Reptili zaista postoje, međutim to nisu nikakvi vanzemaljci na zemlji, već je istina mnogo, mnogo jednostavnija. Riječ je opsjednutosti zlodusima i demonima, o slugama sotonskim

David Icke, kao i mnogi drugi djelitelji ‘polu istina’ u svijetu tvrde da reptilska vrsta vlada planetom. Problem kod Davida Ickea i takvih je taj što oni ne priznaju postojanje sotone i demona, već ih nazivaju vanzemaljci čime se svijetu daje jedna poluistina odnosno laž ako ćemo s duhovnog aspekta, a sve to treba poslužiti diskreditaciji cjelovite istine s podsmijehom i zavođenju masa prema apsolutno krivom putu , daleko od Biblijske istine.

A istina je sljedeća. Reptili zaista postoje, međutim to nisu nikakvi vanzemaljci na zemlji, već je istina mnogo, mnogo jednostavnija. Riječ je opsjednutosti zlodusima i demonima, o slugama sotonskim koji se prema riječima fra Gary Thomasa, i tijekom molitve ponekad pretvaraju u reptile.

Naime, ovaj svećenik, trenutno je egzorcist biskupije San Jose u Kaliforniji. Njegov put ka službi egzorcizma počeo je 2005. godine kada ga je  njegov biskup,  Patrick Joseph McGrath poslao na obuku o egzorcizmu u Rim. Tamo je imao izvanrednu priliku biti šegrt  fr. Carmina De Filippisa, veterana talijanskih egzorcista, pa se na tom treningu suočio sa zlom kao nikada prije u životu.

Njegov trening u Rimu u službi ovog svećenika bio je inspiracija i predmet poznate knjige i istoimenog filma ‘Obred’ u kojem njegovog mentora fra Carmina glumi Antony Hopkins.  U ovom intervjuu kojeg vam prenosimo,  fra Gary Thomas jasno svjedoči da se za vrijeme egzorcizma nekim ljudima promjeni čitava struktura tijela u smjeru reptila.

Može li sotona čitati naše misli?

Sotona može imati neki uvid u  naše misli i naše osjećaje, ali Sotona nas ne zna, kao što se mi sami poznajemo. On ne može predvidjeti budućnost.

Je li sotonsko djelovanje u porastu  posljednjih nekoliko godina?

Čini se da  danas zaista postoji mnogo više ljudi koji  se na neki način bave okultnim, ulaze u  neke oblike idolopoklonstva i poganstva, a među njima ima i katolika. Više ih je nego prije dvadeset i pet godina. Benedikt XVI. je to dobro objasnio: ‘Kako vjera slabi, praznovjerje se povećava.’ Ja bih dodao uz to: ‘kako se vjera smanjuje, tama se povećava’.

Budući da smo svi duhovna bića  mi smo u potrazi za nekim smislom, a ako ne nalazimo smisao u nauku koji Crkva promiče ljudi će ići i korak dalje u potragu.  I zbog te naše nesavršenosti često nas privlače razne stvari koje dugoročno čine zlo. a ne dobro.

Kada ste ste prvi put čuli za službu egzorcizma i kako ste je odlučili slijediti?

Služba je pronašla mene. Prvo je izabran jedan drugi svećenik za kojeg smo svi mislili kako je idealan kandidat za to, međutim on se iz neobjašnjivih razloga nakon samo mjesec dana vratio i odbio službu egzorcista. Iz nekog razloga ja sam povikao: ‘Ja bih to mogao, mogao bih biti egzorcist’. Na to je biskup McGrath rekao: ‘Postoji tečaj koji možeš završiti u Rimu’.

Ostatak možete pročitati u knjizi. Ali moram vam reći da je prava milost što sam prvo naišao na iskusnog svećenika koji je iza sebe imao velik broj egzorcizama kao i da sam ja imao dovoljno vremena za molitvu, čitanje i služenje fr. Carminu svaki dan u popodnevnim satima, tri i pol mjeseca.

