Bomba bačena na Hiroshimu nije bila jedini razlog zašto su se Japanci predali, bez obzira što udžbenici tvrdili, a to nije niti jedina neistina u koju mnogi vjeruju

70 godina nakon što je SAD bacio nuklearne bombe na Hirošimu i Nagasaki, i dalje postoje kontroverze i dezinformacije u vezi odluke Amerikanaca da koriste nuklearno oružje u Drugom svjetskom ratu.

Donosimo vam pet najrasprostranjenijih mitova.

1. Bomba je okončala rat

Pomisao da je nuklearna bomba glavni razlog zašto su se Japanci odlučili predati 15. kolovoza 1945. godine posebno je raširena među mladim Amerikancima kojima se to već desetljećima ‘servira’ u školskim udžbenicima. No nakon svega nekoliko minuta s japanskom vladom, otkrit ćete složeniju priču.

Naime, prema japanskim zapisima, može se zaključiti da je neočekivan ulaz Sovjetskog Saveza u rat s Japanom, 8. kolovoza, vjerojatno bio veći šok za Tokijo od nuklearne bombe koja je pogodila Hirošimu dva dana ranije.

Sve do tog trenutka Japanci su se nadali da će Rusi, koji su prethodno potpisali pakt o nenapadanju s Japanom, djelovati kao posrednici pri privođenju rata kraja.

Povjesničar Tsuyoshi Hasegawa napisao je u svojoj knjizi ‘Racing the enemy’ sljedeće riječi: “Zaista, sovjetski napad, a ne bomba u Hirošimi, uvjerio je političke čelnike da završe rat”. No ta dva događaja skupa, plus ispuštanje druge bombe na Nagasaki 9. kolovoza, bile su više nego dovoljne za predaju.

2. Bomba je spasila pola milijuna američkih života

U postratnim memoarima, bivši američki predsjednik Harry Truman prisjetio se kako su mu vojskovođe rekli da bi u invaziji Japana moglo poginuti oko pola milijuna Amerikanaca. Tom brojkom ‘razbacivali’ su se oni koji su željeli opravdati korištenje nuklearnog oružja, iako nije ni na koji način potvrđeno vojnim procjenama u ono vrijeme.
 

 
Povjesničar sa Stanforda, Barton Bernstein, naišao je na podatak da je Komitet za zajedničke ratne planove sredinom lipnja 1945. godine predvidio da bi invazijom Japana, koja je trebala početi 1. studenog, Amerika mogla iskusiti gubitke od 193.000 ljudi, od čega bi ih 40.000 umrlo.

3. Jedina alternativa bombi bila je invazija Japana

Odluka da se posegne za nuklearnim oružjem obično se predstavlja kao krajnji potez očajnika ili barem jedna od dvije opcije (bacit ćemo bombu ili sletjeti na obalu). No iza jednostavnog odabira konvencionalnog bombardiranja i pomorske blokade Japana, postojale su još dvije opcije.

Jedna je bila demonstracija nuklearne bombe prije ili umjesto korištenja vojne sile: mogao se isprobati učinak bombe na nenaseljenom pustom otoku ili u pustinji, ispred pozvanih gledatelja iz Japana i drugih zemalja, ili se njome mogao srušiti vrh planine Fuji, izvan Tokija.

Opcija s demonstracijom odbijena je iz praktičnih razloga, budući da su u kolovozu 1945. godine postojale svega dvije bombe, a ona korištena u demonstraciji mogla se pokazati neuspješnom.

Druga alternativa bila je prihvaćanje uvjetne predaje Japana. SAD je zahvaljujući prisluškivanju saznao da se Japanci najviše pribojavaju da se njihov car Hirohito ne bi tretirao kao ratni zločinac. ‘Carska klauzula’ bila je konačna prepreka japanske kapitulacije, jer je predsjednik Frank Roosevelt inzistirao na bezuvjetnoj predaji, a Truman je jednostavno nastavio tražiti iste uvjete nakon Rooseveltove smrti sredinom travnja 1945. godine.

