Geoinženjering, također poznat kao klimatski inženjering, je kontroverzna tema danas u svijetu

Iako mnogi ljudi odbacuju tu činjenicu kao ništa više od teorije zavjere, postoje mnogi drugi koji žestoko ističu da su vladine i druge organizacije aktivno uključene u pokušaje manipuliranja vremenom.

Većina tih eksperimenata, kažu oni, usmjerena je na preokretanje učinaka tzv. klimatskih promjena, dok neke agencije imaju više zlokobnih razloga za manipuliranje vremenom, uključujući želju da kontroliraju ionosferu i stoga da kontroliraju radiokomunikacije – za vojne svrhe.

U posljednjih nekoliko godina, postoje dokazi da možda geoinženjering ne bi trebalo tako brzo odbaciti kao teoriju zavjere.

Izvješća koja su se pojavila sugeriraju da su povećane količine aluminija otkrivene u padalinama. Ako je ovaj teški metal prisutan na kiši, on je sigurno prisutan u velikim količinama u zraku. To se savršeno uklapa u teoriju geoinženjeringa, koja tvrdi da se aluminij raspršuje u atmosferu kao način kontrole kiše i samog vremena.

Možda je najveći dokaz koji podupire teoriju geoinženjeringa, međutim, ogroman porast neurodegenerativnih bolesti posljednjih godina.

Prema organizaciji Alzheimer’s Association, broj ljudi koji umiru od Alzheimerove bolesti porastao je za nevjerojatnih 145 posto od 2000. godine do danas.

To je značajno, jer znanstvenici već neko vrijeme upozoravaju da bi uporaba aluminija u geoinženjerske svrhe uzrokovala porast broja ljudi s neurodegenerativnim bolestima.

Znanstvenici već godinama upozoravaju na to

Kako su izvijestili na portalu Waking Times (WT), deklasificirani vladini dokumenti koji datiraju iz 1970-ih godina potvrdili su da znanstveni programi koje financira država su aktivno uključeni u studije posvećene manipulaciji vremenskim prilikama.

A ti su programi vjerojatno su pojačani u zadnje vrijeme kako se povećava histerija globalnog zatopljenja.

To potvrđuje ono što znanstvenici govore godinama:

2014. godine, ekipa novinara televizije CBS razgovarala je s fizičarom dr. Michio Kaku. U intervjuu je dr. Kaku otkrio da znanstvenici provode velike eksperimente modifikacija vremena koji uključuju usmjeravanje lasera i nanočestica u nebo.

Iako je istina da su ljudi svakodnevno izloženi velikim količinama aluminija putem hrane koju jedemo, vode koju pijemo i lijekova koje uzimamo, tijelo apsorbira samo oko 0,3 posto tog aluminija zbog zaštite koju pruža intestinalni trakt.

Atmosferski aluminij je, međutim, daleko opasniji:

Kada se udiše, atmosferski aluminij zaobilazi pluća i ima izravan pristup krvotoku. Odavde može cirkulirati kroz tijelo i prouzročiti značajnu štetu. To uključuje rak pluća, oštećenje bubrega, deformitete kostiju, napade i anksioznost.

Tu je i mnogo istraživanja koja otkrivaju da izloženost aluminiju može povećati rizik od nekoliko bolesti mozga, uključujući Alzheimerovu bolest. Zbog toga je dr. Herndon otkrio da je geoinženjering odgovoran za rasprostranjeni porast neuroloških bolesti diljem svijeta.

Taj 145-postotni porast smrtnosti od Alzheimerove bolesti dobiva novo i uznemirujuće značenje kada se promatra u skladu s ovom vrstom informacija. Nažalost, gotovo je nemoguće izbjeći atmosfersku izloženost aluminiju, naglašavajući važnost pokušaja detoksifikacije od teških metala na redovnoj osnovi.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ruski znanstvenici, u suradnji sa svojim europskim kolegama, došli su do revolucionarnog otkrića – pronašli su način da istovremeno dijagnosticiraju i liječe rak

Nova metoda podrazumijeva korištenje nanočestica silicija za otkrivanje i uništavanje stanica raka uz pomoć ultrazvuka, ne šteteći zdravim stanicama.

