Hrvatski političari, izgleda, nemaju rješenje za gorući problem javnog duga koji se tek usputno spominje. U prvi plan se, uoči skorih parlamentarnih izbora, guraju ideološka pitanja

„Ova je vlada zadužila zemlju više no ijedna prethodna, čak 90 milijardi kuna, a do kraja mandata taj će se dug popeti na 100 milijardi“, optužbe su koje stižu iz oporbenog HDZ-a. Vladajući SDP-ovci odgovaraju da se dobar dio tog duga odnosi na refinanciranje skupih kredita koje su podignule upravo HDZ-ove vlade. Ekonomisti upozoravaju da je alarm upaljen i da zemlji treba vodstvo koje će se ozbiljno i odlučno obračunati s javnim dugom koji se približava udjelu od 88% BDP-a uz 260 tisuća nezaposlenih, no političari ih, čini se, ne čuju.

Vedrana Pribičević, znanstvenica iz Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, objašnjava da ipak postoji razlika između zaduženja prijašnjih i aktualne vlade. „Treba pogledati zadnjih 20 godina. Djelomično je to bilo za kapitalne projekte poput autocesta i to je puno bolje od zaduživanja zbog financiranja plaća u javnom sektoru, jer autoceste mogu generirati rast“, objašnjava za DW te dodaje da optužbe iz HDZ-a donekle imaju smisla.

„Prijašnje vlade su se zaduživale da bi stvorile kapitalna dobra. Nije savršeno, ali je puno bolje od ovoga što radi aktualna vlada. Iako mislim da baš HDZ ne bi trebao nikoga prozivati. Treba znati i da su krediti koji su uzimani za autoceste bili dosta skupi i dio ih je morao biti refinanciran, bez obzira tko je na vlasti. Istina je negdje na pola puta.“

Smanjene investicije, povećani tekući rashodi

Da visina i dinamika rasta javnog duga ne bi trebala biti predmetom stranačkih razmirica, kaže nam glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić. Umjesto toga, dodaje, nužan je konsenzus kako bi se riješio ovaj gorući problem koji je počeo godinama prije krize, ali nije bio vidljiv zbog dinamičnog gospodarskog rasta potaknutog povoljnim međunarodnim okruženjem. „Bio je to rast na državnim investicijama, potrošnji kućanstava financiranoj jeftinim kreditima iz inozemstva i kao takav nije bio dugoročno izdržljiv“, misli Šantić.

„Umjesto temeljitih zaokreta, događala su se samo polovična rješenja s kratkotrajnim efektom. Takva su rješenja za političare bila jednostavnija. Javni dug raste brzo. Raste najbrže kada promatramo usporediva gospodarstva EU-a u regiji. Proračunski manjak je i dalje velik, a dogodilo se i pogoršanje strukture javne potrošnje; smanjivale su se kapitalne investicije i subvencije privatnom sektoru, dok su se tekući rashodi povećavali.“

Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj je prema podacima Eurostata 2014. iznosila 16,1 posto. Veću stopu nezaposlenosti u Europskoj uniji imale su samo Grčka i Španjolska.

Šantić tako vladama zamjera to što su, pokušavajući održavati razinu javne potrošnje, mijenjale porezni sustav pri čemu su zapravo pogodovale recesiji; u nesigurnom okruženju poduzetnici su manje ulagali, a kućanstva su manje trošila. „Prisjetite se kriznog poreza, smanjivanja pa odmah i povećavanja doprinosa za zdravstvo, povećanja snižene stope PDV-a… Politika odbijanja pravih konsolidacijskih mjera i reformi je imala više prorecesijski efekt no što je suzdržavanje od mjera štednje pozitivno djelovalo na gospodarstvo. Danas se Republika Hrvatska zadužuje povoljnije nego 2009. godine, no to nije rezultat percepcije za Hrvatsku, već se radi o ukupnim globalnim kretanjima.“

Javna administracija kao izborna baza

Početkom srpnja objavljeno je da se Hrvatska zadužila dodatnih šest milijardi kuna, a ministar financija Boris Lalovac poručuje da je dobro što je riječ o domaćem tržištu. No, prije svega, kaže Vedrana Pribičević, treba vidjeti da te obveznice kupuju mahom mirovinski fondovi i banke. „Drugačije je ako imate problem unutarnjeg duga, ako je vlada dužna vlastitim građanima, domaćim fondovima i bankama.

