Grupe imaju veću sklonost laganju i korupciji od pojedinaca, tvrde znanstvenici sa sveučilišta Ludwig Maximilians Universität u Münchenu, Njemačka

Prema portalu ScienceDaily.com, došli su do tog zaključka nakon provođenja eksperimenta u kojem su istražili da li je nepoštenje rezultat pojedinačnog ili kolektivnog odlučivanja.

Voditelj istraživanja Martin G. Kocher je uposlio tim koji je regrutirao 273 studenata za svoje istraživanje. Sudionici su morali gledati video bilo pojedinačno ili u skupinama, a zatim izvijestiti o rezultatu Kocheru i njegovim kolegama.

Broj kojeg su prijavili nakon gledanja videa je utjecao na njihovu nagradu, a sudionici su mogli s obzirom na izbor izvjestiti stvarni broj ili onaj koji im je omogućavao bolju nagradu.

Sudionici koji su gledali video u skupinama su mogli anonimno razgovarati među sobom putem grupnog razgovora prije nego što su dali svoj odgovor istraživačima. Osim toga, nije bilo kazne za netočne rezultate.

Istraživači su otkrili da su skupine češće prijavljivale lažne rezultate, čak i ako su se članovi tih grupa pokazali iskrenima u ranijim fazama eksperimenta.

U stvari, od 78 grupa u istraživanju, 51 posto ili gotovo 40 skupina eksplicitno spominje argumente za nepoštenje u njihovim grupnim razgovorima. Naime, 43,4 posto tih razgovora sudionika su pokušavali opravdati netočno, a 15,6 posto su bili pošteni u izvješćivanju.

„Naši rezultati su jasni: Vjerojatno je da će ljudi manje lagati ako odlučuju sami”, rekao je Kocher.

Ko-autor studije Lisa Spantig je dodala: „Povratne informacije su odlučujući faktor. Odlučivanje na razini grupe uključuje razmjenu mišljenja koja mogu izmijeniti relativnu težinu dodijeljenu relevantnoj normi. U takvom okruženju, sudionici mogu lakše reinterpretirati normu nego u slučajevima kada je odluka donesena na individualnoj osnovi.”

Istraživači su nazvali taj fenomen „pomak prema nepoštenju”, gdje članovi grupe „pomiču” svoju percepciju o legitimnosti iskrenosti prema negativnoj strani tijekom rasprave, čime si dodjeljuju iskrivljavanu percepciju kako bi opravdali svoje ponašanje.

Osim toga, istraživači su također napomenuli da na “pomak prema nepoštenu” rijetko utječe ako članovi grupe ima ju koristi ili su u nepovoljnom položaju zbog laži nekog drugog člana.

Više nego samo skupina, društvo u cjelini može snažno utjecati na to da li su ljudi nepošteni ili pošteni. Istraživanje iz 2016. godine koje su proveli istraživači sa Sveučilišta u Nottinghamu predložili su upravo to: Više je vjerojatno da će ljudi koji dolaze iz korumpiranih društava biti nepošteniji od onih društava koja daju naglasak na poštenju.

Za njihovu studiju, istraživači su proveli petogodišnji eksperiment pomoću 2568 studenata iz 23 zemalja s različitim razinama korupcije. U eksperimentu je svaki sudionik sjedio u izoliranoj kabini i bacao kocku dva puta. Sudionici su rekli da će dobiti novčane poticaje na temelju broja kojeg su dobili.

Sudionici iz svake zemlje su pokazali malo nepoštenja, iako je to variralo o razini korupcije u njihovim zemljama. Međutim, utvrđeno je da niti jedan narod nije bio čisto iskren ili neiskren.

„Ovi rezultati nam daju mnogo veću sliku o univerzalnosti različitih osobina – ljudi imaju tu sliku o sebi da budu iskreni svugdje, a nepoštenje si dopuštaju kao mjerilo performansi u njihovom društvu i okruženju”, rekao je voditelj istraživanja Simon Gäechter.

„Koliku količinu laži smatrate prihvatljivom? Ako živimo u društvu gdje svi krše pravila cijelo vrijeme – onda je više vjerojatno da ćete misliti da je to u redu činiti.„

Što drugo reći nego to da je poštenje došlo na listu zaštićenih vrsta, pogotovo na Balkanu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Bio jednom jedan seljak koji je prodavao maslac pekaru

Jednoga dana, pekar posumnja u seljaka i odluči izmjeriti maslac da vidi da li mu je seljak dao točno jedan kilogram.

Imao je što i vidjeti – bilo je manje maslaca nego što mu je seljak rekao. Toliko se razbjesnio da je tužio seljaka.

Sudac upita seljaka da li koristi vagu za mjerenje.

Seljak odgovori: “Poštovani suče, ja sam prost čovjek. Ne koristim ove moderne vage, ali imam jednostavan kantar (naziv za rimsku vagu).”

Sudac ga onda upita da objasni kako mjeri maslac. Seljak odgovori…

“Poštovani suče, mnogo prije nego što je pekar počeo kupovati maslac od mene, ja sam svakoga dana kupovao kilu kruha od njega. Svakoga dana kada pekar donese kruh, ja ga stavim na jedan kraj kantara i odmjerim mu točno toliko maslaca na drugoj strani. Ako je netko kriv, onda je to pekar.”

Pouka: U životu nam se uvijek sve vrati istom mjerom. Nekim ljudima je nepoštenje preraslo u naviku, tako da više i ne znaju što je istina. Ali koga oni to zavaravaju?

Samo sami sebe.
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)