Marine Le Pen se želi udaljiti od Europske unije i krenuti prema jedinstvu pojedinih naroda, rekavši da je sadašnji blok “ideološka struktura”, a ne “prava Europa”

“Europska unija nije Europa … nije prava Europa koju želimo” – izjavila je u nedjelju predsjednica “Francuskog nacionalnog zbora” (bivši Front National) za svoje pristaše u južnom gradu Frejusu.

Ona je nazvala Europsku zajednicu “ideološkom strukturom” i “institucijom kojom upravlja anonimni autoritet” koji ima moć nad ogromnim područjem koje dopire do Turske na istoku i regije Magreb u sjeverozapadnoj Africi.

Prema Le Pen, takvo područje nije povezano ni s jednom poviješću, ona nema “korijene ili tradicije”, niti “snagu niti perspektivu”.

Le Pen je predložila alternativu Europskoj uniji – blok pod nazivom “Unija europskih naroda”, koju smatra unijom pojedinih nacionalnih država, a ne kao jedinstvenom cjelinom. Prema njezinu mišljenju, samo će nacije “izgraditi i spasiti” Europu.

Kazala je kako je EU u svom sadašnjem obliku postala “diktatura” koja uništava narode, ne štiti Europu, nego “uništava europsku ideju”.

Migracija i iskorjenjivanje nacionalnih identiteta i sporazuma o slobodnoj trgovini uglavnom pridonose tom uništenju, dodala je.

Predsednička kandidatkinja na izborima za 2017. kritizirala je politiku francuske vlade u rješavanju imigrantske krize.

“Ova luda politika useljavanja [koju provodi Pariz] ljuti francuske građane” – rekla je, dodavši kako vlasti troše novac na tražitelje azila na račun građana. “Nemamo novca za Francuze, ali novac za imigrante imamo” – istaknula je.

Francuska, kao i ostale države EU, trenutačno proživljava najgoru izbjegličku krizu od Drugog svjetskog rata.

Broj tražitelja azila u zemlji dosegao je 100.000 u 2017. godini, prema asylumineurope.org. Pariz je 2016. godine naredio rasteretiti zloglasni migrantski kamp ‘Jungle’ (džungla) u Calaisu, što je samo raselilo migranate u druge dijelove zemlje, uključujući i glavni grad.

Le Pen je više puta zagovarala uspostavu nove vrste establišmenta, kojeg je definirala kao “Europa suverenih nacija”. Ranije ove godine na sastanku euroskeptičkih stranaka rekla je da je EU blok “katastrofalna organizacija” koja vodi kontinent prema uništenju.

“Zato što volimo Europu, mi sada optužujemo EU za ubojstvo Europe” – rekla je u to vrijeme. Njezina je izjava odjeknula u govorima Geert Wildersa, čelnika nizozemske antiislamske i antiemigrantske Stranke za slobodu (PVV) i Tomija Okamura, čelnika češke Stranke slobodne i izravne demokracije (SPD).
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Hrvatska je među prvih pet europskih zemalja po debljini, a kronične nezarazne bolesti uzrok su smrti gotovo devet od deset Hrvata

Na razini države borba protiv debljine stala je s akcijskim planom iz 2012. godine.

Kronične nezarazne bolesti uzrok su smrti gotovo devet od deset Hrvata. Zato je Ministarstvo zdravstva osmislilo sedmogodišnji akcijski plan kojim bi se takve bolesti sprječavalo i nadziralo.

Jedan od ciljeva je zaustaviti porast debljine, i to aktivnostima koje će obuhvatiti baš sve dobne skupine – od djece do umirovljenika.

Nekad je imao 143, a danas 90 kilograma. Da prvi put ode u školu mršavljenja na Sljeme nagovorila ga je majka. Kad je stigao kaže nije bio najdeblji.

“Bilo je promjena u prehrani i aktivnosti i malo drukčije složiti taj mentalni sklop u glavi da se naprave promjene u životu. Ono što je bilo presudno je da sam prelomio i rekao idem do kraja”, komentira Ivan Jurišić.

Na razini države borba protiv debljine stala je s akcijskim planom iz 2012. godine. Dvije godine kasnije pisan je europski u kojem je Hrvatska sudjelovala.

Ove godine izrađen je prijedlog novog, ali za prevenciju i nadzor nad kroničnim nezaraznim bolestima. Kako doznajemo sve je spremno i čeka javnu raspravu. Jedan od devet ciljeva je borba protiv debljine.

“Provedbu Akcijskog plana pratit će i usmjeravati međuresorno povjerenstvo. Ministarstvo će u suradnji s HZJZ-om koordinirati izradu godišnjih izvješća o obavljenim aktivnostima i rezultatima koja se dostavljaju povjerenstvu i ministru zdravstva”, javljaju iz Ministarstva zdravstva o Akcijskom planu.