Sve je tako trebalo biti. Ja ne bih danas to mogao raditi da nisam prošao taj trening, promatranje i da nisam naučio razlučivati kao što sam naučio tada dok sam bio u Rimu na obuci.

Razgovarajmo o različitim razinama demonske aktivnosti, počevši s onim što je možda na nižoj stepenici. Što je uznemiravanje demona?

Taj termin ‘demonsko uznemiravanje ili vezivanje’ više se odnosi na neke stvari ili objekte. Na primjer, demon ili čak bestjelesni duh može se prikačiti ili navezati na kuću. To se može dogoditi ako je na tom mjestu izveden neki sotonistički ritual ili je tamo na duže vrijeme boravio neki sotonski kult.

Prelazimo  na intenzivniji stupanj demonske aktivnosti, to bi bilo ugnjetavanje i fizički napad. Životi svetaca prepuni su ovakvih primjera?

Da, ugnjetavanje se odnosi na neku vrstu depresije, kada je osoba ispunjena tjeskobom i vrlo često postoji osjećaj očaja i malodušnosti.

Druga stanje je opsesija, kada je osoba svladana ili opsjednuta idejom Sotone u svom životu. No, u oba slučaja demonska aktivnost uopće se ne mora vidjeti osim ako vam sami ne kažu neke stvari. Sama ideja da je u nekome demon je zapravo pogrešna jer on može biti priključen na nekoga i raditi preko njega i biti oko nekog na neki način ali on zapravo nije baš u njima.

I došli smo do posjedovanja, najrjeđeg ali i najsrašnijeg oblika sotonske aktivnosti. Je li tada đavao preuzma kontrolu nad voljom osobe tako da postaje neka vrsta lutke Sotoni?

Demon ne može kontrolirati dušu osobe, on može kontrolirati jedino njezino tijelo. Sad, volja je lukava stvar jer je ona povezana s dušom. Ja osobno mislim da kad osobu posjeduje sotona, da volja te osobe može postati ugrožena jer je funkcionalnost volje u tom trenutku ograničena.

Opsjednuti ponekad nisu u stanju voditi brigu o sebi i svojim fizičkim potrebama, što znači da im je volja oduzeta.  Osoba koja sama svojom voljom prihvati demona,  je u procesu integracije, kako mi to zovemo, dok je opsjednuće prisilno, protiv volje osobe. Ipak, osoba koja je potpuno opsjednuta nije u stanju donositi odluke.

Jeste li svjedočili slučajevima potpunog posjedovanja osobe?

Da, nekoliko njih u Rimu, a neke sam vidio i ovdje u SAD-u.

Jedna od priča u knjizi koja me  zamislila je ona priča o časnoj sestri koja je sedam godina tražila egzorcistu. Ljudi često pitaju ne bi li ona trebala imati posebnu zaštitu i milost? Kako uopće posvećeni ljudi mogu biti opsjednuti?

Bilo je više slučajeva zavjetovanih redovnika koji su dolazili kod fra Carminea. Imali smo jednu situaciju s časnom sestrom kojoj su roditelji bili sotonisti. Ona je napustila kult, a kasnije je krštena i pridružila se samostanu. Znam za drugu situaciju u kojoj je majka posvetila djete u utrobi majke Sotoni jer ga nije htjela abortirati, a dijete je kasnije ušlo u samostan.

Može li potpuno opsjednuće biti rezultat bacanja neke kletve ili prokletstva na osobu?

Ne, ne mislim da prokletstvo može dovesti do potpunog opsjednuća, ali mislim da prokletstvo izrečeno od strane aktivnih sudionika u okultnim i sotonskim udruženjima sigurno mogu stvoriti nevolju ili opsesiju, uznemiravanje demona. U tim slučajevima potrebno je molitvom razbiti kletvu prije nego što se krene na ‘istjerivanje demona’.

