Nova Volkswagenova reklama je zabranjena u Velikoj Britaniji jer prikazuje muškarce koji rade tradicionalno muške stvari i ženu koja brine za dijete

Prema vlastima, reklama je “predstavila rodne stereotipe na način koji bi mogao nanijeti štetu društvu.”

Ovo je prvo reklamiranje koje je zabranila televizija u Velikoj Britaniji od strane orwellovske „vlasti za standarde oglašavanja“ za prikazivanje „rodnih stereotipnih aktivnosti“.

Prenošenje zdrave normalnosti u TV oglasima sada je izričito zabranjeno.

Reklama za Volkswagenovo električno vozilo eGolf prikazivala je niz scena koje uključuju muškarca i ženu u šatoru u prirodi na litici, dva muškarca astronauta, muškog sportaša i ženu koja je sjedila na klupi pored dječjih kolica.

Tekst poruke u reklami je glasio tada: „Kad se naučimo prilagođavati, možemo postići bilo što.“

Vlasti su rekle kako je oglas pokazao muškarce koji se bave avanturističkim aktivnostima, za razliku od žena koja je s kolicima prikazana u stereotipnoj ulozi njegovateljice.

Volkswagen je rekao da njegov oglas nije seksistički i da je briga za novorođenče životno iskustvo prilagodbe, bez obzira na spol roditelja kojeg se prikazuje.

Vladino tijelo je međutim “zaključilo da oglas prikazuje rodne stereotipe na način koji bi mogao nanijeti štetu društvu”.

Pogledajte reklamu:

Novi-Svjetski-Poredak.com

Da li je ovaj članak čista suprotnost članku New York Timesa koji izašao samo nekoliko dana nakon što je Timesov članak izazvao masovno previranje izvještavajući upravo suprotno

Čaša vina poslije posla je ključ sreće, kaže Guardianov “stručnjak za sreću”.

“Žene su sretnije bez djece ili supružnika, kaže stručnjak za sreću”:

Možda smo već na to sumanjali, ali sada znanost to podupire: neudate i žene bez djece su najsretnija podgrupa u populaciji.

Vjerojatnije je i da će te žene živjeti dulje od svojih vršnjaka koji su u braku i koji imaju djecu, tvrdi vodeći stručnjak za sreću.

Da, to smo svi sumnjali!

Paul Dolan, profesor bihevioralnih znanosti na sveučilištu London School of Economics, izjavio je kako najnoviji dokazi pokazuju da tradicionalni markeri za mjerenje uspjeha nisu bili u korelaciji sa srećom – posebice govoreći o braku i odgoju djece.

“Oženjeni ljudi su sretniji od drugih podskupina stanovništva, ali samo kad je njihov suprug u sobi kad ih se pita koliko su sretni. Kad supružnik nije prisutan: jebeno je jadno”, rekao je.

To znači da su sretni kada su sa svojim suprugom, ali još uvijek ima nešto na što se mogu žaliti.

“Imamo neke dobre longitudinalne podatke koji prate te iste ljude tijekom vremena, no učinit ću veliku štetu toj znanosti i ako kažem: Ako ste muškarac, vjerojatno biste se trebali vjenčati; ako ste žena, ne trudite se.”

Muškarci imaju koristi od braka jer se “smire” – rekao je. “Imaš manje rizika, zarađuješ više na poslu i živiš malo duže. Žena, s druge strane, mora to trpjeti i umire prije nego se udala. Najzdravija i najsretnija populacijska podgrupa su žene koje se nikada nisu udavale ili imale djecu” – rekao je.

Siguran sam da je to čista slučajnost da je ovaj članak izašao samo nekoliko dana nakon što je New York Times izazvao masovnu pobunu na društvenim mrežama izvještavajući upravo suprotno, naime da podaci pokazuju da su konzervativne religiozne žene “najsretnije od svih žena”.

Sve što trebate znati o Guardianovom “stručnjaku” i njeegovom istraživanju je da je ono totalno sranj*. Dovoljno je da pogledate nevjerojatni porast uporabe antidepresiva među starijom bjelačkom populacijom žena i rastući broj smrtnih slučajeva smrt od očaja zbog droge – alkohola – samoubojstva.