Kada ste dužni vanjskim kreditorima, postoji puno veća mogućnost defaulta (status neispunjavanja obaveza, op. a.). Vlada se zadužila nešto skuplje s 4,5% kamata, nego što bi to bio slučaj na vanjskom tržištu, ali iz perspektive ministra financija to izgleda kao bolja opcija. Usudila bih se reći, lakše je ako ne platite domaćim kreditorima nego stranim, u slučajevima da ne platite.“

Milanovićeva garnitura, objašnjava Pribičević, nije iskoristila povjerenje koje je dobila da se obračuna sa svim vidovima korupcije i da Hrvatsku postavi na solidne institucionalne noge. Umjesto toga, nastavljeno je s HDZ-ovom praksom održavanja pretjerano glomazne javne administracije. „I njihova izborna baza dolazi iz istog mjesta kao i HDZ-ova, a to je javna uprava na svim mogućim razinama. Skoro su izbori. Zbog toga se ni ne priča o proceduri prekomjernog deficita u kojoj se Hrvatska nalazi. Reformske mjere nisu nešto što je vlada ocijenila kao nešto što bi im moglo pomoći u izbornoj trci. Ali varaju se. Istraživanja pokazuju da su Hrvati protržišno orijentirani i spremni za reforme. Vide da nema drugog izlaza. Kada bi se to dobro upakiralo, kao što je upakirao Cameron u Velikoj Britaniji, birači bi birali reforme.“

Zaustaviti politička kadroviranja i nepotizam

Iako se o javnom dugu najčešće govori u kontekstu izgradnje autocesta, Pribičević napominje da ne treba zaboraviti ni javna poduzeća koja su se zaduživala, a njihovi su radnici imali veće plaće od ostatka državnog aparata i od radnika u privatnom sektoru. „Ta poduzeća su rak-rana hrvatske ekonomije, prvenstveno jer se tamo kadrovira politički, glomazna su i nisu se spremna prilagoditi. U idućih pet godina bi dio tih poduzeća trebalo privatizirati na način da se ide u liberalizaciju usluge, a ne da se proda infrastruktura kao što je to bilo u slučaju HT-a. Kada je riječ o autocestama moramo odlučiti hoćemo li promijeniti uvjete natječaja i dovesti stručan menadžment iz privatnog sektora ili će se dati u koncesiju; ovako više jednostavno ne ide.“

Čini se da Hrvatska po tome sliči na Grčku koja također ima ogroman javni sektor s privilegiranim radnicima, a koji je kočnica efikasnim reformama. Pribičević tako ističe i najnoviju nepotističku epizodu iz Zagrebačkog električnog tramvaja u kojem je jedan od sindikata s Upravom dogovorio prednost prilikom zapošljavanja za supružnike i djecu njihovih radnika. „To govori koja je jačina tih lobija. To je nešto što je u Grčkoj bilo normalno, tamo takve vijesti nisu završavale u vijestima. I pri tome je Grčka ipak, ne biste vjerovali, još manje institucionalno razvijena u Hrvatskoj, ona čak nema ni katastar i jedinstveni registar fizičke imovine.“

Ipak grčki scenarij?

Znači li to da je zemlja sve bliže grčkom scenariju? „Hrvatske fiskalne neravnoteže, unatoč nepovoljnim trendovima u javnim financijama, manje su izražene nego u Grčkoj. Kao mala zemlja Hrvatska treba biti prilagodljivija reformama, a nakon izbori, uz primjenu adekvatnih mjera, strukturnim reformama možemo povećati potencijalni rast BDP-a, a kroz fiskalnu konsolidaciju možemo smanjiti javnu potrošnju s naglaskom na njezinu strukturu. Ona mora biti usmjerena na stavke koje će povlačiti veće perspektive za gospodarski rast. Treba smanjivati troškove javne uprave, mirovinskog i zdravstvenog sustava.

Ušteđena sredstva treba usmjeriti u reformu sustava obrazovanja, jer za malu zemlju s nepovoljnom demografijom i migracijama, razvoj ljudskog potencijala je ključni čimbenik dugoročnog rasta“, kaže ekonomist Šantić. Dodaje da su odgađanja stvarnih reformi dovela do toga da će Hrvatska biti u nezavidnoj situaciji, ako dođe do poremećaja na međunarodnom tržištu kapitala. „Sadašnja razina kamatnih stopa nije pravilo, već izuzetak, koji je posljedica relativno sporog oporavka Eurozone, ali i rizika od deflacije. Hrvatska će se suočiti i s rastom referentnih kamatnih stopa, ali i s rastom premija rizika. Budimo svjesni da smo percipirani kao izrazito rizično gospodarstvo.“

Ekonomistica Pribičević pak predviđa da će doba jeftinog zaduživanja završiti najkasnije početkom 2017. godine i zaključuje da s ovakvim tempom rasta javnog duga, u uvjetima u kojima ne raste BDP, Hrvatska nema velikih izgleda. „U tom slučaju prognoziram grčki scenarij u idućih pet do šest godina. S tim da je Hrvatska za EU puno manje bitna, jer nije u Eurozoni i još je manja svojim udjelom u ukupnom BDP-u. Bit ćemo potpuno nebitni u toj priči i moći ćemo u tišini defaultirati, ako se nešto ne poduzme“, kaže Vedrana Pribičević.
 

