Američka svemirska agencija NASA potpisala je s kompanijom Lockheed Martin ugovor vrijedan gotovo tri milijarde dolara za gradnju tri kapsule Orion koje bi najkasnije 2024. godine trebale prevesti američke astronaute na Mjesec

Lockheed Martin odabran je između 11 američkih tvrtki koje su se našle u užem izboru za razvoj prototipa kapsule. Povjerena im je proizvodnja i upravljanje misijama u sklopu kojih će na Mjesec biti poslano šest letjelica tipa Orion.

Orion je svemirska letjelica posebno projektirana za letove preko granica Sunčevog sustava u kojima bi sudjelovali i astronauti. Letjelice su sastavni dio NASA-ine infrastrukture za misije Artemida i buduća istraživanja solarnog sustava.

NASA-in program “vraćanja” američkih astronauta na Mjesec najkasnije do 2024. godine nazvan je po grčkoj boginji mjeseca. Cilj je dovesti ih na Mjesečev južni pol na koji ljudska noga još nije kročila.

Iz američke su agencije priopćili da su naručili tri kapsule Orion za misije Artemida III, IV i V u vrijednosti 2,7 milijardi dolara. U fiskalnoj godini 2022. namjeravaju naručiti još tri kapsule za misije VI, VII i VIII za ukupno 1,9 milijardi dolara.

Ukupno namjeravaju do 2030. naručiti minimalno šest a maksimalno 12 letjelica Orion.

U lipnju su dovršili izgradnju i opremanje kapsule Orion za prvu misiju u sklopu programa Artemida koja bi trebala biti primiti i posadu.

“Kao jedina letjelica opremljena za istraživanje svemira preko granica Sunčevog sustava, Orion je ključan za kontinuiranu vodeću ulogu Amerike”, istaknuo je zastupnik Republikanske stranke u Kongresu Brian Babin.

“Program Artemida sljedeći je korak u čovjekovom istraživanju svemira. Sastavni je dio NASA-ina šireg pristupa istraživanju, od Mjeseca do Marsa, u sklopu kojeg ćemo brzo i održivo istražiti Mjesec i upotrijebiti prikupljeno znanje kako bismo čovječanstvu omogućili sljedeći divovski skok – slanje astronauta na Mars”, navodi se u NASA-inom priopćenju.

(jutarnji.hr)

Već više od 60 godina, Nacionalna uprava za zrakoplovstvo i svemir (NASA) zna da su promjene koje se događaju u planetarnim vremenskim obrascima potpuno prirodne i normalne

Ali svemirska je agencija iz bilo kojeg razloga odlučila ne pustiti zavjeru o globalnom zagrijavanju da ustraje i širi se na štetu ljudske slobode.

Bila je to 1958. godina, da budemo precizni, kada je NASA prvi put primijetila da su promjene u solarnoj orbiti zemlje, zajedno s izmjenama osialnog nagiba Zemlje, odgovorne i za ono što su klimatski znanstvenici danas nazvali “zagrijavanjem” (ili “hlađenje”, ovisno o njihovoj agendi).

Ni na koji način, oblik ili forma ljudskog djelovanja ne zagrijavaju ili hlade planetu, i ljudi vozeći automobile ili jedući govedinu, drugim riječima.

No NASA do sada nije uspjela ispraviti svoja mjerenja i umjesto toga odlučila je sjediti u tišini i gledati kako liberalni globalisti izluđuju po svijetu stanovništvo o tome kako će “navodno svijet završiti za 12 godina” zbog previše uzgoja stoke koja prdi ili previše plastičnih slamki.

2000. godine NASA je na svojoj web stranici “Earth Observatory” objavila informacije o klimatskoj teoriji Milanković, otkrivajući da se planet u stvari mijenja zbog vanjskih čimbenika koji nemaju apsolutno nikakve veze s ljudskom aktivnošću.

No, opet, te informacije još uvijek nisu prešle u glavne tokove, nekih 19 godina kasnije, zbog čega su globlisti opsjednuti klimom sada počeli tvrditi da nam preostaje samo 18 mjeseci prije nego što planet umre od viška ugljičnog dioksida (CO2).

Istina je međutim mnogo više u skladu sa onim što je srpski astrofizičar Milutin Milanković, po kojem je nazvana Milankovićeva teorija o klimi, predložio o tome kako sezonske i zemljopisne varijacije sunčevog zračenja, koje su pogodile zemlju na različite načine i u različitim vremenima, su imale najveći utjecaj na promjenjive klimatske uzorke na Zemlji.