Iako je SAD na kraju dočekao bezuvjetnu predaju Japana, ‘carska klauzula’ je na kraju, u afektu, odobrena. “Nemam nikakve želje srušiti Hirohita u očima njegovog naroda”, uvjerio je general Douglas MacArthur diplomate u Tokiju nakon predaje, piše Washington Post.

4. Japanci su upozoreni prije pada bombe

Amerikanci su izbacili pamflete iznad mnogih japanskih gradova, u kojima su japanske civile poticali da pobjegnu prije nego na njih bace bombe. Nakon deklaracije u Potsdamu 26. srpnja 1945. godine, koja je pozvala Japance na predaju, pamfleti su upozoravali da će doći do brzog i potpunog uništenja ako Japan ne izvrši što se od njega traži.

U radijskom obraćanju, Truman je izjavio da će s neba padati takve stvari kakve Zemlja nikad nije vidjela, zbog čega su mnogi smatrali da su građani i više nego dobro upozoreni da slijedi nuklearni napad. Često se koristilo upravo to opravdanje da su Japanci upozoreni.

Ali nikad nisu posebno upozoreni gradovi koji će postati mete, budući da su se Amerikanci pribojavali da bi u tom slučaju pripravni Japanci mogli srušiti njihove zrakoplove koji su nosili bombe.
 

 
A budući da su japanske gradove uništavali (i to redovito) i prije, nije bilo razloga da ljudi obrate posebnu pozornost na deklaraciju ili Trumanov govor.

5. Bomba je iskorištena kako bi se stekla diplomatska prednost nad Rusijom i dokazala se kao bonus u prvim godinama Hladnog rata

Ovu tvrdnju često su koristili povjesničari koji su tvrdili da su se američki političari nadali da će bomba završiti rat protiv Japana prije nego sovjetski ulazak u rat pruži Rusima važnu ulogu u mirovnim sporazumima koji su tek trebali uslijediti.

Korištenjem bombe, Amerikanci su uz to željeli impresionirati Ruse svojim novim oružjem, kojim u to vrijeme nije raspolagala niti jedna druga zemlja na svijetu.

No u stvarnosti, vojna planiranja, a ne diplomatske prednosti, diktirala su vrijeme korištenja nuklearnog napada. Bombe su trebale biti bačene čim budu gotove.

Poslijeratna politička razmatranja zaista su utjecala na izbor ciljeva za bombardiranje. Glavni ratni tajnik, Henry Stimson, naredio je da se povijesno i kulturno značajan grad Kyoto izbriše s liste ciljeva, na što je Truman brzo pristao. A kao i Stimson, i Trumanov glavni državni tajnik James Byrnes nadao se da će bomba biti bonus u posljedičnim diplomatskim ophođenjem s Rusima, iako su obojica na kraju ostala razočarana.

Naime, u rujnu 1945. godine Byrnes se vratio s prvog postratnog sastanka s ministrima vanjskih poslova u Londonu, tvrdeći da su Rusi “tvrdoglavi, svojeglavi i ne mogu se lako preplašiti”.
 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)

Izborna kampanja u Americi je u punom zamahu, no jedan kandidat ima vrlo neuobičajenu taktiku – razotkriva laži i teorije zavjere!

Pogledajmo od čega se sastoji kampanja i kako ljudi razmišljaju o Donald Trumpu u ovom citatu:

“Navodno, svi koji žele ujediniti Ameriku i glasati protiv svih lažnih političara koji su ih rasprodali! Ljudi vole kada Lyndsey Graham ima govore o cionističkom “talogu”!”

“Moramo zatvoriti granice i uništiti sve te lažne iluminatski šljam koji se natječu za predsjednika! Imamo realne šanse napraviti nešto posebno ovdje kao narod! Trump nas može učiniti velikima opet! Sustav ne može kontrolirati Trumpa. Lažne Vijesti mrze Trumpa!”

