Koliko je upotreba Facebooka izmijenila naš svakodnevni život, postala navika i ovisnost bez koje ne možemo pokazuje opsežna studija stručnjaka sa Stanforda

Teško se riješiti navika, posebno one bez koje nam se čini da ne možemo funkcionirati. Facebook je s nama i dalje bez obzira na probleme sa privatnosti ili bez obzira na zabrinutost kako bi ta navika možda mogla utjecati na naše emocionalno zdravlje.

Iako četvero od deset korisnika Facebooka kažu kako su uzimali i kratke pauze od ove najveće društvene mreže, broj njihovih korisnika i dalje raste. Nedavna studija pokazala je kako će se prosječnom korisniku trebati platiti do 2000 dolara da bi ta pauza potrajala godinu dana.

No jeste li se ikada zapitali što će se dogoditi ako i stvarno prestanete?

Nova dosad najekstenzivnija studija bavi se upravo tim pitanjem, i pokazuje kako bi naš svijet mogao izgledati da u njemu nema Facebooka, piše The New York Times.

Posljedice bi bile vidljive odmah, posebno što se tiče našeg odnosa sa prijateljima i obitelji. Bila bi to za prosječne korisnike velika promjena, dodatni sat vremena za nešto drugo, no možda i udarac na njihovo raspoloženje.

Studija koju su napravili istraživači sa sveučilišta New York i Stanford pomaže u toj dugotrajnoj debati oko utjecaja Facebooka na ponašanje, razmišljanje i političko ponašanje aktivnih korisnika, koji se sada već broje nevjerojatnom cifrom od 2,3 milijardi.

“Za mene je Facebook jedna od onih kompulzivnih stvari, jako je koristan, no uvijek imam osjećaj kao da trošim vrijeme bez veze na njemu, da me odvlači od studiranja i da ga koristim svaki put kad mi je dosadno”, rekao je 23-godišnji student iz Madisona Aaron Kelly.

On sam procjenjuje kako oko sat vremena dnevno provodi na ovoj platformi a sudjelovao je u toj studiji, kako kaže, jer je “bilo lijepo imati izliku za deaktivaciju računa pa da vidi što će se dogoditi”.

Prije nego su u javnost izašle informacije da je Facebook iskoristio podatke svojih korisnika bez njihovog dopuštenja, znanstvenici i povremeni korisnici debatirali su o tome kako je platforma izmijenila naš svakodnevni život. Psiholozi već godinama tvrde kako je upotreba Facebooka i ostalih društvenih mreža povezana sa mentalnim problemima, posebno kod adolescenata. Ostali su povezali korištenje Facebooka, iz navike, sa mentalnim poremećajem, usporedili su ga i sa ovisnošću o drogama pa čak i sa grafikama kako zapravo ovisnost o Facebooku “izgleda u mozgu”.

U jednoj od prvih studija koja je proučavala upotrebu društvenih mreža sa našim mozgom iz 2013. godine, znanstvenici pod vodstvom Dar Meshi sa Sveučilišta u Berlinu, promatrali su kako se ponaša mozak 31 korisnika Facebooka dok promatraju fotografije sebe ili ostalih.

Otkrili su kako dio mozga koji kontrolira voljne motorne pokrete, proceduralno učenje, rutinsko ponašanje ili “navike” i procesuira i osjećaje ugode i nagrada vezane uz hranu, seks, novac i društvenu prihvaćenost, postaje aktivniji u slučaju hvale samog sebe nego drugog. A upravo ta aktivacija povezana je sa vremenom koje se provodi na društvenim mrežama.

Kada je Facebook objavio svoju analizu takvih tvrdnji, kompanija je doživjela niz kritika. Istraživanje objavljeno 2014. godine pokazuje kako se emocionalna stanja mogu prenijeti na druge, poput neke zaraze i tako ljudi mogu osjećati iste emocije bez da su svjesni te poveznice.

Podaci prikupljeni na najvećoj društveno mreži tijekom 20-godišnjeg razdoblja, iako kontroverzni, pokazuju kako stanja poput depresije i sreće mogu biti prenesena putem mreže. U eksperimentu sa korisnicima Facebooka pokazalo se kada se manje pozitivnih stvari prikazuje u News Feedu ljudi objavljuju više negativnih postova, a kada se smanje negativne ekspresije događa se suprotno. Pokazuje to da emocije koje drugi prikazuju na Facebooku utječu i na naše emocije.