Grad Zagreb već zna kako. Savjetovalište za prehranu otvoreno u ožujku prošle godine. Besplatno je i namijenjeno svima.

“Sve je krenulo od udrugu za prevenciju prekomjerne težine i potporu gradskog ureda za Zdravstvo. Evo mi smo imali pilot projekt koji je vrlo uspješan, jer smo do sada u ovih godinu i pol imali skoro 1.300 savjetovanja”, ocjenjuje Kristina Beljan, voditeljica Savjetovališta za prehranu grada Zagreba.

Poziv za hitnu intervenciju je i nedavno istraživanje u kojem prekomjernu tjelesnu težinu i debljinu imaju djevojčice u kontinentalnom dijelu zemlje, njih čak 31%. Dječaci s tim problemom su na obali, točnije njih gotovo 40% u Jadranskoj regiji.

Kad se sve podvuče, Hrvatska je među prvih pet europskih zemalja po debljini.
 
(rtl.hr)

Kada se pojavio u kinima, krajem 1976., “Network” Sydneyja Lumeta prema briljantnom scenariju Paddyja Chayefskog, predstavljen je kao izvanredan i odlično napisan film, ali u isto vrijeme mnogi su ga doživjeli kao pomalo nategnutu i neuvjerljivu satiru

I Lumet i Chayefsky karijere su započeli pedesetih i bili su uvjereni da se industrija nepovratno zakotrljala u pogrešnom smjeru, a ova crna komedija bila je svojevrsni protest protiv takvog trenda

“Network” je doživio trijumf, osvojio četiri Oscara, nominiran je za još dva, a i dan danas smatraju ga jednim od najboljih filmova u povijesti. Prije deset godina WGA (Writers Guild of America) scenarij je uvrstio na listu 10 najboljih u povijesti kinematografije, a prošle godine, BBC ga je uvrstio na 73. mjesto liste najboljih američkih filmova.

Savršeno pretjeran ili savršeno precizan?

Nicholas Barber u svom se osvrtu za BBC osvrnuo na to je li film uistinu “savršeno pretjeran” kao što se vjerovalo 1976. U to vrijeme svi su bili šokirani ovim neoptimističnim pogledom na drske i neodgovorne medije.

No, ono što najviše iznenađuje jest koliko je “Network” neusporedivo relevantniji danas nego ikad prije. Više nije šokantan.

Štoviše, toliko je precizno predvidio ono što se događa posljednjih dvadesetak godina da je to pomalo zastrašujuće. Čak i u trenucima “najnategnutije” satire, pogađa “u sridu”.

Ako niste upoznati s filmom, radnja prati Howard Bealea (kojeg je savršeno utjelovio Peter Finch koji je preminuo nedugo nakon snimanja), iskusnog voditelja kojem zbog pada gledanosti uručuju otkaz.

Tijekom posljednjeg pojavljivanja pred kamerama, Beale obznani da će počiniti samoubojstvo, ali nezainteresirani producenti to ni ne primjećuju jer su zaokupljeni ćaskanjem. Ipak, zaključuje da se neće ubiti već reći sve ono što mu je na pameti.

Gledatelji su oduševljeni, gledanost raste, a TV postaja odlučuje kapitalizirati njegovu novonastalu slavu i potiču ga da nastavi “propovijedati”.
 

 
Predsjednik informativnog programa Max Schumacher (William Holden) zgrožen je činjenicom da se Bealeov psihičko slom eksploatira zbog gledanosti dok producentica Diana Christiansen (Faye Dunaway) smatra da Beale nije koherentan ni stabilan, ali da savršeno artikulira bijes masa.

“Ne postoje nacije”

“Nakon što sam ga pogledao četvrt stoljeća kasnije, djeluje kao proročanstvo. Kad je Chayefsky stvorio Howarda Beale, pitate se kako je mogao predvidjeti Jerryja Springera, Howarda Sterna i WWF”, napisao je 2000. legendarni Roger Ebert u osvrtu za Chicago Sun-Times.

No, danas se možemo zapitati kako je mogao predvidjeti ponekad neopisivo sumanute političare koji baš poput Bealea, artikuliraju nezadovoljstvo masa kako bi skupili glasove.

No, to je tek dio priče. Nakon što Howard pred kamerama izjavi da bi američke kompanije trebale biti u vlasništvu Amerikanaca, u svoj ga ured poziva vlasnik televizijske stanice Arthur Jensen (Ned Beatty) koji mu održi “propovijed” o globalnom kapitalizmu:

“Ti si starac koji još uvijek živi u vremenima nacija i naroda. Ne postoje nacije. Ne postoje narodi. Postoji samo IBM, ITT, AT&T, DuPont, Dow, Union Carbide i Exxon. To su nacije svijeta u kojem danas živimo. Svijet je samo skup korporacija koje nesmiljeno određuju nepromjenjivi lokalni propisi biznisa”.

