Stvarni čelnik tog pokreta turski je sultan, a opasniji su i od džihadista ISIL-a i Al-Kaide, tvrde njemački obavještajci

Dok je svijet usredotočen na borbu protiv vehabijsko-selefijskog pokreta čiju ideologiju njeguju islamističke terorističke organizacije poput Islamske države i Al-Kaide, pokret Muslimansko bratstvo munjevito se širi diljem svijeta.

Sve to zahvaljujući dvojici moćnika, katarskom emiru Tamimu bin Hamadu Al-Thaniju i turskom predsjedniku Tayyipu Erdoganu, te duhovnom vođi Yusefu Al-Qaradawiju koji danas živi u Kataru i koji je “pozdravljao napade bombaša samoubojica na Izraelce, a Hitlera je nazivao Božjim djelom da kazni Židove”, kako govori profesorica Susanne Schröter, direktorica frankfurtskog istraživačkog centra Globalni islam.

Katarski emir Bin Hamad Al-Thani i turski predsjednik Erdogan danas su postali glavni ideolozi tog pokreta koji je poput hobotnice pustio svoje pipke diljem svijeta.

Geneza razvoja pokreta

Za eksperte i analitičare pokret Muslimansko bratstvo nije ništa manje opasan od vehabijskih i selefijskih pokreta s obzirom na to da su se iz tog pokreta rodile mnoge terorističke organizacije.

Naime, njemački Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (BfV) nakon dublje analize došao je zaključka te izdao upozorenje kako najveća opasnost u Njemačkoj i Europi ne prijeti od džihadista iz terorističke organizacije Islamske države i Al-Kaide nego upravo od Muslimanskog bratstva.

- Njihov je cilj uspostava islamske Božje države diljem svijeta, pa tako i u Njemačkoj – upozorava Burkhard Freier, čelnik BfV-a za Sjevernu Rajnu Vestfaliju, napominjući da je Muslimansko bratstvo opasnije od ISIL-a i Al-Kaide jer ga vode puno obrazovaniji ljudi koji imaju znatno veću financijsku potporu iz zemalja Arapskog poluotoka.

Prema izvještaju BfV-a, u Europi je središnje tijelo Muslimanskog bratstva Islamsko društvo u Njemačkoj (IGD) sa sjedištem u Kölnu gdje djeluje središnji ured mreže Muslimanskog bratstva.

- Svojim stremljenjima da uspostave društveni i politički sustav utemeljen na šerijatu suprotstavljaju se slobodarskom demokratskom poretku – komentirali su iz BfV-a za njemački Focus.

Muslimansko bratstvo osnovano je 1929. godine kada je mladi egipatski učitelj Hassan al-Bana sa skupinom radnika osnovao taj pokret. Iako u početku malobrojan, do trenutka ubojstva Hassana al-Bane 1949. godine pokret se jako proširio.

Program Muslimanskog bratstva tada nije bio nasilan, već su najveće napore ulagali u obrazovanje, ali ipak je postojalo i paravojno krilo koje je bilo uključeno u političko nasilje u Egiptu 1949., pa je organizacija zabranjena, a Al-Bana ubijen. U vrijeme kada je osnovano Muslimansko bratstvo islamski svijet bio je u previranju.

Kemal Ataturk ukinuo je otomanski kalifat u Istanbulu, a nakon Prvog svjetskog rata i propasti Osmanskog Carstva muslimanske zemlje bile su podijeljene između zapadnih sila. Glavni cilj Muslimanskog bratstva bila je reafirmacija političkog islama i uspostava novog kalifata temeljenog na šerijatu i Kuranu.

Daljnja radikalizacija nakon Drugog svjetskog rata pripisuje se učenjima Sayida Qutba. Bratstvo se uskoro proširilo diljem arapskog svijeta i, slično kao u Egiptu, ulazi u sukob sa sekularnim režimima koji svoju ideologiju temelje na panarapskom nacionalizmu.

Taj će sukob u Egiptu kulminirati ubojstvom predsjednika Anwara el-Sadata 1979. godine. Povod tom atentatu bilo je potpisivanje mirovnog sporazuma u Camp Davidu između Izraela i Egipta. Uskoro se sličan scenarij ponovio i u Siriji gdje je 1982. godine pokušan atentat na sirijskog predsjednika Hafeza al-Asada koji nije uspio.