Stope supanja u brak su stalno opadale tijekom prošlog stoljeća, a isto vrijedi i za stope razvoda (koje su nedavno dosegle vrhunac).

“Trideset i jedan posto žena s fakultetskom diplomom izjavilo je da pije više dana u tjednu, u usporedbi sa 21 posto žena sa koledžom i 14 posto žena sa srednjom školom ili manjim obrazovanjem koje piju tijekm dana”, izvijestio je Washington Post.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dva talijanska muškarca oslobođena su optužbi za silovanje žene, jer je žrtva previše izgledala kao muškarac i bila “neprivlačna” da bi bila meta silovanja

Prema riječima sudaca, priča navodne žrtve nije bila vjerodostojna jer nije bila dovoljno privlačna da bi bila seksualno zlostavljana.

Odluka je izazvala bijes u gradu Anconi, gdje je u ponedjeljak oko 200 ljudi prosvjedovalo pred žalbenim sudom, piše britanski Guardian.

Razlozi presude slučaja koji je započeo 2017. godine izašlo je na vidjelo u petak, kada je talijanski najviši žalbeni sud otpisao presudu nižeg suda i naložio novo suđenje.

Muškarci su osuđeni za silovanje žene peruanskog podrijetla, kojoj je u vrijeme napada 2015. godine bilo 22 godine, presudio je prvostupanjski sud u 2016. godini. Njeno ime nije objavljeno po talijanskom zakonu.

Zatim ih je oslobodio žalbeni sud u Anconi, dok je obrazloženje sudaca bilo u odlomku u kojem je pisalo da priča žene nije dovoljno vjerodostojna jer je ona nalikovala muškarcu i stoga je bila neprivlačna.

Suci, koji su svi bile žene, izvukli su svoje zaključke iz fotografije žene i zato što su optuženi rekli da ih nije privlačila, a jedan je zabilježio telefonski broj žrtve u svom mobilnom telefonu pod imenom „Viking“.

“Pročitala sam ovu rečenicu iz 2017. godine i zato smo je uputili vrhovnom sudu” – izjavila je za Guardian Cinzia Molinaro, odvjetnica silovane žene.

“Bilo je odvratno čitati. Suci su iznijeli različite razloge zbog kojih su ih oslobodili, ali jedan je bio u tome što su optuženi rekli da joj se čak ni ne sviđa, jer je bila ružna. Također su napisali da fotografija žene odražava sve to.”

Slučaj će biti podnesen pred sudom u Perugiji. Molinaro tvrdi da su optuženici stavili u ženino piće drogu nakon što je grupa otišla u bar nakon večernjeg predavanja. Liječnici su rekli da su njezine ozljede bile u skladu sa silovanjem i da je u krvi bila visoka razina benzodiazepina.

Molinaro je kazala kako se žena vratila u Peru nakon što ju je zajednica iz Ancone prognala jer je prijavila muškarce.

Luisa Rizzitelli, glasnogovornica “Mreže pobunjenika”, ženske skupine koja je organizirala prosvjed u Anconi, tvrdila je da su suci “iz srednjeg vijeka”.

“Najgora stvar je kulturna poruka koja je došla od tri suca koji su oslobodili tu dvojicu muškaraca jer su zaključili da je malo vjerojatno da bi htjeli silovati nekoga tko je izgledao kao muško”, rekla je Rizzitelli.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Jareth Nebula, koji je rođen kao žena, ali je prešao u muškarca u dobi od 29 godina, sada se identificira kao bespolni vanzemaljac

33-godišnjak iz Washingtona vjeruje da ne pripada niti jednom spolu i želi biti definiranog spola ‘to’ ili ‘stvar’ umjesto ‘on’ ili ‘ona’.

‘Drugim riječima’ Jareth, koji se nazvao po goblinskom kralju kojeg glumi David Bowie u filmu Labrynthu, kaže da se ne uklapa ni u jedan ljudski rod jer je on/ona/ono zapravo vanzemaljac.

Nebula, koji radi kao recepcionist u brijačnici i model, mislio je da se konačno pronašao kad je postao muškarac u dobi od 29 godina, prenosi The Mirror.