Kritičari pak smatraju da je studija iskoristila podatke 700.000 ljudi i izmijenila ono što oni vide u news feedu bez da su dobili njihov pristanak za sudjelovanje u toj studiji.

Nova studija, ispitivanje koje uglavnom financira Alfred P. Sloan Foundation koji podržavaju istraživanja na području znanosti, tehnologije i ekonomije, prikazuje jednu balansiranu sliku svakodnevne upotrebe koja neće baš zadovoljiti ni kritičare ni one koji podržavaju ovu platformu.

Dokument, kao i njemu slični, nije još prošao detaljnu analizu. Među prijašnjim istraživanjima je i ono Roberta Mosquera koje je pokazalo kako oni koji se na tjedan dana ‘skinu’ sa Facebooka manje konzumiraju vijesti, manja je vjerojatnost da će prepoznati vijesti koje su iskrivljene politikom, kažu kako su manje depresivni i više uključeni u neke zdravije aktivnosti.

Times je o novoj studiji zatražio mišljenje od pet neovisnih stručnjaka.

“Ovo je impresivan rad i napravili su jako dobar posao sortiranja mogućih uzroka. To je način na koji bi se trebalo odgovarati na ovu vrstu pitanja, zlatno pravilo kako činiti u znanosti. Puno toga što smo ranije čuli o efektu društvenih mreža bazirano je na anketama”, rekao je Erik Brynjolfsson, direktor Instituta tehnologije u Massachusettsu, koji nije bio uključen u izradu ove studije.

Iz Facebooka je pak stiglo priopćenje, komentar ovog istraživanja.

“Ovo je jedna od mnogih studija na tu temu i tako ju se treba doživljavati”. U priopćenju su citirali dio studije u kojem stoji kako je “Facebook proizveo niz koristi za svoje korisnike” i da “bilo kakva rasprava o negativnim utjecajima društvenih mreža ne bi trebala umanjiti činjenicu da ispunjava duboke i raširene potrebe”.

Tim istraživača koje je predvodio profesor Hunt Allcott sa N.Y.U i Matthew Gentzkow sa Stanforda uz pomoć oglasa na Facebooku regrutirali su sudionike iznad 18 godina koji su na platformi provodili najmanje 15 minuta svakoga dana, dnevni prosjek bio je sat vremena, a oni malo teže ovisni o platformi bili su na njoj dva, tri sata ili više.

Gotovo 3000 korisnika pristalo je na ispitivanje i ispunilo detaljne upitnike s pitanjima o njihovoj dnevnoj rutini, političkim pogledima i dr. Polovica ispitanika uz novčanu naknadu, na mjesec dana deaktivirali su svoje račune na Facebooku. Bilo im je zanimljivo vidjeti koliko im vrijedi odmicanje od tako nečega. Studija je pokazala kako je riječ o prosječno 100 dolara, što je bilo približno isto kao i u prijašnjim analizama.

Tijekom tog mjeseca posta istraživači su provjeravali i koliko korisnika i zapravo ne koristi svoje profile, samo jedan posto njih nije mogao izdržati to razdoblje posta. Ispitanici su redovito dobivali poruke koje su trebale procijeniti njihovo stanje, njihovo raspoloženje, jer su smatrali kako će tako bolje pratiti njihovo raspoloženje od upotrebe upitnika koje dobivaju nekoliko sati ili dana kasnije.

Neki su odgovorili kako nisu bili svjesni što im sve platforma nudi dok se s nje nisu maknuli.

“Nedostajale su mi moje veze s ljudima, ali i naravno prikazivanje događaja na Facebook Live, politika posebno, kada znate da gledate s ljudima koje zanimaju iste stvari kao i vas”, rekla je 56-godišnja Connie Graves.

“Shvatila sam kako mi nedostaje to jedno mjesto na kojem mogu vidjeti sve informacije koje želim, jednu pored druge”, objasnila je.

Ona i ostali ispitanici ipak su imali pristup Facebook messengeru, koji je bio dozvoljen jer je, kako smatraju znanstvenici, malo drugačiji proizvod i sličniji zapravo drugim komunikacijskim servisima.