U naknadnim sukobima i akcijama sirijskih sigurnosnih snaga ubijene su tisuće ljudi. Najkrvavija epizoda bio je masakr u Hami u kojemu je ubijeno oko 20.000 stanovnika tog sirijskog grada.

Iz Muslimanskog bratstva potekle su brojne terorističke organizacije, među ostalima i palestinski Hamas, a velik je broj pristaša te organizacije nakon čistki u Egiptu i Siriji otišao u Afganistan u rat protiv SSSR-a 1980-ih.

Jedan od najistaknutijih članova Muslimanskog bratstva koji je otišao u Afganistan bio je Ayman al-Zawahiri. Tamo je upoznao Osamu bin Ladena s kojim je osnovao organizaciju koja je postala zametak današnje Al-Kaide.

Muslimansko bratstvo smatra da je Kuran odredio savršen način života i društvenog uređenja, stoga su za svoj slogan uzeli: “Kuran je naš ustav.”

Muslimansko bratstvo izražava svoju interpretaciju islama kroz striktno religijski pristup socijalnim pitanjima kao što je uloga žene u društvu i vjeruje da islam potiče ljude da teže socijalnoj pravdi, iskorjenjivanju siromaštva i korupcije te političkim slobodama koje garantira islamska država.

Bratstvo se uvijek protivilo i nastavlja se žestoko protiviti svim oblicima kolonijalizma i bilo je važan faktor u borbi protiv zapadne vojne i ekonomske dominacije u Egiptu i ostalim muslimanskim državama tijekom dvadesetog stoljeća.

Cilj Muslimanskog bratstva, koji je zacrtao njegov osnivač Hassan al-Bana, jest doktrina povratka islamske očigledne sudbine: carstvo, osnovano u sedmom stoljeću, koje se prostiralo od Španjolske pa sve do Indonezije. Formalni lider egipatskog Muslimanskog bratstva, 75-godišnji Mohammed Badie, i još nekoliko dužnosnika te zabranjene grupe osuđeni su na doživotni zatvor u Egiptu zbog nasilja i poticanje na mržnju i terorizam.

Iako i vehabijski pokret i Muslimansko bratstvo smatraju da je Kuran njihov ustav, između njih postoji veliki antagonizam i neprijateljstvo. Vehabizam je pokret koji je dobio ime po svom začetniku Muhammedu ibn Abdulu Vehabu, a u biti se temelji na redukcionističkim i izvornim idejama o islamu. Taj pokret nastoji zadržati muslimane na izvornoj interpretaciji islama bez daljnjih znanstvenih, teorijskih i ostalih posredovanja u interpretaciji.

S druge strane, Muslimansko bratstvo ostvarilo je prodor i veliki utjecaj na političko mišljenje i islamske pokrete u arapskim zemljama i Turskoj, ali i u Europi i na području Balkana. Nisu samo Tayyip Erdogan i njegova politička stranka simpatizeri Muslimanskog bratstva već su ostali ogranci te organizacije u zemljama Bliskog istoka, Africi, pa čak i u Europi u ekspanziji tako da znatan broj muslimana Balkana, Srednje Azije i Kavkaza vjerojatno misli da je Muslimansko bratstvo nositelj pravoga islama te da se trebaju vratiti njegovoj ideologiji.

Muslimansko bratstvo djeluje u arapskim zemljama i Turskoj. Pritom se unutar sebe žestoko razilazi u temeljnim pitanjima i u tom smislu razlikuju se dva ogranka: umjereni i ekstremni. Mali dio ovog pokreta krenuo je putem ekstremizma – u Egiptu, Siriji, Libiji postoje ekstremne skupine. S druge strane djeluje i umjereno krilo, posebno u Kataru, Turskoj, Kuvajtu i Jordanu.

Ideju Hassana al-Bane, utemeljitelja Muslimanskog bratstva, danas nastavljaju provoditi katarski emir Tamim bin Hamad Al-Thani i turski predsjednik Tayyip Erdogan. Erdogan, koji sebe danas smatra vođom i zaštitnikom muslimanskih sunita u svijetu, s većim žarom od prijašnjih turskih vladara širio je utjecaj na području bivšeg Osmanskog Carstva: u Makedoniji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu i šire.