 
(dw.de,youtube/uredio:nsp)

“Ti vjeruješ u teorije zavjere, hahaha, isti si kao i religijski fanatici!” Da, ja koji odbacujem dogme, nelogičnosti, nerealna službena objašnjenja i tragam za istinom sam poput vjerskih fanatika, a ti koji slijepo vjeruješ u sve čime te “hrane” državne i privatne koorporacije putem medija, religija i školstva si slobodoumni i racionalni mislitelj za koga su sve samo slučajnosti i nasumično poredani događaji. Ima smisla…

Što je više teoretičara zavjera, odnosno raznih istraživača, ali i pojedinih hohštaplera koji opravdavaju sve predrasude, to kao da je više i onih koji će bezrezervno odbaciti svaku sumnju u redovni poredak. Ništa nije lakše nego odbaciti svaku nelogičnost opravdanjem da su to sve jedno te isti “teoretičari zavjere”, uglavnom usamljeni paranoični čudaci koji bi unatoč svoja tri razreda osnovne škole htjeli zaraditi neku pinku preko naivaca koji će povjerovati u sulude teorije, od one da je Elvis živ i živi u nacističkoj bazi na Mjesecu pa do onih da je na popisu birača više od milijun preminulih građana koji ipak redovno izlaze na izbore.

Da, nekoć je lažni broj birača bila smiješna teorija zavjere u koju mnogi nisu vjerovali jer im je bilo suludo sumnjati u instituciju poput državnih izbora. Ipak se dokazalo da je bilo neke istine u tome i da su mnogi organizirano koristili svoje položaje kako bi prikazali broj birača većim nego što stvarno je te time na vlast doveli svoje opcije potpuno izigravajući sve građane, birački proces i zakon.

Zavjere funkcioniraju samo u Hrvatskoj, vani nema nepotizma i korupcije

Popis birača bio je samo jedna od “teorija” koje se svakodnevno potvrđuju i dokazuju, unatoč vojsci racionalista koji ih redovno ismijavaju. Jedan od najjačih portala u Hrvatskoj 90% svog prostora redovno posvećuje raznim teorijama da država, odnosno njeni ministri i potpredsjednici podilaze tajkunima, opraštaju dugove, ignoriraju kršenja zakona i dogovaraju tajne projekte, a ostalih 10% prostora na portalu koriste kako bi ismijali “teorije zavjere” ne shvaćajući da je dogovor Vlade i konglomerata, koorporacija, bankara ili pojedinaca također zavjera, vrlo očita i lako dokaziva. Za njih očito postoji značajna razlika između zavjere na državnoj razini i one na globalnoj. Jer kako inače objasniti da im je u isto vrijeme smiješno tvrditi kako se na globalnoj razini događa isto ono što se događa u našoj zemlji, od najniže razine do vrha političkih struktura?

Teoretičari zavjera su, unatoč predrasudama, često dobro organizirani i druželjubivi

Normalno prihvaćamo to što će sva javna poduzeća zapošljavati ljude po privatnoj ili stranačkoj pripadnosti, normalno je to što će Vlada pogodovati firmama čiji su vlasnici ministri ili njihovi supružnici, normalno je što se namješta svaki posao, od onoga tko će sjediti u izbornom povjerenstvu Donjih Gnilanovaca od broja 17 do 35 i za to dobiti 700 kuna po danu, tko će prodati vreće za pijesak kod probijanja nasipa, tko će prodati vodu poplavljenima, tko će vojsci šivati gumbe i tko će graditi autoceste, ali je nekako nevjerojatno da u isto vrijeme farmaceutske kompanije, banke, naftne kompanije ili proizvođači oružja podmićuju ljude na visokim položajima da nam prodaju cjepiva, priču o bolestima, krizu, naftu ili nešto peto…

Bit će dobro ako chemtrailsi djeluju k’o brom u JNA

Kao “dobar dan” je poznato da su u Jugoslavenskoj Narodnoj Armiji novacima u čaj stavljali brom kako bi im bar djelomično umanjili spolnu želju. To je nekima čak i logično jer bolje da čiste cijevi pušaka i misle kako onesposobiti djelovanje brojnih unutarnjih i vanjskih neprijatelja nego da trljaju salame ili tresu majmune kolegama vojnicima pa puste brigu na veselje. Pritom ako uzmemo u obzir da je u Jugoslaviji homoseksualni čin bio kažnjiv i do dvije godine zatvora do čak 1977. godine jasno je da ne bi dobro bilo da hrpetina hormonima napumpanih tinejdžerskih vojnika visi po vojnim zatvorima od Vardara do Triglava.