Čini li vam se ovo kao pretjerivanje? Upravo suprotno. U 2016. jedino što možete reći jest: “Tužno, ali istinito”.
 

 

Tračak optimizma

I to i dalje nije sve. Postoji paralelna priča koja je mnogima promakla u moru daleko većih tema.

Naime, Diana odlučuje producirati hit dodatak jesenskoj shemi – “The Mao Tse-Tung Hour”, seriju koja se emitira na tjednoj bazi i u kojoj pratimo dogodovštine stvarnih članova revolucionarne grupe Ecumenical Liberation Army. Ukratko, Diana je izumila moderne reality showove.

Ideja joj pada na pamet nakon što pogleda crno-bijelu snimku u kojoj članovi ELA-e pljačkaju banku. Isprva je oduševljena: “Želiš mi reći da su to sami snimili dok su pljačkali banku?”

Njezino čuđenje danas ne bi imalo smisla jer svi teroristi snimaju svoja nedjela i nema televizije koja te snimke ne bi prikazala. I dok je Diana u “Networku” prikazana kao bezdušna zavodnica bez skrupula kojom upravlja samo bolesna ambicija, danas je možemo gledati samo kao ženu ispred svog vremena.

Mnogo je toga u posljednjih 40 godina od “pretjeranog” došlo do “uobičajenog”.

U današnje vrijeme ona je heroina. Jest da su neki njezini postupci i dalje moralno upitni, ali nađite osobu koja u današnje vrijeme neće eksploatirati nečiju slabost zbog gledanosti.

Pa Hrvati masovno uživaju u “Ljubavi na selu”, “Mijenjam ženu” i “Big Brotheru” čiji producenti rade upravo to. Diana je lijepa, snažna, iskrena, samosvjesna, otvoreno govori o seksualnosti i vođena je ljubavi prema svom poslu koji obavlja bez greške.

I dok je mnogo toga u “Networku” depresivan prikaz transformacije medija nagore, slučaj Diane koja je na trenutke inovativna i u program pokušava progurati kontrakulturni i anti-establišment sadržaj dok se u isto vrijeme bori protiv starih seksista koji joj stoje na putu, dokaz je da u svemu postoji i tračak optimizma. Iako se Lumet i Chayefsky s tim vjerojatno ne bi složili.
 

 
(index.hr)

Odlazeći ratni predsjednik SAD i dobitnik Nobelove nagrade za mir Barack Obama i Donald Trump su razgovarali telefonski

Glasnogovornik Bijele kuće Josh Ernest potvrdio je da je do razgovora došlo, ali nije otkrio – ni koliko je sam razgovor potrajao, ni o čemu se razgovaralo.

Sam Trump je rekao da ranije nije osobno poznavao Obamu i da je bio uvjeren da mu se prilikom prvog susreta i razgovora najvjerojatnije neće svidjeti. Potom je priznao da se prevario, odnosno – da mu se Obama dopao.

U vrijeme izborne kampanje, milijarder je više puta rekao da Obamu smatra najgorim predsjednikom SAD u cijeloj njihovoj povijesti.

U međuvremenu je Maggie Haberman, novinarka New York Times, objavila da je Trump izjavio da Washington više ne smije se baviti “pravljenjem nacija” po drugim zemljama u svijetu, kao što je to radio u Libiji, Iraku, Siriji… itd.

Amerikanci pod ovom formulacijom često imaju u vidu svoje vojne upade u druge zemlje i postavljanje vlada koje su po volji Sjedinjenim Državama.

Novoizabrani predsjednik SAD primjerom takvog pogrešnog “pravljenja nacija” smatra američku invaziju (agresiju) na Irak 2003. godine.

Trump je i za vrijeme predsjedničke izborne kampanje izjavljivao da nema namjeru organizirati smjene politčkih režima po drugim zemljama.

Neki vanjskopolitički stručnjaci smatraju da će novi američki lider – da bi ovo ostvario – morati savladati otpor cijelog establišmenta SAD i da mu pobjeda u tom okršaju nije osigurana.
 
(fakti.org)

Zaklada Otvoreno društvo Georgea Sorosa, milijardera i filantropa po vlastitom priznanju, počesto je, makar u onom malom dijelu zapadnih medija koji su o njoj izvještavali kritično, opisivana kao najmanje transparentna među američkim nevladinim organizacijama

Hakerska organizacija koja stoji iza internet stranice “DC leaks” uspjela je, međutim, razotkriti djelovanje “jedne od najutjecajnijih mreža koje djeluju u svijetu”, objavivši preko 2.500 internih dokumenata Soroseve organizacije.