Htio sam pitati što su klasični znakovi posjedovanja i kako se oni razlikuju od duševne bolesti?

Jedan od njih biti će  prevrtanje očima i to  obično zbog averzije prema Presvetom. Primjerice ako netko uđe u crkvu ili pak samo Župni ured, to se dogodilo mnogo puta, pa bježi van jer ne može ostati u blizini posvećenih predmeta ili same Euharistije. Ne mogu biti u blizini raspela, Gospinog kipa, svete vode i sl.

Također, jedan od znakova je i poznavanje stvari koje inače ne može ta osoba znati. Dakle, ljudi koji me ne poznaju a znaju neke stvari ili situacije iz mog života ili pak predviđaju budućnost. Nadalje, jedan od znakova je i poznavanje jezika kojeg inače ne poznaju. Ovo se javlja većinom tijekom molitve ili egzorcizma.

Također, opsjednuti posjeduju neuobičajenu snagu koja se često u egzorcizmu pretvara u agresiju i nasilništvo. Osoba također može imati vrlo ekstremne promjene na tijelu i u licu. Uvijanje lica i promjena glasa. Ponekad im se promjeni cijeli govor tijela uključujući i lice, oni mogu poprimiti izgled reptila ili zmije, to sam vidio nekoliko puta.

Dakle, ovo su fizičke promjene, ne samo da rade nešto čudno sa svojim tijelom i ustima već im se mijenja struktura kostiju?

Da, baš tako. Znam da vam ovo zvuči suludo ali vidio sam lica mnogih ljudi na kojima je za vrijeme egzorcizma dolazilo do promjena u konturi njihova lica. Volio bih da vam to mogu bolje riječima opisati, jer sam to vidio mnogo puta.

Što još?

Općenito, kretanje nogama i rukama za vrijeme molitve, gdje se njihovi udovi koriste kako bi  zastrašili mene ili pak stavljaju svoje ruke u oblik šake s  namjerom da ih koriste kako bi me ozlijedili ili ljude  oko njih. Sve te stvari mogu biti znakovi.

Obično sve je to do molitelja i efikasnosti molitve. Tijekom molitvenog obreda na imenovanje svetaca ili pak dok se izravno obraćamo sotoni ili nešto zahtijevamo od demona, to uzrokuje veliku bol demonu dok se korištenjem svete vode, ili prislanjanjem raspela na čelo opsjednutog može izazvati osjećaj gorenja – osjećaju kao da gore.

Mole li se molitve na latinskom ili na svakodnevnom govoru?

U zemljama engleskog govornog područja većinom se mole na latinskom.

Koliko vremenski bez prekida traje jedan obred egzorcizma?

Oko trideset pet do četrdeset pet minuta. Ali ono što produljuje ritual je reakcija i promatranje. Vi ste zapravo za vrijeme egzorcizma u potrazi za reakcijom na molitvu u cjelini ili pak na pojedine riječi kako bi procijenili učinak pojedine molitve na demone.

Recite nam nešto o pripremi za obred egzorcizma, kako se pripremate?

Kada osoba dođe k meni prvo zajedno molimo, želim saznati više o njoj. Ja sam uvijek za slušanje tako da se kroz razgovor s osobom upoznajem s mogućim uzrokom, npr. ispitujem osobu je li možda imala doticaja s okultnim ili je pak bila na neki način zlostavljana.

Osamdeset posto ljudi koji dolaze k meni bili su žrtve seksualnog zlostavljanja, obično kao djeca. Ja im postavljam pitanja o pornografiji i korištenje droga, o njihovim navikama i iskustvima unutar njihovih obitelji. Sve vrste trauma koje osoba proživi u životu mogu otvoriti vrata demonima. Ja ne isključujem ni jednu.

