“, prvi iznio priču da snimke zvukova iz pilotske kabine njemačkog zrakoplova pokazuju da je jedan od pilota napustio pilotsku kabinu i nije se u nju mogao vratiti prije početka pada zrakoplova te je pokušavao razbiti vrata. New York Times je provjereno propagandno glasilo elite, pa i nije čudilo da je, koliko sam mogao dokučiti, taj „neimenovani istražitelj“ prvi medijski izvor scenarija o svađi.

Kasnije je i direktor Ureda za istragu i analizu (BEA) francuske agencije za zrakoplovne nesreće, Remi Jouty, na konferenciji za novinare, ispričao istu priču, a kao izvor je naveden snimač podataka o letu koji pohranjuje sve zvukove iz pilotske kabine i omogućuje da se čuju svi zvukovi i govor u pilotskoj kabini. Potom je, sredinom tjedna (srijeda-četvrtak) u kojem se zbila nesreća u vijestima, na portalima koji su kronološki po satima pratili zbivanja, rečeno da je „na mjestu pada zrakoplova pronađena i druga crna kutija. Točnije, pronađeno je njeno kućište, ali ne i sadržaj.“ No, u nedjelju navečer na središnjim vijestima na televiziji na svoje sam uši čuo i vidio kako je voditelj rekao – da još nije pronađena druga crna kutija?!

Uz mogućnost da je riječ o pogrešci u navodima na portalima, na tiskovnoj konferenciji u srijedu, dva dana nakon nesreće, Remy Jouty je rekao da je CVR (Cockpit Voice Recorder) jedina od dviju crnih kutija Airbusa koji se u utorak srušio na jugu francuskih Alpa koja je zasad pronađena. Nakon navodnog preslušavanja te snimke istraga o padu Airbusa krenula je u potpuno drugom smjeru. Odbačene su teorije vezane uz mehaniku zrakoplova, a sve snage usmjerene su ka ponašanju pilota. Snimke su govorile da su se vrata kabine u jednom trenutku i otvorila, ali je pilot iz kokpita ulaz blokirao sjedalicom, što je opet zanimljiv detalj iz perspektive kasnijih vijesti u kojima je pilot koji je bio izvan kabine pokušao nekakvom „sjekirom“ ili „metalnim predmetom“ provaliti u kabinu jer nije mogao ulaznim kodom otvoriti vrata. Same kontradikcije.

Kada sam u nedjelju na središnjim vijestima čuo kao glavnu vijest da druga crna kutija nije pronađena, bio sam potpuno zbunjen. Jesam li sve krivo pohvatao? No, provjerom sam ustanovio da je u danima nakon nesreće doista na više mjesta pisalo sljedeće: „U poslijepodnevnim satima u srijedu pronađena je i druga crna kutija aviona Germanwings, koji se srušio jučer u francuskim Alpama. Riječ je o kutiji koja registrira podatke o letu, dok je jučer pronađena kutija iz kokpita koja snima razgovore pilota i kopilota. Kako piše BBC, pozivajući se na informacije New York Timesa i CBC-a, i druga kutija je jako oštećena.“.

Nestanak memorijske kartice

Na stranu sad s problemom prebrojavanja crnih kutija – nekoliko dana nakon pada pojavila se informacija da je pronađen oklop druge crne kutije, koja bilježi sve tehničke podatke o aktivnostima u avionu, no da u oklopu nije pronađena memorijska kartica. Pisalo je: „Što se s njom dogodilo zasad nije jasno, ali moguće je da je nestala prilikom silovitog udarca aviona u planinu koji je bio toliko jak da je spomenuti oklop, baš kao i prva crna kutija, teško oštećen, premda je dizajniran da bude otporan na izuzetno snažne udarce“.

Mike Adams s NaturalNewsa je napisao kako je New York Times u vezi njemačkog incidenta napisao da memorijska kartica s jedne od dviju crnih kutija nedostaje te da je vjerojatno „uništena udarom“. “Istražitelji dosad nisu uspjeli izvući podatke iz jedne crne kutije, a druga je užasno oštećena i nema memorijske kartice iz nje“, izvijestio je NYT. Ako pročitate logiku te rečenice, pitao se Adams, čini se da nikakvi podaci nisu izvađeni niti iz jedne crne kutije. Ali potom, u istom tekstu, NYT također izvještava: “Remi Jouty (…) potvrdio je da je zvuk glasova izvađen iz crne kutije…” Čekaj, znači ipak su ekstrahirali zvučne informacije iz jedne od crnih kutija?

Dakle, zapravo imamo priču o dvije crne kutije: jedna koja ima ili nema zvučne podatke i druga za koju trebamo vjerovati da je otvorena, ali nema memorijske kartice jer je uništena – iako je bila unutar crne kutije koja je skoro neprobojna za svaki tip uništenja. A potom je u vijestima rečeno da se druga kutija još uvijek traži.

Što se tiče navodne memorijske kartice koja je ispala, to je misterij za sebe. Crne kutije su dizajnirane upravo zato da prežive udare aviona i da ništa što je unutar njih ne bude uništeno, to im je svrha. Skoro je nemoguće uništiti crnu kutiju bez primjene ekstremnih metoda. Da citiram jedna tehnički časopis: “Crna kutija mora biti u stanju izdržati ubrzanje 3400 veće od sile gravitacije u odnosu na vlastitu težinu“. To je sila jednaka ili veća od one koju crne kutije “dožive” tijekom padova aviona.

No, New York Times je sugerirao, suprotno svakoj logici, da je crna kutija nađena, ali da, kad su je otvorili, u njoj nije bilo memorijske kartice, što znači da je „izletjela ili uništena“. To pomalo podsjeća na slična čuda iz vremena 9/11 kad su sve crne kutije navodno također bile uništene udarom zrakoplova, ali je poslije na pločniku nađena putovnica terorista koja je nekim čudom izletjela iz aviona i preživjela udar. Preživjela je temperature koje tope čelik i ruše zgrade, ali crna kutija – dizjanirana da to učini – nije uspjela. Što možda govori o tome od kako kvalitetnih materijala se danas rade putovnice. U slučaju rušenja u Francuskoj, istražitelji su morali otvoriti crnu kutiju da bi ustanovili da je memorijska kartica nekako izletjela. Ali kako je onda izletjela kroz zatvorenu kutiju? Teleportacijom? Čarolijom?

