Ne ponoviti greške susjeda Nigerije! To je bio slogan vlasti u Gani kada su otkrivena velika nalazišta nafte. No od prirodnih bogatstava koristi imaju samo malobrojni

Istina se sve više razotkriva. Zemlje bogate prirodnim resursima, pogotovo naftom i zemnim plinom, preko noći postaju izvor korupcije, kriminala, gladi i neimaštine. Međunarodne velike kompanije uvelike imaju prste u ovome. Zato, molite se da vam je zamlja siromašna prirodnim energentima.

Preprodavačice se guraju u luci grada Sekondi-Takoradi na zapadu Gane. Čeka se na ribarske brodice koje bi se svakog trenutka trebale vratiti iz ulova. Donedavno još nije ovdje vladala ovakva strka. Ribe je bilo dovoljno za sve. No otkako su pred obalom Gane otkrivena nalazišta nafte, ribari se žale na smanjeni ulov. „Bušotine velikih svjetskih naftnih koncerna su otjerale ribu“, žal se Emmanuel Nii Botchway, predsjednik Saveza priobalnih ribara Gane.

Naftna groznica na Zlatnoj obali

2007. je oko 60 kilometara ispred obale zapadne regije Gane otkriveno polje „Jubilee“ koje slovi kao jedno od najvećih u Africi. Gana danas eksploatira naftu u velikom stilu: 110.000 barela dnevno, samo 85.000 dolazi iz polja „Jubilee“. Otkriće nafte prije par godina je malu zapadnoafričku zemlju bacilo u kolektivnu euforiju: Gana i njezini stanovnici će postati bogati, Gana će učiti iz grešaka susjedne Nigerije gdje je pronalazak nafte siromašne učinio još siromašnijima a bogate još bogatijima.

Doneseni su i odgovarajući zakoni koji jamče uvid javnosti u sve novčane transakcije međunarodnih kompanija u korist Ganske vlade. Tri četvrtine prihoda bi trebalo ići direktno u državni proračun, ostatak bi trebalo štedjeti. Tako je to najavljivao, u međuvremenu preminuli, predsjednik John Evans Atta Mills.

“Mali čovjek” zakinut

No stvarnost danas izgleda drugačije. Otkako je predsjednik John Dramani Mahama došao na vlast, sve više novca odlazi u projekte za koje ta sredstva uopće nisu namijenjena. Novac nije došao do širih krugova građana. Nekima, poput ribara, naftna industrija čak ugrožava puku egzistenciju. Prema informacijama Ganskog ureda za statistiku, u priobalnom području preko 2,4 milijuna građana živi od ribolova. No ribolov je u područjima oko bušotina zabranjen.

Osim toga sve više tankera koji plove ovim područjem ugrožavaju sigurnost malih i slabo osvijetljenih ribarskih brodica. “Ako uzmemo u obzir da je trenutno ispred luke Takoradi postavljeno 30 do 40 bušotina, možemo si lako zamisliti kakv promet ovdje vlada i da je ribolov gotovo nemoguć”, objašnjava predstavnik ribara Emmanuel Nii Botchway. Obalna straža štiti područja oko bušotina od ribarskih brodica i to često agresivnim metodama. Istodobno je na obali razlika između bogatih i siromašnih sve uočljivija.

Astronomske cijene

Takoradi, donedavno uspavani ribarski gradić, pretvorio se u u boomtown u kojem vlada nafta. Dolaskom stranih tvrtki cijene su podivljale.

“Otkako je otkrivena nafta, sve je postalo skuplje: školarine, hrana i prije svega stanarine”, žali se taksist Samul Kquayson.

Stanarine su se u “Oil-Cityju” udvostručile. Mnogi si više ne mogu priuštiti ni najskromniji smještaj.

“Svatko želi izdavati samo bogatima iz naftnih kompanija”, žali se Obeng Seth koja već desetak godina živi u Takoradiju.

No neki profitiraju od novonastale situacije. Emmanuel Collins Armah Brako vodi agenciju koja se specijalizirala za pružanje usluga došljacima dubokog džepa. “Oni koji si više ne mogu ovdje priuštiti stan bi se trebali ili pomiriti s tom situacijom ili se odseliti u okolicu”, kaže posrednik za nekretnine i priznaje kako se većina iznajmljivača stanova u Takoradiju usredotočila na došljake s mnogo novca.

“Beverly Hills” u Africi

A oni prednost daju četvrti koju u međuvremenu svi zovu “Beverly Hills”. Na Beach Road uz samu obalu nižu se vile i luksuzni apartmani. Mjesečna stanarina za dvosobni stan s upotrebom bazena se kreće oko 6.000 dolara. Stanarina se u pravilu plaća za dvije godine unaprijed. To su cijene o kojima domaći, čak i oni koji zarađuju dobro, mogu samo sanjati. “Cijene su prilagođene strancima koji rade s naftom. Mi domaći moramo dizati kredite ako želimo doći do krova nad glavom”, kaže Joseph Kweku Minlah, koji radi za poreznu upravu Gane i koji je upravo kupio jedno gradilište izvan Takoradija.