Nakon što je mjesec posta završio ispitanici su ispunili ekstenzivni upitnik i pisali o svojim promjenama u raspoloženju, dnevnim aktivnostima tijekom tih mjesec dana offline. Oni koji su uspjeli apstinirati od Facebooka dobili su oko jednog sata više vremena dnevno, a oni naj zagriženiji korisnici više od dva sata. Rekli su kako su više vremena proveli offline, družeći se sa prijateljima i obitelji ili gledali TV.

“Očekivao sam da će pokušati Facebook zamijeniti nekom drugom društvenom mrežom poput Twittera ili Snapchata ili se jednostavno baciti u pretraživanju interneta. No to se nije dogodilo i to je za mene bilo iznenađenje”, rekao je dr. Gentzkow.

U testu njihovog političkog znanja apstinenti su postigli rezultat nešto malo manji od onoga kojeg su imali prije nego su deaktivirali račun.

“Ta otkrića pokazuju kako je Facebook važan izvor vijesti na koje ljudi obraćaju pažnju. I to nikako nije trivijalno otkriće”, rekao je David Lazer, sa Sveučilišta Northeastern.

Rezultati nekoliko mjerenja političke polarizacije bili su pomiješani, a na nekim skalama zabilježeni su padovi za oko pet do deset posto.

“Teško je znati zašto. Možda je to zbog toga što mnogo vijesti na Facebooku zapravo polarizira ljude. No kada se maknu sa Facebooka to ne znači da će to vrijeme utrošiti na čitanje The New York Timesa”, rekao je dr. Gentzkow.

Najznačajniji rezultati studije mogu biti da je deaktivacija Facebooka zapravo imala mali utjecaj na njihovo raspoloženje i zadovoljstvo u životu. I tako se zapravo ne može povezati s raširenim uvjerenjem kako korištenje društvenih mreža može imati utjecaja na našu psihu.

Mišljenje je to koje se izvlači iz niza studija oko količine upotrebe društvenih medija i utjecaja na raspoloženje. Tako je jedno istraživanje koje je vodio Ethan Kross sa Sveučilišta Michigan pokazalo kako visoke razine pasivnog pregledavanja na društvenim medijima dovode do smanjenog raspoloženja u usporedbi s aktivnijim angažmanom.

No prijašnja istraživanja nisu mogla determinirati da li problemi sa raspoloženjem dolaze zbog prevelike upotrebe, ili su ćudljiviji ljudi zapravo najovisniji korisnici. Posljednje istraživanje potvrđuje drugo stajalište.

Ako je ‘teška’ upotreba Facebooka dovela do razvoja problema sa raspoloženjem, istraživači bi očekivali da će se ono popraviti uz veću količinu onog povezanog sa slabijim korisnicima. No to se nije dogodilo, iz čega se zaključuje kako su ti ‘teški’ korisnici bili ćudljiviji i puno prije nego su zagazili duboko u Facebook.

Dr. Kross naglašava kako je još prerano donositi zaključke oko psiholoških efekata odlaska sa Facebooka.

“Ono što možemo iz ovih dokumenata izvući je to da moramo znati više o tome kako društvene mreže utječu na naše raspoloženje, a ne zaključiti da veza na postoji ili da je jako slaba”, naglašava.

Iako se većinom istraživanja fokusiraju na utjecaj Facebooka na djecu i adolescente, ova se studija fokusirala i na stariju populaciju.

“U potpunosti je moguće i vrlo vjerojatno da je dinamika i opće stanje različito za tinejdžere i one koji su 30 godina stariji od njih”, naglasila je psihologinja Jean Twenge.

Psiholozi i znanstvenici tvrde kako društvene mreže stvaraju ovisnost, s čim se korisnici Facebooka ne bi složili. Novi eksperiment ponudio je niz dokaza koji to potvrđuju – nakon što je ispitivanje provedeno mnogi ispitanici su su rekli kako planiraju koristiti Facebook puno manje, i to su učinili. Tako su svoju naviku zapravo smanjili, barem na neko vrijeme.