Nakon toga mogu ih preporučiti psihijatru. A ako su već bili pod psihijatrijskom skrbi mogu pozvati i našeg psihijatra da utvrdi stanje. Ako se primjerice ponašaju na meni nepoznat način ja ću ih prvo poslati liječniku. I ako dođemo do formalnog obreda egzorcizma tada u to uključujem svoj molitveni tim koji počinje moliti i prije nego se sam egzorcizam dogodi. Oni tada mole za tu osobu i za mene.

Obavlja li se obred u crkvi ili u kući?

Ja ih obavljam samo u crkvi, jer je crkva sveto mjesto i želim blizinu Presvetog. Osim toga, imamo više kontrole u crkvi, možemo zaključati vrata. Sastajemo se u području crkve gdje ima puno prostora. Tako da ako osoba mora ležati na podu, ona to može.

Blagoslivljam cijelu grupu, svoj tim i sve prisutne. Tada krećemo s molitvama koje odaju slavu Bogu, molitvama koje naglašavaju da je Bog gospodar te da on zapovijeda svime stvorenim, s molitvama koje jasno daju do znanja demonu što smije, a što ne smije.

Svi se ti koraci moraju poduzeti prije formalnog dijela. A to je važno jer time dajemo do znanja demonima da nisu oni ti koji imaju kontrolu. Također, ja imam moć mjesnog biskupa. To je vrlo važno izreći na glas iako oni to ne mogu uvijek prepoznati. Također zapovijedam im da ne mogu i da nemaju nikakvu vlast učiniti štetu nikome u župi i nikome pristnom, što je vrlo važno, iako nije dio službenog obreda.

Kako znamo da su demoni zauvijek napustili osobu?

Znate, egzorcizam je gotov kada se zaustave manifestacije. Međutim ne smijemo odmah prestati s molitvama jer će vas demoni pokušati prevariti na način da vi mislite kako su napustili osobu a oni nisu, samo su se utišali.

Dakle, kad dođete na kraj vi morate imati još jedan ozbiljan period za molitvene obrede i ako nakon toga više nema manifestacija onda donosite sud o tome jesu li otišli ili ne. Također, pitate osobu, kako se osjeća, promatrate ju itd. Također važno je osoba nastavi moliti i da se ne vraća starom načinu života. Sve drugo dio je prosudbe. Neki obredi ponavljaju se godinama.

Koliko su zapravo otvorena vrata Sotoni dostupnošću pornografije na Internetu?

Pornografija je na jedan klik od svih nas. Mislim da ona ima nevjerojatnu moć  zaraze i ovisnosti.  Mislim da je to ništa drugo nego objektivizirajući pogled na jedno ili oba spola. Ponekad postoji nevjerojatna količina nasilja koja je vezana za pornografiju, Ovisno o frekvenciji, ja mislim da se ljudske misli nakon nekog vremena kroz pornografiju stapaju sa životom tame. I što duže prebivamo u toj tami mislim kako otvaramo vrata Sotoni ili demonima.

No, razgovarajmo o oklopu vjere. Što je oklop nas koji želimo živjeti u radosti s Isusom?

Kako bi se zaštitili potrebno je voditi moralan život, život vjere, molitveni život i sakramentalni život. Potrebno se zapitati: Kako provodimo život? Kako ćemo se angažirati i služiti drugima? Jer na to smo pozvani, služiti jedni drugima.

Bi ste li preporučili ljudima da njeguju odnos s Gospom?

Da. Ona je prva rekla ‘da’ Evanđelju, ona se prva odazvala pozivu u Crkvi, ona je nositelj Riječi. S točke gledišta egzorcista, Sotona i demoni mrze Blaženu majku na različit način nego što mrze Krista. I zbog toga vrlo često jedna Zdravo Marijo…može biti snažnija od molitve za vrijeme obreda egzorcizma.
 