Zašto se haktivistima iz “DC leaksa” baš Soros našao na meti? Zato što je upravo on, objašnjavaju, “označen kao arhitekt i sponzor skoro svake revolucije i puča u svijetu u posljednjih 25 godina.”

Sjedinjene Države smatraju ga vampirom, a ne svjetionikom slobode i demokracije, zbog njega i njegovih marioneta. Njegovi sljedbenici prolijevaju krv milijuna i milijuna ljudi samo da bi njega učinili još bogatijim.

Soros je oligarh koji sponzorira Demokratsku stranku (u SAD), Hillary Clinton, stotine političara diljem svijeta “…

Što su sve otkrili hakirani dokumenti Fondacije Otvoreno društvo?

Kakva je Soroševa uloga u migrantskoj krizi? U ukrajinskoj krizi? Zašto je upravo on najveći pojedinačni financijer predsjedničke kampanje Hillary Clinton?

Kako ovaj milijarder kupuje utjecaj na američko pravosuđe, ali i u čitavom svijetu?

U čemu se sastoji njegov konačni cilj?

“Prije nekoliko godina, Sorosevo bogatstvo procjenjivalo se oko 24 milijarde dolara – od tada se i uvećalo – a također je istaknuto i da je on postotno poklonio najviše svog novca, ali, za što?

Za rušenje bivših komunističkih režima u Istočnoj Europi, kasnije i za rušenje vlade SR Jugoslavije, on istovremeno financira i brojne političare u SAD, što svjedoči o njegovim nastojanjima da kreira političku scenu od Amerike do Europe … “

Otkriveni dokumenti Soroševe organizacije, kad smo kod kreiranja političke scene, pokazali su da ona aktivno nastoji u čitavom svijetu utjecati na stvaranje političke, ali i medijske atmosfere koja će povoljno utjecati na prihvaćanje migrantskih valova kao, kako se ističe, “nove normale” , a i sam Soros je, u nedavnom tekstu u “Wall Street Journalu”, najavio da će uložiti pola milijarde dolara u stvaranje uvjeta za trajni ostanak bliskoistočnih migranata u Europi.

Komentirajući ovaj demografski inženjering kakav svijet dosad nije vidio, ističe se da je “Soros javno lice interesa jedne iznimno utjecajne skupine ljudi koja se zalaže za preobražaj, ne samo Europe nego i čitavog svijeta”, i podsjeća na tekst ovog milijardera u “New York Timesu” iz rujna prošle godine u kome Europsku uniju poziva da godišnje primi milijun izbjeglica.

Još jedna velika europska kriza, ona u Ukrajini, izvedena je uz ozbiljnu potporu Georgea Sorosa, čija su hakirani dokumenti pokazali da su organizacije koje je podržavao aktivno sudjelovale i u pripremi puča u Kijevu, i u formuliranju antiruske politike novih ukrajinskih vlasti.

“Pripremanje ovih događaja u Ukrajini počelo je još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, čim se Ukrajina otcijepila od Sovjetskog Saveza”.

“Odmah je počela operacija fabriciranja novog ukrajinskog identiteta na antiruskoj osnovi, uz širenje ideje da Ukrajina treba biti dio europske zajednice naroda i da će ukrajinski narod profitirati ako okrene leđa Rusiji.

Ta operacija “preumljavanja” je trajala više od dvadeset godina; unutar toga je provedena i djelomično uspješna obojena revolucija 2004. godine, i ova koja je uspjela deset godina kasnije.

A svemu tome prethodilo je pripremanje terena u kome je sudjelovao ‘subverzivni arhipelag’ Sorosevih organizacija, jedna hidra koju čine desetine i stotine manjih i većih organizacija koje djeluju na raznim frontovima, ali s jednim političkim ciljem”.

“Važno je istaknuti i da Soros u svemu tome nije usamljen, on djeluje sinhronizirano sa širim transnacionalnim političkim i ekonomskim interesima. A Soros je njihov eksponent, u geopolitičkom smislu”.

George Soros je i najveći pojedinačni financijer predsjedničke kampanje Hillary Clinton u SAD, u koju je dosad, kako pokazuju službeni podaci, uložio 30 milijuna dolara.

Zašto baš Hillary Clinton?

“Ona je simbol svega onog najgoreg što trenutno postoji u SAD, predstavnik je vojnog lobija, financijskog lobija, ona je kandidat rata, daljnjeg nastavka neoliberalne ekonomije, daljnjeg rušenja tradicionalnih društvenih vrijednosti …”

Svoj utjecaj na politiku u SAD Soros ne provodi samo kroz financiranje visoke politike, već je krenuo, kako je nedavno otkrio američki portal “Politico”, i “ispod radara”, u financiranje lokalnih kampanja za izbor okružnih tužitelja diljem Amerike, zbog širokih diskrecijskih ovlasti koje oni imaju a zahvaljujući kojima će Soros, ističe ovaj internet magazin, ostvariti veliki utjecaj na kaznenu i uopće pravosudnu politiku u SAD.