“Iluminatski šljam, političari poput Busha i Clintona mrze Trumpa! Trump jedini govori istinu! Trump je naša jedina nada! Recite svima da vijesti imediji varanju i da je naša vlada hrpa lažljivaca! Trump je jedini koji ih proziva!”

Trumpov govor o medijima

Ovo je jedan od najboljih govora Donald Trumpa koje možemo čuti, a koji je održan u Južnoj Karolini!

Moramo vidjeti zašto ovaj čovjek mora biti izabran!

U ovom govoru Trump govori o Obami koji pokušava uzeti oružje građanima kroz Izvršne Ovlasti, ali omiljeni dio dolazi kada govori o lažnim vijestima na 6:00 minuti! On zapravo kaže da mediji šire samo laži!

“Mediji su tako nepošteni”

“Oni ne izvještavaju činjenice ili ih izostavljaju!”

“Oni izvještavaju suprotno!”

Trump proziva lažne medije i vijesti koje oni proizvode – od 6:00 minute na dalje!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
A ako stvarno želite uništiti lažne vijesti, počnita ih razotkrivati. Ovaj videa dokazuje da ubojstvo novinara na snimanju TV priloga u Virginiji je 100% NAMJEŠTENO!

Ovaj video ima sposobnost potpunosti uništiti lažne vijesti! To je nevjerojatno! Ova dva videa dokazuje da je pucnjava u Virginiji bila lažna!

Naše vijesti je Lažne, i ovo ih može srušiti! Zašto to rade?

Pogledajmo video o pucnjavi na novinare u Virginiji:
 

 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Jedan od najvažnijih prožimajućih trendova u zapadnoj kulturi 21. stoljeća  je pomalo postala opsjednutost u Americi. Ona se zove “Hollywoodska povijest”, u kojem korporativni studijski strojevi u Los Angeles-u troše stotine milijuna dolara kako bi se iskovali i precizno iskrojili povijesni događaji koji bi odgovarali prevladavajućoj političkoj paradigmi.

“Hollywoodska povijest” je jako puno u modi ovih dana. Od filmova Linclon do filma Dubya, sve do filma Blackhawk Down (Pad crnog Jastreba) pa do filma Iron Lady, ona čini značajni dio današnjih glavnih hitova. Postoji samo jedan problem, međutim, sa krojenjem priče kako bi uredno stala u prevladavajuću političku paradigmu … tijekom posljednjih 100 godina, Nijemci i Sovjeti su to činili također – s razornim učinkom, ali tada smo upravo to nazivali propagandom.

Nijedan film ne utjelovljuje holivudski povijesni tretman više nego opjevana kinu izdanja Zero Dark Thirty, u režiji Kathryn Bigelow, i jedan od favorita za zgrabiti pregršt Oscara ovog vikenda u Los Angeles-u, uključujući najbolji film, najboljeg redatelja za Bigelow, Mark Boal za najbolji scenarij, i Jessica Chastain za najbolju glumicu.

Glavna pretpostavka filma je izgrađena oko ženskog CIA časnika, koju glumi Chastain i njezin nepopustljivu odlučnost da pronađe vrlo nedostižan glavni “mozak” napada na 9/11 i Al Qaida-inog najvrijednijeg igrača, Osama bin Laden-a. Chastain nastup, kritičari tvrde, također “osnažuje žene”, pokazujući kako njezin filmski lik hvata bin Ladena, ali to se zapravo nije dogodilo na taj način. O tome ćemo govoriti kasnije ….