Odjednom se preobrazio u pilota-samoubojicu?

Puno jednostavnije objašnjenje jest da je netko izvadio memorijsku karticu iz crne kutije. Ako se pogleda povijest kontroverznih avionskih nesreća koje se povezuju s tajnim operacijama, vidljivo je da u svim takvim slučajevima crne kutije nisu nađene: 9/11, Malaysia Airlines itd. Nije potrebno biti genij – netko ne želi da svijet sazna što je zabilježeno na toj kartici. A na nju se bilježe svakojaki tehnički detalji leta, zvukovi iz kokpita, dnevnik letnih zapovijedi, varijable okoliša, detalji sigurnosnog sustava pilotske kabine, kontrola tla, visine, brzine i svega što može bit korisno za rekonstrukciju događaja.

To bi značilo da je pad organiziran i da je netko na tlu, na unaprijed znanoj poziciji pada, mogao čekati i izvaditi karticu. Crne kutije nije teško pronaći među razmrvljenim dijelovima. Zbog narančaste boje teško ih je ne vidjeti čak i u kršu metalnih ostataka, jer su dizajnirane da viču „Nađi me“ u kaosu krhotina. Uz to, za otvaranje crne kutije potrebni su posebni alati. Treba je ručno otvoriti i odvidati kako bi se uopće došlo do memorijske kartice čiji je smještaj tako dizajniran da podnese velike udar, eksplozije, toplinu… Postoji i još jedno logički prihvatljivo rješenje – možemo se slobodno zapitati i je li uopće u toj crnoj kutiji bilo memorijske kartice?

Carsten Spohr, predsjednik Uprave Lufthanse, govoreći u Kölnu novinarima da „ovako nešto niti jedan sigurnosni sustav ne bi mogao spriječiti“, dodao je i to da oni vrlo pažljivo biraju svoje zaposlenike te da je 28-godišnji Andreas Günter Lubitz prošao sve moguće testove i bio 100 posto spreman. Ipak, zaključak istrage francuskog državnog tužitelja Bricea Robina je da je ručno počeo spuštati zrakoplov i nije reagirao kad je njegov kapetan lupao po vratima pokušavajući se vratiti u pilotsku kabinu.

Svijetom su počeli kružiti naslovi poput „Pilotova sabotaža uvjerljivo objašnjenje nesreće“. Jer pilot mora biti pri svijesti da bi bilo kome onemogućio ulazak u kokpit, zbog mehanizma koji omogućava pilotu ili kopilotu da blokiraju ulazak kolegama. Na navodnoj snimci iz crne kutije, rekao je francuski državni tužitelj, “možemo čuti pilota koji je zamolio kopilota da preuzme kontrolu nad zrakoplovom. Tada se čuje micanje sjedalice unazad i zvuka zatvaranja vrata. Pilot je vjerojatno otišao na zahod“. Kad je ostao sam Lubitz je pokrenuo proces poniranja zrakoplova. “Takav potez na takvoj visini može biti samo namjeran”.

Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. vrata kokpita sigurnosno su pojačana u svim zrakoplovima te ih posada može otvoriti posebnom lozinkom, rečeno je. No, u slučaju prijeteće situacije, piloti mogu zaključati vrata čak i ako se izvana upotrijebi pravilna lozinka. Na upit smatra li to samoubojstvom, Robin je odgovorio: “Ljudi koji žele počiniti suicid to obično naprave sami. Ne bih to nazvao samoubojstvom”. Robin je rekao i to da je Lubitz bio pri svijesti prije udara, jer se na snimkama čuje da mu je “disanje bilo normalno. Nije rekao ni riječ”. Cijelo to vrijeme kapetan je lupajući po vratima pokušavao ući u kokpit, dok se iznutra nije čulo ništa. Jedan se komentator na internetu čak sarkastično zapitao kakav je to plan za rušenje zrakoplova koji se temelji na tome hoće li pilot ići na WC.

Lubitz je živio u Montabauru, gradiću od 12.000 stanovnika u Falačkom Porajnju. I sad opet kreće inačica priče o „lone gunneru“, usamljenom ubojici ili samoubojici kojeg su svi susjedi znali kao pristojnog i srdačnog čovjeka. A što ako su ga znali kao takvog jer je doista bio takav, bez skrivenih samoubilačkih strana?

Evo izvadaka iz medija:

Lubitzevi susjedi i znanci iz Montabauru rekli su novinaru Reutersa da je bio “normalan momak” i “pristojan mladić”. Kolega iz letačkog kluba Peter Raucker rekao je: “Bio je dečko kao svaki drugi. Imao je puno prijatelja, nije bio usamljenik” te da “nije pokazivao nikakve znakov depresije”. Habibalah Hassani, koji vodi pizzeriju blizu stana Andreasa i njegove djevojke za MailOnline je rekao: “Bili su vrlo dragi i prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i atraktivna žena. Došli bi možda jednom ili dva puta tjedno. Uvijek je ostavljao velike napojnice, bio je vrlo velikodušan.” Stanovnici Montabaura, rečeno je, teško mogu povjerovati da je Lubitz, kakvog su poznavali, ubojica svojih kolega i putnika. Umjesto toga govore o fanatiku fitnesa, koji je otrčao frankfurtski polumaraton 2011., 2012. i 2013. godine, zajedno sa svojim ocem, ostvarivši najbolje vrijeme od jednog sata i 37 minuta.

Klaus Radke, direktor zrakoplovnog kluba LSC Westerwald, kojega je Lubitz bio član, opisao ga je kao “normalnog” te “pristojnog, zabavnog, ljubaznog mladića”. Rekao je da je bio vrlo ponosan što je profesionalni pilot i da je bio “normalan, otvoreni čovjek” kad je prošle godine s djevojkom kod njega bio na roštilju. Šokiran idejom da je Lubitz mogao zabiti zrakoplov u planinu, rekao je: “Od malih nogu je ovdje vježbao letenje. Bio je vrlo miran i vrlo precizan mladi čovjek.”