Oko 10 posto njih i tjedan dana nakon završetka istraživanja apstinirali su, u usporedbi sa kontrolnom grupom tj. tri posto njih, a pet posto ih apstinira i dva mjeseca nakon. Nakon što je studija završila ispitivači su ih pitali koliko bi im trebali platiti, hipotetski, da ne koriste Facebook još mjesec dana. Ovaj put se cijena spustila ispod 100 dolara, iako je bilo iznimki.

“Rekla sam im 200 dolara za još četiri tjedna. Najmanje”, rekla je Graves koja se još nije vratila na Facebook.

(express.hr)

Među mnogim mogućim bolestima i stanjima koja su uzrokovana pušenjem, jedan od razloga zašto biste trebali smanjiti ovu naviku je da se pušači percipiraju kao seksualno “manje atraktivni”

To je rezultat studije koju je provelo sveučilište iz Bristola na 500 sudionika kojima su bila prikazana lica 23 para identičnih blizanaca, uključujući i muški i ženski.

Rezultati su pokazali da su muškarci izjavili da su žene nepušači atraktivnije u dvije trećine slučajeva. Žene su odgovorile na sličan način: izjavile su da su muškarci koji ne puše privlačniji na 68 posto primjera.

“Ljudi pretpostavljaju da pušenje uzrokuje oštećenja kože i narušava izgled, ali to je stvarno jedan od načina gledanja na to jer su ti blizanci genetski identični i mi možemo kontrolirati genetske čimbenike koji su uključeni u starenje” – rekao je profesor Ian Penton-Voak, koautor studije.

Studije su pokazale da pušenje može ubrzati proces normalnog starenja osobe. To je zato što nikotin može uzrokovati stezanje krvnih žila u najudaljenijem sloju kože, a kemikalije u duhanu oštećuje vlakna u koži koja omogućuju elastičnost.

Istraživači su proveli istraživanje na preko 500 ljudi kako bi testirali tu teoriju. Sudionike je zatraženo da odaberu tko je pušač i nepušač iz 23 skupine blizanaca. Tim je zatim stvorio prototipne slike kako bi se osiguralo da ‘izrazi lica blizanaca ne utječu na rezultate’.

Primarni ciljevi istraživanja bili su utvrditi da li je pušač izgled pušača utemeljen isključivo na njihovim licima i da li pušenje utječe na atraktivnost osobe.

To je zato što pušenje ubrzava proces starenja, no postoje i unutarnji čimbenici koji reguliraju stopu starenja osobe – neki od čimbenika koji mogu utjecati na to uključuju dob, spol i okoliš.

Stoga, pomoću lica istovjetnih blizanaca, studija je bila u mogućnosti pružiti istraživačima i kontrolnu skupinu i eksperimentalnu skupinu sudionicima istraživanja. Osim toga, identični blizanci imaju vrlo sličan genetski materijal, kao i neke aspekte njihovog okruženja (kao što su kulturna pozadina, roditeljstvo i obrazovanje).

Slike, koje je računalo standardiziralo kako bi se odredilo kako su pušači i nepušači izgledali, upotrijebljene su za ispitivanje onoga što ljudi smatraju “privlačnijim”.

Rezultati su pokazali da je muškarcima i ženama suprotni spol koji nije pušio – bio privlačniji.

Osim toga, žene su također identificirale druge žene koje u 70 posto slučajeva nisu pušile, da su ljepše, a muškarci su istaknuli da su muškarci koji nisu pušili privlačniji u 72 posto slučajeva.

“Mladi su osobito osjetljivi na potencijalne negativne učinke pušenja na njihovu atraktivnost u toj dobi”, napisali su istraživači.

Sveukupno gledano, rezultati istraživanja jasno pokazuju da pušenje može imati neželjene učinke na izgled lica osobe. Ove informacije mogu biti korisne u određivanju statusa pušenja osobe.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Grickanje noktiju je uobičajena navika među ljudima, ali zapravo ispada na kraju vrlo loša navika što se tiče zdravlja

Ruka je primarni vektor za patogene koji napadaju ljudsko tijelo. U članku portala Good Housekeeping grickanje noktiju je gotovo koštalo života jednog čovjeka.

Dok je grickao nokte, Luke Hanoman je otvorio malu ranu na jednom prstu. Ta mala rana je prerasla u slučaj smrtonosne sepse.

