Bruxelles ne smije biti iznad zakona. Ne smijemo dozvoliti da nam nameće svoju kosmopolitsku imigracijsku politiku. Ne smijemo dozvoliti uvoz zločina, terorizma, homofobije i antisemitizma u Mađarsku

Mađarski premijer Viktor Orban je održao moćni govor u kom je pozvao na razmontiranje projekta EU i rekao da bi članice trebale same odlučivati o svojoj sudbini.

Njegova poruka se mora čuti posvuda.

Premijer je urgirao na javnost da ne dozvoli bezličnim, neizabranim i od poreza izuzetim vladarima EU i UN da nastave s namjernim uništavanjem država putem masovne imigracije kroz njihove granice.

On je rekao da je sudbina Mađara postala isprepletena s sudbinama europskih nacija i da je u tolikoj mjeri postala dio unije da čak ni pojedinci ne mogu biti slobodni ukoliko Europa nije slobodna.

“Europa je danas krhka i slaba i nije slobodna iz razloga što je sloboda povezana s istinom, a u Europi je danas zabranjeno govoriti istinu”, rekao je Orban. “Čak i kada je napravljena od svile, brnjica je brnjica”.

On je istaknuo da je danas zabranjeno reći da izbjeglice ugrožavaju Europu, da imigracija donosi zločin i terorizam u europske države i da migranti ugrožavaju europski način života, kulturu, običaje i kršćansku tradiciju.

Orban je napomenuo da ova masovna imigracija nije posljedica nenamjernog niza posljedica, već unaprijed isplanirana i osmišljena operacija s ciljem naseljavanja ljudi u Europi koji će preoblikovati religijsku i kulturnu pozadinu Europe i eliminirati glavnu prepreku ka internacionalizmu – države.

“Dame i gospodo, današnji neprijatelji slobode su obučeni u drugačiju odoru od one koju su imali raniji imperijalni vladari i oni koji su vodili sovjetski sustav. Oni koriste drugačiji niz alata kojim namjeravaju nas potčiniti, nas zarobiti i da nam uzmu slobodu iako nas ne skupljaju u koncentracijske logore niti šalju tenkove da okupiraju naše države”, rekao je Orban. “Njihova današnja artiljerija su ucjene i prijetnje”.

“Ipak, narod Europe se budi i pregrupirava, a stupovi suzbijanja istine se polako krive i počinju pucati. Narod Europe polako shvaća da je njegova budućnost ugrožena, da su ugroženi poslovi, sigurnost i miran život”, rekao je on.

“Europa je zajednica kršćanskih, slobodnih i neovisnih nacija u kojima su i muškarci i žene jednaki, u kojima postoje solidarnost i tolerancija, ponos i poniznost, pravda i milost”.

Orban je rekao da opasnost ovog puta ne stiže u obliku ratova i prirodnih katastrofi već u obliku masovne migracije koja kao vodeni val erodira obalne stijene.

On je izjavio da je pravi razlog migracije okupacija teritorija, iako se ona navodi kao humanitarna kriza.

“Mi smo navodno neprijateljski nastrojeni ksenofobi, ali prava istina jest da među onima koji su došli bježeći od rata ima i onih koji su došli ovdje s namjerom da promjene našu državu kako njima odgovara upotrebljavajući nasilje”, rekao je on.

Orban je rekao da Mađarska mora stati na put Bruxellesu ako misli da zaustavi ovu masovnu migraciju jer je upravo Bruxelles sa svojim fanatičnim internacionalizmom odgovoran za trenutnu situaciju.

“Bruxelles ne smije biti iznad zakona. Ne smijemo dozvoliti da nam nameće svoju kosmopolitsku imigracijsku politiku. Ne smijemo dozvoliti uvoz zločina, terorizma, homofobije i antisemitizma u Mađarsku. Ne smijemo dozvoliti da nam govore koga možemo, a koga ne možemo pustiti u našu državu i sa kim ćemo živjeti i dijeliti našu državu. Na kraju ćemo mi biti oni koji će morati napustiti vlastitu državu. Stoga moramo odbaciti ovu shemu, ne tolerirajući nikakve ucjene i prijetnje”, rekao je Orban.

“Vrijeme je da pružimo otpor, da prikupimo saveznike i da s ponosom podignemo zastavu naše nacije. Došlo je vrijeme da spriječimo uništenje Europe i spasimo njenu budućnost “.