“Pronašli smo ‘blaži’ režim terapijskog djelovanja na stanice raka, koji ne dovodi do masovnog uništavanja stanica, ali, sudeći po svemu, dolazi do uništenja prije svega unutarstaničnih organela nanočesticama”, rekao je Andrej Sviridov s Moskovskog državnog sveučilišta “Lomonosov”.

Znanstvenik je istaknuo i da ova metoda dovodi do jačeg terapeutskog efekta.

Fizičari, kemičari, biolozi, pa i nanotehnolozi su posljednjih godina počeli razvijati nove metode za obavljanje kirurških operacija i terapija, koje se izvode bez otvaranja tijela i nanošenja ozljeda tkivima i organima. Primjerice, stručnjaci su razvili čestice koje se uvode u tumor, a zatim zagrijavaju pomoću lasera. To uništava rak, a ne šteti zdravim stanicama. Slično djeluje i genska terapija i posebni lijekovi koji sputavaju rast krvnih žila i tumora i tako “guše” stanice raka.

Sviridov i njegove kolege, koji rade pod rukovodstvom profesora Viktora Timošenka, sada su stvorili posebne nanočestice od silicija, obložene specijalnim sastavom polimera, koji se mogu istovremeno koristiti i za proučavanje i za “ubijanje” raka, uz pomoć ultrazvuka.

Glavni problem ovakvih metoda u liječenju raka, kažu znanstvenici, dosad je bio taj što ultrazvuk i nanočestice koje apsorbira često djeluju neselektivno i uništavaju ne samo tumore već i zdrave stanice. Osim toga, takve nanočestice se vrlo brzo rastvaraju u organizmu, što ne dopušta znanstvenicima da ih prouče zbog njihove nedugovječnosti i toksičnosti.

Ruski stručnjaci sa “Lomonosova” sada su riješili taj problem, i to tako što su nanočestice od poroznog silicija obložili slojem dekstrana, biopolimera iz molekula glukoze. Takve čestice, kako ističu biolozi, ne samo da se sporije razlažu u usporedbi sa njihovim “golim” pandanima nego i svijetle kada se ozrače ultraljubičastim zrakama, što omogućuje da se tkiva i stanice proučavaju.

Ove čestice znanstvenici su ispitali na kulturama stanica raka na ljudskom grkljanu, i to tako što su ga zračili ultrazvukom u prisustvu i odsustvu nanočestica.

Eksperimenti su pokazali da “čist” ultrazvuk ne djeluje na stanice raka, dok ih u kombinaciji s nanočestice pažljivo ubija.

Osim toga, te nanočestice, kako ističu znanstvenici, mogu koristiti za dostavu lijeka i drugih molekula u zdrave stanice ili stanice raka.

Zagrijavanje pomoću ultrazvuka ili radiovalova će, kako navode, molekule lijeka učiniti pokretljivijim, a samim tim to će ojačati njihovu učinkovitost.

Inače, taj pravac na kojem rade znanstvenici naziva se teranostika. Ovaj termin je sastavljen od riječi “terapija” i “dijagnostika” i označava proces istodobne dijagnostike bolesti i njenog liječenja. Teranostika se, između ostalog, primjenjuje u otkrivanju i liječenju više vrsta onkoloških bolesti pomoću nanočestica, napunjenih lijekom i ciljano “ubrizganih” u stanice raka.

Međutim, ne bi trebalo očekivati ​​da nanočestice uđu u medicinsku praksu danas ili sutra, jer predstoji niz kliničkih ispitivanja na životinjama i ljudima, a niti se stare metode žele “maknuti” od strane medicinskog establišmenta i farmaceutskih korporacija.
 
(sputniknews.com)