Najveći faktor koji utječe na klimu Zemlje je SUNCE

Što se tiče Zemljine kosine ili njezine promjene u aksijalnom nagibu, pri većim nagibima, zemaljska godišnja doba postaju mnogo ekstremnija, dok pri manjim nagibima postaju mnogo blaža.

Slična je situacija i za Zemljinu rotacijsku os, koja ovisno o tome koja je hemisfera usmjerena prema suncu tijekom perihelija, može uvelike utjecati na sezonske temperature između dviju hemisfera.

Na temelju ovih različitih varijabli, Milanković je uspio smisliti sveobuhvatni matematički model koji je sposoban izračunati površinske temperature na Zemlji i u prošlosti, a zaključak je jednostavan: Zemljina klima se uvijek mijenjala i konstantno je stanje fluksa i mi kao ljudska bića nismo krivi za to.

Kada je Milanković prvi put predstavio svoj model, bio je ignoriran gotovo pola stoljeća.

Zatim, 1976. godine, istraživanje objavljeno u časopisu Science potvrdilo je da je Milankovićeva teorija u stvari točna i da odgovara raznim razdobljima klimatskih promjena koja su se događala kroz povijest.

Godine 1982., šest godina nakon objavljivanja ove studije, Nacionalno istraživačko vijeće Nacionalne akademije znanosti SAD-a usvojilo je teoriju Milankovića kao istinu, izjavljujući da:

“… Orbitalne varijacije ostaju najdublji ispitivani mehanizam klimatskih promjena na vremenskoj skali od nekoliko desetaka tisuća godina i daleko su najjasniji slučaj izravnog utjecaja promjene insolacije na donjoj atmosferi Zemlje.”

Kad bismo sve to morali sažeti u jednu jednostavnu frazu, to bi bilo ovo:

“Najveći faktor koji utječe na vremenske i klimatske obrasce na zemlji je sunce, točka. Ovisno o položaju zemlje prema Suncu u bilo kojem trenutku, klimatski uvjeti će se drastično razlikovati, čak će stvoriti i drastične nepravilnosti koje prkose svemu što su ljudi mislili da znaju o tome kako Zemlja funkcionira.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ne bi li se NASA trebala baviti svemirom?

Pedeset godina nakon slijetanja na Mjesec američka svemirska agencija NASA sve više okreće svoj fokus.

Naime, mnogi smatraju da je od istraživanja Marsa u ovom razdoblju važnije proučavanje ključnih dijelova klimatskog sustava planeta Zemlje. Povećan je proračun NASA-inog odjela za znanstveno proučavanje Zemlje, a pripremaju se još najmanje dva nova satelita za te svrhe.

Povećano zanimanje svemirskih znanstvenika za atmosferske prilike matičnog planeta uopće ne čudi, s obzirom na to da se samo na Greenlandu otopilo 12,5 milijardi tona leda u jednom jedinom danu. Tako je 2. kolovoz ovoga ljeta ušao u povijest jer se radi o datumu najvećeg ikad zabilježenog gubitka ledenog pokrova, što se dogodilo uslijed velikog vala vrućine koji je pogodio SAD i Europu.

U malenom selu Kulusuk na Greenlandu NASA je postavila bazu za svoj znanstveni program OMG (Oceans Melting Greenland – Oceani tope Grenland). NASA-ini oceanografi tamo istražuju ne samo koliko povišene temperature zraka utječu na rastapanje ledenog pokrova nego i kakav utjecaj ima na to sve topliji ocean koji odozdo otapa led.

“Trebali bismo se već povlačiti s obale”

“Na Grenlandu ima dovoljno leda da podigne razinu mora za 7,5 metara, što je golema količina leda i to bi bilo razarajuće za obalna područja širom planeta”, kazao je za CNN oceanograf Josh Willis, koji vodi program OMG, te dodao: “Trebali bismo se već povlačiti s obale ako ćemo se suočiti s toliko izgubljenih metara u sljedećem stoljeću ili dva.”

Grenland ima utjecaj na cijeli planet jer milijarde tona leda koje se ondje otope podižu razinu mora u Australiji, Aziji, SAD-u, Europi… “Svi smo mi povezani istim oceanom”, kazao je Willis.