“U ovom trenutku pozivam sve državljane Mađarske na ujedinjenje, neovisno od stranačkog opredjeljenja, a isto tako pozivam i sve europske nacije da se ujedine radi očuvanja jedinstva Europe. Ako ujedinimo snage, neće nas moći srušiti. Zajedno smo jači”, rekao je premijer.

“Davne 1848. godine nam je rečeno da smo zarobljeni u Austrijskom carstvu. Da smo tada odustali od borbe, Njemačka bi progutala našu naciju i više ne bismo postojali. Isto tako su nam 1956. godine rekli da moramo ostati okupirana sovjetska država, ali tek tada je izbio pravi patriotizam iz svih nas.

Da smo se onda predali, Sovjeti bi nas zauvijek progutali. Danas nam govore treba da se predamo uništenju jedinstvenosti, autnomije i nacionalnosti u sklopu nečega što bi se nazvalo Sjedinjene Europske Države.

Ne smijemo dozvoliti da se to dogodi. Moramo govoriti glasno i jasno i moramo odgovoriti na najvažnije pitanje koje će odrediti našu sudbinu: “Da li ćemo biti robovi ili ćemo biti slobodni?!”.

“Borimo se Mađari, borimo se za Mađarsku! “, rekao je Orban.
 

 
(Webtribune.rs/uredio:NSP)

Krvavi dolari – nedvojbeno su ključ čitanja današnje civilizacije koju u svojim bestsellerima analizira kanadska spisteljica Naomi Klein.

Usprkos tomu, na pariškoj konferenciji UN-a o klimatskim promjenama Bill Gates uskliknuo je: „Ako upali bit će čarolija!“. Iako plemenita, beskrajno je naivna ideja jednog od 28 svjetskih milijardera uvjerenih da novim tehnologijama mogu zaustaviti globalno onečišćenje i zagrijavanje Zemlje nakon dva stoljeća onečišćavanja.

Ne samo zato što za razvoj novih tehnologija, poput hipotetske ideje Billa Gatesa o „umjetnoj fotosintezi u kojoj se sunčeva svjetlost koristi za proizvodnju ugljikovodika“, treba proći barem desetljeće, već i zato što je globalno zagrijavanje odavno prešlo kritične granice. Naravno da treba mijenjati svijet, ali što reći kada sam američki predsjednik ne vjeruje čak ni u mogućnost dogovora, izjavivši stranom tisku da je “teško natjerati 200 nacija da se o nečemu dogovore”, čime je u biti potvrdio da će trgovina i industrija uvijek biti važniji od klimatskih promjena, ma koliko urgana poharalo SAD.

Uostalom, u svojoj knjizi o klimatskom uništenju (“Ovo mijenja sve”) Naomi Klein, koju predstavljamo u nastavcima, vrlo konkretno istražuje smrtonosne veze čovjeka i onečišćavanja prirode fatalne po čovječanstvo.

To više nije samo neoliberalistički udar korporacija na ekonomiju, slamanje malih nacija i kultura, već doista apokaliptični udar nuklearne snage klimatskog uništavanja same Zemlje, koja od vremena industrijalizacije nije prestala biti crpljena, onečišćavana i uništavana.

Čudne prirodne katastrofe, poplave, tsunamiji, učinak staklenika i globalnog zagrijavanja koji potvrđuje dio znanstvene zajednice, dio negira, doista postavlja osnovno pitanje opstanka vrsta. Ako je Američka trgovinska komora u svom pokušaju da Agenciji za zaštitu okoliša oduzme pravo regulacije emisije ugljika, iznijevši ideju da se u „slučaju globalnog zagrijavanja populacija može prilagoditi klimi pomoću bihevioralnih, psiholoških i tehnoloških adaptacija“, tada doista možemo zaključiti „da su upravo klimatske promjene dovele u kušnju, kao malo što, naš klimatski značaj“.

Bogate nacije i nekadašnje imperijalne velesile nikada nisu ni prestale crpiti afrički kontinent u kojemu će, nagovješćuje autorica, obradiva zemlja i dalje biti otimana kako bi se na njoj proizvodili hrana i gorivo za bogate nacije i tako „rasplamsati novu fazu neokolonijalne otimačine na grbači najpoharanijih mjesta na svijetu, što novinar Christian Parenti sjajno dokumentira u knjizi Tropic of Chaos“.