No, stavljanje fluora u vodu ili chemtrailsi čija je navodna svrha umrtviti volju ljudi i pretvoriti ih u poslušne robove je smiješna i suluda teorija zavjere koja nema nikakvog smisla. Tko bi to radio svojim ljudima?! Koja bi država namjerno htjela naštetiti “svojim” građanima?! Kao da nikada nisu vidjeli slanje ljudi u besmislene ratove i tjeranje na juriše prema rovovima iz kojih su ih kosili mitraljezima ili pak posipali bojnim otrovima dok su “vođe” dogovarale prodaje oružja i nafte jedni drugima te privatno stvarali bogatstva. Tko je vidio i bacanje atomskih bombi po vlastitom državnom naseljenom prostoru u svrhu pokusa?

Može bratstvo i jedinstvo, a može i bratstvo u “sendviču”

Al’ ‘ajde, unatoč bromu u čaju, poznato je da nije samo disciplina bila čvrsta u JNA i da su noću ispucavani brojni počasni plotuni, a još da su znali da Najveći Sin naših naroda i narodnosti u isto to vrijeme ima problema sa svojim pišuljkom ispalili bi još koji bar njemu u čast.

Gladna djeca u školama ili novinarski kretenizam?

Svakodnevno imamo priliku vidjeti razne manipulacije, ali većina gleda kroz njih. Nedavno mi je jedna zapela za oko, riječ je o fenomenu gladne djece u Hrvatskoj. Krenulo je kao reportaža iz nekog mjesta kraj Belog Manastira u kojem u školu ide dijete čiji roditelji nemaju 50 kuna za školski obrok. Nešto me stislo u grlu, što zbog tog djeteta koje jedino nema obrok, što zbog roditelja koji svom djetetu ne mogu priuštiti hranu pa sam pogledao vijesti. U vijestima je nedostajala samo glazba iz holivudske B produkcije koja nam puno jasnije od loše glume govori da je riječ o napetom događaju.

Novinarka je dramatično izvještavala ispred i iz škole kao da je riječ o prijenosu uživo jurnjave automobilima nakon pljačke kladionice preko puta nacionalnih rezervi jer kladionica ima više gotovine. Reportaža je započela s jednim djetetom koje nema uplaćen obrok u kuhinji JEDNE JEDINE škole, a završili smo na gladnoj djeci u svim hrvatski školama, od kojih dnevno dvoje djece umire od gladi. Do kraja tjedna gladna djeca bila su tema svih kolumni dežurnih dezinformatora, tema svih emisija, čavrljanja uz kavu, misa i molitvi, predbacivalo se svima sve – zašto se troši na izbore, na filmove, putovanja, kave, struju, vodu i sve ostale luksuze kad su nam DJECA U ŠKOLAMA gladna. DJECA. Sva djeca. U svim školama.

Pobjeglo je zabrinutoj javnosti i revnoj dobronamjernoj novinarki to što je tijekom priloga ravnatelj te škole naglasio kako nijedno dijete neće ostati bez hrane, što je kuharica s osmijehom od uha do uha pričala da one u samoj kuhinji nikad neće dozvoliti da netko ne dobije jesti jer rasporede tako hranu koje uvijek ima previše, a ima i djece koja taj dan ne dođu u školu ili ne jedu tako da nema razloga uopće pričati o gladi. Promaknulo im je sve to, baš kao što je promaknuo i broj djece i škola.

Nakon te reportaže pogledao sam Olivera Twista da se malo opustim i nasmijem jer prema količini dramatičnosti, socijalne nepravde i teškog djetinjstva u našim vijestima Dickens je vješti humorist, autor razbibrižnih komedija s veselim i razdraganim likovima.

Please Sil, can I have some mole?

Grozno je to što netko nema 50 kuna za hranu djetetu, alarmantno je na više razina i sve nas stegne nešto kad čujemo takvo što, ali da je riječ o nacionalnom fenomenu – nije. Da ne pričam da se iz te strašne priče mogla razviti lijepa topla priča o snalažljivim kuharicama, solidarnosti zajednice za one koji nemaju, nego se napravila klasična plašilica nakon koje su radnici koji crnče za minimalce radosno ujutro išli na posao kako im se ne bi dogodila zla sudba većine djece po cijeloj Hrvatskoj.

Bolje rat nego pakt!