Johannes Rossbach, 23-godišnjak koji živi dvoja vrata dalje od Lubitza, rekla je kako ga je stalno viđala kako džogira kroz susjedstvo: “Bio je vrlo ljubazan. Uvijek bi rekao ‘zdravo’ ili ‘doviđenja’. Sigurno ništa u vezi njega nije bilo čudno.” Članovi posade Germanwingsa koji su letjeli s Lubitzom nekoliko dana ranije rekli su da se činio potpuno normalnim i dodali: “Razgovarali smo s posadom koja je letjela s njim nekoliko dana ranije i rekli su da je bio opušten i normalan. Ni na koji način se nije ponašao čudno. Bio je prijateljski i otvoren i nije bio nikakvih znakova za zabinutost”.

No, u vijestima je rečeno i to da je “navodno 2009. nakratko pauzirao tijekom pilotske škole zbog ‘burnout’ sindroma ili depresije, što je jedan od njegovih kolega povjerio Der Spiegelu”, ali čini se “da ipak nije patio od mentalnih problema. Lubitz nije pokazivao znakove bipolarnog poremećaja, niti bilo kojeg poremećaja ličnosti, nije se drogirao, pio alkohol. Uredno je prošao sve medicinske testove”. U nekim vijestima se spominje 2008., što je sve skupa dosta prije 2015. godine. U kasnijim vijestima ove riječi poput „navodno“ su nestale, odajući dojam da se nešto sa sigurnošću zna. Rečeno je i da je policija u stanu našla dokaze da je bio mentalno bolestan, ali nije precizirano koje. Samo nam vi vjerujte. Tu je “mentalnu bolest” navodno skrivao od tvrtke.

Kako sam se udubljivao u temu, ideja da se onaj mladi čovjek kojeg su opisivali znanci, susjedi i prijatelji zabio u planinu zbog depresije što ga je ostavila cura sve je manje držala vodu. Vidljiv je napor da se izmiješaju vremenske linije i vrijeme depresije smjesti ili poveže s vremenom pada aviona. Događaj od prije šest godina, kad je Lubitz uzeo šestomječenu pauzu od treniranja, dok se oporavi od depresije, više pokazuje odgovornost, a osim toga – to je bilo prije punih šest godina! Andreas Lubitz je, po svemu sudeći, bio mlad, zdrav, sretan i dobro uravnotežen čovjek koji je volio svoj posao i svoj život.

Daljinsko navođenje pada zrakoplova?

Ako smijem još razmišljati naglas – zašto nije jednostavno okrenuo nos aviona oštro prema tlu nego se deset minuta spuštao pod blagim nagibom? Čak ni snimke iz kokpita ne pokazuju indicije samoubilačkog ponašanja. Dok se avion spuštao prema francuskom Alpama, on nije rekao ništa. Samo se moglo čudi da “diše normalno”. Nema vriskova, ljutnje, pa čak ni ubrzavanja disanja koje bi se očekivalo u tako napetoj smrtonosnoj situaciji. Netko bi mogao još pomisliti… da je bio u nesvijesti. Sve mi se čini da su baš pošteno oblatili jadnog mladića.

Na web-situ Before it’s News moglo se pročitati razmišljanje da je avion srušen daljinskim upravljanjem. Jedini način da se to prikrije upravo bi i bila priča da je to učinio pilot-samoubojica. Naime, da se pilot onesvijestio, zrakoplov bi nastavio letjeti ravno sve dok ne bi ostao bez goriva. Ne bi počeo ponirati niti bi se zabio u planinu. Dakle, pilot je morao biti pri svijesti, ako avion nije daljinski navođen, inače priča nema smisla. A to znači da je nužno morao biti samoubojica.

I opet je New York Times bio taj koji je među prvima objavio da je “snimač glasa pokazao da je kopilot disao sve do trenutka udara, ukazujući na to da je bio pri svijesti i svjestan toga što radi.” Kako disanje uopće to potvrđuje?

Na istom web-siteu moglo se pročitati da se u vrijeme oko 11. rujna 2001. znalo da postoje tri tipa zrakoplova koji su kao standardnu opremu imali sustav za daljinsko upravljanje kao preventivnu mjeru protiv otmica zrakoplova – Boeing 757, Boeing 767 i Airbus A320. Autor navodi da su svi Boeing-i 757 i 767 prizemljeni na više od mjesec dana nakon 9/11 da bi se s njih skinuli ti antiotmičarski daljinski navođeni sustavi, navodno zato da ih se ne bi hakiralo i zloupotrijebilo za daljinsko navođenje. Zrakoplovima Airbus A320 dopušteno je da zadrže taj sustav jer su njihovi pristupni kodovi bili daleko sigurniji i tada neprobojni.

Nakon 9/11 brige o zračnoj sigurnosti potakle su Boeing da razvije i testira neprobojni daljinski upravljani autopilotski sustav koji je patentiran 2006. To, naravno, nije prva autopilot-tehnologija, ali je prva dizajnirana specifično u antiterorističke svrhe. Kad je vladine agencije aktiviraju iz daljine, nju čak niti pilot koga bi se eventualno mučilo ne bi više mogao ugasiti. Sustav čak sadrži senzore na vratima kokpita koji aktiviraju autopilota ako se određena količina sile upotrijebi protiv vrata. Insajderi iz Boeinga kažu da bi se u sljedeće tri godine moglo takve sustave instalirati u avione.

Ideja je sljedeća: ako bilo tko pokušao na silu ući u pilotsku kabinu, autopilot se može aktivirati ručno ili senzorima tlaka instaliranima u vratima kokpita, uklonivši mogućnost da teroristi koriste zrakoplov kao navođeni projektil, te vodeći zrakoplov do najbliže vojne baze ili aerodroma. Jednom kad je aktiviran, autopilotski sustav ne bi se moglo poništiti iz aviona. Kontrola s tla tada može voditi zrakoplov do njegova cilja pomoću radio valova, GPS satelita i postojećih pomoći za slijetanje znanih kao “funkcija za autoslijetanje”. Jedan autor piše kako je na internom dijelu web-sitea Boinga 2002. čitao kako su piloti pisali o tom sustavu i kako je sa svih zrakoplova maknut nakon 9/11. Oni piloti koji su imali iskustva s Airbusom su napisali da na tim zrakoplovima sustav još uvijek postoji jer nije kompromitiran (njihovi kodovi su sigurniji). Osim takvog daljinskog sustava navođenja, moglo se pročitati i da je, ako to nameću okolnosti događaja, sustav programiran i za kontrolirano rušenje u područja u kojima će stvoriti najmanju moguću kolateralnu štetu.