Znanstvenike NASA-e zabrinjava snažan utjecaj sve toplije morske vode na glečere. Primjerice, na jednom od najvećih grenlandskih glečera, Helheimu, opazili su “jezero”, a što je još zabrinjavajuće, Helheim je potpuno okružen toplom vodom u kompletnoj dubini, više od 600 metara ispod površine.

“Vrlo je rijetko vidjeti bilo gdje na planeti 700 metara bez temperaturne varijacije i obično nalazimo hladnije vode u gornjih stotinjak metara, ali ravno ispred glečera je sve toplo”, kazao je za CNN Ian Fenty, klimatolog u NASA-i.

Ta topla morska voda sada je u izravnom kontaktu s cijelom njegovom površinom, što značajno pojačava topljenje.

Helheim je proteklih godina privukao veliku pozornost upravo zbog brzine otapanja. Taj glečer je 2017. izgubio više od nevjerojatnih tri kilometra, a prošle godine su znanstvenici pronašli nekoliko kilometara dugačak stup leda koji se odvojio od pročelja glečera. Otapanje se nije zaustavilo ni ove godine jer se led povlači desetke metara na dan.

NASA je potajno koristila poznate nacističke znanstvenike nakon Drugog svjetskog rata

Svatko tko iole poznaje povijest zna da je ponašanje pobjednika nakon Drugog svjetskog rata bilo u najmanju ruku ne baš savršeno.

U svom tom kaosu CIA je radila na operaciji ‘Paperclip’ (spajalica), projektu da popuni američke svemirske, vojne i tehnološke programe nacističkim znanstvenicima.

Službeni cilj operacije bio je spriječiti da ti isti nacisti završe u Sovjetskom Savezu.

Ukupno je dovedeno 1600 znanstvenika i njihovih obitelji u SAD, gdje su radili na razvoju raznih tehnologija, od nadzvučnih raketa do bojnih otrova i navođenih projektila u agenciji NASA.

Kada su detalji postali javni, reakcije su bile podijeljene. Neki su tvrdili kako bi svijet bio znatno drukčiji da su ti nacisti pali u ruke Sovjetskog Saveza, te da se ne mogu ignorirati doprinosi i tehnološki napredak koji su oni ostvarili.

No brojni su drugi primijetili dvoličnost između tajne operacije Paperclip i javnih suđenja nacistima u Njemačkoj, te da su znanstvenici izbjegli suđenja za svoje ratne zločine bez ikakvih posljedica.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(index.hr)

Houston kao “povijesna svemirska baza” će napokon izgubiti svoju važnost za misije na Mjesec

Ravnatelj NASA-e Jim Bridenstine rekao je da će sjedište agencijine misije na Mjesec u kojoj bi astronauti trebali sletjeti na Zemljin prirodni satelit do 2024., biti u Marshall Space Flight Centru u Alabami, što predstavlja lošu vijest za Teksas koji je figurirao kao moguće sjedište novog svemirskog programa.

Bridenstine je u pratnji zastupnika u Kongresu iz Alabame, u postrojenju Huntsville pred 45 metara visokom testnom verzijom spremnika za gorivo teške rakete nosača Space Launch System, objavio informacije o programu istraživanja Mjeseca Artemis.

Nova radna mjesta za Alabamu

Ta objava donosi nova radna mjesta i prestiž Alabami, a razočaranje teksaškim zastupnicima koji su lobirali da program bude smješten u Johnson Space Centru u Houstonu, koji će prema objavi NASA-e, imati sekundarnu ulogu.

“Ovo nije bila odluka koja je lako donesena”, rekao je Bridenstine. Kazao je da će trebati popuniti 363 nova radna mjesta, od kojih će 140 biti u Huntsvilleu i 87 u Houstonu.

Johnson Space Center, koji je bio sjedište programa Apollo i drugih svemirskih programa NASA-e u prošlosti, pomoći će astronautima da se upoznaju s letjelicom kojom će sletjeti na Mjesec te će upravljati svim Artemisovim misijama koje započinju 2020., kada se očekuje prvi bespilotni let u sklopu programa, rekla je NASA.

Bridenstine je u svibnju zatražio od Kongresa da poveća predloženi proračun NASA-e za fiskalnu godinu 2020., koja nastupa 1. listopada, za 1,6 milijardi dolara, a od tih bi se sredstava dobar dio izdvojio za razvoj letova u komercijalne svrhe.