Ima glupih teorija… zbilja glupih i smiješnih. Jesu li to posljedice usamljenika bujne mašte, željnih pozornosti ili prevaranata – ne znam. Jesu li to ubačene gluposti na temelju kojih treba diskreditirati sve druge zavjere – ne znam. Ima li zabavnih i smiješnih stvari i među paranoičnim ludorijama u svemu tome – ima.

Laž je da reptilska vrsta živi u unutrašnjosti Zemlje, to je nemoguće zato jer je Zemlja ravna ploča koja nema unutrašnjost

No, može li se zaista s takvom lakoćom odbaciti sve što ne odgovara službenim verzijama? Eto, Putin navodno priča o dokazima za 9/11 ako nekoga uopće još treba uvjeravati u to kakav je to napad bio, Ebola nestala k’o što je i došla, cjepiva za svinjsku gripu je iskoristio samo bivši ministar Milinović, ostalima je istekao rok, a nekako je i gripa nestala, čak je i Davidu Ickeu dosadilo objavljivati sve njegove teorije koje su se potvrdile, a naši racionalisti sjede doma i smišljaju opravdanja sami za sebe kako objasniti da je predsjednik države napravio zakon po kojem svoje suradnike osumnjičene za ubojstva ne bi trebao isporučiti nedemokratskoj i pristranoj Njemačkoj, zašto su na slobodi svi lopovi, zašto mrtvi glasuju, zašto 50 godina nitko nije otišao na Mjesec, zašto se Mjesec ne rotira, kako je drugu Titu narastao prst i zašto se zakonom ne zabrani Stipe u gostima.

Nekima je lakše prepustiti razmišljanje drugima jer bi se inače u suprotnom morali potruditi i praviti se da im nije najvažnija stvar na svijetu hoće li u novom nastavku Sumrak sage pobijediti omraženi vukodlaci ili supercool vampiri. Nekima razmišljanje ne ide, ali nisu to svi sposobni priznati, ni sebi, a ni na glas pa je uvijek lakše pozvati se na one ustaljene verzije i na većinu. Jer većina je barem u pravu. Oduvijek. Većina i oni s titulama.

Dam se kladiti da je barem jednom dnevno netko Gallileu rekao: “Pa buraz kaj misliš da smo svi mi ludi, a jedino ti pametan?” ili “Ja sam završio tri fakulteta na kojima sam napamet učio ono što su mi dali, tko je kompetentniji od mene zaključiti okreće li se Sunce oko Zemlje ili ne?!”.

Lobi koorporacija, banaka, religija i elita mi kaže da si ti izmanipuliran!

Ne treba podcjenjivati glupost ljudi. Kad sam davne 1995. godine prestao jesti meso iz etičkih uvjerenja smatrajući da kao vrsta nemamo pravo jesti druga osjetilna inteligentna bića, mnogi su mi govorili da sam izmanipuliran od proizvođača vegetarijanske hrane. U Zagrebu su tad postojale dvije trgovine biljnom hranom, od koje je jedna propadala, a jedna je uz brojne promjene opstala i danas. Da, bio je i jedan restoran kojeg sam koristio kao i taxi – samo u najvećoj nuždi.

Dakle, nije bilo neke značajne vegetarijanske ili veganske industrije, a nema je ni sada, ako zanemarimo monopol kojeg trgovine i proizvođači imaju pa luduju cijenama. No, nije bilo nikog tko bi lobirao za veganstvo i forsirao to, dok su na svakom ćošku, kao i sada, bile reklame mesnih industrija, kao i sada su te iste industrije naručivale istraživanja o “štetnosti” jedenja mesa, što se redovno tumači kao pogodnosti za zdravlje i nameće kroz školstvo, medije i znanost, kao i sad i tada su te industrije okretale ogroman novac na brutalnom izrabljivanju i ubijanju milijarda životinja, a sve to vrijeme predstavljeni su kao draga, mila i potrebna prehrambena industrija kojoj se kroz prste gleda za sva trošenja resursa, zagađenja, posljedica na zdravlje i odnos prema neljudskim životinjama.

Dođi, hajde da gulimo mrkvice!

Kad sam pokušao to objasniti tim ljudima, kad sam ukazivao na sve dokaze da su oni zapravo izmanipulirani, da je industrija izrabljivanja životinja uvjerljivo ta koja okreće novac, da jedenjem tih proizvoda stradavaju milijarde neljudi, a posredno i ljudi koji to jedu, koliko se šuma ruši za pašnjake, koliko se vode zagađuje ili troši na uzgoj životinja, koliko hrane se izgubi u tovljenju životinja umjesto da se izravno jede… sve to nije vrijedilo ništa, u njihovim glavama ja sam bio taj koji je posaftao priču, koji je žrtva manipulacije, kojeg guzi neki guru ili mozak ispire lobi kumica s placa koje prodaju povrće…

Tako da sam navikao na ismijavanje i pokroviteljsko ponašanje, samo me uvijek nasmije argument da smo izmanipulirani mi koji smo svjesni da nas se laže, da nas se iskorištava, da postoje planovi kontrole populacije, država i sustava, da smo isprepleteni mrežom prevaža, manipulacija i laži, koji istražujemo, tragamo, saznajemo nešto drugo i nešto novo, a genijalac koje je pogledao tri izdanja identičnih vijesti na tri različite televizijske postaje i pročitao isto toliko identičnih portala – on zna pravu istinu.