“To je vrlo smišljena politika koja se provodi i u SAD i u drugim državama, uključujući i Hrvatsku, Srbiju, Bosnu, i ostale zemlje bivše Jugoslavije, politika pripremanja kadrova koji će, u gramšijevskom smislu marširanja kroz institucije, doći na odgovarajuća mjesta i odatle će vršiti utjecaj za koji su programirani”.

Koliko je opasno za vladavinu prava da jedan čovjek, ma kakve mu pobude bile, ima ovakav utjecaj na pravosuđe?

“To nije opasno, to je fatalno. To negira sam koncept vladavine prava”.

Na sličan način se komentira i dokument, jedan od onih 2.500 hakiranih dokumenata Fondacije Otvoreno društvo, u kome je poimence nabrojano 226 zastupnika Europskog parlamenta (EP), počevši od njegovog predsjednika Martin Shulza, na koje George Soros ima utjecaj i koji su spremni da pomognu u provođenju njegovih ciljeva (usporedbe radi, najveća zastupnička skupina u EP, skupina stranaka umjerene desnice, ima 215 članova).

“Ovaj podatak predstavlja negaciju same demokracije.

Zastupnici bi morali odgovarati građanima, svojim biračima, a ako umjesto njima odgovaraju Georgeu Sorosu, onda više ne možemo govoriti o demokraciji. Ali, sam proces urušavanja temeljnih demokratskih principa odavno u tijeku, i ovo je samo jedan od primjera toga … “.

Koji je zajednički cilj djelovanja Soroševih organizacija diljem svijeta? Ugledni izraelski list “Jerusalem Post” je nedavno, istraživši dokumenta koja je objavio “DC leaks”, Georgea Sorosa nazvao “kreatorom globalnog kaosa” čiji je cilj slabljenje nacionalnih država i tradicionalnih identiteta i vrijednosti diljem svijeta. “Jerusalem Post” je vrlo ozbiljan list, i njegove ocjene zaslužuju vrlo ozbiljnu pozornost.

U ovoj ocjeni su potpuno u pravu. Štoviše, ako u kompetentnim krugovima u Izraelu postoji zabrinutost da bi on mogao ugroziti i unutarnju sigurnost i identitet Izraela, to nam mnogo govori i o destruktivnom profilu i o destruktivnoj djelatnosti Georgea Sorosa”.

“Sve ono što Soros propagira i financira spada u proces globalizacije – navodno zarad stvaranja globalnog mira – koji podrazumijeva globalno upravljanje, a za to je nužno slabljenje nacionalnih država i društava i slabljenje postojećih identiteta, bilo da su oni ukorijenjeni u tradicionalnim religijama ili u osjećanju nacionalne pripadnosti, i fokusiranje na pojedinačne identitete i potrebe koji, zbog nestanka kolektivnih uporišta, neće više imati ni na što se osloniti”.
 
(vestinet.rs)

“Poljaci su posljednjih godina uspješniji od Mađara jer imaju jači nacionalni identite”

Mađarski premijer Viktor Orban izjavio je da je izlazak Velike britanije iz Europske unije povezan is nametanjem britancima europskog identiteta.

Pritom je naglasio da je većina Brtanaca bila za Brexit zato što “nikakav europski narod ne postoji”.

Da bi bio do kraja jasan, dodao je: “Danas je nesuvremeno biti Poljak, Čeh ili Mađar. Nesuvremeno je i biti kršćanin. Umjesto tih “zastarjelih identiteta”, pojavio se novi – europski. Čini se sve da bude nametnut. A Britanci su rekli “ne” jer žele ostati Britanci. To je veliki trenutak, cijela kulturna revolucija”.

Orban je u nastavku pojasnio: “Pokazalo se da nacionalni identitet i religija, kao i ranije, igraju svoju ulogu. Ne postoji europski narod”.

Sve je ovo izgovorio za vrijeme susreta s čelnikom poljske vladajuće partije Jaroslavom Kačinjskim.

Orban je na kraju čak podvukao: “Moje je mišljenje da ste vi, Poljaci, posljednjih godina imali bolje rezultate od Mađara zahvaljujući jačoj nacionalnoj identifikaciji. Vi imate jak nacionalni identitet”.
 