O vlastitoj kući na području grada može samo sanjati. Naftne kompanije, poput američke „Tullow-Ghana“ nastoje raznim projektima, poput stipendija za lokalne učenike, pokazati socijalni angažman. Predstavnici kompanija osim toga redovito sudjeluju u radio programima preko kojih građani mogu otvoreno postavljati pitanja. No mnogima je to slaba utjeha. „Našim ribarima to ne pomaže. Njihove mreže na kraju ostaju prazne“, zaključuje Emmanuel Nii Botchway.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dw.de, youtube.com/uredio: nsp)

Prije 35 milijuna godina, asteroid promjera 7 km pao je na sjeveru Sibira. Iza sebe je ostavio dolinu promjera 100 km i neočekivani poklon … najveće zalihe supertvrdih dijamanata na svijetu. SSSR za ovo zna od 1960-ih, a svijet tek od prije nekoliko dana.

Popigaiska dolina ima promjer od 100 km i nalazi se na granici Krasnojarskog kraja i Jakutije, na jugoistoku od poluotoka Tajmir. Ekspedicija Svesaveznog geološkog instituta “Karpinski” pod rukovodstvom Viktora Masajtisa sredinom 1960-ih je došla do zaključka da je dolina meteoritski krater. Kasnije su znanstvenici utvrdili da je krater nastao prije oko 35 milijuna godina, kada je na ovo područje pao asteroid promjera oko 7 km.

Na mjestu pada meteorita je još Masajtisova ekspedicija otkrila impaktne slojeve minerala koji su se rastopili prilikom udara meteorita, a među njima i “prilično neugledne” dijamante.

Prema Pohilenkovim riječima, ovi znanstveni radovi su tada proglašeni državnom tajnom: “Rezultati istraživanja stizali su izravno u Politbiro, bez znanja ministra geologije”. Ali kada se ispostavilo da se pronađeni impaktni dijamanti mogu koristiti samo u tehnološke svrhe, odlučeno je da se ta nalazišta ne industrijaliziraju.

Neobični dijamanti

Krajem 1970-ih su znanstvenici iz kijevskog Bakuljevog instituta za supertvrde materijale došli do zaključka da popigajski impaktni dijamanti po abrazivnim svojstvima daleko nadmašuju sintetičke i prirodne dijamante.

Stručnjaci instituta “Soboljev” su prije tri godine zajedno sa ukrajinskim kolegama obnovili te eksperimente.

“Prašina od impaktnih dijamanata ima dvostruko bolje abrazivne pokazatelje od prašine sintetičkih dijamanata, kao i od prašine najtvrđih primjeraka prirodnog dijamanta. Pojedini uzorci su tvrđi i 2,4 puta “, rekao je akademik.

Proučavanje strukture ove tvari pokazalo je da se ona veoma razlikuje od strukture “običnih” dijamanata.

“Ispostavilo se da je to vrlo složeni agregat (masa u kojoj su sjedinjene dvije različite molekularne strukture), u kojemu prevladavaju dvije faze: prva je standardni kubni dijamant, a druga – heksagonalna faza ugljika, poznata kao šestougaoni dijamant ili lonsdejlit (lonsdaleit). Ona je tvrđa i kompaktnija od običnog dijamanta i nastaje na većim temperaturama i kod većeg pritiska “, rekao je Pohilenko.

Šesterokutni dijamant je jedan od oblika kristalne strukture vodika, pronađen 1960-ih godina. Njegovi atomi nisu vezani u tetraedarsku, nego u šestougaonu strukturu. To su listovi slični grafenu, ali bliži jedan drugome i vezani vrlo čvrstom kemijskom vezom.

“To uopće nije dijamant. Tvrdoća ove faze (lonsdejlita) je za 54 posto veća od najtvrđeg dijamanta, a pošto se ovdje radi o kristalitu tetraedarskog dijamanta i lonsdejlita u nano veličinama, onda je to vrlo “ljepljiva” matrica koja popigajskom impaktitu daje tako visoka svojstva. Pojedini uzorci sadrže i do 70% lonsdejlita”, istakao je akademik.

On je objasnio da je ova materija nastala od grafita u trenutku pada Popigajskog meteorita, kada je tlak dosegao 1,5 milijuna atmosfera, a temperatura oko 3 tisuće stupnjeva.

Rezerve

Zasada su u Popigajskoj dolini istražena dva nalazišta: Udarno i Skaljno. Rezerve prvog nalazišta se procjenjuju na 7 milijardi karata, a drugog na 140 milijardi karata.

Pohilenko je podvukao da su rezerve Skaljnog 30 puta veće od svih rezervi “običnih” dijamanata u cijelom svijetu, koje se procjenjuju na 5 milijardi karata. Površina Skaljnog vrlo mala i iznosi svega 0,3% površine cijelog kratera.

“Obzirom na sadašnju potrošnju sintetičkih dijamanata u industriji, ukupne rezerve kratera mogle bi biti dovoljne za naredne 3 tisuće godina”, rekao je akademik.

Prema njegovoj procjeni, tržišna cijena popigajskih impaktita može iznositi 2-2,5 dolara za karat, a imajući u vidu postojeće tehnologije cijena koštanja bi iznosila 0,6-0,7 dolara za karat. Na Skaljnom nalazištu jedna tona naslaga sadrži od 20 do 100 karata dijamanata.

Ravnatelj Instituta za geologiju i mineralogiju priopćio je da će znanstvenici u najskorije vrijeme organizirati novu ekspediciju u Popigajsku dolinu.

 
(vestinet.rs)