Petogodišnja misija Artemis vjerojatno će koštati od 20 do 30 milijardi dolara.

(rtl.hr)

Iduća misija na Mars trebala bi biti lansirana između 17. srpnja i 5. kolovoza iduće godine

Kako bi se pripremila za iduću misiju na Marsu 2020. godine, NASA je ‘sletjela’ na Island gdje se namjerava uvjeriti da je njezin novi svemirski rover spreman za predstojeći posao.

Sa svojim crnim bazaltnim pijeskom, dinama na vjetrometini i stjenovitim vrhovima, polje lave Lambahraun u podnožju drugoga najvećeg islandskog glečera Langjokulla izabrano je kao zamjenski poligon za površinu Crvenog planeta.

Petnaest znanstvenika i inženjera NASA-e ondje će tri tjedna usavršavati prototip robota koji bi trebao nastaviti rad rovera “Curiosity” koji istražuje Mars od 2012. godine.

Stručnjaci kažu da Island, vulkanski otok usred sjevernog Atlantika, na mnogo načina podsjeća na četvrti planet od Sunca.

“Island je vrlo dobra analogija za istraživanje Marsa i učenje kako upravljati roverom”, rekao je Adam Deslauriers iz kanadske tvrtke koju NASA plaća da ispita prototip novog rovera.

Neuništivi rover?

Prototip je maleno električno vozilo na četiri kotača, s dva motora i 12 malih automobilskih akumulatora.

“Taj rover je u osnovi neuništiv”, kaže Deslauriers. “Naši roveri na Mjesecu i Marsu zapravo bi imali više problema na Islandu jer su, primjerice, potpuno nespremni za kišu.”

Opremljen senzorima, računalom i kamerama, rover je težak oko 570 kilograma i kreće se brzinom od 20 centimetara u sekundi.

Vozilo mora biti tako sporo kako bi moglo pravilno prikupljati podatke i poslati ih na Zemlju, objašnjavaju stručnjaci.

Rover koji se ispituje na Islandu samo je prototip onoga koji će iduće godine biti poslan na Mars. A taj koji još nije imenovan, moći će i prikupljati uzorke i pohraniti ih u svoje spremnike kako bi ih buduće misije mogle dopremiti na Zemlju.

Prije nego što je postao negostoljubiva ledena pustinja s prosječnom temperaturom od minus 63 Celzijevih stupnjeva, Mars je, vjeruju znanstvenici, dijelio mnoge karakteristike sa subarktičkim Islandom.

Savršeni uvjeti

“Mineralogija na Islandu vrlo je slična onoj kakvu bismo pronašli na Marsu”, rekao je Ryan Ewing, profesor geologije na teksaškom sveučilištu A&M.

“Usto, ovdje je hladno i nemamo mnogo vegetacije, ali imamo okoliš koji je sličan, poput pješčanih dina, rijeka i ledenjaka kakve je Mars imao u prošlosti.”

Island je ranije korišten kao poligon za obuku astronauta NASA-e. Tijekom misija Apolla 32 astronauta su bila na geološkoj obuci na islandskim poljima lave.

Takvo okruženje NASA-i omogućuje da ispita opremu i procedure onako kako ih ljudi izvode, u ekstremnim uvjetima, ali čvrsto na Zemlji.

Iduća misija na Mars trebala bi biti lansirana između 17. srpnja i 5. kolovoza iduće godine.

(index.hr)

Zvuk televizijskog prijenosa išao je jednim putem kroz elektroniku na Zemlji, slika drugima, usto se točan trenutak nije vidio

Prvo spuštanje ljudi na Mjesec, misija Apollo 11, bila je fascinantno precizna za ono doba. Što se preciznosti tiče, u nekim stvarima zadovoljila bi i danas.

Raketa Saturn V potjerala je svemirsku letjelicu do brzine od čak 11 kilometara u sekundi, sve do Mjeseca udaljenog 384.400 kilometara, što je oko 1,5 svjetlosnih sekundi.

Unatoč tome, zapovjedni centar u Houstonu u svakom je trenutku kontrolirao položaj Apolla 11 do razine pogreške od samo devet metara. U tim uvjetima i u to vrijeme to je malo je reći spektakularno. Išli su do krajnjih granica mjerljivosti tog doba, do milisekundi.