(fakti.org)

Britanski premijer David Cameron upozorio je danas da bi izlazak Britanije iz Europske unije povećao rizik od rata i da bi ta zemlja skupo platila okretanje leđa dvadesetosmočlanom bloku

Cameron je tu poruku uputio u govoru o nacionalnoj sigurnosti, koji je danas održao pred diplomatima i predstavnicima tabora “za” i “protiv” daljnjeg članstva u EU, uoči referenduma o daljnjem članstvu Britanije u Uniji, koji će biti održan 23. lipnja, prenosi AP.

“Izolacionizam nikada nije donio dobro ovoj zemlji”, istaknuo je, dodavši da povijest pokazuje kako Britanija ne može stajati po strani dok Europa ulazi u sukob.”

Upozorivši da bi i sam mir mogao biti ugrožen eventualnim izlaskom Britanije iz EU, Cameron je ukazao da je Unija pomogla u pomirenju zemalja koje su se desetljećima sukobljavale.

“Britanija ima suštinski nacionalni interes održavati zajednički europski cilj izbjegavanja sukoba između europskih zemalja”, rekao je Cameron.

Cameron je naveo i da je Britaniji potrebna EU u borbi protiv Daesu-a (tzv. Islamske države) i da bi se potisnula Rusija “koja je ponovno ratoborna“, prenosi Reuters.

On je podvukao ulogu sigurnosne suradnje u EU nakon pogubnih napada Daesu-a u Bruxellesu i Parizu, upozorivši da bi napuštanje EU otežalo suradnju i znatno usporilo pristup Britanije ključnim informacijama.

Cameron je optužio pristaše izlaska da žele vratiti sat unatrag nadajući se da će odlazak Britanije oslabiti EU, što bi, kako je rekao, povećalo moć Rusije u miješanju u zemljama središnje i istočne Europe, koje su nekada bile iza “željezne zavjese”.

“Sada je vrijeme za brojčano jačanje. Sada je najgori mogući trenutak da Britanija to stavi na kocku. Samo naši protivnici bi od toga imali koristi”, kazao je Cameron.

Prema njegovim riječima, odluka o članstvu u EU je i odluka o mjestu Britanije u svijetu i o tome kako će ta zemlja ostati sigurna i kako može djelovati u Europi i diljem svijeta, “a ne samo da prihvaća svijet kakav drugi diktiraju”.

“Želim pokazati da je, ako volite svoju zemlju, ako želite da ostane snažna u svijetu i da građani ostanu sigurni, naše članstvo EU je jedno od sredstava koje nam pomaže da to i ostvarimo”, poručio je Cameron.

Također je izazvao zagovornike izlaska iz EU, među kojima su i neki od njegovih najbližih saveznika, da pokažu da će Britanija biti sigurnija i u većem blagostanju ukoliko napusti dvadesetosmočlani blok.

Reuters ocjenjuje da je britanski premijer održao “veliki, hrabar, patriotski” govor u prilog ostanka Britanije u EU, s porukom da je članstvo pomoglo u zaštiti zemlje i pojačalo njezinu moć na svjetskoj sceni.

Bivši gradonačelnik Londona Boris Johnson će, kako je najavljeno, izazvati premijera u govoru koji će održati uskoro, a u kojem će iznijeti zašto bi izlazak Britanije iz EU bio od pomoći toj zemlji.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

“SAD sebi više ne može dopustiti konfrontaciju s Rusiju. Amerika za to više nema novaca. Amerikanci su postali sirotinjska nacija”

Vodeći republikanski kandidat za predsjednika SAD – milijarder Donald Trump – optužio je svoje pstranačkee konkurente za Bijelu kuću da su ljubomorni zbog pohvala i komplimenata koje je Vladimir Putin igovorio na njegov račun

Kako piše elektronsko izdanje The Washington Posta, Trump je izgovorio i ovo:

“Oni su đavoljski ljubomorni zato što o njima ništa nije rekao. Putin i ne namjerava o njima govoriti, zato i jesu ovoliko ljubomorni”.

Ovome je odmah dodao: “Nekoliko tih ljudi je reklo: mi se ne bis htjeli s njime družiti. Ne, oni radije žele potrošiti 5 bilijuna dolara na rat. Treba ipak biti malo pametniji”.

Trump je na kraju ovog razmišljanja zaključio:

“SAD sebi više ne može dopustiti konfrontaciju s Rusiju. Amerika za to više nema novaca. Amerikanci su postali sirotinjska nacija”.
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

ZA AMERIKANCE JE GLOBALNA DOMINACIJA VEĆ DESETLJEĆIMA – IMPERATIV DRŽAVNOG TEČAJA

Tijekom posljednjih desetljeća, čelnici SAD više puta su proklamirali globalnu dominaciju kao imperativ svog vanjskopolitičkog kursa.