Hitni pristupni kod za ulazak u kokpit

Jedna od enigmi kod pada Airbusa Germanwingsa jest zašto piloti nisu javili ništa što se događa s avionom iako su padali 8 do 10 minuta. Što se tiče nemogućnosti ulaska u kokpit, u jednom televizijskom izvješću rečeno je da ručno premošćenje vrata kokpita traje samo pet minuta. To bi ostavilo 3 do 5 minuta da se uđe u kokpit i ispravi avion jer je on padao 8-10 minuta.

Na web-siteu Before It’s News Scott Creighton raspravlja o tom pitanju nakon što je proučio priručnik za posadu za Airbus 320 (i “uploadao” ga – Operating-Manual-Cockpit-Door) koji mu je na njegovu molbu dala tvrtka Royal Jordanian Airlines. On piše da Airbus A320 ima pristupni kod za hitne slučajeve potrebe ulaska u zaključanu kabinu – pilot ukuca kod i trideset sekundi kasnije vrata se, bez obzira na sve okolnosti, otključaju na pet sekundi. U dijelu koji se bavi hitnim pristupnim kodovima, kaže Creighton, piše da je procedura otključavanja “neminovna”, što znači da je se ne može zaustaviti djelovanjem iznutra. Služi tome da naoružano osiguranje može ući u zrakoplov ako ga netko preotme i zaključa se unutra. To bi značilo da se suicidalni kopilot ne bi mogao unutra zaključati na način kako je tužitelj objasnio tisku. No, ako se vrata kabine nisu mogla otvoriti normalnom procedurom za hitne slučajeve, možda su nekako drukčije bila onesposobljena.

Probajmo s “možda”. Možda je netko s pristupom digitalnim kodovima napravio promjene kodova, dok je daljinski navodio rušenje zrakoplova? Creighton kaže i da nije istina da kontrola leta nije mogla kontaktirati posadu – pozivajući se na aeromedicinski letački priručnik – jer su posadama svih globalnih komercijalnih zrakoplovnih tvrtki pri ruci satelitski telefoni. Kaže da je umjesto lupanja po vratima, pilot imao dovoljno vremena da satelitskim telefonom nazove koga god bi smatrao potrebnim jer se ti telefoni nalaze na raznim mjestima u avionu.

Ne znam je li to tako, kao što ne znam niti je li ijedna informacija iz službenih vijesti uopće točna, kao niti koja bi bila svrha rušenja ovog zrakoplova. Jedan prijatelj je, recimo, primijetio kako su iznenada vijesti o avionu praktički izbrisale sve vijesti o prosvjedima u Frankfurtu protiv Europske središnje banke. Tko zna? No, u jedno sam siguran – ovaj slučaj Airbusa 320 ima sve odlike namještaljke.

Da li ste stvarno toliko naivni: Da li stvarno mislite da je kabina bila zaključana?

Vrlo je vjerojatno da je posada Germanwings-a mogla ući u kabinu u bilo kojem trenutku. Ova sposobnost je normalna za A320, a avio-kompanija nije obavijestila javnost o tome da je ovaj sustav programiran drugačije.

Ta informacija je inače “povjerljiva” pošto bi u teoriji mogla pomoći otmičarima zrakoplova. Problem je što avione ne kradu otmičari već sigurnosne agencije. Scenarij s otmičarima je pogodan za televiziju i ostale medije, pošto “mrtvi ljudi ne govore”.

Ova priča o samoubojstvu je u suštini ista priča sa malo drugačijim zapletom, tvrdi Gordon Duff nezavisni kolumnista.

Provedeno je istraživanje o funkcioniranju vrata kabine zrakoplova A320, tj. pregledano je uputstvo za upravljanje. Predstavljamo vam isječak upute za letenje koje je izdala tvrtka Royal Jordanian Airlines:

“Vrata sa šarkom koja se otvaraju prema naprijed razdvajaju kabinu od putnika. Vrata posjeduju tri električna sustava zaključavanja koje kontrolira osoblje. Pri normalnim uvjetima, kada su vrata zatvorena, ona se automatski zaključavaju. Kada postoji zahtjev da se uđe u kabinu, osoblje može odobriti ulaz otključavanjem vrata, koja ostaju zatvorena dok se ručno ne otvore.

Ako osoblje ne odgovara na zahtjev za ulaz, vrata može otključati osoblje kabine ukucavanjem šifre od 2-7 znamenki (koju programira avio-kompanija) na tipkovnici”.

Također postoji mogućnost vremenskog odlaganja koje onemogućava tipkovnicu za unos šifre, a koje zračni tvrtka može programirati po izboru.

Obzirom na neformalnost Germanwings-a, vrlo je vjerojatno da ovo vremensko odlaganje nije bilo programirano u tipkovnici. To znači da je posada kabine, odnosno pilot i kopilot, mogla u svakom trenutku da ukuca šifru za ulazak u kabinu i uđe čak i ako su vrata bila zaključana.

U međuvremenu, postoji još jedna informacija koja nije objavljena. Naime, navodi se da je pilot lupao u vrata kabine, pokušavajući ući unutra i mainstream mediji su odmah prenijeli ovu verziju priče. Međutim, navodi se i da zračna kontrola nije mogla stupiti u kontakt s posadom iako su svi članovi posade kod sebe imali satelitske telefone.

Umjesto da lupa na vrata, pilot je jednostavno mogao razgovarati s NORAD-om (Sjevernoamerička sigurnosna komanda zračnog prostora), koji bi se pobrinuo za prisilno slijetanje zrakoplova.