Unatoč tome, dogodilo se nešto nevjerojatno – zna se da su se Neil Armstrong i Buzz Aldrin na Mjesec spustili 20. srpnja 1969., da je to bilo u subotu u 22 sata i 56 minuta po istočnom američkom vremenu, ali ne i u koliko sekundi. Rekao je: “OK, sada ću izići.” Uslijedila je stanka od osam sekundi, a onda je rekao: “Ovo je mali korak za…” I tako dalje.

U kojoj je točno sekundi Armstrong prvi put zagazio na Mjesečevo tlo? Službeno priopćenje NASA-e navelo je da se to dogodilo u 22.56.20. New York Times prenio je to isto. Ali, kad se krenulo raditi transkript razgovora Armstronga sa Zemljom, ispalo je da se to dogodilo između 22.56.43 i 22.56.48. Još veća zbrka nastala je kada je NASA u studenom te godine objavila svoj konačni izvještaj – i vrijeme u 22.56.15.

The Atlantic, bez puno respekta za NASA-u tog doba, navodi da se stručnjaci danas slažu da je tom službenom izvještaju vjerojatno najmanje uputno vjerovati mu, jer riječ je o dokumentu podložnom mogućim pogreškama niza ljudi koji su sudjelovali u njegovom sastavljanju. Pritom se misli na službenike po uredima, naravno, ne na znanstvenike.

Jacob Stern možda je našao način kako da tome doskoči pola stoljeća poslije. Naveo je da je izvjesni njemački stručnjak za software, Heiko Küffen, 2009. pokušavao napraviti program koji bi savršeno vremenski točno pratio to putovanje na Mjesec. Nazvao ga je na 50. godišnjicu spuštanja, a ovaj mu je odvratio da nema puno vremena za razgovor jer je pri kraju praćenja rada programa na 192 sata dugom putovanju Apolla 11.

On je, također, uspoređivao transkripte snimaka sa snimkama i našao je da se ne slažu u dijelu stupanja Armstronga na Mjesec. Rekao je da je jako razočaran što se NASA barem za 50. obljetnicu “možda najvećeg postignuća čovječanstva” nije bolje potrudila točno utvrditi taj povijesni trenutak. Küffen je svoj posao započeo još 2011. Pritom je naišao na mnoštvo prepreka.

Prateći što se događalo s televizijskom slikom tijekom prijenosa s Mjeseca, dakle brzinom svjetlosti, do Zemlje, a onda kroz pustu analognu elektroniku tog doba, sve dok nije stiglo do gledatelja, došao je do ukupnog kašnjenja od čak nekoliko sekundi u odnosu na točno događanje na Mjesecu.

Kako su slika i zvuk išli dijelom različitim putanjama kroz aparaturu, bilo je jasno da se lako moglo dogoditi da postoji vremenska nepodudarnost jednog s drugim. Dogodi se to pri direktnim prijenosima televizije i danas, u digitalnom dobu, kamoli prije pola stoljeća.

“Na kraju, nikada nećemo znati jesu li video i audio sasvim sinkronizirani”, kazao je Küffen.

Problem je i to što je snimka, ipak je to bila 1969., bila takva da u sjeni lunarnog modula nije bilo jasno u crno-bijelom prikazu je li u datom trenutku Armstrongu stopalo još uvijek na letjelici ili već na tlu. Da prema ljudima tog doba ipak ne smijemo biti previše strogi, objasnio je Bill Barry, povjesničar NASA-e.

“Točan trenutak kontakta Neilove čizme s površinom Mjeseca neizbježno je da je danas u domeni interpretacije, jer se u to vrijeme udaljenosti mjerilo oruđima koja nisu bila zamišljena utvrđivati takve točnosti”, kazao je.

Küffenu je stoga preostalo samo raditi s “razumnim pretpostavkama”. Njegov nalaz je da je Armstrong zakoračio u, dobro – znači 22 sata, 56 minuta i – 22 sekunde. Eric Jones, jedan drugi superstručnjak, bivši istraživač u Los Alamos National Laboratory, došao je, prateći Küffenove spoznaje do vremena 22.56.15.

Što se Barryja tiče, on se time ne zamara, ne smatra da je uopće bitno cijepiti dlaku oko nekoliko sekunda u ovom ili onom smjeru, kad niti je to bilo doba u kojem je to igralo ulogu u tom događaju, niti je oprema bila takva. A to znači da se danas to više ne može sa sigurnošću rekonstruirati.