(dnevno.hr)

Poziv na uzbunu, alarmantni i poražavajući rezultati – neke su od kvalifikacija koje su se čule u Gradskoj knjižnici u kojoj su se predstavljali rezultati istraživanja o tržištu knjiga koje je napravila agencija GFK. 

Predugo se već govori o tome da ljudi sve manje čitaju, da imamo naciju nezainteresiranu za knjigu i zapuštene čitateljske navike, a sad su stigli i konkretni podatci s terena, koji su ipak, bez obzira na sve dramatičnije vapaje, mnogo porazniji od onoga što se očekivalo.

Naime, prema anketi naslovljenoj »Istraživanje tržišta knjiga«, što ju je u razdoblju od 2. do 16. prosinca 2011. godine proveo Centar za istraživanje tržišta iz Zagreba (Gfk), na inicijativu Knjižnoga bloka (uz podršku Zajednice nakladnika i knjižara te financijsku potporu Ministarstva kulture i Hrvatske gospodarske komore) – čak 69 posto građana Hrvatske starijih od 15 godina u posljednja tri mjeseca nije kupilo ni jednu knjigu!

Još je poraznija činjenica da polovica onih koji nisu kupili knjigu u tom razdoblju vjerojatno i neće jer ih knjiga ne zanima, ne treba im – i ništa ih ne može navesti da je kupe. Kao razlog takvoga stava 24 posto ispitanika navodi nedostatak novca, dok 10 posto ne kupuje knjige jer ih posuđuje u knjižnicama.

U posljednju godinu dana nešto više od polovice građana Hrvatske pročitalo je barem jednu knjigu (56 posto), a među njima je najviše onih (25 posto) koji su pročitali između dvije i pet knjiga. Samo jednu knjigu pročitalo je 13 posto, 10 posto između šest i 10 knjiga, a devet posto je u proteklu godinu dana pročitalo gotovo jednu knjigu mjesečno (11 knjiga i više). Prosječno se pak pročitaju tri knjige godišnje.

Na nečitanje ne utječe samo pad životnoga standarda, već i nedostatak informacija o knjigama, nezainteresiranost medija, neobrazovanost knjižara… Uspoređujući današnje čitalačke interese s onima od prije šest godina, vidimo da se nisu previše mijenjali, osim što je porasla kupovina dječjih knjiga (sa 14 posto iz 2005. godine na 33 posto u 2011.), a smanjilo se zanimanje za enciklopedije i rječnike.

Ni 2004. godine, kada je Gfk također radio istraživanje hrvatskog tržišta knjiga, situacija nije bila blistava – na reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika starijih od 15 godina pokazalo se da je samo 43 posto kupilo knjigu, a taj je postotak već iduće godine pao na 32 posto.

Ljudi bi više kupovali knjige kada bi one bile jeftinije. Kod 67% posto ispitanika glavni motiv za još češću kupovinu knjiga bila bi niža cijena ili veći izbor naslova, što je izjavilo 22% posto ljudi. Jeftinijim knjigama mogla bi se također privući oko jedna trećina onih koji u zadnja tri mjeseca nisu kupili ni jednu knjigu.

Prosječna cijena zadnje kupljene knjige iznosi 80 kuna. Najatraktivnija su, dakako, jeftinija izdanja, pa je čak 44% posto ispitanih zadnju kupljenu knjigu platilo do 59 kuna. Najmanje novca izdvaja se za dječje knjige – u prosjeku 40 kuna i za beletristiku i poeziju – u prosjeku 56 kuna, a najviše za enciklopedije, atlase i rječnike – u prosjeku 163 kune.

Prosječna cijena kupljene knjige 2005. iznosila je 108 kuna, a sada 80 kuna. Kroz šest praćenih valova (od rujna 2004. do prosinca 2005.) zamijećen je neprestani rast prosječne plaćene cijene knjige (od 29 do 108 kuna), dok je danas ponovno smanjen budžet namijenjen knjigama jer je prije šest godina čak 20 posto više ljudi knjigu kupilo po punoj cijeni.

