Najveća ruska naftna kompanija Rosneft postavila je euro kao glavnu valutu za sav budući izvoz sirove nafte i rafiniranih naftnih proizvoda

Od rujna kompanija Rosneft traži da euro zamijeni dolar kao zadanu opciju plaćanja njihove sirove nafte i naftnih proizvoda, izvijestio je Reuters u četvrtak citirajući natječajnu dokumentaciju koju je objavila ruska tvrtka.

“Rosneft je nedavno prilagodio sve nove ugovore o izvoznim isporukama u eure”, rekao je Reutersu jedan od menađera kompanije koja redovito nabavlja naftu iz Rosnefta, dodajući da su kupci već obaviješteni o ovoj povijesnoj promjeni.

Rosneft je najveći izvoznik nafte u Rusiji i prodaje oko 2,4 milijuna barela dnevno (bpd) nafte, prema procjenama Reutersa.

U posljednjem natječaju za neposrednu prodaju 100.000 tona nafte sa Urala koja se utovarala u primorskoj luci krajem listopada, Rosneft precizira da je glavna valuta plaćanja bila u eurima, navodi se u natječajnom dokumentu koji je citirao Reuters.

Sjedinjene Države nisu odbacile uvođenje sankcija Rosneftu zbog njegove umiješanosti u trgovinu naftom sa Venezuelom.

Rosneft je naftu preprodavao iz latinoameričke države kupcima u Kini i Indiji i na taj način pomagao kupcima koji se neodlučno približe Venezueli i njenoj državnoj naftnoj kompaniji PDVSA zbog američkih sankcija Caracasu, a istovremeno pomažući Venezueli da nastavi prodaje svoju naftu unatoč sve strožijim američkim sankcijama.

Rosneft je u kolovozu rekao kupcima da će prodaja naftnih proizvoda u natječajnim ugovorima biti u eurima umjesto američkim dolarima, rekli su tada izvori za Reuters.

Potez kompanije Rosneft trgovci i analitičari smatraju budućom zaštitom protiv potencijalnih novih američkih sankcija Rusiji i/ili njenoj naftnoj industriji.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kineski energetski gigant CNPC spreman je kupiti udjel francuske tvrtke Total u projektu plina u iranskom Južnom Parsu, ako bi se dotični odlučio napustiti zemlju zbog američkih sankcija protiv Teherana, piše Reuters

“Mogućnost Totalovog povlačenja je vrlo visoka i u tom će scenariju CNPC biti spreman preuzeti ga u potpunosti” – navodi se u vijestima.

“CNPC predviđa veliku vjerojatnost ponovnog uvođenja američkih sankcija Iranu” – rekao je drugi izvor.

Plinsko polje Južni Pars sadrži najveće svjetske rezerve prirodnog plina ikada pronađene na jednom mjestu.

Total ima 50,1 posto udjela u projektu faze 11 u Južnom Parsu, dok Kina ima 30 posto preostalih dionica koje pripadaju iranskoj nacionalnoj naftnoj kompaniji PetroPars.

Po trenutnim cijenama plina, ukupne rezerve plina u Južnom Parsu mogu se procijeniti na oko 2,9 bilijuna dolara. Iran dijeli teren s Katarom. Total je potpisao sporazum s Iranom u srpnju 2017. kako bi razvili fazu 11 na tom plinskom polju s početnom investicijom od milijardu dolara.

Francuska je tvrtka bila prva zapadna tvrtka koja je uložila u iranski energetski sektor nakon nuklearnog ugovora iz 2015. godine.

U ožujku, Totalov izvršni direktor Patrick Pouyanne izjavio je kako će se tvrtka odreći nekih prava za nastavak razvoja plinskog polja ako bi SAD odlučile ponovno uvesti sankcije.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prvi put u povijesti jedna zaljevska zemlja prisiljena je od SAD-a kupovati naftne derivate zbog napetosti između arapskih zemalja

Napetosti između arapskih zemalja i Katara izrodile su jednu gotovo nevjerojatnu situaciju. Prvi put u povijesti jedna zaljevska zemlja, Ujedinjeni Arapski Emirati, prisiljena je od SAD-a kupovati naftne derivate.

Prema izvorima iz naftnih krugova, prvi tanker s kondenzatom, ultralakom frakcijom plina i nafte, već je na putu iz SAD-a prema Dubaiju.