Gdje se ovaj film počinje zagrijavati je sa scenom svojeg senzacionalnog CIA mučenja. Za razliku od ranije manje slavnih, ali više integralnih, intelektualnih filmskih napora prikazivanja mučenja – poput filmova Rendition i Lions for Lambs, Bigelow se činilo nevjerojatno sklono da ide slaviti (kroz njezin pokušaj Cinéma vérité) zabrinjavajuću praksu mučenja od strane CIA-e, kao sredstvo, kako bi prikupili podaci o raznim islamskim teroristima razasutim po “septičkim jamama” trećeg svijeta.

Branitelj ljudskih prava veterana rata je izdao pisanu izjavu rekavši da kada gledate film “Zero Dark Thirty”, “film je izazvao kontroverze jer ostavlja pogrešan dojam: da je CIA mučila zarobljenika i na taj način ‘radila’ pružajući informacije koje bi ju dovele do bin Ladena. “

U stvari, obavještajni odbor američkog Senata je proveo četverogodišnje istraživanje programa CIA-mučenja, a prema senatorima Diane Feinstein i Johna McCain, CIA se hvalila kako program mučenja pod Obaminom vlašću nije doveo do bin Ladena (to je jedina prava izjava koju ste ikada čuli od vlade o Osama bin Ladenu).

Nikada prije u povijesti kinematografije nije došlo do takve žurbe da bi se dovršio i objavio film tako brzo nakon što se događaj zapravo zbio u povijesti, za utjelovljenje legendarnog “lova na Bin Ladena”, a “najveća potjera u povijesti” od strane galantnog tima marinaca, završava opsadom navodnog prebivališta najvećeg zločinca – proračunata lokacija u mjestu Abbotabad, Pakistan.

Navodno, Bigelow-a produkcija je već bila u pokretu u svibnju 2011. godine, ispred objave Bijele kuće da je tim marinaca ubio bin Laden-a, a Bigelow je čini se, bila uvjerena ili je sama došla do zaključka (nije jasno koje od to svoje), prepraviti filmski scenario kako bi film teatralno zapisao u kroniku ono što je predsjednik Obama iznio kao svoje najveće postignuće otkako je preuzeo dužnost.

To je bilo rođenje filma Zero Dark Thirty. Istraživalo se još da li je ona primila skrivena sredstva od vlade za promicanje torture i mučenja, s obzirom da je pribavila povjerljive informacije koje je koristila u filmu, prema mnogim izvješćima. Nažalost, za Bigelow, kako su i neki od nas naučili sa Irakom – takozvane “tajne” informacije su toliko vjerodostojne kao i izvor (odnedavno, američki obavještajci nažalost imaju uprljane dosjee).

Hitler’s Reich se oslanjao na Leni Riefenstahl, koja je snimala i pisala Vladinu verziju nacističke povijesti.

Ako su propaganda Pentagon-a ili jačanje političkih trofeja predsjednika Obame bili motivi, onda bi se ovaj film mogao usporediti sa kreatorima da sličnih dobro plaćenih filmskih predaka poput Albert Speer-a, ili Leni Riefenstahl-a.

Ženske filmske ikone poput Leni Riefenstahl angažirane su da bi proizvodile vladinu nacističku propagandu.  Nakon što je Hitler-ov Reich pao 1945. godine, ona je još uvijek tvrdila da su njezini filmovi bili “umjetnine” i tvrdila je da nije imalla nikakve veze sa nacističkom politikom i propagandom. Uz sve laži i propagande koje se vrte oko vlastite kaznene klase Washingtona,  biti će zanimljivo vidjeti kako će filmaši poput Bigelow braniti svoju “umjetnost” u godinama koje dolaze.

Teško da je Hollywood prvi put optužen za veliku zloupotrebu kreativne licence. To je postala norma, a ne iznimka.

Ostali Hollywoodski pokušaji da se drži Vladino viđenje povijesti uključuje debakl box office-a, film Flight 93 (Let 93), koji je izveden na priči, likovima i scenografiji isključivo iz službenog izvještaja savezne vlade o napadu 9/11.