Samo nešto više od polovice kupaca (56% posto) zadnju kupljenu knjigu platili su po punoj cijeni, a preostalih 44 posto knjigu je kupilo s nekim popustom: 14 posto% s popustom do 20% posto, a 15% posto s popustom od 20 do 70 posto. Za knjigu koja ih zanima, mekog uveza sa 200-njak stranica, ispitanici su spremni platiti u prosjeku 70 kuna.

Po punoj cijeni se u najvećoj mjeri kupuju stručne knjige i beletristika, vjerojatno iz razloga što su one i najrjeđe snižene i što kupci nemaju vremena dočekati popuste. Uz to, po punoj cijeni knjige se najčešće kupuju u knjižarama, a najmanje na sajmovima knjiga.

Knjige se najčešće nabavljaju u knjižnici (45% posto) ili posuđuju od prijatelja (38% posto), dok 1/3 ispitanika pročitane knjige kupuje. Knjige se najčešće posuđuju u knjižnici u Zagrebu i okolici (51,2% posto) i u Dalmaciji (54,7% posto), dok se od prijatelja knjige u najvećoj mjeri posuđuju u Istri (59,2% posto). Knjige se najčešće kupuju samoinicijativno (47% posto), što znači da ih osoba sama pronađe u knjižari (30% posto) ili ju je vidjela negdje izloženu (17% posto).

Povećala se prodaja knjiga u hipermarketima jer se i ponuda povećala, a prodaja preko trgovačkih putnika i kluba knjige se smanjila. U knjižarama se najviše kupuje u Dalmaciji, a najmanje u Istri i sjevernoj Hrvatskoj, sajmovi knjiga se najmanje posjećuju u Slavoniji, dok se u Zagrebu i okolici najčešće kupuje na uličnim štandovima.

Na osnovi preporuke prijatelja ili znanaca kupuje 14% posto ljudi, a na osnovi reklama i osvrta u novinama 28 posto. Od različitih medijskih osvrta, najviše utjecaja imaju oni iz novina i časopisa. Primjerice, beletristika i poezija se u odnosu na druge vrste knjiga najčešće kupuju na osnovi preporuke prijatelja.

Žene više vole knjige nego muškarci, potvrdilo je i ovo istraživanje ono što smo već odavno znali. Jednako tako, očekivano, više čitaju oni s višim stupnjem naobrazbe – u prosjeku oni pročitaju pet knjiga godišnje, dok osobe s najnižom naobrazbom samo dvije. U Hrvatskoj najviše knjiga kupuju oni s mjesečnim prihodima od 5000 kuna. Najviše čitaju oni od 15. do 44. godine, kupuju oni od 25. do 44. godine, a populacija iznad 65. najmanje i jedno i drugo.

Najmlađi (od 15 do 24 godine) kupuju prosječno tri knjige; dok je među onim najstarijima čak 83% posto onih koji u zadnja tri mjeseca nisu kupili ni jednu knjigu. Osobe u dobi od 15 do 24 godine, kao i one s višom naobrazbom, češće kupuju beletristiku i poeziju te stručnu knjigu, oni srednje dobi (od 35 do 44) knjige za djecu, a stariji publicistiku.

Knjige se najčešće kupuju za sebe ili svoju djecu (67% posto). U sjevernoj Hrvatskoj se u najmanjoj mjeri knjige kupuju kao pokloni. Osobe koje žive u većim mjestima i s višim primanjima u većoj mjeri knjige kupuju samo za darove.

Istraživanje Gfk-a se, dakako, pozabavilo i elektroničkim knjigama, a pokazalo je da je e-knjiga u Hrvatskoj još »daleka« budućnost. Naime, 32% posto građana naše zemlje ne posjeduje ni jedan uređaj pomoću kojeg se mogu čitati e-knjige kao što su kompjutor, tablet, smartphone, 68 %posto posjeduje računalo, tri posto smartphone, a ni jedan posto tablet.