Širi se utjecaj Turske

Financijskom i svakom drugom vrstom pomoći Turska pokušava utjecati na politike europskih država te promicati radikalnu islamizaciju Europske unije. Ankara planski iskorištava svoje državljane i one koji pozdravljaju turske inicijative za domaće političke svrhe.

U zemljama EU djeluju 24 organizacije koje su povezane s vlastima Turske. Uz njih, tu su i one u zemljama bivše Jugoslavije tako da tom broju treba dodati džamiju u Ljubljani te po jednu organizaciju u Sarajevu, Novom Pazaru i Skoplju.

Da se pokret Muslimanskog bratstva već znatno proširio na zemlje Balkana, dokazuje i činjenica da Erdogan, za vrijeme posjeta islamskim zajednicama u zemljama bivše Jugoslavije, pozdravlja tako da mu je palac sastavljen s dlanom, a četiri su prsta u zraku, što je simbol Muslimanskog bratstva. Pozdrav se zove “rabia”.

Zadnji put kada je bio u Sarajevu te se susreo s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem, Erdogan je mahao pozdravom ove organizacije.

Zanimljivo je da Erdogan istim znakom nije pozdravio za posjeta Srbiji, gdje je okupljenoj masi u Novom Pazaru, u društvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, mahao sa svih pet prstiju.

I dok čitav svijet ISIL i Al-Kaidu smatra terorističkim organizacijama, pokret Muslimansko bratstvo još je uvijek, za sada, legalan, no terorističkom organizacijom proglašen je u Egiptu, UAE i Saudijskoj Arabiji, a i američki predsjednik Donald Trump u proceduru je uputio zahtjev o proglašenju pokreta terorističkom organizacijom.

(vecernji.hr)

Prije nego uđemo u same premise egzekucije šeika al-Nimra, nužno je da pogledamo koji sve čimbenici dominiraju arapskim društvom u cjelini – jer bi upravo one mogle postati eskalator sukoba

‘Podjeli pa vladaj’ prerastao u nekontrolirani kaos

Ključne muslimanske podjele igraju presudnu ulogu u praktički svim povijesnim i trenutnim zbivanjima. Suniti su najrasprostranjeniji ogranak Islama koji broji oko 85% muslimanskih vjernika, iliti 1.5 milijardi ljudi.

Prepoznati su po šerijatskom pravu, te se granaju na četiri različite škole – Hanefijsku (Pakistan, Afganistan, južna Rusija, Turska, Balkan, Velika Britanija, Njemačka), Malikijsku (Afrika, Francuska), Ša’fijsku (Indonezija, Donji Egipat, Malezija, Somalija, Sirija, Palestina, Jemen, Kurdistan) i Hambelijsku (Bliski Istok). Problemi kao i u svakoj religiji nastaju u srazu frakcija.

Drugi ogranak poznat je kao Šijitizam čiji vođe smatraju da se liderska pozicija mora nasljeđivati putem muških potomaka Muhamedove loze (kćer Fatima i njezin suprug Alija). Iz tog razloga imamove izjave i djela idu ispred Kur’ana i Suneta s obzirom na ‘vjersko nadahnuće’.

Dijele se sukladno legitimitetu Kalifima na Zejdije, Ismailite i Ithna’ Ashariyye. Većinski su zastupljeni u Iranu, Iraku, Bahreinu i Azerbajdžanu.

Iako su površinski problemi uglavnom religijski, stvarni sukobi nastaju kada manjina upravlja većinom – nebitno u kojem slučaju. Naročito ako je u pitanju sunitski ISIL.

Vehabije i Salafiti – dva lica istog novčića

Da se ne upuštamo u daljnje podjele, bitno je još navesti vehabijski i salafitski pokret. Vehabizam je službena škola islama u Saudijskoj Arabiji i Kataru (za koje mnogi sumnjaju kako stoje iza ISIL-a) i bazira se na potpunoj poslušnosti totalitarističkoj religijskoj vladavini jednog vođe – zapadnjačke tekovine poput parlamenta, slobode govora i tiska, višestranačja ili sindikata proglašene su ‘blasfemičnima’.

Kod takvog ponašanja koje desetljećima vrlo zdušno podržava i SAD Jihad proizlazi kao jedini logični način širenja ‘duhovnosti’ kojeg različiti interpretatori najčešće žele pogurati oružjem.