Prema uputama za letenje, u slučaju da je nekom od putnika potrebno ukazati medicinsku pomoć, osoblje aviona će pitati putnike je li u avionu prisutan netko tko je stručan za to, a ako je odgovor negativan, obavještavaju se medicinske agencija putem satelitskog telefona radi informiranja o tome što treba učiniti.

Sustav za spriječavanje otmice

Postoji sustav koji je u uporabi već godinama, a koji sprječava avione da budu oteti i namjerno slupani u određenu metu.

U slučaju da je ovakva situacija neizbježna, sustav programiran predvidjeti sudar u području u kojem će doći do najmanje kolateralne štete.

Nakon svega ovoga, priča o samoubojstvu postaje prilično neprobavljiva, zar ne?
 
 
(dnevno,webtribune/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20549"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Vjerujemo da je svima zanimljivija verzija da 28-godišnji mladić sruši avion i ubija putnike zbog neke svađe, dovoljno zanimljiva da svi zaborave na istinu, i da se pitanja o aviokompaniji Lufhthansa više nikada ne postavljaju! Je li ipak u pitanju sabotaža? Undeground news portali bruje o sve neobičnijim okolnostima pada Germanwingsovog Airbusa

U proteklih godinu dana srušena su dva aviona, ubijene su stotine ljudi, a da nikada nismo dobili informacije što se s njima dogodilo. Jedan je nestao s lica zemlje i nikada nije pronađen niti jedan komadić malezijskog aviona, a ako se samo prisjetimo službene informacije tada su bile – svi su mrtvi. Iako za tako nešto baš nikada nije bilo dokaza.

Sljedeći avion, također malezijski srušen je iznad Ukrajine i javnost nikada nije dobila službene informacije što se s avionom zapravo dogodilo – računalo se da će javnost s vremenom zaboraviti. To se i dogodilo. Javnost je ušutkana i bez informacija. U francuskim Alpama opet je pao avion, a poubijano je 150 ljudi od čega je i veliki broj djece. No ovaj slučaj ekspresno je završen. Službene informacije kažu: Monstrum je 28-godišnji mladić, kopilot i sin vrlo obrazovanih ljudi koji nikada nije imao nikakvu mrlju u svom životu, a kamoli nekih psihičkih problema koji su potrebni da se svjesno učini ovo što mu sada žele prikrpati – mrtvom i bez mogućnosti obrane.

Jeste li svjesni koliko psiho-testova i pretraga moraju proći piloti kako bi uopće upisali školu za pilote, a onda i letili? Jeste li svjesni da netko toliko labilan da zbog svađe ubije 150 ljudi ne može biti pilot? Zapravo, službena verzija priče vrlo je sumnjiva jer je mnoštvo pitanja ostalo otvoreno i nema apsolutnih dokaza da je mladić učinio tako strašan zločin.

No, mantre koje ponavljaju mediji dovoljne su da se javnost umiri. No, što ako nije tako? Što ako smo opet svi prevareni, a s obzirom na informacije do kojih je došao njemački istraživački novinar, Udo Ulfkotte, javnosti poznat po tome što je nakon dugogodišnjeg rada u njemačkim medijima za Russia Today izašao s informacijama o tome kako svjetski mediji i CIA lažu i manipuliraju javnost vjestima koje je i sam za novac radio, čini se kako je istina ipak malo drugačija. Naime, on je javnosti otkrio nešto do sada potpuno nepoznato, a opet presudno. Iako je ekspresna presuda mladiću i njegovoj obitelji koja je šokirana i etiketirana, kako mediji prenose, završila istragu i iako sada svi čekaju da se koban događaj jednostavno zaboravi – pitanja ostaju visjeti u zraku.

Neke osnovne stvari poput toga zašto je NESTALA memorijska kartica iz jedne crne kutije ostaje potpuno nejasno. Jer, nakon službenih informacija koje sada “mrtvog” 28-godišnjaka optužuju za zločin, sve nepravilnosti i pitanja prilikom istrage u potpunosti ne0staju. Udo Ulfkotte za kopp.online istražio je sljedeće, vrlo zanimljive informacije koje nam govore da ove nesretne ljude nije ubio mladić već avionska kompanija koja pokušava prikriti zločin.

On je napisao sljedeće:

Osjećate li se istinski i cjelovito informirani u vezi sa srušenim njemačkim avionom Germanwings? Ne? Ako je tako onda ste vi kao i i ostali građani svijeta. Budući da postoje otvorena pitanja koja se uopće ne spominju o Germanwingsu kompanije Lufthanse, mnogi ljudi svijeta su naprosto zbunjeni i postavljaju pitanja poput onoga, što nam se skriva?

U četvrtak se odigrala i prava press konferencija o mogućem uzroku pada zrakoplova. No, znakovito je da smo nakon nje jednako pametni kao i prije. Odnosno nismo. Postoji mnogo otvorenih pitanja, a koja su očito tabu. Jedini dojam koji se ostavlja nakon ove nesreće je taj da bi zračni promet trebalo sustavno izbjegavati.

Prvo pitanje: zašto istinu o crnoj kutiji koja navodno sadržava bitne informacije o kucanju jednog pilota na vrata kokpita nisu izašle iz njemačkih, francuskih ili španjolskih medija već iz američkih? Kakve veze njihovi istražitelji imaju s time?

Zašto njemački mediji prepisuju iz New York Timesa? Zašto se ponašaju kao lutke, a ne kao istražitelji, jer u pitanju je njemačka kompanija? Zašto su Amerikanci već znali ono što se nalazi u službenoj evidenciji? Svjetski mediji ostavili su dojam da je njemačko stanovništvo namjerno odvedeno na stranputicu, no postavlja se pitanje, zašto?

Drugo je pitanje: Zašto niti jedan njemački novinar na press konferenciji nije postavio pitanje o sigurnosnim problemima neurotoksina u vezi kontaminiranog zraka u kabini (TCP / Aerotoxic sindrom), u avionu ove kompanije jer taj toksin je od prije poznat kao sigurnosni problem Germanwingsa.