“Eto, to se događa kad svemirski geekovi i inženjeri imaju na raspolaganju 50 godina analizirati i reanalizirati podatke”, zafrkavao se, naravno.

 

 

 

(express.hr)

Ne, planet se ne zagrijava, i evo zašto… Šačica klimatskih ludaka je tajno promijenila i lažirala podatke o globalnoj temperaturi kako bi izgledala kao da se globalni termostat povećava tijekom godina, a zapravo točno je upravo suprotno

Kao dio onoga što neki opisuju kao “najveću znanstvenu prijevaru svih vremena”, klimatski lobi, koji uključuje državne službenike u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, su napravili male izmjene podataka o klimi kako bi snizili temperaturne zapise, i povisili ih kasnije, pokazujući da izgleda kao da se planet postupno zagrijava.

Istina je da se globalne temperature zapravo smanjuju, ali klimatski ludaci ne žele da to znate jer i dalje guraju teoriju zavjere da je “globalno zagrijavanje” stvarno – i jedini način da se zaustavi je da vi kao građanin jednog dana plaćate ugljični kredit i sudjelujete u Pariškom klimatskom sporazumu.

“Unatoč tome što možda mislite iz čitanja mainstream tiska, posljednjih nekoliko godina podaci svjetskih temperatura nisu bili osobito dobri za nastavak klimatske panike” – piše Francis Menton za Manhattan Contrarian, otkrivajući globalno zagrijavanje i prijevare klimatskih promjena kao djela političkog terorizma namijenjenog provedbi globalizma.

“Bez obzira na to kako mjerite temperaturne podatke (glavne metode su prizemni termometri, vremenski baloni i sateliti), svjetske atmosferske temperature su se smanjile u zadnje tri godine otkad je vrhunac dosegnut početkom 2016. godine” – dodaje on.

Globalni temperaturni vrhunci su pali za jednu trećinu od početka satelitskih zapisa 1979. godine

Prema Mentonu, satelitska mjerenja koje je provelo Sveučilište Alabama u Huntsvilleu, za koje on smatra da su najtočnija, otkrivaju da globalne temperaturni rekordi postupno padaju otkad su se prvi put počeli prikupljati 1979. godine.

Najnovije povećanje temperature od +0,47 stupnjeva Celzijusa su nazvani “ekstremnim” te ih NASA, NOAA i mnogi drugi navode kao dokaz da smo upravo prošli kroz “najtopliji” lipanjski rekord, što je zapravo niže od +0.88 stupnjeva.

C vrhunac se dogodio početkom 2016. godine. On je bio +0.88 stupnjeva Celzijusa. C vrhunac u 2016. je bio oko 33 posto niži od onog koji je zabilježen 1979. godine, otkrivajući da se planet hladi, a ne zagrijava.

U pravom “dugom trendu zagrijavanja”, ne bi li svake godine trebalo biti uzastopno toplije nego prethodne godine? – pita Menton, misleći na alarmantne naslove koje rutinski objavljuju klimatski psihopati koji vole širiti strah o takvim stvarima da je neki mjesec ili godina “najtopliji do sada u povijesti”.

Čak i NASA-inom najnovijem GISTEMP modelu “verzija 4″, koji prati temperaturu baziranu na površinskom termometru, povijesni podaci se još uvijek manipuliraju kako bi se spustile starije temperature, a novije temperature povećale – stvarajući iluziju da je globalno zagrijavanje stvarno, kada to zapravo nije.

Tako NASA u suštini laže o temperaturnim i klimatskim podacima kako bi reklamirala Agendu klimatskih promjena, koja vjerojatno neće iznenaditi čitatelje koji bi do sada trebali prepoznati da je većina “vijesti” o globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama jednostavno “prdac u vjetru” s namjerom da uvjeri preplašenu i lakovjernu “ovcu” da se nešto mora učiniti kako bi se to spriječilo, u protivnom će svijet propasti za 12 godina.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Američki predsjednik Donald Trump kritizirao je u petak NASA-u koja namjerava ponovno poslati astronaute na Mjesec do 2024. godine te je pozvao svemirsku agenciju da se umjesto toga usredotoči na “puno veće” pothvate poput odlaska na Mars, odustavši tako od prethodne potpore koju je dao ekspediciji na Mjesec

“S obzirom na to koliko novca trošimo, NASA ne bi smjela govoriti o odlasku na Mjesec – To smo napravili prije 50 godina” – napisao je predsjednik na Twitteru.