Salafiti su pak reformatorski pokret čije reforme uključuju povratak osnovama, no i tehnološku tekovinu Zapada. To je ključna razlika – a najpoznatiji propagatori ovakve filozofije su ISIL i Muslimansko bratstvo. S druge strane, oba pokreta odbacuju tradicionalna učenja i teže interpretacijama.

Ove izuzetno kompleksne podjele i konstantna previranja u filozofijama pogodno su tlo za sve oblike radikalizma, bilo prema Zapadu ili pak prema političkim previranjima na samom Bliskom Istoku. I najčešće ih odigrava upravo zemlja izvoznica – Saudijska Arabija, i to pod patronatom već navedenog Zapada. Sve vrlo indikativno odgovara i Izraelu.

Nimr al-Nimr kao humanist gandijevskog tipa, a ne radikal

Nakon ovog podugačkog uvoda prelazimo na stvar. Najpoznatiji šijitski disident Nimr al-Nimr pogubljen je unatoč zdravorazumskoj logici potpune eskalacije kaosa, čime bok uz bok slijede ‘suludu’ Tursku. No, pravo pitanje je je li posrijedi ‘ludost’ ili frapantni primjer društvenog inženjeringa koji dolazi iz ‘think-tank’ ureda Zapada?

Šijiti koji se uvijek osjećaju potisnuti pod sunitskom čizmom ovaj puta ‘gore’ pod sličnom ideologijom ISIL-a i Saudijaca – ruku na srce, zar ipak nije bilo za očekivati da će Arabijci prije ili kasnije pogubiti nekoga iz oporbe?

Obitelj Saud nikako nije mogla ‘provariti’ njegovo pozivanje na separatizam Istočne Provincije – ne zbog šijitske autonomije nego zbog superiornih izvora nafte.

Nenasilni prosvjedi i poziv na svešijitski bunt okrenuli su ga protiv države još 2012. godine dok dvije godine kasnije biva osuđen na smrt zbog klasičnih eskapada poput ‘nepoštivanja vladara’ i sl.

Amerikanci su pod pritiskom establišmenta jednostavno morali kritički reagirati, no pogubljenje je naravno stiglo uz ‘blagoslov šutnjom’ – ipak je riječ o ‘nacističkoj’ diktaturi koja ni najmanje ne preza od smaknuća oponenata vlasti.

Amera i ‘širenja demokracije’ oružanim intervencijama u ovom konkretnom slučaju definitivno neće biti – a ono što ponajviše boli je to da Nimr nije bio neki radikalni lik nego umjereni retorik s idejama koje su bliske svakom normalnom čovjeku. Kritizirao je SAD zbog pomoći islamskim ekstremistima, bio je za direktnu demokraciju i borio se protiv ‘ubijanja u ime Allaha’.

SAD šuti umjesto da ‘oružjem širi demokraciju’

Klasične ideološke i režimske etikete slijedile su Nimra – da je ‘iranski agent’ (iako je oštro kritizirao iransku interesnu politiku), ‘zapadnjačka marioneta’ (konstantno prozivanje SAD-a i NATO-a uz ISIL) i sl. Kada je i smrt saudijskog krvničkog MUP-ovca Al Sauda prokomentirao s veseljem izgubio je posljednju sponu koja ga je držala na životu.

No, s obzirom na radikalno okruženje, možda je upravo ovo žrtvovanje i mučeništvo ono što je bilo nužno u potpunoj revoluciji. Arabija već tjednima ‘kljuca’ kao ‘djevojka s manjkom pozornosti’ – prvo su bespotrebno ukinuli primirje u Jemenu, zatim su organizirali komičnu ‘vojnu alijansu protiv ISIL-a’ (u kojoj čak ni države članice pojma nisu imale o članstvu), a onda je uslijedilo ovo zastrašujuće smaknuće koje je ujedinilo čak i nešijite u osudi.

Zato tako prozirno izgledaju vijesti o izboru dvadesetak žena na lokalnim izborima, ‘demokratizacija društva’ i isforsirano glumljenje Katara prema približavanju zapadnjačkim turistima. Prozirne su i prozivke SAD-a koji nakon toliko desetljeća prešutne podrške odjednom otkriva ‘toplu vodu’ i buni se protiv diktature.