Međutim, taj je osjećaj bio kratkotrajan, a Nebula je ubrzo shvatio da njegov smisao nije ni muško ili žensko, pa čak ni ljudsko biće.

“Ne mislim niti se osjećam kao čovjek. Drugima to ne mogu objasniti – jednostavno dolazim s druge strane” – kaže Nebula.

“Nisam se osjećao ugodno ni kada sam imao spol niti kao nešto između. Znam da sam zaglavljen u ljudskoj formi i tako me drugi doživljavaju – ali za mene, ja sam vanzemaljac bez roda.”

Nebula, kojoj se ne bi trebalo opisivati​kao ‘on’ ili ‘ona’, već preferira ‘to’, prvi je put počeo shvaćati da je neobičan kada mu je dijagnosticiran rijetki gentski poremećaj vezivnog tkiva pod imenom Ehlers-Danlos sindrom (EDS).

Čitav je život živio s rijetkim poremećajem, no on mu je tek dijagnosticiran u 26. godini kada je bio identificiran kao žena. EDS rezultira rastezljivom kožom i povećanim rasponom pokretljivosti zglobova. Može uzrokovati kroničnu bol.

“Ovaj poremećaj znači da mogu namjerno izbaciti zglobove, što je bio zabavni trik kad sam bio klinac” – rekao je Nebula.

“Sada shvaćam zašto to mogu učiniti. Moja bol u zglobovima se pogoršala kad sam ostarila i bilo mi je teže kretati se iz dana u dan.”

Nebula je počeo uzimati injekcije testosterona i uklonio je grudi i bradavice kao dio svoje tranzicije u muškarca. Međutim, ubrzo je shvatio da mu njegov novi spol nije baš “sjeo”.

“Mislio sam da će moja transeksualna promjena riješiti sve moje probleme i unutarnje bitke sa otkrivenjem tko sam, ali nisam bio tako sretan kao što sam očekivao. Osjećao sam kao da se pokušavam uklopiti u tuđu kutiju. Nisam želio biti ograničen – tada sam otkrio što je agender (bespolac)” – objašnjava.

“Uvijek sam bio opsjednut vanzemaljcima, i što to znači biti izvanzemaljac, pa mi je ideja da budem bespolni vanzemaljac bila savršena kao identitet.”

Dok Nebula kaže da se konačno osjeća sretnim sada kada je priznao svoj spol kao bespolac, kaže da se njegova obitelj tek treba pomiriti s njim i da ga još vidi kao čovjeka. Također se našao metom ismijavanja na internetu od ljudi koji ne razumiju njegov identitet.

“Ljudi se prema meni ponašaju kao da sam nakaza jer sam vanzemaljac, ali to je sasvim ispravna stvar da se netko tako identificira” – kaže se.

Žao mi je ljudi koji me napadaju na internetu. Mislim da im nedostaje empatije i samo žele vrijeđati, tako da se dobro nosim s time što sam se otarasio takvih ljudi … Sretan sam s onim što jesam i nastavit ću biti svakodnevni bespolni vanzemaljac.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ovih dana ne trebata zapravo izmisliti ništa novo ili napraviti neku revolucionarno novo otkriće da primite Nobelovu nagradu

Prema novim izvješćima, sve što morate učiniti jest biti žena.

Odbor Nobelove nagrade nedavno je objavio najavu da će, od sada, radije prihvatiti program raznolikosti po svaku cijenu, a ne nastavljati davati Nobelove nagrade temeljene na zaslugama.

Njegovi članovi nedavno su priopćili nominatorima da “razmotre raznolikost spolova, geografiju i teme za davanje nagrade u 2019. godini.”

Budući da je samo 18 žena od 605 svih ljudi primilo Nobelovu nagradu od osnutka ove institucije, Odbor želi reinventirati cjelokupnu svrhu i značenje Nobelove nagrade da bude “inkluzivniji” prema ženskom spoli – čak i ako pojedinci koji dobivaju nagrade nisu tako sposobni u stvaranju otkrića koja prvenstveno zaslužuju Nobelovu nagradu.