Psihološki efekt

Iako su Ujedinjeni Arapski Emirati jedna od vodećih članica OPEC-a i jedan od glavnih proizvođača sirove nafte u svijetu, za preradu im je potreban kondenzat koji su do sada mahom nabavljali iz Katara.

Nakon što su prije nešto više od mjesec dana UAE, Saudijska Arabija, Egipat i Bahrain optužili Dohu da financira teroriste (misleći pri tome ne na ISIL, već na Muslimansko bratstvo koje radi na svrgavanju režima u arapskim zemljama), ove su zemlje uvele potpunu blokadu Katara, inače vodećeg proizvođača zemnog plina na svijetu.

Pri tome su, naravno, prekinuli i sve trgovinske odnose s ovom zaljevskom zemljom. A jedan od glavnih proizvoda koje je Katar isporučivao svojim susjedima upravo je kondenzat.

Samo Ujedinjenim Arapskim Emiratima, odnosno njihovoj naftnoj kompaniji ADNOC Katar je mjesečno isporučivao između milijun i milijun i pol barela ovog plinskog derivata koji je neophodan u preradi sirove nafte i bez kojega rafinerije ne mogu nastaviti proizvodnju i rafiniranje sirove nafte.

Naftaši iz ADNOC-a planirali su nedostatak nadomjestiti uvozom iz drugih zemalja, prvenstveno s Dalekog istoka, no planovi su im se znatno poremetili.

Zbog povećane industrijske proizvodnje u Južnoj Koreji i Indoneziji sav je kondenzat na Dalekom istoku rasprodan.

Obratili su se potom Emiraćani i svojim susjedima u Saudijskoj Arabiji, no bez prevelikog uspjeha. Proizvodnja kondenzata u Rijadu jedva pokriva i njihove vlastite potrebe te nemaju viškova koje bi mogli izvesti u Ujedinjene Arapske Emirate.

Tek kao posljednju opciju ADNOC je počeo razmatrati mogućnost kupnje kondenzata od Amerikanaca.

Ne zbog cijene, već zbog psihološkog efekta koji se stvara kada tankeri, umjesto iz Perzijskog zaljeva prema SAD-u, zaplove u suprotnom smjeru.

SAD kao posljednji izbor

Nemajući drugog izbora, na kraju su kupili određenu količinu kondenzata od američke naftne kompanije i ukrcali ga na tanker US Eagle Ford koji bi u Dubai trebao stići u rujnu.

Količina kondenzata koji su Ujedinjeni Arapski Emirati kupili na američkom tržištu nije poznata.

Zna se samo da na US Eagle Ford stane oko 2 milijuna barela pa je ADNOC pribavio količinu kondenzata za oko mjesec dana rada rafinerija.
 
(vecernji.hr)

Situacija u Venezueli postaje sve dramatičnija. Bankrot zemlje čini se neminovnim. U slučaju da se to dogodi, “Rosneft” će preuzeti kontrolni paket dionica “Citgo petroleuma”, venecuelanske naftne korporacije u SAD

Time bi Rusija na velika vrata ušla na naftno tržište SAD, koje je inače zatvoreno za inozemne tvrtke.

Skupina američkih senatora pripremila je zakon protiv “Rosnefta”, kojim se sprečava da ruska korporacija dobije kontrolu nad bilo kojom energetskom kompanijom u SAD, priopćio je Reuters, pozivajući se na dokument.

Senatori su zabrinuti zbog mogućnosti da ruski naftni gigant “Rosneft” preuzme američku kompaniju “Citgo petroleum”, koja ima tvornice za preradu nafte, 50 naftnih platformi, mrežu terminala i devet cjevovoda koji prolaze kroz 24 države.

Oni se plaše da bi to moglo predstavljati ozbiljnu prijetnju za američku energetsku sigurnost, utjecati na isporuke i cijene benzina za američke potrošače i učiniti ranjivom ključnu američku infrastrukturu. Američki kongresnici se brinu da “Rosneft” može postati druga po veličini inozemna tvrtka koja djeluje u SAD i da na neki način može nanijeti štetu SAD – preko Venezuele.