‘Poručujemo kako će zločin smaknuća šeika al-Nimra srušiti saudijski režim baš kao što je i pogubljenje mučenika Mohammeda Baqira dovelo do rušenja režima Saddam Husseina’ poručio je bivši irački premijer Nuri al-Maliki. Saudijska ambasada u Iranu gori u plamenu, sve frakcije ujedinile su se u kritika obitelji Saud i jedino je pitanje koliko će SAD još šutjeti – naftna polja moraju biti zaštićena. Možda će ISIL ‘nevjerojatnom slučajnošću’ pomoći osiguravanju kalifatskog teritorijalnog suvereniteta…
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)

U odgovoru na društveni kaos i terorističke napade u Francuskoj Blattmann je pozvao švicarske građane da se naoružaju još više. Češki predsjednik kaže da Muslimansko bratstvo stoji iza invazije Europe

Sukladno masovnim silovanjima od strane arapskih i afričkih doseljenika na Silvestrovo, švicarski general vojske se zabrionuo za ilegalne imigrante, socijalnu dislokacijue i pucaje gospodarstva, koji će u konačnici potaknuti građanski rat u Europi, prenosi Infowars.

“Prijetnja terora raste, hibridni ratovi se već vode širom svijeta; gospodarstvo izgledi tmurno i rezultira je tokovima migracije raseljenih osoba i izbjeglica nepredviđenih dimenzija”, izjavio je pukovnik-general André Blattmann za Deutsche Wirtschafts Nachrichten prošlog tjedna.

Blattmann je kazao da je javni diskurs “opasno agresivan” i “socijalni nemiri dr ne mogu isključiti.” General je također rekao da će švicarski prosperitet biti “doveden u pitanje” što gospodarstvo Europske unije bude i dalje propadalo.

Analitičari vjeruju da će migracije sa Bliskog Istoka i Afrike uništiti granice Schengenskog sporazuma i dovesti do raspada Europske unije.

Velik broj ljudi u Švicarskoj podržavaju Švicarsku narodnu stranku i njezin odgovor na vladine bilateralnie sporazume s EU, uključujući i njezino obećanju da preuzmu dio sirijskih imigranata kao dio šireg sustava dogovorenih kvota od strane nekih zemalja članica.

Švicarska nije broj u Europskoj uniji i ne sudjeluje u Schengenskom sporazumu.

Poziva Švicarace da se naoružaju

U odgovoru na društveni kaos i terorističke napade u Francuskoj Blattmann je pozvao švicarske građane da se naoružaju još više.

Za razliku od Francuske i puno više od ostatka Europe, Švicarska je omogućila građanima da posjeduju oružje.

Postoje između 2,3 ​​milijuna i 4,5 milijuna vojnih i privatnih komada oružja u opticaju u zemlji od 8 milijuna ljudi.

Prema nekim neslužbenim analizama, 8 milijuna Švicaraca već sada ima preko 20 milijuna komada oružja.

Švicarska ima “oružje” ukorijenjeno u kulturu domoljublja i nacionalnog identiteta. Zbog društvene i građanske odgovornosti kriminal vezan uz oružje je na niskim razinama.

Invazija Muslimanskog bratstva u Europu

Nedavno je predsjednik Češke, Miloš Zeman, rekao da je migracija kriza rezultat plana od strane Muslimanskog bratstva da “steknu kontrolu nad Europom.”

On je rekao da ta organizacija nema sposobnost da se pokrene vojnu invaziju na Europu, pa se okrenula na invaziju migrantima.

“Oni ne mogu objaviti rat Europi, jer nemaju dovoljno snage za to, ali oni mogu pripremiti migranatski val i postupno steći kontrolu nad Europom kao što se to događa u nekim zapadnoeuropskim gradovima, u kojima policima polako gubi kontrolu”, rekao je češki radio.

Zeman rekao da su marokanski ministar vanjskih poslova i prijestolonasljednik iz Ujedinjenih Arapskih Emirata izvori ovih informacija.

“Na temelju tih dvaju izvora informacija, muslimani i vodeći arapski političari u oba slučaja, vjeruju da je invaziju organiziralo Muslimansko bratstvo, naravno, financirano od strane brojnih država”, dodao je.

U prosincu je Zeman dao sličnu izjavu. “Ja sam duboko uvjeren da smo suočeni s organiziranom invazijom, a ne spontanim pokretom izbjeglica.”