Klimom uzrokovani gubitci

Kao što je već pisala i u „Doktrini šoka“ (video na kraju članka), kad toplinski udari i divlje oluje satru malena imanja i ribarska sela zemlju će predati u ruke velikim tvrtkama za izgradnju golemih luka, luksuznih odmarališta i industrijskih farmi.

Nekoć samodostatni ruralni stanovnici izgubit će svoju zemlju te će ih poticati na preseljenje u sve napučenija urbana geta. Suša i geta i dalje će se koristiti kao izlika za poturanje genski modificiranog sjemenja i tjeranja farmera u sve veći dug. Posebno je jezivo proročanstvo: „U bogatijim nacijama svoje velike gradove štitit ćemo skupim morskim zidovima i olujnim preprekama, a golema obalna područja naseljena sirotinjom i starosjediocima divljanju oluja i podizanju razine mora“.

Među „mjerama“ koje će poduzimati velesile, svakako zanimljivo u kontekstu današnjeg stanja u svijetu zvuči i izjava kako će pojedine vlade u ime „nacionalne sigurnosti“ intervenirati u drugim državama zbog vode, nafte i obradive zemlje. Neke multikorporacije ipak su se trgle, svjesne posljedica, pa su Starbucks i Chipotle upozorili da ekstremne vremenske pojave mogu utjecati na „dostupnost njihovih temeljnih sirovina“. Bilo je tu i drugih ljudi. U lipnju 2014. bivši njujorški gradonačelnik Michael Bloomberg, bivši američki ministar financija Henry Paulson i ekološki filantrop Steyer upozorili su kako će klimatske promjene američko gospodarstvo godišnje stajati milijarde dolara samo zbog posljedica razine porasta mora, te da „korporacijski svijet mora ozbiljno računati na takve, klimom uzrokovane gubitke“.

Ekonomski bogate zemlje, smještene na višim širinama, mogle bi doživjeti i izvjestan ekonomski procvat, proriče Klein. Nakon superoluje Sandy graditelji luksuznih naselja već su prodavali svoje privatne i od katastrofa zaštićene infrastrukture, uključujući apartmane s podmorničkim brtvama na Manhattanu. Stephen Kliegerman, izvršni direktor marketinga tvrtke Halstead Property izjavio je New York Timesu da će „kupci biti presretni da mogu platiti relativna jamstva da u slučaju prirodne katastrofe neće doživjeti neke veće neugodnosti“.

Zloglasna američka banka Goldman Sachs, koju je fascinantno prikazao Michael Moore kao jednu od najzaslužnijih banaka koje su izazvale umjetnu ekonomsku krizu 2008. koja je u temeljima promijenila svijet i patentirali kreditno uništavanje ljudi diljem svijeta na razne nove načine (vrlo osjetne i u Hrvatskoj), tijekom oluje Sandy uvela je pomoćne generatore koji joj uopće nisu trebali, spominje Klein.

Osiguravateljske tvrtke u SAD-u već su počele svojim najvažnijim klijentima slati i privatne vatrogasne ekipe kada njihovim posjedima zaprijete požari. Istodobno „rasturivači države“ poput Heartlanda uništavaju i javni sektor, podsjeća spisateljica. U svakom slučaju, bivši direktor CIA-e James Woolsley bio je u pravu kada je 2007. napisao da će na „mnogo toplijem svijetu altruizam i velikodušnost vjerojatno otupjeti“.

„Kumulativni problem“

Medijski, pak, komentatori govore o „zamoru suosjećanja“, kao da sućut ima granica…A upravo je to dokazala organizacija Americans for Prosperity pokrenuvši kampanju sprječavanja dotoka državne pomoći područjima pogođenima uraganom Sandy. Koliko su klimatske promjene ozbiljna prijetnja potvrdio je i Kevin Anderson, zamjenik direktora Tyndallova centra za istraživanje klimatskih promjena, izjavom da se smanjenje od 2 Celzijeva stupnja možda moglo postići 1992., za vrijeme održavanja Zemaljskog summita, ali su sada klimatske promjene postale kumulativan problem. Ljudi koji žive u postindustrijskim državama suočavaju se s potpuno drukčijim budućnošću nakon dva desetljeća divljačkog onečišćavanja atmosfere.