28-godišnji otac dvoje djece je rekao kako je grizao svoje nokte kad god se osjećao nervoznim. Natrag u srpnju 2017. godine, on je svoju kožu u blizini noktiju izgrizao teže nego inače. Iako je rana bila mala, brzo ju je izbacio iz misli, misleći da to nije ništa.

To se pokazalo pogreškom. Kako je tjedan prolazio, nije se mogao koncentrirati. Počeo ga je oblijevati hladni znoj i počeo je nekontrolirano drhtati.

Nakon toga je njegov ranjeni prst postao upaljen. Pa ipak, Hanoman je zanemarivao problem kao virusnu infekciju, ništa što dobar noćni san nije mogao riješiti.

On je nakon toga spavao cijelu noć, cijelo jutro poslije, i dva sata poslijepodne. Njegova ga je majka pronašla u groznici i prekrivenog zloslutnim crvenim linijama.

Prema Državnom zavodu za zdravstvo, Hanomanovoj je majci rečeno da dovede pod hitno svog sina u najbliži medicinski centar. Sljedećih četiri dana, Hanoman je bio zatvoren u bolnicu.

Gotovo godinu dana nakon njegovog susreta sa smrću, Hanoman se potpuno oporavio. On sada dijeli svoje iskustvo sa svima tko želi slušati.

“Rekli su mi da imam sreće što je trajalo tako dugo. Bio sam blizu septičkog šoka„ – rekao je u intervjuu za britanski The Sun

Sepsa je vaš imunološki sustav koji slučajno puca vama u stopalo

Sepsa je opasna komplikacija koja rezultira kada se imunološki sustav nastoji suzbiti ozbiljnu infekciju. Normalno, imunološki odgovor na infekciju uključuje otpuštanje kemikalija u krvotok.

Međutim, taj imunološki odgovor može potaknuti upalu cijelog tijela. Zdrava tkiva mogu tada biti jako natečena, a upaljeni organi mogu prestati funkcionirati. Ako se ne liječi, sepsa će se pretvoriti u septički šok, što može rezultirati smrću.

Centrar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) izjavio je da postoji više od 1,5 milijuna slučajeva sepse u SAD-u svake godine. Oko jedan na svakih šest tih oboljelih Amerikanaca gubi svoje živote.

Svatko može dobiti sepsu, iako su starije osobe i osobe sa slabim imunološkim sustavom posebno osjetljive.

“Nisam imao pojma što je sepsa i nisam imao pojma o simptomima na koje treba paziti”, rekao je Hanoman, koji je sada motivacijski govornik. “Mora postojati mnogo više svjesnosti o tome.”

Znakovi sepse uključuju probleme s disanjem, hladna koža, dezorijentacija, brzo disanje i otkucaji srca, te bol u abdomenu.

Zato prestanite gristi nokte, jer to nije dobro za vas, a i uz to je vrlo ružna navika.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Izreka da nada dolazi do vječnosti kao hvalospjev pozitivnom razmišljanju se pokazala istinitom

Ideja da će stvari na kraju ispasti dobro, bez obzira koliko sve izgledalo turobno je napravila šampione od gubitnika i milijardere od vječnih studenata.

To je čarobni sastojak koji imao Thomas Edison sve dok nije konačno izumio žarulju nakon 1001 pokušaja da bi napravi sve kako valja.

Walt Disney nikada nije izgubio nadu u izgradnji svojeg animacijskog carstva, čak i kada ga je njegov urednik u Kansas City Staru otpustio jer mu je “nedostajalo mašte i nije imao dobre ideje”.

Popis bi mogao ići dalje.

Nada protiv straha

Znanost je sama došla do čvrstih dokaza o snazi​nade kako bi život išao dalje, za razliku od ubacivanja straha.

Izvanredna profesorica komunikacija Jessica Myrick kaže da kada je riječ o zdravstvenim kampanjama, svijesnost o problemima nije dovoljna. Morate tjerati ljude da rade stvari pozivajući se na njihove emocije.

“Često razmišljamo o emocijama kao iracionalnim, no ono što naša istraživanja ukazuju jest da nam emocije mogu pomoći da činimo stvari koje će nas održati zdravima i sigurnima, stoga je važno razumjeti širok opseg emocionalnih odgovora na različite vrste poruka i komponente poruka” – objašnjava ona.