“Trebali bismo se usredotočiti na nešto puno veće od toga što sada radimo, uključujući Mars (kojega je Mjesec dio), obranu i znanost!”

Svemirska stanica

Trump je iz zrakoplova Air Force One na povratku iz Europe poslao taj tweet koji, kako se čini, proturječi nedavnoj potpori njegove administracije povratku čovjeka na mjesečevu površinu do 2024. “svim potrebnim sredstvima”, pet godina prije nego što se prvotno planiralo.

NASA planira izgraditi svemirsku stanicu u mjesečevoj orbiti s koje bi se astronauti prebacivali na mjesečevu površinu do 2024., što je dio većega pothvata da se Mjesec iskoristi kao pripremni teren za eventualne misije na Mars.

NASA-in šef Jim Bridenstine rekao je da Trump samo potvrđuje NASA-in svemirski plan.

“Kao što je @POTUS napisao, @NASA koristi Mjesec da bi slala ljude na Mars!” – napisao je u petak u tweetu, reagirajući na poruku američkoga predsjednika.

Ubrzani raspored slanja ljudi na Mjesec do 2024. godine naišao je na probleme kada je Trumpova administracija zatražila od skeptičnog Kongresa da poveća proračun NASA-e za 2020. godinu za 1,6 milijardi dolara kao “predujam” za postavljeni cilj.

Ubrzani raspored kojim se planira slanje ljudi na Mjesec bila je ključna preporuka koju je u ožujku Nacionalnom svemirskom vijeću dao potpredsjednik Mike Pence.

Na NASA-inoj internetskoj stranici u petak je pisalo da će se u sklopu programa Artemis “do 2024. godine poslati prvu ženu i ‘sljedećeg’ muškarca na Mjesec te razviti održivu ljudsku nazočnost na Mjesecu do 2028. godine”. Program je nazvan po Apolonovoj (eng. Apollo) sestri blizanki Artemidi, božici Mjeseca u grčkoj mitologiji.

Prvi su ljudi zakoračili na Mjesec prije 50 godina, 20. srpnja u sklopu NASA-ina programa Apollo.

(jutarnji.hr)

NASA je priopćila kako će do 2024. godine u misiji na Mjesec pod nazivom “Artemida” poslati prvu ženu i prvog čovjeka nakon pet desetljeća

“Mislim da je vrlo lijepo što će 50 godina nakon programa Apollo poslati preko programa Artemida sljedećeg čovjeka i prvu ženu na Mjesec” – rekao je administrator NASA-e Jim Bridenstine.

“Imam kćer koja ima 11 godina i želim da se vidi u istoj ulozi kao i sljedeća žena koja odlazi na Mjesec.”

“Prva žena na površini Mjeseca će biti Amerikanka za pet godina” – kazao je Bridenstine u travnju. Svih 12 ljudi koji su hodali po površini Mjeseca bili su Amerikanci.

Korisnici na društvenim mrežama su se zabavljali u očiglednom nedostatku originalnosti u imenu novog programa “Grčkog panteona” nove NASA-ine misije, ali većina komentatora na internetu pozdravila je tu najavu.

Američki predsjednik Donald Trump priopćio je u ponedjeljak kako će dodati 1,6 milijardi dolara u NASA-in proračun kako bi se Sjedinjene Države mogle “vratiti se u svemir na GRANDIOZAN način!”

Kodno ime nove lunarne misije je Artemida, po grčkoj boginji Mjeseca i sestri blizanki Apolona. 20. srpnja 1969. misija Apolla 11 uspješno je sletjela prvi put na Mjesec.

Stvarni program Artemida također će imati dugačak put, jer će zahtijevati novi hardver za Mjesečev rover, osim većih ispitivanja na novoj kapsuli misije za posadu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Sjećate li se kada je NASA-in znanstvenik rekao da NASA više nema tehnologiju za sletanje na Mjesec:
 

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Veće razine CO2 stvaraju zeleniju Zemlju, budući da je CO2 najvažnija molekula za održavanje biljnog svijeta na Zemlji

U izravnoj kontradikciji sa strašnim pričama o ugljičnom dioksidu kojeg neumoljivo u medijima spominju aktivisti klimatskih promjena, znanstvena studija objavljena u časopisu Nature Climate Change i naglašena od strane NASA-e, otkriva da porast razine ugljičnog dioksida ima strahovito pozitivan utjecaj na zacjeljivanje planete Zemlje u posljednja tri desetljeća, s time da se u nekim regijama povećao životni vijek biljaka za više od 50%.