Ljudska psiha na žalost je ta koja pridonosi nerazumijevanju. Ili kako je 2009. ustvrdio psiholog Tim Kasser s Koledža Knox u Illinoisu, ljudi su uglavnom „nehajni“ prema promjenama: „Što veći prioritet ljudi pridaju vrednotama poput postignuća, novca, moći, statusa i imidža, to su negativniji njihovi stavovi prema okolišu, te je manja vjerojatnost da će se uključiti u pozitivne ekološke trendove i vjerojatno će nepromišljeno iskorištavati prirodne resurse“.

Pravi razlozi zašto se ljudi ne uspijevaju pomaknuti s mrtve točke jest što potrebni potezi izravno u pitanje dovode vladajuću ekonomsku paradigmu, te izumiranje najbogatije i najmoćnije industrije otkako je svijeta i vijeka – industrije nafte i plina koja, upozorava Klein, ne smije nikako preživjeti u svom sadašnjem obliku ako se želi izbjeći masovno izumiranje. Posebno je zanimljiv fenomen, navodi Kleyin, kako se države koje se na klimatskim summitima UN-a gnjevno optužuju kako ne čine dovoljno za „smanjenje emisija“, međusobno optužuju kada neka od njih i pokuša nešto učiniti za Zemlju. Tako je SAD doveo u pitanje jedan od kineskih programa subvencioniranja energije iz vjetra, tvrdeći da sadržava podršku lokalnoj industriji, dok je Kina 2012. uložila žalbu na razne programe obnovljive energije u Europskoj uniji.

U procjepu paradoksa

Ali postoji velik problem kada i zažive programi obnovljive energije, kao u Danskoj u kojoj četrdeset posto električne struje potječe iz obnovljivih izvora energije, koji su doneseni, što je važan podatak, još u osamdesetim godinama, prije rođenja ere slobodne trgovine, kada se nitko nije mogao protiviti obilnim subvencijama danske vlade koje je davala za vjetroelektrane pod nadzorom lokalnih zajednica.

Kako ističe Scott Sinclair iz Kanadskog programa za političke alternative, „mnogi programi kojima je Danska pokrenula svoju industriju obnovljive energije kosili bi se s … međunarodnim trgovinskim i investicijskim sporazumima“, s obzirom na to da „favoriziranje lokalnih kooperanata znači sukob s nediskriminacijskim pravilima, koja propisuju da se strane tvrtke ne smije dovoditi u nepovoljniji položaj od domaćih proizvođača“.

Ali to nije ono najgore, tvrdi Klein. Na kocki nije samo životno važna potpora životno obnovljivoj energiji. Svaki pokušaj vlade da regulira prodaju ili ekstrakciju naročito prljavih vrsta fosilnih goriva također je osjetljiv na te trgovinske propise. Štoviše, dokument koji je „procurio“ tijekom bilateralnih trgovinskih pregovora u srpnju otkriva da Europa traži „pravno obvezujući sporazum“ koji bi joj zajamčio mogućnost uvoza plina i nafte iz Sjeverne Dakote.

Problem je što su takvi trgovinski sporazumi multinacionalnim kompanijama mogu dati moć „da preobrate povijesne i temeljne pobjede na području borbe protiv iznimno upitnih tehnologija ekstrakcije, poput frakcije prirodnog plina što pokazuje slučaj iz Kanade”.

U nekim od tih slučajeva vlade na trgovačkom sudu mogu uspješno braniti svoje programe smanjenja emisija, ali u prevelikom broju onih drugih sa sigurnošću se „može računati na njihovo povlačenje s obzirom na to da ne žele ostaviti dojam da se protive slobodnoj trgovini“. A dopustiti tom „mutnom trgovinskom pravu, uobličenom daleko od očiju javnosti, toliku moć nad životno važnim pitanjem ljudske budućnosti poseban je oblik bezumlja“ – tumači autorica.

Rođenje pokreta protiv klimatskih promjena

Usprkos tomu što je globalno zagrijavanje dugo bilo poznato u znanstvenim i političkim krugovima, temeljni uvidi potječu s početka druge polovice 19. stoljeća, dok su prva znanstvena otkrića da spaljivanje ugljika moguće zagrijava planet došla potkraj pedesetih godina. Točno sredinom šezdesetih ta ideja je bila toliko prihvaćena u stručnim krugovima da je američkom predsjedniku Lyndonu B. Johnsonu Odbor za znanost uručio pismo s upozorenjem: “Diljem industrijalizirane civilizacije Čovjek nesvjesno provodi kolosalni geofizički eksperiment… klimatske promjene koje će možda nastati povećanjem CO2 mogu djelovati razorno…”.