“Te tri tvornice koje ima tvrtka pod kontrolom Venecuele mogu osigurati najviše pet posto isporuka naftnih derivata na tržištu SAD. Druga stvar je što ta tvrtka posjeduje značajan broj naftovoda u SAD, tj. u njezinim rukama se nalaze elementi infrastrukture, neki lučki terminali.

Međutim, imajući u vidu situaciju na američkom tržištu, ne može biti govora o nekoj značajnoj kontroli važnih objekata. U cjelini, udio te venecuelanske kompanije na američkom tržištu procijenio bih se na tri-četiri posto”, prokomentirao je za Sputnjik Rustam Tankajev, ekspert Unije proizvođača nafte Rusije.

Ruska tvrtka još nije preuzela venecuelansku kompaniju, čije dionice su date u zalog za dug od 1,5 milijardi dolara, a s obzirom u kakvoj ekonomskoj krizi se nalazi država, malo je vjerojatno da će i vratiti dug. Ipak, stručnjak smatra da “američke federalne vlasti nikad neće odobriti prelazak te tvrtke pod kontrolu ruskog ‘Rosnefta’.

“Rusija se smatra neprijateljem SAD i nikakva infrastruktura se ne predaje u ruke neprijatelju.”

“Našim kompanijama je teško poslovati na teritoriju SAD. Primjer je ‘Lukoil’ koji je davno počeo širiti mrežu na teritoriju SAD i suočio se s velikim problemima. Dio mreže su prodali, ne znam da li su prodali i ostatak. ‘Rosneft’ apsolutno ne trebaju problemi sa SAD. On ima ogromne planove za širenje tržišta. Ti planovi se veoma uspješno realiziraju u Kini, Indiji, Indoneziji, Europi, gdje je primjerice u Njemačkoj ‘Rosneft’ na trećem mjestu među kompanijama isporučiteljima nafte na unutarnjem tržištu”, podsjeća Tankajev.

“Rosneft” je po proizvodnji nafte prva tvrtka u svijetu

“Amerikanci realno ocjenjuju položaj ‘Rosnefta’ kao tvrtke broj jedan na svjetskom naftnom tržištu zbog čega ga nikad neće pustiti kod sebe. Takvog slona u svoju malu prodavaonicu nitko ne bi želio pustiti”, smatra ruski ekspert.

Koliko je stvar ozbiljna pokazuje to što su kanadska tvrtka “Kristaleks” i američka “Konoko Phillips”, kojima je Venezuela davno nacionalizirala imovinu, tužile “PDVSA” zbog ugovora o kreditu s “Rosneft trading”. Po mišljenju tužitelja, “PDVSA” je namjeravala staviti u zalog imovinu svoje tvrtke-kćeri “Citgo holdings” i iznesti dobit u Venecuelu – izvan jurisdikcije američkog sudskog sustava i kreditora.

Venezueli nema pomoći

Što se tiče same situacije u Venezueli, ona je, blago rečeno, dramatična. Prošlogodišnja inflacija od 750 posto izgleda pristojno u odnosu na onu koja je čeka ove godina – 2.000 posto. Sukob Parlamenta, koji kontrolira oporba, i predsjednika doveo je do toga da se na ulice koje su svakodnevno pune nezadovoljnih ljudi izvodi i vojska. Međutim, u takvoj situaciji, koja god stranka ili pojedinac da dođe na vlast, ništa ne može promijeniti. Problem je u sustavu.

Sve je počelo daleke 1976. godine kada je država nacionalizirala čitav energetski sektor. U to vrijeme trećinu izvoza su činili poljoprivredni proizvodi, ljudi su bili poduzetnici. Naftni sektor je postao “zlatna koka” koja puni proračun. Čitava proizvodnja u zemlji je stala i država je počela živjeti samo od nafte. Čak ni u modernizaciju naftnih postrojenja nije ulagano. Sve što je prodavano trošeno je na socijalne potrebe, bez investicija u gospodarstvo.

Danas, 50 godina kasnije, izvoz nafte čini više od 90 posto, a izvoz poljoprivrednih proizvoda svega deseti dio izvoza zemlje. Takav sustav je mogao funkcionirati dok je nafta bila iznad sto dolara za barel, mada i tada s poteškoćama. Sada, kada se cijena crnog zlata koleba oko 50 dolara za barel, bez izgleda za veća poskupljenja, budućnost Venezuele je dosta mračna.

