O njenoj hranjivoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine željeza od špinata i više vitamina C od limuna i naranče

Riječ je o biljci koja se naziva potočarka (Nasturtium officinale). Iako su od davnina poznata njena ljekovita svojstva, ova je biljka kroz generacije pomalo zaboravljena. Podrijetlo potočarke je područje Euroazije, no danas je široko rasprostranjena i može se naći gotovo svuda u svijetu.

Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku povijest. Mnogi stari narodi koristili su je u prehrani i liječenju zdravstvenih tegoba. Antički grčki liječnik i otac medicine Hipokrat cijenio je ovu biljku i preporučivao je za liječenje katara pluća, zubobolje, bolesti grla, gušavosti i promuklosti.

Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana bila je poznata kao snažno sredstvo za vraćanje energije.

Egipatski faraoni naredili su svojim robovima svakodnevno ispijanje soka od potočarke kako bi održali snagu, a time i produktivnost. Sada je službeno međunarodno istraživanje proglasilo ovu lisnatu zelenu biljku trenutačno najzdravijim povrćem na planetu, odnosno namirnicom broj 1.

U čemu je tajna

Potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacijski učinak. Potočarka utječe na razmjenu kemijskih spojeva u našem metabolizmu te regulira poremećaje koji nastaju, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem.

Potočarka čisti krv, osvježava, potiče apetit i pročišćava cijeli organizam. Kod autointoksikacije – toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda. Potočarka u pučkoj medicini ima veliku primjenu u liječenju i to kao svježa iu obliku svježeg soka. Preporuča se uzimanje svježeg soka u omjeru 1:5, jedan dio soka i pet dijelova vode jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela. Svježi sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već s prekidima, odnosno pauzama.

Gorušičino ulje koje sadrži većim se dijelom izlučuje kroz bubrege te u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža upotreba može nadražiti bubrege. Sok potočarke je omiljeno sredstvo za vanjsku upoterbu kod bolesti kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga. Kao oblog od zgnječenih listova koji stavljamo na oboljela mjesta smanjuje pojavu sunčanih pjega na koži te liječi šugu i razne kožne nečistoće.

Znanstvena istraživanja govore o zaustavljanju rasta tumora i metastaza (eksperimentisano na životinjama), ako se ekstrakt potočarke ubrizga u dio tijela te kao pomoć u liječenju kardiovaskularnih bolesti iu zaustavljanju širenja raka dojke. Ujedno se okorjelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno djeluje i sprječava štetne posljedice pušenja.

Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, isceckati tako da dobijemo kašastu smjesu koju onda nanosimo na oboljelo mjesto. Prije stavljanja obloga tretirano mjesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smjesu i previjemo. Oblog držimo od 2 do 4 sata te nakon skidanja operemo, tj. isperemo i namažemo mašću ili uljem. Obloge od potočarke primjenjujemo kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo onih koji su nastali djelovanjem raznih gljivica.

Dobro oprane listove u više voda, i odstajale u slanoj vodi i octu te ponovno isprane možemo uzimati za pripremu salate. Salatu začinimo sitno nasjeckanim češnjakom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i papra te po želji dodamo i tanko rezani luk i pustimo da odstoji izmiješana tri sata. Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih bolesti.
 
(Alternativainformacije/uredio:NSP)