“Ako žena dobije Nobelovu nagradu za fiziku sljedećeg tjedna, ona će to biti prva u zadnjih 50 godina” – izjavila je Elizabeth Gibney u članku objavljenom u časopisu Nature. “U istom je razdoblju samo jedna žena osvojila nagradu za kemiju”.

Činjenica je da žene nisu toliko zainteresirane kao muškarci u istraživanju znanosti i tehnologije. Dakle, naravno, neće ih biti dovoljno za kvalificiranje za Nobelovu nagradu.

No, komisija Nobelove nagrade očigledno ne brine za činjenicu stručnosti koliko i o percepciji “ravnopravnosti”, pa se stoga provodi novootkriveni agresivni napor da što više žena dobije Nobelove nagrade.

Odbor tvrdi da nije riječ o snižavanju standarda samo povećanjem broja ženskih kandidata, nego kako bi se osiguralo da se žene toliko ne zanemaruju.

No, opet, nema dostatan broj žena koje se bave poljima za koje je Nobelova nagrada i bila osmišljena, stoga neće biti “zastupljene” gotovo onoliko koliko bi željela politika političke korektnosti.

No, to ne sprečava ove kulturne “arhitekte” da pokušaju i inzistiraju na tome da kandidati za Nobelovu nagradu trebaju imati “naklonost prema nježnijem spolu” i da prestanu odabirati muškarce za nagradu, a umjesto toga odabrati žene.

Alfred Nobel se okreće u grobu

Svu logičku i mentalnu gimnastiku koju oni koji promiču kroz ovu seksističku propoziciju moraju izvršiti kako bi pokušali opravdati potpuno ugnjetavanje Nobelove nagrade za svrhe političke ispravnosti, što bi vjerojatno dovelo da se Alfred Nobel okreće u grobu.

Citati o onome što je izvorno namijenio Nobelovoj nagradi jasno i nedvosmisleno otkrivaju da uopće nije bio zainteresiran za prihvaćanje politike identiteta.

Samo je htio da se najbolje od njih prizna za njihova postignuća – a najbolji od najboljih, kao što možemo vidjeti iz brojeva, prvenstveno su muškarci.

Izjava Alfreda Nobela o tom pitanju glasi:

“Interes je podijeljen na pet jednakih dijelova i raspodijeljen na sljedeći način: jedan dio osobi koja je napravila najvažnije otkriće ili izum u polju fizike; jedan dio osobi koja je napravila najvažnije kemijsko otkrića ili poboljšanja; jedan dio osobi koja je napravila najvažnije otkriće u domeni fiziologije ili medicine; jedan dio osobi koja je na području književnosti proizvela najistaknutiji rad u idealističkome smjeru; i jedan dio osobi koja je učinila najviše ili najbolje kako bi unaprijedila zajedništvo među narodima, ukidanjem ili smanjenjem aktivne vojske i uspostavljanje i promicanje mirovnih kongresa.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Švedsko sveučilište istražuje profesora zbog “anti-feminizma” i “transfobije” nakon što je rekao da postoje biološke razlike između muškaraca i žena

On je nakon ovog “sramotnog” čina bio zatražen da povuče svoje komentare.

Profesora Germund Hesslowa koji radi na neurofiziologiji Sveučilišta u Lundu, optužio je student zbog “transfobnih” i “antifeminističkih” izjava na predavanju – no profesor je odbio odustati od izrečenog.

Tijekom svog kolegija o “baštini i okolišu” u vodećoj akademskoj instituciji, Hesslow je navodio empirijska istraživanja koja podupiru ideju da postoje razlike između muškaraca i žena koje su “biološki utemeljene” pa se stoga ne mogu smatrati “samo društvenim konstrukcijama”.

Student koji je podnio pritužbe je predložio da su Hesslowovi komentari bili u sukobu sa švedskom “bazom vrijednosti” – konceptom koji zahtijeva od svih škola u Švedskoj da se pridržavaju zajedničke etičke politike, koja uključuje podupiranje vrijednosti kao što su egalitarizam, individualna sloboda i jednakost spolova.