Naravno, sve to koriste SAD koje odavno žele eliminirati, može se reći, posljednju točku desetljetnog otpora u Latinskoj Americi. Dolazak na mjesto državnog tajnika SAD Rex Tillersona samo će pojačati pritisak. “Exxon mobile”, čiji je ranije bio predsjednik, jedna je od tvrtki kojoj je Venezuela nacionalizirala imovinu.

Ako se dogodi i da oporba koja kontrolira Parlament preuzme vlast u državi, malo je vjerojatno da će to pokolebati ruske interese u Venezueli.

“U Venezueli ima veoma mnogo različitih mišljenja i veoma je teško predvidjeti kada vidite kakve transparente nose. Ne može se reći da su na tim plakatima bili portreti američkih predsjednika. Bile su druge osobe”, kaže Rustam Tankajev.

Postoji vjerojatnost da bi vojska mogla preuzeti vlast u zemlji. Ne bi to bio prvi put da vojna hunta dođe na vlast u latinoameričkim državama.

Što se tiče sudbine ruskih investicija u Venezueli, ne treba sumnjati da će se vlasti voditi pragmatizmom.

“Koliko para, toliko i muzike”, smatra ruski ekspert. Nijedna vlast neće bježati od investicija, posebno ako se njena ekonomija nalazi u tako beznadežnom stanju.

Prošle godine ruski naftni gigant “Rosneft” i nacionalna naftna korporacija Venecuele “PDVSA” potpisali su četiri sporazuma o strateškom partnerstvu koji je donio Venecueli 20 milijardi dolara ruskih investicija. U ovom trenutku “Rosneft” sudjeluje u nekoliko zajedničkih poduzeća s “PDVSA” i eksploatira sedam naftnih polja, čije se ukupne zalihe nafte procjenjuju na više od 20,5 milijardu tona.

Političari Venecuele će sigurno biti pragmatičniji od njihovih američkih kolega koji i dalje žive u vremenu Hladnog rata.
 
(sputniknews.com)

Nakon zaključne faze testiranja protoka, izraelske kompanija “Afek Oil and Gas” će sada početi sa analizom uzoraka uzetih sa bušotine Ness-2, eufemistički nazvane “Deborahin Izvor”, u regiji Sirije pod izraelskom okupacijom poznatom kao Golanska visoravan

Kompanija Genie Energy Ltd. iz New Jerseya, kojoj je kompanija Afek nadređena tvrtka, tvrdi da sumnjivi investitori ratni profiter sudjeluju u bušenju nafte, uključujući i Rupert Murdocha, Dick Cheneya, Lord Jacob Rothschilda, James Woolseya – kao i veliki broj sadašnjih i bivših američkih političara.

Testiranja posebne naftne bušotine kompanije Afek, nisu ispunila očekivanja, tako da je tvrtka tražila druge “slatke točke” na tom području. Analiza uzoraka iz dodatnih bušotina će biti izvedena od strane znanstvenika Afeka u suradnji s “vanjskim međunarodnim stručnjacima.”

Da bismo razumjeli američki angažman u močvari Sirije, moramo i razumijeti da je istraživanje nafte izraelske kompanije Afek od kritične važnosti.

Izraelska okupacija regije Golanske visoravni krši međunarodno pravo – dakle, Izrael je dao dozvolu kompaniji Afek prividno pravo na obavljanje istraživačkih ispitivanja u svezi mogućeg “velikog rezervoara” prirodnog plina i nafte – što je također protuzakonito.

No, u svijetu u kojem Velike naftne kompanije i dalje dovoljno snažno pogone vanjsku politiku američkog carstva, to izravno kršenje Ženevske konvencije ne može ni biti dostojna fusnota – osim ljudima iz Sirije.

U pitanju su 153 kvadratnih milja (400 kvadratnih kilometara) regije na Golanskoj visoravni, demarkirana od strane izraelskih vlasti kao isključivog teritorija za kompaniju Afek koja obavlja istraživačko testiranje, koje je počelo 2015. godine, a trajat će do početka travnja 2017. godine.

Međutim, čak i izvan pitanja zakonitosti, bušenje kompanije Afek u regiji je izazvalo još jednu zabrinutost. Veliko vodocrpilište koje opskrbljuje cijelu regiju pitkom vodom je pozicionirano neugodno blizu bušotinama fosilnog goriva – podižući zabrinutost za kontaminacijom, te je izraelski visoki sud donio privremenu zabranu bušenja u 2014. godini, iako je nakon toga brzo odbacio.

No, ništa od toga ne smeta Murdocha, Cheneya, Rothschilda, i druge, uljučujući naftne kompanije kojima ovo predstavlja ništa više od eksploatirajuće poslovne prilike. Sirija, u stvari, je sustavno rastrgana prvenstveno zbog stranih sila i radikalne skupine nastoje zaštititi svoje raznolike naftne interese.

Dok je izraelska kompanije Afek uperila svoj pogled na naftu i prirodni plin sa Golanske visoravni, Turska , SAD, Rusija, Daesh i bujica ostalih koji se bore oko geostrateškog položaja Sirije i velikih naftovoda pod okriljem vjerskog i građanskog sukoba.

Kao što je Kennedy lukavo primijetio i u svojim govorima iznio, SAD-ov intervencionizam na Bliskom istoku, a posebice u Siriju, ima malo veze sa borbom protiv terorizma i daleko više veze s bogatim naftnim rezervama u regiji.

A takvo uporno međunarodno uplitanje od strane korporativnih naftnih interesa je tako destabiliziralo cijelu regiju, što je dovelo do formiranja Daesh-a (ISIS) i sličnih radikalnih skupina.

Naravno, istraživanje nafte svakako pogoduje da Izrael proširi svoje zanimanje i naselja, jer naftne kompanije koje podupire SAD djeluju pod pretpostavkom da zadiranje u sirijski teritorij – nalaze nepostojećim. Često, kao što je slučaj sa kompanijama Afek i Genie koje Golansku visoravan bezobzirno nazivaju “sjevernim Izraelom.”

Humanitarne skupine i udruge za zaštitu okoliša glasno kritiziraju kompaniju Afek i njezine istraživačke radove, ali unatoč rastu međunarodnih prosvjeda, nisu uspjeli u zaustavljanju tijeka ispitivanja.

S obzirom na notorno moćne ratne lordove koji prate naftne planove kompanije Afek, ogorčenje i kršenje međunarodnog prava ne bi jedina stvar koja se odnosi na Golansku visoravan. (izvor)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U SAD-u je tužitelj države New York Eric Schneiderman pokrenuo istragu protiv američke naftne kompanije Exxon Mobil pod sumnjom da je tvrtka lagala javnosti o rizicima vezanim uz klimatske promjene kao i svojim investitorima o načinu na koji bi ti rizici mogli ugroziti naftni biznis

Schneiderman je poziv na sud kompaniji uručio u srijedu navečer prema izvorima The New York Timesa u kojem od njih zahtijeva financijska izvješća, e-mailove i mnoge druge dokumente. Osim Exxon Mobila, pod istragom se našla i tvrtka Peabody Energy.

Priča se zakotrljala prije nekoliko tjedana kada su u javnost procurila istraživanja iz 70-ih godina prošlog stoljeća iz kojih proizlazi da su u Exxonu prikupljali podatke o klimatskim promjenama koje nisu razotkrili javnosti ili svojim dioničarima.

Problem za Exxon Mobil predstavlja činjenica da su tijekom proteklih desetljeća itekako bili svjesni rizika vezanih uz klimatske promjene iz internih istraživanja – te su podatke koristili pri formiranju poslovne strategije, kao npr. eventualno vađenje nafte i plina u području Arktika.

No, istovremeno su tijekom 90-ih godina i tijekom prve polovice novog milenija financirali grupe koje su nijekale postojanje rizika vezanog uz klimatske promjene. Exxonu su ta istraživanja odgovarala jer su ih podupirala u nastojanju da SAD ne potpiše Protokol iz Kyota o ograničenju emisija stakleničkih plinova.

Protokol je potpisan 1997 godine, na snagu je stupio 2006. godine, a SAD ga još uvijek nije ratificirao. Sto devedeset i jedna država u svijetu jest.

Financiranje znanstvenika i studija koje niječu postojanje globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena općenito, Exxon i druge naftne kompanije u smanjenom obliku rade i danas. Na primjer, u veljači ove godine financirali su istraživanje Wei-Hock Soon sa instituta Smithsonian koje ide kontra etablirane doktrine o velikoj opasnosti koju nose klimatske promjene.

Ipak, tijekom desetljeća Exxon je objavljivao mnoga istraživanja koja su se uglavnom poklapala sa zaključcima “mainstreama” klimatskih znanosti.

Ključno pitanje će u cijeloj istrazi biti je li Exxon Mobil podijelio saznanja o rizicima veznih uz klimatske promjene čim su do njih došli. Ako su za rizike znali još 70-ih godina, a javno ih u potpunosti priznali tek u posljednjem desetljeću, njihovi investitor sigurno neće biti sretni.

Također, postavlja se pitanje da li su i danas razotkrili sve podatke i zaključke do kojih su došli u svojim internim studijama. Neki stručnjaci u ovome vide potencijal za tužbe u iznosima koji se mjere desecima milijarda dolara, poput onih kroz koje su posljednjih desetljeća prolazile velike duhanske kompanije koje su godinama nijekale i zataškavale štetni utjecaj cigareta na zdravlje potrošača.

Exxon Mobil smatra se drugom najvrjednijom kompanijom na svijetu iza Applea (procijenjena je na 357 milijardi dolara) te je peti na listi kompanija s najvećim prihodom (394 milijarde prošle godine).
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Prije građanskog rata i dolaska “demokarcije” Sirija je bila jedina zemlja u regiji bez ratova i unutarnjih sukoba. Žene nisu morale pokrivati lice i imale su ista prava kao i muškarci…

Rijetko tko zna kako se u Siriji živjelo prije rata. 12 malo poznatih činjenica o Siriji onakvoj kakva je bila dok nije buknuo strašni građanski rat koji traje već četiri i pol godine.

Tamo su u slozi živjeli kršćani i muslimani, vjerske zajednice su se uzajamno poštovale, Sirija je bila država bogata i kulturna te ugodna za život, evo kako je to izgledalo:

1. Sirija je oduvijek otvoreno društvo okrenuto zapadnoj kulturi kao nijedna druga arapska država
Wikipedia

2. Sirija je jedina arapska država sa sekularnim sustavom. Islamski zakon je protuustavan

3. Prije građanskog rata koji je počeo 2011. Sirija je bila jedina zemlja u regiji bez ratova i unutarnjih sukoba
Wikipedia

4. Sirija je jedina zemlja koja je prihvatila iračke izbjeglice bez ikakve diskriminacije bilo političke, vjerske ili društvene

5. Obitelj sirijskog predsjednika Bashara al Assada pripada alavitima, tolerantnoj grani islama (ogranku šijitskog islama). Alavita u Siriji ima oko 12 posto.

6. Čak pet papa je bilo sirijskog podrijetla. Vjerska tolerancija je jedna od temeljnih vrijednosti Sirije.

7. Oko 10 posto sirijskog stanovništva pripada jednoj od mnogih kršćanskih crkava u zemlji. Do početka rata u sekularnoj Siriji kršćani, šiiti, suniti, alaviti i židovi su živjeli u miru. Islamski fundamentalizam je bio zatiran. Kršćani su mogli kupovati zemlju i graditi crkve. U ostalim arapskim zemljama kršćanska populacija broji manje od 1 posto.

8. U Siriji se žene nisu obvezne pokrivati velom niti nositi burke

9. Sirijske žene imaju isto pravo kao i muškarci na zdravlje i obrazovanje

10. Sirija je jedina mediteranska zemlja koja je još uvijek vlasnik svojih naftnih kompanija. Vlada ih nije htjela privatizirati i otuđiti jer ta bogatstva pripadaju narodu Sirije

11. Sirija ima naftne rezerve od 2.500 milijuna barela, a eksploatirati mogu samo državne tvrtke

12. Sirija je jedina zemlja koja ništa ne duguje Međunarodnom monetarnom fondu. Sirijci su svjesni da zaduživanjem u MMF-u daju slobodu svoga naroda opet u ruke gigantskih bankara koji kao pomažu slabijim zemljama pozajmicama, preko kojih tu zemlju drže u ropstvu.
 

 

 
(24sata.hr,youtube/uredio:nsp)