Naime, prije samo nekoliko tjedana u siječnju ove godine u avionu Germanwings na letu iz Lisabona u Koln u kokpitu su se pojavile vrlo otrovne pare. Ovo je informacija koja je na cijenjenom njemačkom Spiegelu izašla samo nekoliko sati nakon nesreće, no tu informaciju su apsolutno svi prešutjeli iako je moguće, upravo ova informacija potrebna za rasvjetljavanje ovog slučaja. Zašto mediji prešućuju toliko bitne informacije? Zašto kojekakvi sigurnosni i svemirski stručnjaci dolaze i u medijima poput mantre ponavljaju jedno te isti: nije bilo nikakvih sigurnosnih problema. A prije samo nekoliko mjeseci u Njemačkoj je izbio skandal i baš svi mediji su izvještavali o neurotoksinima u avionu. Dok je u veljači 2015. jedan od Germanwingsa morao zbog neurotoksina u kokpitu prisilno sletjeti u Lyonu.

Njemački mediji pitaju se zašto to nitko ne spominje? Što se ne sjećate? Imate blackout? Evo pisalo se o vrlo opasnim problemima za putnike, a izvještavanje o tom problemu trajalo je sve do ožujka 2015. godine. Zašto mediji namjerno lažu da ne znaju ništa? Aviokompanija je čini se u velikom strahu. Budući da su sigurnosni problemi od neurotoksina ogromni, nije jasno zašto o tome nitko ne izvještava.

Primjerice, 16. veljače službene informacije o Germanwingsu su bile sljedeće:

1. U zraku kabine pronađeni su orgono-fosfati, poznata neurotoksićna kemikalija koja se koristi kao plamen i plastifikator motornog ulja.
2. Putnici zrakoplova izloženi su tim kemikalija, a što može uzrokovati nesvjesticu pilota i uništavanje zdravlja.
3. Posljedice utjecaja ovog neurotoksina na pilote u letu mogu uzrokovati smrt putnika.
4. Do sada nije napravljen niti jedan zrakoplovni senzor koji bi mogao mjeriti te toksine u zraku kopkpita pa pilote nije moguće na to upozoriti.

Mediji su prešutjeli i da je zbog neurotoksina u kokpitima aviona bilo čak 201 incident u samo jednoj godini, i to uvijek u Germanwings avionima. I subjektivno, prema ovom istraživanju jedino što možemo zaključiti je da su građani Njemačke, ali i svijeta namjerno obmanuti zbog mogućeg kolapsa jedne od većih aviokompanija u svijetu koja je nanovo ubila svoje putnike. Jer, kadtad netko će morati odgovoriti na pitanja zašto se ove bitne informacije skrivaju? Ili pak neće, kako to obično biva. Čini se kako toksične kemikalije u Germanwings avionima o kojima je Njemačka brujala proteklih tjedana koje prema službenim informacijama mogu usmrtiti putnike zbog nesvjestice pilota mogu objasniti ono što se dogodilo u francuskim Alpama, ali isto se tako čini da su uigrani mediji nešto tako važno namjerno prešutjeli.

Vjerujemo da je svima zanimljivija verzija da 28-godišnji mladić sruši avion i ubija putnike zbog neke svađe, dovoljno zanimljiva da svi zaborave na istinu, i da se pitanja o aviokompaniji Lufhthansa više nikada ne postavljaju!

Tajna Airbusa: prikriveni identitet i tajnovita eksplozija

Je li ipak u pitanju sabotaža? Undeground news portali bruje o sve neobičnijim okolnostima pada Germanwingsovog Airbusa.

U zrakoplovu nisu bila dva američka putnika, već tri! Pokušajem prikrivanja identiteta samo povećali sumnje. Svjedoci navode kako je avion eksplodirao, zatim se pojavio dim, a potom je udario u stijenu.

Iako je prethodno navedeno kako su u teškoj zrakoplovnoj nesreći preminule dvije američke osobe, ubrzo se na internetu pojavila istina o trećem američkom putniku, odnosno putnici Yvonne Selke, koja je radila za ”National Geospatial-Intelligence Agency”. Ono što je začuđuje, iako je rečeno kako je zaštitu identiteta putnice zatražila njena obitelj, kako su u vrlo kratkom roku izbrisane sve informacije o preminuloj. Neki ovu činjenicu povezuju sa razlogom pada Airbusa.

Pogledajte za koga je točno radila, te do koje granice je išlo prikrivanje identiteta, kao i snimku onih koji su navodno svjedočili padu. Strah ili poštovanje?
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
 
(direktno.hr,dnevno.hr,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20472"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Pojavilo se novo viđenje zašto je njemački zrakoplov srušen, a plasirao ga je poznati alternativni bloger Jim Stone sa portala “Jimstone”

Pokušali su nam prodati sljedeći scenarij:
Pilot je napustio kabinu i nije mogao ući. Kopilot nije reagirao. Podrazumijeva se scenarij u stilu arapskog terorizma, tj. da je kopilot srušio zrakoplov namjerno.

To je njihova priča na temelju crne kutije, ali u pitanju je šarena laž.

Kako se objašnjavaju borbeni zrakoplovi koji su pratili avion, a koji se ne spominju u izvješću iako su sasvim jasno uslikani?

Nema šanse da će ikada priznati da je bilo drugačije, tj. da je autopilot onemogućen daljinskim upravljanjem, nakon čega se avion srušio u planinu.

Nemoguća je priča u kojoj je autopilot ostao uključen, a kopilot se onesvijestio, pošto bi avion nastavio letjeti ravno dok ne bi ostao bez goriva. Ne bi počeo padati sam od sebe.

Najveći problem su borbeni zrakoplovi koji su pratili avion dok nije udario u planinu, a onda pobjegli. To je činjenica i od toga se ne može pobjeći.

Da li će ljudi povjerovati u priču o samoubojstvu? Neće ako saznaju za borbene zrakoplove. Proširimo dalje!

Rušenje Germanwings-a je legitimna crna operacija?

Postoji teorija da su borbeni avioni pucali na A320 prije nego što je on udario u planinu. Ta teorija bi se mogla prihvatiti iz sljedećih razloga:

Avion A320 je posebno kreiran da pedale i poluge nisu povezane s mehanikom aviona. Ako A320 bio opremljen s mehanikom za izbjegavanje sudara, on ne bi nikako mogao udariti u planinu jer bi se podigao u posljednjem trenutku. U tom slučaju, borbeni zrakoplovi su morali pucati na krila repa kako bi onemogućili izbjegavanje sudara.