Ne znam koliko smo bliže istini mi koji sami istražujemo i nalijećemo na sve i svašta, ali od vijesti i dnevnika smo sigurno bolji. Iskreno vjerujem da bi svijet bio bolje mjesto kada bi svi naučili razmišljati za sebe, istraživati istinu i ne nasjedati na sve što im se servira. Zato s ponosom za sebe tvrdim da sam istraživač, tragač za istinom i samostalni mislitelj ili kako biste vi to nazvali “teoretičar zavjere”.

I za kraj, samo da odstranimo sumnje, istina je da smo urednik i ja u izvanbračnoj vezi pošto ne možemo biti u braku jer smo jedan drugome tetke, zaposlio me preko Hrvatske seljačke sotonističke stranke i Inicijative protiv puštanja vode iz kade samo zato da bih, nakon što postanem planetarno popularan, omogućio njegovoj tvrtki u nastajanju posao izgradnje tramvajske pruge Črnomerec-Čubrilovići.
 
(nexus-svjetlost/uredio:nsp)

Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: ‘Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet – taj svijet zaista i promjene’.

Legendarni citat Jean Jacques Rousseau-a da je ‘čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima’ već stoljećima izaziva filozofsko-sociološke rasprave, a danas je doista teško razlučiti koji faktori razlikuju ‘roba’ od istinski slobodnog pojedinca. Stručnjaci su napravili dublju analizu i izdvojili deset točaka koje su dobar putokaz u osvješćivanju, a mi ćemo ih prilagoditi i analizirati sukladno hrvatskoj situaciji.

Opstrukcija glasanja – Ne postoje razlike između parlamentarnih stranaka

U situaciji kada je očigledno da se cijela politička scena pokušava polarizirati na svega dvije opcije, jasno je da već godinama ne postoje ‘lijevi’ ili ‘desni’. Čak je i klasični duh liberalizma i konzervativnosti odavno nestao što vidimo kod problematike kanabisa, raspravama bez pravih argumenata o zdravstvenom odgoju, GMO-u i sličnim kontroverzama. Kod nas je frapantan konsenzus oko ključnih pitanja poput ulaska u EU, Zakona o referendumu ili regionalne podjele gdje samo rijetki pojedinci izražavaju drugačije mišljenje, i to zbog populističkih ili pred(post)izbornih stvari. Nesposobnost i korupcija obeshrabruju građane da sukladno Ustavu uzmu stvar u svoje ruke, a sve češće vidimo i policijsku represiju kao alat vlasti. Otuđenost od građana vidljiva je kroz bahatu retoriku, suradnja s interesnim skupinama kroz političke poteze dok o podobnosti, sukobu interesa i nepotizmu ne vrijedi trošiti ni riječi – dovoljno je samo provesti usporedbe sa zaposlenima u državnom i lokalnom aparatu uz članske iskaznice stranaka da uvidimo kako je svim strankama ‘uhljebljivanje’ najvažniji forte.

Bijeg od trenutnog monetarnog sustava – Bankarske institucije su odgovorne za ekonomsko stanje

Parole ‘novac je dug’ i ‘dužničko ropstvo’ postale su realnost kroz dugi niz godina, gotovo još od Wilsonovog prepuštanja američke državne banke u ruke privatnog FED-a prije točno sto godina. Politički SAD-a sektor u potpunosti ovisi o signalima s Wall Street-a, moneta se stvara doslovno iz ničega, te se na nju naplaćuju kamate, a sve je posloženo na način da se kreira ovisnost građana o takvom sustavu. Kada je započela famozna kriza posve normalno je bilo da pojedine banke kao Goldman Sachs ostvaruju kontroverzne oklade na razne sustave, a odgovornost je većinski bila samo financijska, i to s malim zakonskim penalima. Svi govore kako je novac jednostavno nestao, no kako ga nitko nije ‘zapalio’ ostaje pitanje – gdje? Velike banke su bogatije i moćnije nego ikada, ljudima se oduzimaju nekretnine zbog neotplate manje od 5% duga, ljudi žive u šatorskim gradovima, a političari za sve okrivljuju ‘kulturu nerada’. Dok se ispija šampanjac s monetarnim sektorom, onda tako što ne čudi previše.