Najviše onih koji nemaju ni jedan uređaj za čitanje e-knjiga ima u Lici (48% posto), a najmanje u Zagrebu i okolici (26% posto) te u Dalmaciji (25% posto), dok najviše smartphoneova na kojima se mogu čitati e-knjige ima u Zagrebu i okolici (pet posto).

No najzanimljivije u tome je da od onih koji imaju neki od uređaja za čitanje e-knjiga 91 posto niti čita, niti kupuje e-knjige. Samo njih devet posto čita knjige, a dva posto kupuje. U Zagrebu i okolici je najviše onih koji čitaju i/ili kupuju e-knjige (17% posto), među najmlađima (13% posto) i onima s najvišim stupnjem naobrazbe (18% posto).

Uvijek je zanimljivo vidjeti što se događa u susjedovu dvorištu, a tako je i u ovom slučaju. Istraživanje kupovine i čitanja knjiga na teritoriju Srbije, koje je naručila Narodna biblioteka Srbije, pokazalo je da u Srbiji, unatoč lošijem ekonomskom stanju, ljudi čitaju i kupuju knjige više nego u Hrvatskoj. Tako je oko 60% posto ispitanika u Srbiji pročitalo knjigu u posljednju godinu dana, a 41% posto njih ju je i kupilo (što je pad u odnosu na 2006. godinu, kada je knjigu kupilo 45% posto ispitanika). Nizak standard je i u Srbiji osnovna zapreka za češću kupovinu knjiga.

U odnosu na 2006. godinu, u Srbiji se povećala kupovina u knjižarama i od uličnih prodavača. Knjiga se češće kupuje kao poklon u odnosu na 2006. godinu, a zamjetan je pad kupovine knjiga zbog posla ili obrazovanja. Beletristika je i u Srbiji najpopularniji žanr, s tendencijom rasta u odnosu na razdoblje od prije šest godina, dok pada kupovina stručnih knjiga, publicistike, rječnika, enciklopedija i atlasa.

Oni koji ne čitaju knjige češće gledaju televiziju, druže se s prijateljima i kuhaju, dok oni koji čitaju, češće »surfaju« internetom i igraju igrice na računalu. Muškarci koji ne čitaju, češće gledaju TV, dok žene također i češće kuhaju – kaže srpsko istraživanje. Slično kao i kod nas te u ostatku svijeta.

Eto, podatci su napokon tu pred nama, takvi kakvi jesu, prilično alarmantni. Što treba učiniti da se podigne razina čitalačke kulture? Jako mnogo, a trebalo bi početi već od pelena, poput, primjerice, Nijemaca koji roditeljima osiguravaju startni paket za bebe, koji osim pelena i sličnih potrepština sadrži i slikovnice…

Pa zatim poraditi i na obrazovanju knjižarskoga i nakladničkog kadra, uvesti dobru praksu svjetskih nakladnika da skupa knjiga ima svoju varijantu u jeftinijem, džepnom izdanju koje si gotovo svatko može priuštiti, govoriti više o knjigama i »gurati« ih u medijima…

Knjiga po pedeset lipa nije sniženje, nego poniženje knjige

Istraživanje hrvatskog tržišta knjiga koje su od GFK Hrvatska zajednički naručili udruga Knjižni blok i Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske predstavljeno je u Knjižnici grada Zagreba na Starčevićevu trgu 14. veljače.

Tumačenje podataka započelo u utorak točno u podne, a prema riječima Seida Serdarevića iz izdavačke kuće Fraktura rezultati istraživanja pokazuju ne samo »da je pet do dvanaest za spas hrvatske knjige, već da je dvanaest sati odavno prošlo«.