Studija pod naslovom “Ozelenjavanje Zemlje i njegova snaga”, koristila je satelitske podatke za praćenje i mapiranje širenja zelenila širom svijeta od 1982. do 2015. godine. Objavljena u 2016. godini, ova studija je prnašla da je rast atmosferskog CO2 uzrokuje “gnojidbu” biljnog svijeta, što je rezultiralo značajnim ubrzanjim povećanem “ozelenjavanja” na svakom kontinentu Zemlje.

Kao što sažetak studije objašnjava:

“Otkrili smo trajno i rasprostranjeno povećanje integrirane vegatscije LAI (ozelenjivanja) u određenom razdoblja na području 25% do 50% globalne vegetacije… Faktorske simulacije s više globalnih modela ekosustava ukazuju na to da učinci gnojidbe uz pomoć CO2 objašnjavaju porast od 70% promatranog trenda ozelenjavanja …”

Drugim riječima, planeta postaje sve zelenija, a za to možem zahvaliti rastućoj razini CO2, budući da su rastuće razine CO2 uzrokovale oko 70% porasta zelenila širom planeta, tvrde znanstvenici.

Čitatelji alternetivnih medija primjećuju da je to upravo ono o čemu su ih obavještavali već više od deset godina. To je osnovna znanost, naravno, budući da biljke koriste ugljični dioksid da bi napredovale, rasle i razvijale se.

Veće razine CO2 stvaraju zeleniju Zemlju, budući da je CO2 najvažnija molekula za održavanje biljnog svijeta na Zemlji. Nevjerojatno je da cijeli kult klimatskih promjena negira temeljnu znanost o botanici i fotosintezi.

NASA potvrđuje nalaze i čak je objavila videozapis o povećanju globalnog ozelenjavanja zbog porasta CO2 (video na dnu).

Na šok mnogih alarmista i aktivista klimatskih promjena, čak su i znanstvenici NASA-e potvrdili da ugljični dioksid “ozelenjuje” planet. Kao što je navedeno na NASA.gov web stranici u članku pod naslovom, “Oplemenjivanje i ozelenjavanje Zemlje uz pomoć ugljičnog dioksida, studija pronalazi”:

“Od četvrtine do polovice površina Zemlje u istraživanju pokazalo je značajno ozelenjavanjem tijekom posljednjih 35 godina uglavnom zbog porasta razine ugljičnog dioksida u atmosferi, pokazuje nova studija objavljena u časopisu Nature Climate Change 25. travnja.”

“Međunarodni tim od 32 autora iz 24 ustanove u osam zemalja vodio je istraživanje, koje je uključivalo korištenje satelitskih podataka NASA-inog spektrometra umjerene rezolucije i Nacionalne oceanometarske i atmosferske radiometarske instrumente kako bi se odredio indeks površine zelenog lišća ili količina pokrova listova, iznad vegetacijske regije.”

NASA objašnjava gotovo točno ono što se pokšava objasniti građanima Zemlje zadnjih nekoliko godina: Da je ugljični dioksid neophodna komponenta fotosinteze koja je biokemijski proces kojim biljke proizvode metaboličku energiju.

NASA dodaje:

“Zeleno lišće koristi energiju sunčevog svjetla kroz fotosintezu kako bi kemijski kombiniralo ugljični dioksid izvučen iz zraka s vodom i hranjivim tvarima koje se izvlače iz tla kako bi proizvelo šećere, koji su glavni izvor hrane, vlakana i goriva za život na Zemlji. Istraživanja su pokazala da povećane koncentracije ugljičnog dioksida povećavaju fotosintezu i potiču rast biljaka.”

“Rezultati su pokazali da “gnojidba” ugljičnim dioksidom uzrokuje 70-postotni porast ozelenjivanja”, rekao je koautor studije Ranga Myneni, profesor na Odjelu za Zemlju i okoliš na Bostonskom sveučilištu.”

NASA je čak objavila videozapis na YouTubeu koji gotovo točno odražava poruku koju zagovaraju aletrnetivni mediji godinama. Videozapis nosi naslov: “Rastuće razine CO2 koje ozelenjavaju Zemlju”:

Novi-Svjetski-Poredak.com