Pacifizam – Ne postoje ‘preventivni udari’ i ‘ratovi za mir’

Korak do potpune slobode je spoznaja da je jedina dopuštena forma nasilja samoobrana. Ideje o ‘preventivnim ratovima za mir’ dolaze iz distopijskih klasika poput Orwellove prezentacije društvenog inženjeringa Fabijanskog društva nazvane ’1984′ gdje novogovor uključuje brojne druge kontradikcije. Hrvatska je bez prijeko potrebnog ‘vox populi’ sustava zvanog referendum pohrlila u NATO gdje potpomaže ovakve ‘mirovne misije’, a u međuvremenu se suočava s optužbama šverca oružja u Siriju (što pojašnjava famozne Tomato kartice među pobunjenicima od prije par mjeseci). Jasno je da svoje vojne poteze ne donosimo mi nego to drugi čine za nas, a mi slijepo slušamo putem političara no pravo je pitanje dokle ćemo biti kao nojevi. Situacija u Siriji daleko je šira od sukoba ‘diktatora Al-Assada’ i ‘demokratski nastrojene oporbe’, u Egiptu nije provedena demokratizacija nego totalitarizam, Libija je od najjače ekonomije Afrike došla u stanje rasula uz europsku kontrolu naftnih nalazišta, Irak nikada nije imao oružje za masovno uništenje, Afganistan nema prave veze s Bin Ladenom koji je zapravo iz Saudijske Arabije, bacanje njegovog tijela u more nije muslimanski običaj… Ovako bi mogli nabrajati do sutra, a nikog ne zanima kako poduzeti poteze protiv suradnje s očigledno ekspanzionističkom politikom Zapada.

Prirodna prehrana – Otrovi su svuda oko nas

Što više napreduje medicina, to su ljudi više bolesni – nevjerojatno, ali statistički istinito, unatoč uočljivoj i nelogičnoj kontradikciji. Aspartam, acesulfam K, fluor, arsen, živa, alfatoksini, neispitani GMO, Hi-Fi signali, mobiteli, nezdrava hrana, aditivi, umjetne boje – sve je to samo jedan dio puno veće cjeline. Svakodnevno kroz medije otkrivamo nove načine trovanja zbog kojih nitko ne odgovara, već dapače, interesne skupine ostvaruju nikad veće profite. Nekada ‘teorije zavjere’, danas ‘normalne’ činjenice u našim životima. Konzumerizam je iznad svega, stavljaju se plombe i zaštitni ormari u trgovačkim centrima na hranu, a svima je ekonomičnije kupiti hranu u takvim lancima nego podržati domaću prirodnu proizvodnju kod kumice na placu. Svi znamo da nas truju, no očito nas u potpunosti boli briga.

Moral – Vlast mora poštovati Ustav i slušati narod

‘Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana’. Ili tako barem kaže prvi članak Ustava Republike Hrvatske. Samim time bi i policija trebala služiti građanima, kao i državna birokracija. Naoružani represivni aparati, zatvori, restriktivni zakoni i visoki porezi to opovrgavaju. Policija je postala alat vlasti protiv naroda, referendum je gotovo onemogućen, porezi idu uz ‘dlaku’ krupnom kapitalu, a građani iz dana u dan gube poslove i plaćaju sve veće namete. Uloga Vlade bi morala biti zaštita države, a kako državu čine njezini građani sve bi trebalo funkcionirati po jednostavnom postulatu – nikome ne čini ništa nažao. Na taj način bi se poštovale građanske slobode, ne bi bilo korupcije i svi koji bi od toga odstupili bili bi rigorozno kažnjeni. Nažalost, kada odmah odmahnemo rukom na ovo i sve smatramo utopijom, jasno je da trenutna situacija ne budi nadu u optimizam.

Kritičko razmišljanje – Vlasnik medija je vladajuća elita

U Hrvatskoj je oduvijek uvriježeno mišljenje kako ukoliko nešto nije na televiziji automatski nije vrijedno ni pozornosti. Takav mentalni sklop stvorili su političari i već desetljećima ubiru plodove. Kreiranje javnog mnijenja putem propagande, cenzure i autocenzure postalo je normalan način poslovanja, a tragično je u kolikoj mjeri se Hrvati lako polariziraju, bilo zbog ‘partizana i ustaša’, ‘vjernika i ateista’, ‘domoljuba i komunista’, ‘znanstvenika i vjernika’ itd. Kada vlasnici najvećih medija odlaske na sastanke Bilderberg grupe ili jahte i tamo ispijaju skupocjena vina s vladajućom strukturom, to nije ‘teorija zavjere’ već sasvim normalno druženje, a kada se mediji grupno organiziraju za ili protiv nekog kandidata na izborima ili ulaska u EU onda je to pluralizam. Ponekad je teško povjerovati da dr. Mengele svojedobno nije bio u pravu kada je izjavio: ‘Što vas više lažemo, vi manje vjerujete u to’.