Cilj održavanja svjetskog liderstva, na koje se u SAD gleda kao na dobrobit za druge zemlje, jasno je utvrđen u državnim dokumentima, posebno u Strategiji nacionalne sigurnosti SAD iz veljače 2015. godine.

U preambuli tog dokumenta ukazano je da “pitanje nije u tome da li Amerika treba biti vodeća, nego u tome – kako da budemo vodeći”.

Težnja za svjetskom hegemonijom umnogome proizlazi iz mentalnog sklopa američkog establišmenta, preciznije, iz predstave svojstvene njegovom većem dijelu o vlastitom mesijanizma i “američkoj izuzeznosti”, kako je o tome pisao krajem XX. stoljeća jedan od omraženih vanjskopolitičkih ideologa SAD Zbigniew Brzezinski.

“Ja svom dušom vjerujem u američku izuzetnost” – izjavio je i predsjednik SAD Barak Obama u svibnju 2014., u govoru o osnovama vanjske politike SAD pred pitomcima Vojne akademije u West-Pointu, dodajući da Sjedinjene Države smatra “jedinom nezamjenjivom nacijom”.

Uvjerenost u jedinstvenost svoje civilizacijske uloge dovela je do toga da je u vanjskopolitičkoj praksi Washingtona uplitanje u unutarnje stvari drugih država de facto priznato kao dozvoljeno, a u mnogim slučajevima i kao nužan uvjet na putu ka globalnom liderstvu.

Ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata, u okviru konfrontacije sa sovjetskim utjecajem, Sjedinjene Države počele su zamašno da se miješaju u izgradnju cijelih država i u društveno-politički život drugih zemalja: Kine, Italije, Grčke, Koreje, a 1953. – i naftonosnog Irana, gdje je po mišljenju poznatog američkog istraživača CIA-e, Tim Weinera, Centralna obavještajna služba u suradnji s Velikom Britanijom uspješno realizirala državni prevrat, prvi u povijesti te američke obavještajne službe.

Mada, ako ćemo precizno, Bijela kuća je na tom poprištu i ranije isprobavala snagu, na primjer, iskrcavanjem nekoliko tisuća vojnika na Sjeveru i Dalekom Istoku Rusije u vrijeme Građanskog rata koji je zahvatio Rusiju nakon revolucije 1917. godine.

Prema ocjenama vašingtonskog povjesničara William Bluma, tijekom godina Hladnog rata, Sjedinjene Države ukupno su izvele više od pedeset krupnih javnih i tajnih intervencija u kojima je njihova uloga više ili manje poznata.

U te intervencije on je ubrojao operacije promjena vlada, suzbijanja narodno-patriotskih pokreta koji su se borili protiv diktatorskih režima-saveznika Bijele kuće, kao i bombardiranje nepodobnih zemalja. Po svoj prilici, popis je nepotpun i stalno se dopunjava u mjeri u kojoj se čine dostupnim vladine arhive SAD.

Nakon raspada socijalističkog bloka i unatoč iluzijama o “kraju povijesti”, koje su se pojavile u zapadnoj politikologiji, kao i sveopćem trijumfu liberalne demokracije, Sjedinjene Države nisu odustale od nasilja kao metode za učvršćivanje svojih interesa na međunarodnoj sceni. U novije vrijeme one su imale odlučujući doprinos u raspadu Jugoslavije, okupirale Afganistan (2001.) i Irak (2003.), razorile državnost Libije (2011.) i realizirale niz drugih manje javnih uplitanja diljem zemaljske kugle.

Uz podršku SAD-a, na postsovjetskom prostoru prošao je val takozvanih “obojenih revolucija”: “revolucija ruža” u Gruziji (2003.), “narančasta revolucija” (2004.) i “Euromajdan” (2014.) u Ukrajini, a također prvi uspješan prevrat u Centralnoj Aziji – takozvana “revolucija tulipana” u Kirgistanu 2005.

Imajući u osnovi ideološke motive, američka vlada u svom djelovanju ipak, slijedi i potpuno pragmatične ciljeve. Oni joj omogućuju da ključne regije svijeta “zasiti” marionetskim režimima i da u njima učvrsti utjecaj Washingtona, da granice vanjskopolitičkih suparnika SAD okruži žarištima napetosti koja usporavaju njihov normalan razvoj, proširiti prostor za djelatnost američkih biznis-imperija, kao i da u svoju korist prekrši strateški nuklearni paritet itd.

Budući da se nalaze odvojeno od Euroazije, američki stratezi u mnogim slučajevima, ili ne računaju, ili svjesno ignoriraju katastrofalne posljedice svojih intervencija u odnosu na udaljene zemlje, koje se iskazuju u rasprostiranju terorističke agresije, u porastu obujma proizvodnje narkotika, u valovima izbjeglica, pogoršanju etničkih konflikata i drugim bolnim procesima.