No tek nakon što je James Hansen, onodobni direktor NASA-ina Goddardova instituta za svemirska istraživanja, svjedočio pred prepunom dvoranom 1988. globalno zagrijavanje postaje temom televizijskih emisija i političkih govora.
 

 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Nova ekonomska kriza je na vratima, ratovi bjesne po čitavom svijetu, novi val migracija je zapljusnuo Europu, a u nekim zemljama je nepodnošljivo više živjeti

Neki kažu da nije patriotski napustiti brod koji tone. Neki kažu da treba ostati dok god je to moguće. Međutim, što kada odlazak više ne bude opcija?

Srećom neke nacije cijene neke principe i selidba k njima nije nimalo teška kao što mislite. Počinje sa jednostavnom odlukom da krenete živjeti prema svojim principima i nađete neku ugodnu okolinu u kojoj ćete provesti ograničeno vrijeme na ovoj planeti, piše beforeitsnews.com.

Želite li ostati u negativnosti dok se sustav ruši oko vas? Ili želite biti okruženi mirom i slobodom?

Židovi koji su napustili Njemačku prije Drugog svjetskog rata su proživjeli svoj životni vijek u drugim državama. Imali su djecu i postali bake i djedove. Oni koji su ostali su umrli od gladi ili su ubijeni zajedno sa svojim obiteljima.

Predstavljamo 5 država u kojima možete živjeti dobro i sigurno.

Kriteriji za odabir država su bili:

• društvena stabilnost
• broj neprijatelja
• ekonomska sloboda i prilike
• sloboda izražavanja
• samodovoljnost
• troškovi života
• dobijanje vize i državljanstva
• izolacija od zapadnih krahova i ratova

Kostarika

Kostarika je planinska država poput Švicarske, ali se nalazi u toplijem, iako ne u tropskom dijelu svijeta. Tamo se mogu naći i doline i planinski predjeli koji su pogodni za život.

Kostarika je relativno mala država i nalazi se blizu ekvatora, ali obuhvaća 30 različitih klimatskih zona, pa se temperature kreću od 10°C u planinama, do 32°C na plažama. Drugim riječima, nije potrebno plaćati grijanje zimi niti je potrebno rashlađivati ​​se klima-uređajima ljeti. Također, sezona uzgajanja usjeva traje čitave godine.

Tlo je nevjerojatno plodno i mnogi ljudi uzgajaju usjeve. Mnogo voće i bobice koji su skupe, rijetke u drugim državama, ovdje rastu kao korov. Država također posjeduje velike količine vode pošto se nalazi između Kariba i Tihog oceana, a planine koje se protežu duž cijele države osiguravaju dovoljno kiše.

Svuda ima rijeka, a planinski potoci su kristalno čisti. Sva struja se stvara putem hidroelektrana.

Jedini problem je što je jako teško doći do trajnog državljanstva ove zemlje.

Prema zakonu Kostarike, pravna državljanstvo može dobiti osoba koja ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

Ukoliko dobivate vojnu mirovinu, socijalnu pomoć ili državne olakšice u iznosu od najmanje 887 eura mjesečno. Ukoliko imate garantirane prihode od najmanje 2.220 eura mjesečno. Ukoliko uložite depozit u banku Kostarike u vrijednosti od 53.000 tisuće eura. Od ovog depozita će vam se isplaćivati ​​2.220 eura mjesečno u razdoblju od dvije godine, što znači da se državljanstvo mora obnoviti nakon dvije godine ponovnim uplaćivanjem 53.000 tisuća eura. Ukoliko ste investitor koji je uložio najmanje 177.000 tisuća eura u Kostariku.

Vlada Kostarike je uvela ove stroge mjere jer ima probleme s kolumbijskim i meksičkim imigrantima.

Švedska

Malo ljudi to zna, ali Švedska nije članica NATO-a, tako da će u slučaju rata ostati po strani, isto kao i u Drugom svjetskom ratu.

Međutim, Švedska je članica Europske unije, a to sa sobom donosi povlastice poput putovanja kroz Europu bez vize. Ukoliko dođete do državljanstva, potrebna vam je samo osobna iskaznica.

Ukoliko dođe do kraha eura, Švedska neće biti pogođena jer ne koristi eure već švedske krune.

Drugi službeni jezik je engleski i gotovo svi tečno govore engleski u Švedskoj.

Švedska je već dugo godina država sa najvećim plaćama u Europi.