»Nakon ovih katastrofičnih rezultata, koji pokazuju drastično pogoršavanje situacije u odnosu na 2005. godinu, kada je održano posljednje istraživanje te vrste, sada je valjda svima jasno kako pod hitno moramo reagirati i poduzeti sve što je u našoj moći da spasimo knjigu i knjižarstvo u Hrvatsko«, kazao je Serdarević.

Neven Antičević je dodao da rezultati pokazuju da je situacija toliko loša da nije dovoljno da se njome pozabavi samo struka odnosno ljudi direktno uključeni u problematiku knjige.

»Sada je potpuno jasno da nam se kompletno urušila baza, da je sve manje ljudi koji kupuju i čitaju knjige, i to u tolikoj mjeri da se time mora pozabaviti čitavo društvo, a ne samo knjižari«, kazao je Antičević, dodavši da je sada svima jasno da se mora krenuti od samoga početka, dakle od rada s mladima u školi, budući da ako se mladu osobu ne nauči na čitanje, ona neće čitati ni kao odrastao čovjek.

Nenad Bartolčić iz Knjižnog bloka rekao je da je pogrešno mišljenje da drastično smanjenje cijena knjiga može utjecati na promjenu čitateljskih navika:

»Naime, kada imate situaciju da knjiga na akciji košta pedeset lipa, što je višestruko jeftinije od najjeftinijeg proizvoda na tržištu, to nije nikakvo sniženje već obično poniženje knjige. Dakle, često su sami knjižari vlastitim postupcima krivi za grozan odnos prema knjizi. Ne trebamo tražiti krivce drugdje, već krenuti od sebe.«

Mihaela Majcen iz Ministarstva kulture rekla je da je unatoč poražavajućim podatcima ovo istraživanje, koje je financijski podržalo i Ministarstvo kulture, dobar putokaz za budući rad odnosno da može pokazati na načine na koje svi moramo krenuti u spašavanje knjige.

SAŽETAK:

• čak 69% posto građana Hrvatske starijih od 15 godina u posljednja tri mjeseca nije kupilo ni jednu knjigu
• polovica onih koji nisu kupili knjigu u tom razdoblju vjerojatno i neće jer ih knjiga ne zanima, ne treba im
• 24% posto ispitanika navodi nedostatak novca, dok 10 posto ne kupuje knjige jer ih posuđuje u knjižnicama
• porasla je kupovina dječjih knjiga (sa 14 posto iz 2005. godine na 33% posto u 2011.), a smanjilo se zanimanje za enciklopedije i rječnike
• kod 67% posto ispitanika glavni motiv za još češću kupovinu knjiga bila bi niža cijena ili veći izbor naslova, što je izjavilo 22% posto ljudi
• prosječna cijena zadnje kupljene knjige iznosi 80 kuna
• čak 44% posto ispitanih zadnju kupljenu knjigu platilo do 59 kuna
• najmanje novca izdvaja se za dječje knjige – u prosjeku 40 kuna i za beletristiku i poeziju – u prosjeku 56 kuna, a najviše za enciklopedije, atlase i rječnike – u prosjeku 163 kune.
• prosječna cijena kupljene knjige 2005. iznosila je 108 kuna, a sada 80 kuna
• dalmatinci češće od ostalih kupuju knjige (43,5 posto je kupilo barem jednu knjigu)
• knjige se najčešće nabavljaju u knjižnici (45% posto) ili posuđuju od prijatelja (38% posto)
• žene više vole knjige nego muškarci
• 32% posto građana naše zemlje ne posjeduje ni jedan uređaj pomoću kojeg se mogu čitati e-knjige
• 68% posto posjeduje računalo, tri posto smartphone, a ni jedan posto tablet.
• u Srbiji, unatoč lošijem ekonomskom stanju, ljudi čitaju i kupuju knjige više nego u Hrvatskoj
• oni koji imaju neki od uređaja za čitanje e-knjiga 91% posto niti čita, niti kupuje e-knjige

 
 
izvor: vjesnik.hr / uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9499"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]