Istraživači su otkrili da strah o zdravstvenom problemu može zgrabiti pozornost o opasnostima koje leže u budućnosti. To može učiniti ljude svjesnima potencijalne štete i navući prijetnje.

Strah ne može učiniti ljude proaktivnim. Myrick je objasnila da je bolje predložiti rješenja koja će vam pokazati izlaz. Bolje je pokazati ljudima da ne moraju zaglaviti, da mogu pokupiti komade, učiti iz iskustva i krenuti dalje.

Robin Nabi, profesor medijskih efekata i zdravstvene komunikacije na Kalifornijskom sveučilištu, Santa Barbara, smatra kako postoji bolja opcija. On kaže da stvaranje poruka koje izazivaju oboje, i strah i nadu – ima snažniji učinak.

Jedna studija koja je uključivala 341 osoba u dobi od 17 do 72 godina posebno je relevantna za ovo pitanje.

Sudionici su pročitali online članak o raku kože. Istraživači su rekli da članak sadrži uvjerljive činjenice o osjetljivosti na rak kože, težini stanja i vjerovanje da je rješenje na vidiku.

Pokazalo se da se samo-učinkovitost i nada mogu predvidjeti hoće li sudionici poduzeti mjere za sigurnost izlaganju suncu.

Još jedna studija, ovoga puta na 382 studenata, testirala je njihove reakcije na melanomsku svijest. Istraživači su nakon tjedan dana dali anketu sudionicima kako bi saznali jesu li oni usvojili sigurnosne mjere.

“Ne želite samo ostaviti ljude u stanju straha” – rekao je Myrick.

Nalazi su podržali rezultate prve studije. Sudionici su nakon tjedan dana usvojili mjere sigurnosti na suncu.

Ovime su istraživači zaključili da se poruke ne bi trebale usmjeriti samo na jednu stvar. Također treba razmotriti kako mediji izvještavaju i rješavaju strahove o zdravlju.

Myrick opisuje tu studiju kao ravnotežu između “različitih vrsta emocija i spoznaja” kako bi se javno zdravlje istaknulo u prvi plan.

Ona misli da bi kampanje u budućnosti trebale nositi poruke nade. Ljude treba podsjetiti da peru ruke i da ne odlaze u školu kada su bolesni.

Drugim riječima, zdravstvene kampanje ne bi trebale samo ubacivati riječi​straha. Trebale bi se i nadati.

Kultiviranje nade

Ipak, nada se ne događa preko noći. Morate ju vježbati sve dok ne vjerujete u bolje sutra koje će postati dio vas.

Evo kako:

• Zamislite sebe da postane zdraviji. Pogledajte se u ogledalo, osmijehnite se i recite: “Ja pucam od zdravlja.”
• Pišite vesele poruke samima sebi. Ništa ne može pobijediti snagu stvari napisane crno na bijelo. Napišite sami sebi poruke pune nade kad se osjećate depresivno i gledajte kako podižu vaše raspoloženje.
• Okružite se sa simbolima nade. To može biti latica ruže, fotografija voljene osobe, čak i molitvena krunica. Držite ih pri ruci, pogotovo kada se osjećate loše.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Stalno postavljamo sebi nove ciljeve i izazove – i često nam se događa da na kraju ne uspijemo ih ostvarimo

Završavamo tako što kažemo sebi da nismo još spremni, da ćemo to napraviti sljedećeg tjedna, mjeseca … godine.

Možda ćemo započeti (ili nastaviti) sa žarom na početku.

Ali kada smo jednom uložili napor, kažemo sebi da smo učinili dovoljno, i da bi trebalo cijelu tu stvar “Novi projekti, novi život, novi ciljevi” da malo usporimo.

Zašto se na kraju sve tako događa? Odgovor je očigledan: Zato što želimo postići mnogo toga vrlo brzo, u jako kratko vrijeme; muka nam je od novih odgovornosti, teško je promijeniti stare navike i probati nešto novo.

Međutim, stranica Timesnet.ru piše o mogućem rješenju, koje se zove:

Kaizen ili jednominutni princip

U japanskoj kulturi postoji tehnika Kaizen, koja u sebi sadrži ideju jednominutnog principa za usavršavanje samog sebe.