Takav stav prema međunarodnim odnosima bio je razlog da se u znanstvenoj teoriji politikologije pojavi “upravljanje kaosom”.

Kaos pred našim očima prelazi granice Bliskog Istoka i nadvija se nad uspješnom Europom.

Sam vanjskopolitički sustav SAD izgrađen je za prisilnu ekspanziju sa uvježbanim algoritmima nametanja svoje volje. Na primjer, kao što su više puta isticali stručnjaci koji su upoznati s načinom rada specijalnih službi, CIA se ne treba smatrati klasičnom obavještajnom službom.

Prikupljanje i analiza vanjskih povjerljivih informacija nalaze se na kraju popisa njezinih zadataka, a na prvom mjestu, kako potvrđuje direktor Ruskog instituta za strateške studije, ranije general pukovnik Vanjske obavještajne službe, Leonid Rešetnjikov, nalazi se – “uklanjanje, uključujući i fizičko, političkih aktivista i organiziranje prevrata”.

Zapravo, “organizirani politički rat”, kako se izrazio autor američke “politike obuzdavanja” i veleposlanik u SSSR-u, George Kenan, formuliran je kao prioritet agencija još prilikom njenog osnivanja i fiksiran u tada zatvorenim direktivama Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD.

U skladu s jednom od direktiva koja je prethodila zakonu o CIA-i, a datirana je s 18. lipnja 1948. pod brojem 10/2, SNB nalaže da “otvoreno inozemno djelovanje američke vlade trebaju pratiti tajne operacije koje su planirane i izvedene tako da sudjelovanje u njima američke vlade nije očigledno za neupućene osoba, a u slučaju otkrivanja, da američka vlada može odbiti bilo kakvu odgovornost za njih”.

U “tajne operacije” ubrojeni su propaganda, ekonomski rat, sabotaže, anti-sabotaže, diverzije i evakuacije, podrivačko djelovanje, pomoć ilegalnim pokretima i sl.

Pošto se nađu u orbiti vanjskopolitičkih interesa SAD zemlje svijeta su prisiljene na ovaj ili onaj način na sebi osjećati tu neugodnu specifičnost američke vanjskopolitičke doktrine, koja se često prikriva paravanom retorike o ljudskim pravima i demokraciji.

Neophodno je da se to pamti i u Rusiji da bi se adekvatno procjenjivalo s kim se mora imati posla.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Prema istrazi koju su provele švedske novine Dala-Demokraten, arapskim migrantima su obećane “slobodne švedske plavuše” i luksuzni tretman koji plaćaju poreznici, ako plate švercerima ljudi da ih odvedu do Skandinavije

U izvješću je objašnjeno da mnogi od migranata koji ulaze u Europu čak nisu ni iz Sirije i da se ne mogu smatrati izbjeglicama, pošto ne dolaze iz države koja je u ratu, prenosi infowars.com

Na stranicama koje vode krijumčari se tvrdi da migranti mogu brzo dobiti azil u Švedskoj i da će biti smješteni u luksuznim hotelima dok im vlada ne pronađe besplatan smještaj o trošku poreznika.

“U reklamama na sajtu ima i seksualnih konotacija”, navodi se u Dala-Demokraten. “Između ostalog, imigrantima sa Bliskog Isoka se obećavaju mlade plavuše koje bi mogle biti samo njihove, ako uspiju ilegalno doći do obećane zemlje u sjevernoj Europi”.

“Može se reći da mladi Sirijci idu u Švedsku upravo zbog novca i djevojaka. Objavljuju se slike lijepih plavuša i navodi se kako su Šveđankama potrebni pravi muškarci “, piše Dala-Demokraten.

Izgleda da se danas “pravim muškarcima” smatraju oni migranti koji putuju u Švedsku kako bi živjeli na račun vlade.

Obzirom na činjenicu da je broj silovanja u Švedskoj porastao za 1400 % posto otkad je ta država otvorila vrata imigrantima i da su većina krivaca identificirani kao “stranci”, može se vjerovati da neće svi susreti između migranata i “slobodnih švedskih plavuša” biti sporazumni.

Činjenica da sajtovi izravno vrbuju muškarce ponovo ukazuje na to da mediji lažno predstavljaju migrante kao očajne izbjegličke obitelji.

Prema podacima UN, 72% migranata koji su došli u Europu su muškarci, dok su samo 13% žene, a 15% djeca.

Inače, jedan muslimanski vjerski vođa je izjavio kako muslimani trebaju iskoristiti migrantsku krizu da bi se razmnožavali s Europljanima i “osvojili njihove države”.
 
Video pogledajte ovdje:

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(infowars.com,youtube/uredio:nsp)