Istina je da je skupa za život, ali se poslovi i te kako dobro plaćaju. Primjerice, radnici na građevini zarade i do 9.000 eura mjesečno, s tim što moraju plaćati porez od 35% i imaju osigurano zdravstveno osiguranje do kraja života.

Malezija

Malezija ima jednu od najsnažnijih ekonomija u Aziji, zbog čega je životni standard stalno visok.

Luksuzan život se može ostvariti i uz vrlo skroman proračun. Pristojan obrok košta oko 4 eura, dok boca vina košta otprilike isto toliko. Ulična hrana je također vrlo ukusna.

Thomas O’Neal iz New Yorka kaže da je u centru grada Penang u Maleziji iznajmio stan od 150 kvadrata s bazenom za samo 750 eura mjesečno. Auto mu nije ni potreban jer mu je sve blizu.

Temperatura je u prosjeku 28°C, a vrlo je lako otići na Tajland, u Kambodžu, Vijetnam, Japan i Laos.

Pošto je Malezija bila britanska kolonija, mnogi lokalni stanovnici govore engleski jezik, što olakšava privikavanje.

Malezijska ekonomija je 2014-2015. bila među najkompetetivnijima u Aziji, odnosno 6. po redu u Aziji i 20. po redu u svijetu. Ona se nalazi čak i ispred Australije, Francuske i Južne Koreje.

Malezija je 2013. i 2014. godine označena kao jedno od najboljih mjesta za umirovljenje na svijetu, pošto je treća u svijetu po Globalnom indeksu umirovljenja.

Uvjeti za dobivanje vize su sljedeći:

Podnositelji ispod 50 godina moraju ostave fiksni depozit u bilo kojoj malezijskoj lokalnoj banci u iznosu od 64.000 eura. Nakon godinu dana, podnositelj može podići polovicu te sume radi kupnje kuće, obrazovanja djeteta u Maleziji i zdravstvenih razloga.

Međutim, u narednih godinu dana boravka u Maleziji podnositelj mora ostvariti sumu od najmanje 32.000 eura.

Podnositelji stariji od 50 godina moraju imati mjesečnu mirovinu od najmanje 2.050 eura i depozit u banci od 32.000 eura. Oni nakon godinu dana mogu podići 10.650 eura radi kupnje kuće, obrazovanja djeteta u Maleziji i zdravstvenih razloga.

Međutim, oni u narednih godinu dana boravka u Maleziji moraju ostvariti sumu od najmanje 21.300 eura.

Čile

Čile je danas jedna od najstabilnijih država u Južnoj Americi. Ona je vodeća nacija u latinskoj Americi po prihodi, miru, ekonomskoj slobodi, obrazovanju i razini korupcije. Strane zajednice u Čileu imaju brojne pogodnosti.

Čile je potpuno razvijena država s modernim gradovima i bogatim naseljima, a gotovo iz svakog mjesta se mogu vidjeti Ande.

Troškovi života u Čileu su prilično niski. Turistička viza (u trajanju od 3 mjeseca) se može dobiti za 140 eura, a zahtjevi za državljanstvom su također dosta fleksibilni.

Imigranti mogu konkurirati za čileansko državljanstvo ili vizu ukoliko primaju 440-880 eura mjesečno. Poduzetnici mogu dobiti državljanstvo pokretanjem biznisa, a stranci lako mogu dobiti vizu radeći za čileansku tvrtku.

Tasmanija

Tasmanija je otočna država u sklopu Australije u kojoj živi oko milijun stanovnika. Tasmanija ima puno izvora vode i vrlo plodno zemljište. Tasmanija je potpuno sigurna od rata jer se nikome ne isplati bombardirati Tasmaniju.

Ukupna površina otoka je oko 90.758 četvornih kilometara, a oko 45% Tasmanije predstavljaju nacionalni parkovi i prirodni rezervati.

U pitanju je prilično brdovita država, tako da je sigurna od tsunamija.

Također, prilično je jeftino kupiti farmu u Tasmaniji. Povrh svega, svi govore engleski pošto je Tasmanija dio Australije.

Jedina mana je što su zime (odnosno ljeta) jako hladne, a proizvodi za svakodnevnu uporabu su prilično skupi. Vrlo je lako doći do vize. U većini slučajeva je dovoljno dokazati da imate vještinu koja im je potrebna, a možete i uložiti u farmu ili zemljište.
 
NoviSvjetskiPoredak.com