U srcu ove metode postoji ideja da svatko treba vježba nešto samo tijekom jedne minute, svakog dana u isto vrijeme.

Jasno, to ne bi trebao biti problem ni za koga, čak i vrlo lijena osoba može izdvojiti ovo vrijeme.

Bilo da se radi o vježbama ili čitanju knjige na stranom jeziku, u ovom slučaju zadatak neće izgledati kao nešto neugodno što se mora otaljati, već kao aktivnost koja donosi radost i zadovoljstvo.

Kada idete korak po korak, onda ćete se i pomicati na putu samousavršavanja i tako možete postići odlične rezultate.

Važno je prevladati taj manjak vjerovanja u svoje sposobnosti, kao i da se oslobodite osjećaja krivnje i bespomoćnosti. Potrebno je iskusiti osjećaj pobjede i uspjeha za kretanje naprijed, a ne vrtjeli u začaranom krugu.

Kada budete inspirirani ovakvim osjećajima, postupno ćete povećavati količinu vremena koje provodite radeći određeni zadatak.

U početku možda će to biti 5 minuta, pa će se pretvoriti u pola sata, a kasnije i duže. Na taj način, jednominutni princip daje vam mogućnost da uvidite napredak koji pravite.

Kaizen potječe iz Japana. Kaizen se sastoji od dvije riječi – “Kai” (promjena) i “Zen” (mudrost).

Na prvi pogled, ova vježba može djelovati sumnjiva i bez rezultata ljudima koji su odrasli u Zapadnoj kulturi, koja se temelji na ideji da se rezultati mogu postignuti samo ogromnim naporima.

Ali, teški programi koji od osobe zahtijevaju veliku količinu napora i energije da bi se promijenili na kraju se završe iscrpljivanjem i bez motivacije.

Kaizen je nešto što svatko može pokušati u praktički bilo kokoj sferi svog života.

U Japanu se na primjer, često primjenjuje za poboljšanje tehnika upravljanja.

Sve što trebate učiniti jest da razumijete što želite postići, i već ste spremni za vježbu.
 
(BIZLife)

Kao “jutarnja osoba”, Matos je želio provjeriti kako će mu dodatnih sat i pol u jutarnjim satima djelovati na produktivnost

Filipe Castro Matos je odlučio napraviti neku promjenu u svom životu i istražiti kako će na kvalitetu njegova života utjecati odluka da se 21 dan budi u 4.30 umjesto u 6 sati, radnim danom.

Stara je ideja Dr. Maxwella Maltza da je ljudima potreban 21 dan da usvoje nove navike i promjene način života.

Kao “jutarnja osoba”, Matos je želio provjeriti kako će mu dodatnih sat i pol u jutarnjim satima djelovati na produktivnost.

Nakon provedenog eksperimenta, za Business Insider napisao je što je iz svega toga naučio…

Ako želite promjenu u svom životu, trebate nečiju podršku

Dobro je imati podršku u ovakvim situacijama jer ćete u nekom trenutku zasigurno željeti odustati. Podrška će vam dati dodatnu snagu i “vjetar u leđa” kada bude najteže.

Ljudi žele vidjeti nešto neuobičajeno

Matos je otkrio da je njegove postove na društvenim mrežama pratilo velik broj korisnika jer ljude zanima ono što je drukčije. Bili su zabrinuti i postavljali su mnogo pitanja, smatrajući da bi njima ovakav eksperiment bio nemoguć. Ipak, Matos smatra da mnogi ljudi ne žele ni pokušati napraviti neku promjenu kako bi poboljšali i unaprijedili kvalitetu svog života.

“Volim spavati, ali mome tijelu je dovoljno 6 ili 7 sati sna”

Kada je spoznao da njegovom organizmu zaista ne treba više sna, odlučio je da se neće izležavati u krevetu nego će to vrijeme iskoristiti da napravi dodatne zanimljive i korisnije stvari.

Dobio je više vremena za vježbanje

S obzirom na to da je jutarnja osoba, dobio je više produktivnog vremena upravo u jutarnjim satima. Koristio je to vrijeme za vježbanje i čitanje e-mailova te je na taj način izbjegao situacije u kojima je odustajao od vježbanja ili nekih drugih obveza tijekom poslijepodneva jer se osjećao umorno.
 
(vecernji.hr/uredio:NSP)