Bez repa, avion bi se pod punim gasom zakucao u planine, što se poklapa s izvještajima očevidaca koji su čuli grmljavinu od nekoliko sekundi.

Zašto su borbeni zrakoplovi bili tamo, a zatim napustili mjesto događaja nakon što je bilo očito da će avion pasti? Oni su znali da će doći do pada aviona.

Zašto su onda napustili mjesto događaja? Ukoliko nisu izazvali pad, bila bi njihova dužnost da ostanu, procjene situaciju i izvijeste bazu o situaciji. Oni to nisu učinili. Zašto?

“Neobjašnjivo je kako se takva stvar mogla dogoditi tehnički savršenom zrakoplovu s iskusnim, obučenim pilotima” – direktor Lufthansa-e, Carsten Spohr.

Nije baš neobjašnjivo, evo što je još poznato:

Utvrđeno je da je pad aviona u planine bio kontroliran i pod punim gasom.

Zašto nisu pronađena čitava tijela?

Mnogi ljudi na internetu se pitaju kako se zrakoplov može samo tako “raspasti” u sitne komadiće. Nesreća je izvedena tako da ne ostane niti jedno čitavo tijelo i da ne mogu identificirati putnici.

Kako je to postignuto? Sudar se morao dogoditi vrlo velikom brzinom. Konkretno, avion je padao brzinom od više od 900 kilometara na sat. Upravo zbog toga je zrakoplov raskomadan. Ipak, toliku brzinu je bilo moguće postići samo namjerno.

Usporedbe radi, prilikom normalnih avionskih nesreća, avion pada brzinom od oko 300 kilometara na sat.

Nameće se pitanje je li ovaj kontrolirani pad, nakon kojeg nije bilo moguće identificirati tijela, izveden tako da se sakrije netko tko se nalazio na ovom letu. Iz tog razloga borbeni zrakoplovi nisu pucali na zrakoplov iako su znali da će pasti, jer bi tako tijela ostala netaknuta.

Inače, let je bio preusmjeren preko Alpa, daleko od izravnog puta, tako da ne bi mogao poginuti nitko od stanovnika Francuske.

Nema sumnje da su borbeni avioni odgovorni za ovu nesreću i da je netko namjerno naredio da do nesreće dođe.

Komunikacije s pilotima nije bilo jer su bili u nesvijesti u trenutku kada ih je kontrola pokušala kontaktirati. Prevladava teorija da su piloti bili u nesvijesti zbog naglog pada tlaka. To je izmišljotina.

Zrakoplov je dostigao visinu od 23.000 metara, ostao na njoj jednu minutu, a zatim počeo padati. To nije dovoljno vremena da se ljudi onesvijeste zbog nagle promjene tlaka, a kada bi zrakoplov dostigao 15.000 metara, ljudi bi se probudili čak i ako je ta teorija točna. Očito je da je u pitanju priča koja ne “drži vodu”.

Tko je na kraju bio u avionu?

Prema najnovijim izvješćima, u zrakoplovu su se nalazila dva inženjera tvrtka Delphi.

Ovo je tek dio informacija, tko zna što ćemo još saznati i što će još sve pokušati sakriti od nas.
 
 
(webtribune/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20463"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Da li se Novi Svjetski Poredak htio riješiti predsjednika Rusije? Zrakoplov Malezija Airlines let MH17 je imao gotovo istu rutu leta kao predsjednički avion Rusije Vladimira Putina neposredno prije nesreće u kojoj je poginuo 298, izvještava Interfax novinska agencija pozivajući se na izvore. S druge strane, čelnica MMF-a Lagarde najavila ‘Magični 7′ i veliku globalnu promjenu u srpnju 2014.

Avion Vladimira Putina i malezijski boing 777 sjekli su se u istoj tački, na istoj visini. To se dogodilo blizu Varšave na visini od 10.100 metara, prema izvještaju kojeg je objavila medijska kuća Russia Today.

Prema izvoru iz ruske avijacije avion ruskog predsednika Vladimira Putina i oboreni malezijski boing 777 „sjekli“ su se u istoj točki na nebu.

Prema ovom izvoru pretpostavlja se da je cilj ukrajinske rakete mogao biti zapravo avion predsednika Rusije, prenosi RT.

„Avion Vladimira Putina i malezijski boing 777 sekli su se u istoj tački, na istoj visini. To se dogodilo blizu Varšave na visini od 10.100 metara. Malezijski avion je tu proletjeo u 15.44 a Putinov avion u 16.21″, rekao je ovaj izvor.

Prema njegovim rečima konture oba aviona su veoma slične a boje na avionu, kada se gledaju iz velike daljine, djeluju skoro indentično.

Let MH17 srušio u Ukrajini na letu od Amsterdama do Kuala Lumpura, a prevozio je 298 ljudi. putnički Boeing-777 očekuje se da će ući ruski zračni prostor u 17:20 po lokalnom vremenu, ali nikada nije, rekao je ruski izvor zrakoplovne industrije.” Zrakoplov se srušio 60 km udaljen od granice “, Itar-Tass navodi svoj ​​izvor.

Sličnost oba zrakoplova

Malezijski Airlines MH17 Zrakoplov je putovao gotovo isti put kao predsjednika Rusije Vladimira Putina jet nedugo prije nesreće u kojoj je poginuo 298, Interfax novinska agencija pozivajući se na izvore.

“Mogu reći da je ruta Putinovog aviona i malezijskog Boeinga presječena na istom mjestu i na istom ešalonu. To je bilo u neposrednoj blizini Varšave 330-m ešalon na visini 10.100 metara. Predsjednički zrakoplov je bio na tom mjestu u 16:21 po moskovskom vremenu, a malezijski zrakoplov – 15:44 po moskovskom vremenu “, rekao je izvor za novinsku agenciju pod uvjetom anonimnosti.