“Velika većina ilegalnih migranata su mladi ljudi dobrog zdravlja, i samci. Pitam se zašto ti ljudi ne uzmu oružje da ide u borbu za slobodu svoje zemlje protiv islamske države.”

Nacionalističke stranke u Europi doživjele su neviđeni procvat popularnosti u odgovoru na masovnu migraciju i povezanomim valaovima zločina.
 
(preveo:mag.A.B./uredio:NSP)

Obama radi sa ISIS-om i Muslimanskim bratstvom na iskorjenjivanju kršćanstva na Bliskom Istoku

U ovom izvještaju Alex Jones predstavlja istinu o imigrantima koji dolaze sa Bliskog Istoka:

“Vlada je kroz svoje medije čak i priznala da gube kontrolu nad ljudima koji dolaze sa Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike.

U mnogim slučajevima čak ne rade ni skeniranje takozvanih “izbjeglica” od kojih je vaćina razotkrivena u Europi i Americi da su džihadistički borci koji putuju iz Saudijske Arabije, Pakistana i ostalih područja u Siriju da bi proveli džihad.

Sada su ih Rusi upravo porazili u Siriji, i ti ljudi poplvljuju Tursku.

Globalisti koji vode našu vladu podržavaju i vode terorističke grupe koje nas napadaju i dopuštaju grupama poput ISIS-a da se konstitucionalizira i obnavlja, da bi nam oduzeli slobodu zajedno sa globalistima na čelu.

Po čitavom svijetu postoji savez mainstream medija socijalističkih vlada i radikalnog islama koji potiskuju slobodu govora, i da bi sakrili činjenicu da se kršćani progone na Bliskom Istoku.”

Ostatak možete pogledati u VIDEU:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(infowars.com,youtube/uredio:nsp)

Dr. Mark Christian, stručnjak za Muslimansko bratstvo, kaže da je trenutna migrantska kriza u Europi “vrlo organiziran događaj” koji je isplanirao Zapad kako bi svrgnuo predsjednika Bashar al-Asada u Siriji

“Sve se nakuplja kako bi stvari na Bliskom istoku mogle ubrzati. Svrha migranata je da Zapad osjeti bol”, rekao je on, prenosi yournewswire.com

Dr. Christian kaže da je glavni cilj migrantske krize da se SAD i Europa primoraju na uključenje u građanski rat u Siriji, da svrgnu predsjednika Bashar al-Asada i da ga zamijene vladom sunitskih muslimana.

“Nastavlja se takozvano Arapsko proljeće”, rekao je on. “Svi moraju osjetiti bol preko regrutacije za ISIS, obezglavljivanja, pa sve do slanja džihadista s izbjeglicama. Zapad mora dospjeti pod još veći pritisak”.

Christian je rekao da je pod američkim vodstvom, počevši od invazije Iraka od strane predsjednika George W. Busha, svaki sekularni muslimanski diktator na Bliskom istoku mora biti zamijenjen religioznim muslimanskim režimom.

U Iraku je svrgnut Sadam, a postavljene su šiitske mule. U Egiptu je Hosni Mubarak zamijenjen Muslimanskim bratstvom, što je zatim dovelo do vojnog prevrata. U Libiji je Moamer Gadafi ubijen i zamijenjen radikalnim Sunitima, a kaos nije zaobišao ni Jemen.

Jedini kamen spoticanja je Sirija, koja ima podršku Rusije i Irana i u koju sada pristiže ruska vojska s teškim naoružanjem.

Prije dvije godine, kada su američki predsjednik Obama i vlada Velike Britanije na čelu s David Cameronom pokušali intervenirati u građanskom ratu u Siriji, Kongres i Britanski parlament su bili neodlučni.

“Zato su dali zeleno svjetlo za poplavu izbjeglicama, kako bi Europa i Amerika osjetili bol. To se nije dogodilo spontano. U Europu ne dolaze žene i kršćani, već muslimani stari između 18 i 40 godina. Što kriza bude gora, to će Europa i Amerika sve više moliti svoju vlast da rješavaju stvari u Siriji i okončati sve to”, rekao je Christian.

U međuvremenu, predsjednik Obama je rekao da će primiti još 10.000 izbjeglica, a iscurila je i informacija da se planira primanje 85.000 migranata u fiskalnoj 2016. godini koja počinje od 1. listopada. Dakle, do 2017. godine, SAD bi mogao primiti i do 100.000 izbjeglica.
 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)