Prava količina neistine kojima je javnost hranjena od strane američke vlade i njenih korporativnih medijskih apologeta tijekom proteklog desetljeća je zapanjujući, i te je imalo vrlo duboki, polarizacijski učinak na medijske potrošače Sjeverne Amerike i zapadne Europe. Lavina državno i korporacijski sponzorirane propagande tijekom proteklog desetljeća, čini se da je uspješno podijelila društvo u dvije skupine: one koji vjeruju u službenu propagandu i vladine objave usmenih glavnih događaja – i onih koji to preispituju.

Sa sigurnošću možemo reći da ima vrsta ljudi koji nikada ne bi priznali u javnosti, preispitivanje vladinog službenog objašnjenja o tome što se dogodilo na 9/11 – uglavnom je to isti dio stanovništva koji bi prihvatili film Zero Dark Thirty kao pisanu povijesti.

To također mogu biti isti tip ljudi koji su vjerovali unaprijed u američko bombardiranje i invaziju na Irak i da je Sadam Husein imao oružje za masovno uništenje. Bin Laden mitologija je moćna, međutim, milijuni ljudi će otići od ovog filma sa osjećajem da su naučili nešto o tome kako je raditi na istrajnoj strani CIA-e.

U normalnim okolnostima, ne bih platili ulaznicu da vidimo povijesnu proizvodnju, koja vjerujemo da se temelji na izmišljenoj priči. Napravili smo iznimka u ovom slučaju, jer je to jedini način na koji smo mogli pregledati film u vrijeme pisanja ovog članka. Ali najdublju spoznaju smo dobili dok smo gledali film ko je bio jako tužan. Bilo nam je žao redatelja, glumaca i svog filmskog osoblja koji su ostavili u svoj trud i znoj, a vjerojatno i vjerujući da je Bin Laden bio doista u mjestu Abbotabad tog svibnja 2011., te da su ponosni na rijedak i jedinstven komad Američke povijesti.

Također, nepoznato Kathryn Bigelow i njenoj filmskoj posadi u vrijeme snimanja filma je da nije bilo DNK identifikacija bin Laden-a od strane Pentagona, niti obdukcija nije učinjena. To je kao da je on bio samo duh. Znači li to da su izjave Bijela kuće u svibnju 2011. godine bile laži? Da, bile su.

Postoje doslovno desetine drugih primjera izmišljene povijesti Hollywooda, ovo je samo jedan od njih.
 

 
Rijetko (ako ikad) je zapravo Hollywood izazvao političku paradigmu ili moć Pentagona u jednom od svojih “povijesnih produkcija”. Filmovi Argo i Charlieja Wilsona “polu-fantastika” se može činiti kao bezazlena povijest Hollywooda za mnoge filmske posjetitelje, ali mijenjajući povijest u svrhu zabave je ne samo varljivo, osim činjenice da to nije istina, već ona također graniči sa masovnim ispiranjem mozga.

Nažalost, potrošenih 150 milijuna dolara na filmsku produkciju koja bi mogla otkriti stvarnu povijest državne korupcije vjerojatno traži previše od Hollywoodskih “bestidnih i lijepih” redatelja. Ne, ne, držite se bolje ove jadne revizije povijesti, ne-događaja, ili uvjerljivih lažnih izuma, a zatim uživajte u svome sjaju noći Oskara.

Na kraju, film Zero Dark se može sažeti samo kao jedan veliki skup laži u celuloidu, iz Riefenstahl i Speer tradicije. Bez obzira na to koliko će nagrada odnijeti ove zime – povijest će konačno označiti Kathryn Bigelow najnoviji komad kao dio pokretne umjetnosti.

Dobra vijest je istina nema datum isteka, i politička propaganda na kraju propada pod težinom vlastitog napumpanog “smislene” svrhe.

Svi mi vidimo ovdje, vrlo jednostavno … Hollywood pluta dalje prema Washingtonu.
 
 
izvor: activistpost.com.com, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12869"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata