Ne postoji povezanost između sigurnosti i nadzora, jer je trenutno London među najnesigurnijim gradovima u Europi

Nova studija internetske stranice Comparitech otkrila je da je London 6. po redu grad koji se nadgleda na svijetu, a prvih pet gradova se nalaze u komunističkoj Kini.

Studija je pregledala 120 gradova širom svijeta i otkrila da se praktički prvih deset gradova sa najvećim brojem nadzornih kamera na 1.000 stanovnika nalazi u Kini.

Središnji kineski grad Chongqing pri vrhu je popisa sa 168 javnih kamera na 1000 stanovnika.

Studija je utvrdila da će u Kini do 2022. godine biti jedna nadzorna kamera na svake dvije osobe.

Još četiri kineska grada, uključujući Šangaj, čine prvih pet gradova u svijetu sa najvećim brojem nadzornih kamera … a onda dolazi London sa 68,4 kamere na 1000 stanovnika.

Američki grad Atlanta se nalazi pod brojem 10., odmah iza Pekinga sa skoro tri puta manje kamera od ovog kineskog grada.

Razmatrajući kineski masovni nadzor, studija primjećuje:

“Kina je također žarko usvojila nadzor za prepoznavanjemlica. Često se koristi za ograničavanje slobode kretanja pojedinaca u kombinaciji sa sustavom socijalnih kredita u državi. Na primjer, ako je nečiji socijalni kredit prenizak, na primjer, može mu se zabraniti uporaba određenih vrsta javnog prijevoza. Kamere opremljene tehnologijom za prepoznavanja lica postavljaju se na transportnim čvorištima kako bi se primenjivala ova pravila.”

To se u Londonu nikad ne bi moglo dogoditi, zar ne? Pogrešno.

Između 2016. i 2018. londonska policija Metropolitan nesporno je koristila kamere za prepoznavanje lica oko stanice Kings Cross, a ukinuli su to tek kada je pravosuđe izdalo zabranu.

Još nije poznato kako su korištene slike s kamera.

Znači, s tom količinom kamera u Londonu on mora biti jedno od najsigurnijih mjesta na planeti, zar ne?

LOL. Ne.

Portal Comparitech je rekao da nisu pronašli vezu između niže stope kriminala ili pojačanog osjećaja sigurnosti i nadzora u ispitivanim gradovima.

To će objasniti sve te napade nožem u Londonu. Prošla godina bila je za London najkrvavija godina u zadnjem desetljeću – kad je broj ubojstava dosegao 132 – a nasilje nastavlja preuzimati glavni grad Velike Britanije, a 2019. godina će sigurno oboriti taj rekord.

No, londonski gradonačelnik Sadiq Khan kaže da je grad ‘otvoren’.

Otvoren za snimanje nasilja sa razinom nadzora kao kod komunističke Kine. Baš predivno.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sa nešto preko 1,4 milijarde stanovnika u gradovima, Kina već ima najbrojniju gradsku populaciju na svijetu. Premijer Li Keqiang namjerava kroz novu kampanju “stvoriti” još 400 milijuna građana u narednih 10 godina.

Kineski tehnokrati se nadaju da će novo gradsko stanovništvo pomoći usporenom kineskom gospodarstvu, potaknuti domaću potražnju i istovremeno smanjiti razinu kineskog oslanjanja na globalnu trgovinu i investicije.

Mnogi ljudi koje ovi planeri imaju u vidu već žive u gradovima poput Pekinga, ali kao migranti bez formalne “boravišne dozvole” (tj. houkou kako se to zove u Kini) i bez pristupa javnim uslugama i beneficijama. Urbanizacija će obuhvaćati uklapanje migranata u trajne “zajednice” (shequ) sa pristojnim smještajem, zdravstvenom zaštitom, školstvom i drugim javnim dobrima.

Urbanizacija će također podrazumijevati premještanje poljoprivrednika, pa čak i nomada, u novoizgrađene satelitske gradove poput Lanzhou Xinqu, koji će na kraju udomiti preko pola milijuna novih stanovnika na 800 četvornih kilometara raskrčene zemlje.

Nema sumnje da će prostorno razmještanje takvog obima stvoriti nove socijalne probleme i ogromne izazove za kineske komunističke lidere, čiji je glavni prioritet još uvijek ostanak na vlasti kroz očuvanje socijalne stabilnosti i ekonomskog rasta.

Glavni oslonac u pokušaju partijske države da urbanizaciju drži pod kontrolom jeste nedovoljno poznati sustav socijalnog upravljanja poznat kao umrežavanje (wanggehua).

Ovdje partijski dužnosnici doslovno mapiraju urbane zajednice kako bi stvorili tehnološki naprednu mrežu segmentacije, nadzora i socijalne kontrole. Human Rights Watch je već zabilježio razvoj ovog sustava na Tibetu, ali su njegovi domet i ambicije mnogo dublje.

Mrežni sustav je nastao u Pekingu prilikom masovne kozmetičke obnove pred Olimpijske igre 2008. Uz opadanje značaja zatvorenih, staničnih “radnih jedinica” (danwei) i ubrzani razvoj komercijalnog tržišta nekretnina, lokalni i državni dužnosnici nisu mogli držati korak s potrebama sve mobilnijeg stanovništva.

U vrijeme Mao Zedonga, danwei i partijski lokalni komiteti ne samo da su osiguravali osnovne socijalne usluge, nego su i pažljivo kontrolirali aktivnosti pojedinaca.

U masivnim gradskim centrima kao što je danas Peking, najniži organ vlasti je podpodručni ili “ulični” organ, koji odgovara za desetine tisuća često bezimenih i privremenih pojedinaca.

U deset zajednica koje se prostiru na tri kvadratna kilometra podpodručja Huialou, primjerice, živi 70.000 stanovnika sa stalnom boravišnom dozvolom i bezbroj privremenih stanovnika poput mene.

Godine 2004, susjedna općina Dongcheng počela je eksperimentirati s novim sustavom gradske uprave. Koristeći najnovije tehnologije GIS mapiranja, dužnosnici su dijelili općinu od 25 četvornih kilometara na 1.652 jedinica (od kojih svaka ima otprilike 10.000 četvornih metara) i za svaku od njih zadužili mali tim partijskih dužnosnika.

Menadžeri jedinica koordiniraju rad “lokalnih radnika” (poput lokalnih komiteta i radnika zaduženih za sigurnost, gradsko uređenje i čistoću) i kreiraju fizičku i digitalnu sponu između lokalnih stanovnika i državnih službenika i usluga. Oni su odgovorni za prikupljanje informacija i rješavanje potencijalnih problema u samom startu, jamčeći da će se “manji problemi riješiti u jedinici, a veći na razini zajednice ili podpodručja”.

Ukratko, svrha novog sustava je obnova lokalnog nadzora iz maoističke prošlosti i njegovo prilagođavanje fluidnijoj, tržišnoj atmosferi.

Očekuje se da će podjela Pekinga na jedinice biti završena do kraja godine, dok drugi gradski centri diljem Kine uvode slične planove. Govori se čak i o proširenju ove metode na naselje u obliku “ruralnog mrežnog sustava”.

Kao što samo ime kaže, mrežni softver i nove računalne tehnologije su temelji novog sustava. U nekim mjestima, ljudstvo je već opremljeno bežičnim mobilnim uređajima i specijalnim mrežnim softverom za koordiniranje aktivnosti. Fizički nadzor pojačan je video kamerama visoke rezolucije, koje dodaju milijune “digitalnih očiju” koje prate skoro svaku aktivnost.

Procjenjuje se da u Kini ima dvadeset do trideset milijuna nadzornih kamera, a sigurnosni službenici (uz pomoć Cisco Systems i drugih tehnoloških kompanija) pokušavaju povezati ove kamere i druge nadzorne aparate u centralizirani, interoperativni i potpuno automatizirani sustav mrežnog nadzora. Budući da se internet i telefonska komunikacija već pažljivo prate, u Kini nema mnogo mjesta za skrivanje.

Mrežni sustav je još uvijek u razvoju i manifestira se na radikalno različite načine, ovisno o lokaciji i vrsti zajednice kojom se upravlja.

Dva ekstrema se vide i u mojim zajednicama, iseljeničkoj zajednici kod Središnjeg parka u Pekingu i uglavnom uyghurskoj migrantskoj zajednici iz Saimachang u Xinjiang-u.

Središnji park nije tipično pekinško selo. Za razliku od tipičnih “ograđenih naselja”, svatko može ući pješice ili automobilom u ovaj široki kvart od 24 nebodera s oko 19.000 stanova koji se prostire na preko deset hektara elitnog pekinškog građevinskog zemljišta.

Upravljanje mrežnim sustavom ovog kompleksa prepušteno je tvrtki Savills, jednoj od vodećih svjetskih kompanija za stambena naselja, a stanari plaćaju mjesečni račun za privatnost, sigurnost i “luksuzni životni stil”.

Disciplinirani potrošači iz srednje klase poput mene plaćaju osoblju tvrtke Savills da nas drži podalje od bilo kakvih “problema”, a tim od šestero zaposlenih u smjeni danonoćno opslužuje našu zgradu i njene potrebe.

Partijska država pritom kontrolira strance pomoću kompjuterizirane baze podataka za registraciju stranaca. Prema kineskom zakonu, ja moram ostaviti putovnicu u policijskoj stanici svaki put kada se iz inozemstva vratim u Središnji park, a ako to ne napravim 24 sata po povratku, propisana kazna je 500 renminbija (60 eura).

Na svakom koraku, ljudi i strojevi štite moju sigurnost i održavaju partijsku kontrolu. Odred privatnih čuvara kontrolira ulaze i ide u redovite ophodnje; osoblje u zgradi nadgleda ulaske osobno i kroz kompjuterizirano bilježenje ulaznih kartica.

Kao dodatni sustav zaštite, u Centralnom parku ima skoro tisuću sigurnosnih kamera. Izbrojao sam dvadeset pet uređaja prilikom svoje redovite šetnje: jedna je pred mojim ulaznim vratima, druga u liftu, još tri u predvorju, i još dvadeset na putu do mjesta gdje pijem kavu, uz još tri koje su mi nadgledale ispijanje espressa.

Za to vrijeme u Xinjiang-u, na dalekom zapadu, procjenjuje se da će se gradsko stanovništvo u ovom desetljeću uvećati preko 15%. Kao u prostranim tibetanskim područjima Kine, partijski dužnosnici u ovoj nestabilnoj manjinskoj regiji brzo su prihvatili mrežni menadžment, naročito poslije brutalnog obračuna uygurskog i hanskog stanovništva u srpnju 2009, koji je odnio gotovo 200 života (uglavnom hanskih).

U regionalnoj prijestolnici Ürümqi (Urumći) već živi preko 700.000 privremenih migranata, mnogi od njih u sobama od 10 kvadrata u rastućoj sirotinjskoj četvrti Saimachang, na jugu grada.

Popisom iz 2011. ustanovljeno je da 85% posto od gotovo 5.000 stanovnika istočnog Saimachanga čine uygurski migranti, a trećina njih potječe iz iste ruralne općine blizu Kashgara.

U mrežnom sustavu, ovo nekada mračno i kaotično sirotinjsko nasilje, koje dužnosnici krive za uygursko nasilje nad hanskim stanovništvom 2009, sada je potpuno mapirano, preuređeno i preraspoređeno kroz plan koji se zove “odvojena uprava malom zajednicom”.

Brojne uličice Saimachanga sada su preuređene tako da sav promet sada prolazi kroz jedan kontrolirani ulaz koji se čuva 24 sata na dan. Mrežni službenici provode kontrolu i vode računa da su svi stanari registrirani, a kroz “hotelske” procedure prijave i odjave prati se kretanje preko sustava smart-kartica i brojnih sigurnosnih kamera.

U Urumqiju je nedavno instalirano preko 40.000 kamera visoke rezolicije, otpornih na udarce, a sigurnosne službe sada se diče “jednostavnim” nadzorom u područjima kao što je Saimachang.

Saimachang i Središnji park su različiti svjetovi. Međutim, novi kineski sustav mrežne kontrole na oba primjenjuje isti sustav idividualizirane, partijske kontrole i nadzora.

Ovaj ambiciozni visokotehnološki sustav društvene kontrole omogućit partijskoj državi da i dalje troši više novca za nadgledanje “neprijatelja” unutar mreže nego za one preko granice. Po čemu se onda Amerika razlikuje od Kine? Za Kinu smo znali, ali Amerika se još razotkriva.
 

 
(pescanik.net, inside.org.au/uredio: nsp)

Njemačka poduzeća isporučuju nadzornu tehniku i autoritarnim režimima. Za izvoz nema gotovo nikakvih ograničenja. Aktivisti za ljudska prava i oporbenjaci zahtijevaju stroža izvozna pravila za to “digitalno oružje”.

Houssam Aldeen je bio oprezan. Nakon što je dvije i pol godine služio u sirijskoj vojsci poznavao je dobro tehnologiju za nadzor. Ovaj slobodni novinar iz Damaska je više puta otvarao lažne e-mail adrese i internet koristio sam na javnim mjestima. Ipak je uhićen. Optužen je zarazmjenu informacija sa stranim organizacijama. Očito je sirijska tajna služba prisluškivala razgovore ovog novinara koji je radio i kao prevoditelj za strane reportere.

Tehničke potrepštine za potpuni nadzor telefona, mobitela i računala Siriji su prodala poduzeća iz Njemačke. Sirijski ponuđač mobilnih telefona Syriatel je 2010. dobio nadzornu tehnologiju od Siemensa. I u Bahreinu je nadzorna tehnika iz Europe i SAD-a korištena za špijuniranje oporbenih aktivista. U Libiji i Egiptu su pronađeni čvrsti dokazi da je za nadzor oporbenjaka korištena nadzorna tehnika sa Zapada.

Nadzorna tehnika “made in Germany”

Njemačke tvrtke pripadaju među vodeće ponuđače nadzorne tehnologije. Ona pomaže u borbi protiv kriminala i terorizma, kažu proizvođači. Njome se može nadzirati računala i telefone. Poseban software omogućava čitanje tuđih SMS-poruka. Moguće je i lociranje osoba, špijuniranje komunikacije preko interneta i otkrivanje korisničkih zaporki.

Ako takva nadzorna tehnologija dospije u krive ruke ona brzo postaje “digitalno oružje”, kaže Christian Mihr iz organizacije “Reporteri bez Granica” u razgovoru za Deutsche Welle. Ova novinarska organizacija predbacuje zapadnim poduzećima da isporučuju nadzornu tehniku autoritarnim državama. A one tu tehniku koriste kako bi kritičare otkrile i zatvorile.

Loši izvozni propisi

Za razliku od konvencionalnog oružja za prodaju nadzorne tehnologije nema gotovo nikakvih ograničenja, ni u Njemačkoj, ni u Europskoj uniji. Samo u rijetkim slučajevima njemačke tvrtke moraju zatražiti dopuštenje za izvoz. Trenutno je ograničen samo izvoz u zemlje koje su pod embargom, kao što su Sirija i Iran. Njemačka poduzeća tako podliježu – ako uopće – prije svega moralnim, a ne zakonskim ogradama.

To pokazuje primjer Trovicora. To poduzeće nastalo 2009. izdvajanjem iz Nokia Siemens Networka, sa sjedištem u Münchenu, proizvodi takozvani “Monitoring center” – sustav koji je Siemens 2010. izvezao u Siriju. Njime se može nadzirati internetska i telefonska komunikacija u cijeloj zemlji.

Na upit Deutsche Welle-a glasnogovornica poduzeća piše da im ugovor zabranjuje davati informacije o kupcima, zemljama ili obujmu isporuke, a da se kupci u jednoj zaštitnoj klauzuli obvezuju pridržavati se Smjernica OECD-a za multinacionalna poduzeća. Osim toga da se prilikom izvoza brinu da se poštuju svi međunarodni izvozni propisi i da se ne izvozi u zemlje u kojima vlada građanski rat.

Oštriji izvozni propisi?

Izvozni stručnjak njemačke Stranke ljevice Jan van Aken malo drži do moralnih kompasa takvih poduzeća. “Svojevoljno se takva poduzeća nikad neće ograničiti. Ako neki proizvođač nadzorne tehnologije želi zaraditi novac, on će opremu prodavati i onima koji krše ljudska prava, to je poslovni model.”

Kad je tehnika jednom isporučena gotovo je nemoguće provjeriti zloupotrebljava li ju se. Van Aken zato zahtijeva unošenje nadzorne tehnologije u Zakon o izvozu (AWG) i strog nadzor izvoza.

Stručnjak FDP-a za gospodarsku politiku Martin Lindner protivi se pooštravanju izvoznih odredaba za nadzornu tehnologiju. “Teško da ima neka zemlja na svijetu u kojoj se izvoz tako kritično i tako temeljito provjerava, kao u Njemačkoj.” Ta tehnologija nije namijenjena mučenju. Takvu robu se, istina, može protuzakonito isporučiti i zloupotrebljavati, ali to načelno vrijedi za svaku robu na svijetu, kaže Lindner.

Ne nazire se promjena zakona

U vladinim krugovima ne smatraju nužnom promjenu izvoznih pravila za nadzornu tehniku. U dopuni Zakona o inozemnom poslovanju (AWG-Novelle) nadzorna tehnologija se uopće ne spominje.

Savezno ministarstvo gospodarstva na upit Deutsche Wellea ukazuje na postojeće propise o izvozu. “Djelotvorne mjere za prilagodbu izvozne kontrole političkim i tehničkim razvitcima treba donijeti prije svega na međunarodnoj razini”, stoji u odgovoru Ministarstva.

Političar Zelenih Konstantin Notz kaže da Savezno ministarstvo ne želi ništa mijenjati: “Mi smo Saveznu vladu u protekle dvije godine stalno na to upozoravali da je tu problematika koja postaje sve veća, a da nije bilo nikakve reakcije”, kaže Notz. On se nada da će Njemačka kao i Europa brzo doći do zakonskih odredaba koje će učinkovito ograničiti izvoz nadzorne tehnologije u zemlje u kojima se ne poštuju demokratska pravila.

A do tada njemačka nadzorna tehnologija može i dalje biti izvožena gotovo nesmetano u gotovo sve zemlje svijeta.
 

 

 
 
izvor: dw.de, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13446"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Prosječan Amerikanac je uvjeren da ima potpunu slobodu i da nadgledanje kretanja i govora ne postoji u Americi.

Međutim, istina je da je SAD premrežena sustavom kamera što čini nacionalnu mrežu za špijuniranje i nadgledanje stanovnika SAD.

Nedavno je pušten u rad i sustav za skeniranje i snimanje lica građana na svim mogućim mjestima, od prolaznika na ulicama do putnika na aerodromu.

Svi sustavi za nadgledanje su uključeni u centraliziran sustav koji zbraja sve podatke. Sustav za skeniranje i snimanje lica građana je praktično nezakonit, ali građane za to nitko nije pitao, niti je to bilo gdje službeno odobreno.

Dovoljno je da osoba samo na sekundu uđe u kadar kamere pa da specijalni softver obradi sve što mu je dostupno.

Ono što smo već pisali na ovom mjestu je da je u SAD pušten i sustav za nadzor prometa koji već koristi policija. Praktično, čim osoba izađe iz kuće ulazi u domet miliona kamera koje su u pojedinim gradovima na svakih nekoliko stotina metara. Praktično, čim osoba izađe iz kuće ulazi u doseg milijuna kamera koje su u pojedinim gradovima na svakih nekoliko stotina metara.

Software koji ima policija odmah u jednoj sekundi skenira registarske tablice i dostavlja sljedećoj kameri koja nastavlja praćenje.

Tako postoji videozapis za svaki automobil koji je u prometu i naravno registarski broj.

Program odmah policiji dostavlja rutu kretanja tražene osobe od početka do kraja sa svim grafikonima i video snimkom. Tako se zna gdje je tražena osoba ušla u auto, a gdje izašla. Ovo je sustav za sve građane SAD bez obzira da li su predmet istrage.

Nemojmo zaboraviti da je npr. britanska policija još prije nekoliko godina uhitila podmetače bombi samo na temelju analiza video snimaka s kamera koje su postavljene na svakih nekoliko stotina metara.

Jasno je da uhićenim napadačima nije pisalo na čelu tko su i što su nego da su pregledani milijuni sekvenci u videozapisima.

Američki software za nadgledanje gradova je otišao korak dalje pa vrši analizu lica prolaznika koje uspoređuje s podacima iz policije te iz evidencije za putovnice i druga osobne dokumente.

Sve ovo što ste sada pročitali je bilo u nekim emisijama o New York-u. Nevjerojatno ali istinito, ali većina Amerikanaca misli da nemaju problem jer oni ne žive u New York-u.

Ne znaju da su s ovim sustavom premreženi svi gradovi u SAD.

Svi podaci prikupljeni na ovaj način dostupni su svim tajnim službama i naravno najvećoj od njih – CIA. Također podaci su dostupni svim policijskim postajama diljem SAD pa i onim lokalnim.

To je jedna moćna orvelovska mreža koju svijet do sada nije vidio.

Zamislite koje su to razmere kad sistem prati nekoliko stotina miliona građana SAD. Zamislite koji su to razmjeri kad sustav prati nekoliko stotina milijuna građana SAD.

Praktično svaki od njih ima dosje kretanja, govora, pisanja na internetu, telefonskih razgovora.

Najgore od svega je što se svi podaci snimaju i ostavljaju trajno. Skladištenje snimljenog materijala se vrši na strogo čuvanoj nepoznatoj lokaciji.

Naravno kao što ljudi van New York-a misle da nemaju problem, nemojte biti sigurni da i Vi nemate problem jer ne živite u SAD.

Većina ljudi uključenih u ove programe vjeruje da je sve ovo korisno za Ameriku i svijet. Također vjeruju da se sve ovo radi zbog osiguranja od terorističkih napada.

Međutim, postoje i drugi koji vjeruju da cilj nisu teroristi već narod koji se kontrolira u eventualnom buntu protiv vlasti. Navodi se svjež primjer, pokret “Occupy” se kontrolirao sa svim ovim tehnikama.

Izvjesno je da je većina stanovništa pod kontrolom 24 sata neprekidno.

Većina Amerikanaca je spremna da se odrekne svake privatnosti i slobode u korist ovih sustava kontrole. Vlada obećava narodu da će imati zaštitu ali da treba prihvatiti svu kontrolu i ako se ne protivi.

Postavlja se pitanje, kakva je sada razlika između SAD-a i Sjeverne Koreje koju označavaju kao totalitarnu diktaturu gdje se sve nadgleda. Da li je nadzor u SAD “humaniji” od nadgledanja u Sjevernoj Koreji ?!

Putovanje zrakoplovom u Americi je sada posebna priča koja se pretvara u pravi horor za mnoge putnike. Možete birati ili da vas skeniraju skenerima koji bukvalno prikazuju sve kao da ste goli bez odijela, ili da Vas službenik prepipa po cijelom tijelu uključujući pregled i opipavanje genitalija, grudi, kao i analnog otvora.

Stvar na aerodromima je previše bizarna i liči na tretman sa životinjama.

Malo je to sve vlastima bilo pa su predvidjeli i telefon kao dopunu špijuniranja sugrađana. Takozvani “patriotski” telefon ima izravnu vezu za specijanim jedinicama koje će odmah reagirati ako prijavite svoje susjede kao opasne po sigurnost države.

Što više reći osim da je ovo paranoja. Država na ovome radi sustavno.

Osnova svega su događaji od 11. rujna. Javnosti je rečeno da se zemlja mora zaštititi i od unutarnjeg neprijatelja koji je opasan kao i vanjski.

Da li Vas ovo podsjeća na jugoslavensku povijest i na ono čuveno “unutarnji i vanjski” neprijatelji. Mnogi su se sprdali s tim terminima, ali evo danas je to “hit” u SAD.

Nizom krvavih događaja javnost je primorana da pristane na sve.

Postoje sumnje da su određene tajne službe umiješane u naoružavanje meksičkih narko kartela i na samom tlu SAD da bi se nasilništvo kanaliziralo u određenom smjeru koji žele te službe, a sve u cilju da javnost pristane na sve zahtjeve ograničavanja osobnih sloboda.

Postoje i neke diskusije o tome da su grupna ubojstva poput nedavog koje je izveo Džoker u kinu, namjerno pušteni da se dogode da bi se javnost pripremila za niz stvari koje će se uskoro dogoditi ili uvoditi. Nemojte odmah reći da je to fantazija jer je otkriveno da je Džokerov psihijatar o svemu izvijestio nadležne organe, ali da nitko nije reagirao. Netko je želio da se to dogodi.

Kad se javnost uvede u stanje potpune obamrlosti onda mu možete servirati sve što želite, i pritom mu objasniti da je to za njegovo dobro.

Na kraju će javnosti predstaviti i genetski modificiranog Super vojnika koji će “čuvati” narod od “unutarnjeg i vanjskog” neprijatelja.

Već znate što iza toga slijedi: GM Super vojnik će morati preventivno djelovati i van SAD-a, a sve u cilju zaštite sigurnosti građana, makar to bilo i na drugoj strani zemljine kugle.

Nekoliko desetljeća su nas uvjeravali da je Orvel pišući knjigu imao SSSR u viziji.

Sada vidimo da je on mislio na nekog drugog.
 

 
izvor: vestinet.rs
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10347"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Eksplozivni rast tehnologije u posljednjih nekoliko godina je dao vladama, špijunskim agencijama i velikim korporacijama alate za praćenje koji će njih pretvoriti u despote i diktatore kakve smo u prošlosti mogli samo sanjati.

Prethodne generacije se nikada nisu morale nositi s “preventivnim antikriminalom” nadzornih kamera koje analiziraju govor tijela, da bi uočili kriminalaca ili bespilotni dronovi koji nas promatraju daleko iznad naših glava.

Prethodne generacije nikada nisu ni sanjali da će ih ulična rasvjeta i hladnjaci špijunirati.

Mnoge od nevjerojatno jezive nadzorne tehnologije o kojima niste čitali, apsolutno će vas zapanjiti.

Mi vrlo brzo idemo prema svijetu u kojem neće više biti takve stvari kao privatnosti. Big Brother postaje sveprožimajući, a tisuće novih tehnologija koje se trenutno razvijaju će još više olakšati njihov nadzor.

Svijet se mijenja jako brzim tempom, i puno promjena definitivno ne idu na bolje.

Sljedi 14 nevjerojatno jezivih nadzornih tehnologija koje će Big Brother koristiti da vas špijuniura ….

# 1 “Preventivne antikriminalne” nadzorne kamere

Tvrtka poznata pod imenom BRS Labs je razvila “Preventivne antikriminalne” nadzorne kamere koji navodno mogu utvrditi ako ste terorist ili kriminalac čak i prije nego što počinite zločin.

Da li vam se to čini ludim?

# 2 Hvatanje otisaka prstiju 20 metara daleko

Možete li zamisliti da netko čita vaše otiske prstiju na 20 metara udaljenosti, bez vašeg znanja?

# 3 Mobilni kombiji za hvatanje radio signale

Policija je diljem Amerike uskoro će se voziti okolo u neoznačenim kombijima u potrazi za onima koji koriste istu “pornoscanner” tehnologiju, pa čak i ispod odjeće koja se trenutno koristi od strane TSA na američkim zračnim lukama ….

# 4 Otmica vašeg uma

Američka vojska doslovno želi biti u stanju oteti vaš um. Postoji teorija da će američke snage na nenasilnan način uvjeriti teroriste da nisu više teroristi. No, očito je da je potencijal za zlouporabu ove vrste tehnologije izuzetan.

# 5 Bespilotni Dronovi u američkom zračnom prostoru

Policijske agencije u cijelom SAD-u se počele koristiti bespilotne dronove da bi nas izviđali, a Ministarstvo domovinske sigurnosti agresivno traži dodatno uklanjanje zapreka prema korištenju takvih dronova kod lokalnih vlasti …. kao i po čitavoj zemlji. EPA već koristi dronove da izvidi stočne poljoprivrednike u Nebraski i Iowi. Hoćemo li konačno doći do točke gdje ćemo svi uzeti u obzir da je to “normalno” da leteći dronovi imaju nadzor stalno iznad naših glava?

# 6 Policija koristi vaš vlastiti mobitel da vas špijunira

Iako to nije nova tehnologija, tijela za provedbu zakona koristite vaše mobitele da vas špijuniraju, više nego ikada prije kao piše nedavno u članku Wireda ….

 # 7 Biometrijska baza podataka

Diljem svijeta, vlade razvojaju masivne biometrijske baze podataka svojih građana.

# 8 RFID Mikročipovi

Američka vojska nastoji razviti tehnologiju koja će omogućiti praćenje zdravlja njihovih vojnika i poboljšati njihovu učinkovitost u borbi, koristeći RFID mikročipove .

Većina Amerikanaca ne shvaća, ali RFID mikročipovi polako postaju dio našeg života. Mnoge vaše kreditne kartice i debitne kartice ih sadrže. Mnogi Amerikanci koristite sigurnosne kartice koje sadrže RFID mikročipove na poslu. U nekim dijelovima zemlje je sada obvezno ugraditi RFID mikročip u vašeg ljubimca.

Danas, jedan školski sustav u Teksasu zapravo planira početi koristiti RFID mikročipove za praćenje kretanja svojih učenika ….

# 9 Automatski skeneri registarskih pločica

U Washington Post-u koji je govorio o tome kako se automatski skenira registarska pločica i koristi za praćenje kretanja vozila iz vremena kad ulazi u Washington DC do vremena kad ga napušta ….

# 10 Software za čitanje lica

Može li računala reći što ste mislili samo skenirajući vaše lice?

Nemojte se smijati.

Takva se tehnologija zapravo aktivno razvija.

# 11 Baze podataka

Vlada nije jedina koja vas špijunira. Istina je da se cijeli niz vrlo velikih korporacija sakuplja ove razasute informacije o vama, da bi oni eventualno mogu prodati te informacije. To se zove “okupljanje podataka”, i to je industrija koja je apsolutno eksplodirala u posljednjih nekoliko godina.

Vrlo velika korporacija poznata pod imenom Acxiom prikuplja podatke o više od 190 milijuna ljudi samo u Americi ….

# 12 Ulične lampe nas špijuniraju?

Jeste li ikada uzeti u obzir da vas ulična rasvjeta špijunira?

Pa, što se zapravo događa. Nova high-tech ulična rasvjeta koja zapravo može gledati što radite i slušati ono što govore, je instalirana u nekim većim američkim gradovima.

# 13 Automatizirani  ISP prati vašu internet aktivnost

Kao što smo pisali prije, ništa što radite na internetu nije privatno. Međutim, pružatelji internetskih usluga i industrije zabave su sada podigli Internet nadzor na potpuno novu razinu ….

# 14 Špijuniranje kroz vaše kućanske aparate

Može li Vlada iskoristili hladnjak da vas špijunira?

Nemojte se smijati.

To je upravo ono što kaže direktor CIA-e  David Petraeusi ….

Stvari koje su gore napisane su samo stvari koje su priznate. Tu su i mnoge tehnologije “crne kutije” se razvijaju, da javnost uopće ne zna još za njih. Dakle, dokle će sve to ići? Da li je Big Brother je već otišao predaleko?
 

 
 
izvor: endoftheamericandream.com / uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9736"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]