Neosuđivanje – Neistomišljenici nisu neprijatelji

Duboke podjele u hrvatskom društvu rezultat su planski osmišljene distrakcije – jeste li primijetili kako svaki puta kada se treba nešto iznimno bitno izglasati ili su političke stranke izložene velikim aferama, plasira se neka sasvim drugačija priča? Većina naših ideja su samo misaone forme i mentalni sklopovi koji nisu naši već smo informaciju dobili iz nekog izvora, često i zlonamjernog. Dezinformatori manipuliraju egom pojedinaca na način da im otežavaju promjene paradigme i razmišljanja, te je iz toga ključno da uočimo njihovu indoktriniranost i hipnozu i ne reagiramo na agresivan način. Predrasude, tabu teme, dogme i društvene norme služe kao okovi na mentalnoj mapi i svatko mora shvatiti kako neprijatelj nije susjed koji podržava Dinamo/Hajduk, HDZ/SDP ili crkvu/zdravstveni odgoj nego onaj tko je lansirao tu podjelu i kome takva situacija najviše odgovara da bi iz nje izvlačio korist – suparništvo zna biti zanimljivo, ali ne kada netko drži s visine drži sve konce u rukama.

Postojanje šire slike – Interes nije uvijek nužno ‘teorija zavjere’

Etiketiranje u ‘teoretičare zavjere’ vrhunsko je oružje za zavjerenike. Podsjetimo, urota, zavjera ili konspiracija u najširem smislu označava tajno udruživanje dviju ili više osoba u svrhu pripremanja, pomaganja i izvršavanja određene radnje na štetu neke osobe ili organizacije, i to najčešće uz zloupotrebu nečijeg povjerenja. Ukoliko promatramo definiciju teško je ne vjerovati u globalnu zavjeru. Važno se prisjetiti i da su nekada teoretičari zavjere ‘okrugle Zemlje’ bili spaljivani od strane znanstvenika vezanih uz ‘ravnu ploču’, a posebno je zanimljivo primijetiti kako je po dežurnim ‘pragmaticima’ nemoguće da pojedini strani političari imaju veze sa stvaranjem famoznog ‘Novog svjetskog poretka’ dok je kod nas apsolutno svima jasno da ‘naši političari u potpunosti ovise o interesnim skupinama i vlastitoj korupciji’. Da smo naivci, pomislili bi da su svjetske političke ikone ‘sveci’, no kada vidimo Berlusconija i ekipu onda nam je jasno kako usporedba snage ekonomije i konspirativnost političara nemaju apsolutno nikakve veze. Jedna svjetska država, moneta, vojska i Vlada pod totalitarističkom čizmom sve su bliži pojmovi, a prije svega deset godina se ismijavalo one koji su tvrdili takve ‘nebuloze’.

Ritualna pozadina – Postoje čudne ezoterijske prakse elite

Nebitno vjerujete li u duhovnu pozadinu svijeta ili ne, bitno je da ‘oni’ vjeruju. Tako su brojni blagdani svih religija prilagođeni onim babilonskim i poganskim iz ranijih vremena (poput proslave zimskog solsticija, Luperkalija itd.), brojna bizarna simbolika se plasira putem pop kulture, a vladajuća elita i danas odlazi na ceremonije tajnih društava ili spaljivanje životinjskih žrtava pred Molokom, velikom božanskom sovom u kontroverznom Bohemian Groveu. Nedavne afere u Britaniji otkrile su uske poveznice pedofilije i sotonizma, slični događaji već desetljećima potresaju i brojne religijske instance i više ovakvo mišljenje definitivno nije ‘ludost’. Skrivena ruka je tu, a zašto se bavi okultnim vještinama teško je odgovoriti.

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu – Snaga je u ljudima, ne u eliti

Mišljenje da je glas građana ‘nebitan’, da se ‘ionako ništa ne može promijeniti’ i da su ‘ljudi inferiorni pred političarima’ u potpunosti je pogrešan. Istina je da će svatko jedino sam sebi popraviti budućnost jer su parole poput one da će nam ‘EU pomoći da napredujemo’ potpuno deplasirani populizam i klasična ‘navlakuša’. Svatko se sam prvo mora odlučiti i identificirati sa sebi prihvatljivim postulatima i principima i onda se posvetiti njihovoj promociji u praksi. Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: ‘Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet – taj svijet zaista i promjene’.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)