“Konture zrakoplova su slične, linearne dimenzije su također vrlo slične, a i boja također, što se na vrlo valikim udaljenostima vidi kao gotovo identično”, dodao je izvor.

U isto vrijeme, izašla su izvješća kontradiktorna Intefaxovom izvještaju, koji je bio prvi i jedini izvor koji je objavio  ovu vijest, koja su rekla da predsjednički zrakoplov nije letio preko Ukrajine u isto vrijeme.

Kako izvor rekao preko Gazeta.ru online news portala, Putinov avion je poletio iz Vnukovo-3 [terminala koji prihvaća poslovne zrakoplova], ali predsjednik ne leti preko susjednih država u kojima vladaju sukobi.

Sličnost Putinovog i malezijskog aviona je velika

“Putin ima samo jedan predsjednički zrakoplov – Board One, on ne leti drugim zrakoplovima. Taj zrakoplov je uvijek se ukrcava sa terminala Vnukovo-3, ali predsjednički zrakoplov nije letio preko Ukrajine već neko vrijeme”  -  rekao je izvor iz Vnukovo-3 terminala.

Predsjednik Putin je bio na putu iz Brazila, gdje je sudjelovao na summitu BRICS, u Moskvu.

‘Tragedija se nije mogla desiti da je došlo do mira u Ukrajini “

Ukrajina bi trebala snositi odgovornost za tragediju Malezijskog zrakoplova, rekao je šef ruske države na sastanku o gospodarskim pitanjima, na kojem je predložio započeti minutom šutnje u znak sjećanja na žrtve katastrofe.

“Očito je da je država na čijem se području to dogodilo snosi odgovornost za ovu strašnu tragediju”, rekao je u četvrtak kasno navečer.

“Ova tragedija se ne bi dogodila da je bilo mira u ovoj zemlji, i kada se ne bi nastavile vojne akcije na jugoistoku Ukrajine”, rekao je Putin, dodavši da je zatražio odgovarajuće ruske vlasti da učine sve da ispitaju slučaj.

Ostaci malezijskog aviona

Let je MH-17 preusmjeren preko zabranjenog zračnog prostora?

Zašto se pilot odvratio od svog uobičajenog plana leta? Možda najbolja vizualizacija u čemu je problem, dolazi sa Infowars.com koji je analizirao sve nedavne rute leta zrakoplova MH-17 preko Flightawarea i pokazuje da svih deset putanja zrakoplova prolaze sigurno i južno od regije Donjeck i prelaze zonu iznad Azovskog mora, a tragični let je prošao točno ravno iznad Donjecka.

Zašto se skrenulo sa tradicionalne putanje i prolazi preko označene zone zabrinutosti? Jer, kao što vidite, piloti preko karte WSJ upravo vide gdje je ograničeni zračni prostor.

Vrsta oružja koja je mogla srušiti LET MH17

Čelnica MMF-a Lagarde preko numerologije najavila ‘Magični 7′ i veliku globalnu promjenu u srpnju

Lagardeino predviđanje zasniva se na broju kojeg ona naziva ‘magični 7′. U mnogim svojim primjerima, Lagarde kaže da ova godina označava točno sedam godina od početka prošlog financijskog sloma, koji je započeo 2007.

Lagarde se tako obilato služi numerologijom da bi najavila velike promjene predviđene za ovu godinu i ovaj mjesec. Na primjer, istaknula je da će 2014. godina ‘obilježiti sedmu godišnjicu potresa na financijskom tržištu’, koji su započeli 2007. Ako zbrojite pojedinačne brojeve 2014. godine (2+0+1+4=7), dobit ćete broj 7. Lagarde je također dodala da će ova godina ‘obilježiti 70. godišnjicu konferencije u Bretton Woodsu, na kojoj je ‘rođen’ MMF” (7+0=7).’

Također je rekla: ‘To je i 25. godišnjica pada Berlinskog zida’ (2+5=7). Osim toga, Lagarde niotkuda izvlači skupinu G-20. Je li to možda aluzija na određeni datum? (G je sedmo slovo abecede; što bi, sve skupa, moglo ukazivati na datum: 20. 7. 2014.)

Quayle objašnjava: ‘Ljudi moraju znati da je broj 7 u numerologiji vrlo značajan… A da mračne elite vode svoj život ravnajući se prema zvijezdama i numerologiji. Nikad dosad, u svojih 25 godina na radiju i sudjelovanja u talk showovima nisam svjedočio tako otvorenoj prezentaciji broja 7. Kad ona kaže da je to ‘vrlo moćan broj’, i da, to i je Božji broj… no ti ljudi štuju svoga boga, a njihov bog je Lucifer.’

Quayle nadalje kaže: ‘Kada Lagarde spominje brojeve 7 i 14, te govori o ‘potresima na financijskom tržištu’, držim da najavljuje kraj starog financijskog sustava i dolazak novog. A taj novi će biti ono što Biblija naziva ‘pečatom Zvijeri’, odnosno vladavina jedne centralizirane svjetske vlade. Lagarde nam svima govori da su oni spremni udariti na svjetsku privredu, a mislim da će to naprosto biti kraj američkog dolara, na jedan traumatičan i dramatičan način. Ljudi koji na to nisu spremni jednostavno će biti ‘izbrisani’, ‘otpuhnuti’.

Srpanj je sedmi mjesec u godini, a mnogi smatraju da Lagarde iznosi datum nastupanja goleme promjene u svijetu, kao i kraha američkog dolara unutar preustroja valuta. Quayle kaže: ‘Pripadnici Mračne klike, u svojem okultnom (skrovitom) svijetu, vode se pravilom da ljude koje smatraju beskorisnim izjelicama i glupacima moraju upozoriti na ono što kane učiniti. To im pričinja nekakvo bolesno zadovoljstvo, a pomoću numerologije, zapravo, svima nama plaze jezik. Ovog mjeseca planiraju napraviti nešto što bi promijenilo svijet u sljedećih 7 godina. … Primičemo se krizi ili prekretnici biblijskih razmjera, koja će promijeniti sve, doslovno u roku od nekoliko dana, ako ne i preko noći.’
 

 
 
(infowars, vestinet,nexus-svjetlost, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18111"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]