U intervjuu za RT, Hesslow je rekao da neki studenti “iz ideoloških razloga” ne vole čuti određene znanstvene činjenice o biološkim razlikama između muškaraca i žena.

Rekao je da komentari koji su doveli do pritužbe nisu bili nužno dio njegovog materijala, već su bili odgovori na pitanja učenika tijekom predavanja.

“Ako odgovorite na takvo pitanje vi ste pod jakim vremenskim pritiskom, morate biti izuzetno kratki – i koristio sam riječi koje su, čini mi se, potpuno neškodljive, što očito nije vrijedilo za studenta” – rekao je Hesslow.

Hesslow je pozvan na sastanak predsjednika programskog odbora Christer Larssona za medicinsku edukaciju, nakon što se jedna studentica žalila da je profesor iznio svoj “osobni antifeministički plan” – izvijestio je Academic Rights Watch.

Sveučilište je zatražilo od Hesslowa da se “distancira” od dva konkretna komentara; da homoseksualne žene imaju “mušku seksualnu orijentaciju” i da je transseksualnost kao seksualna orijentacija – “samo stvar definicije”.

Profesor je odbio odustati od komentara, rekavši kako je već “učinio dovoljno” da “objasni i obrani” svoj izbor riječi.

“U nekom trenutku, čovjek mora tražiti osjećaj proporcije među onima koji su uključeni. Da bi studentima omogućio da snimaju predavanja kako bi pronašli kompromitantne formulacije, a zatim uključili osoblje fakulteta na sastanke i dugo pisma, trebali bismo dopustiti medicinsku edukaciju svima” – rekao je u pisanom odgovoru Larssonu.

U svom odgovoru, Hesslow je također odbacio ideju da je imao “političku agendu” i rekao da je njegov jedini program bio dopustiti da znanstvena činjenica, a ne nova konvencionalna mudrost, upravljaju sveučilišnim postupcima.

“Ideologija, politika i predrasude čine konvencionalni pogled, a ne znanost” – kazao je.

Na pitanje je li mislio da je incident bio “nesporazum” ili dio nekog šireg uzorka, Hesslow je izjavio za RT da smatra da je taj student jednostavno “netko tko ne voli predavanje i pokušava pronaći razne razloge za napad.”

Hesslow je također rekao da je sveučilišni rektor naredio “punu istragu” vezanu za taj slučaj i rekao da je “bilo rasprava o pokušaju da se zaustavi predavanje ili da se riješe mene, ili da bi netko drugi predavao ili da se predavanje uopće ne održi.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ženama se savjetuje da ne uzimaju ibuprofen tijekom prvih šest mjeseci trudnoće

Ukoliko trudnice ne poslušaju mogu povećati rizik da njihove nerođene kćeri kasnije u budućnosti imaju probleme sa plodnošću, upozoravaju ginekolozi.

U novoj studiji koju je proveo tim istraživača na Sveučilištu u Edinburghu, lijek protiv bolova opisan je kao “prijetnja plodnosti ženskih beba” jer utječe na to koliko jaja fetus može napraviti tijekom svog boravka u maternici.

Žene se rađaju sa svim jajašima koje će imati u životu, za razliku od muškaraca koji neprestano proizvode spermu.

Dugotrajno korištenje ibuprofena tijekom trudnoće može smanjiti broj jajašaca kod djevojčica za čak 40 posto.

“Znamo da su se stope plodnosti smanjile tijekom posljednjih godina, i u biti tražimo potencijalni razlog zašto se to događa” – komentirao je koautor istraživanja Rod Mitchell.

“Budući da je to relativno noviji pad, smatra se da ekološki čimbenici [uključujući lijekove protiv bolova] uz društvene čimbenike mogu imati ulogu u neplodnosti”.

Učinci su dramatični. Istraživački tim je otkrio da samo uzimanje ibuprofena u periodu od dva do sedam dana uzrokuje da stanice jajašaca umru ili ne rastu po normalnoj stopi.

Šteta je do određenog stupnja reverzibilna, pogotovo ako se ibuprofen uzima tijekom prvog tromjesečja. Ipak, uzimanje ibuprofena tjednima na kraju trudnoće neizbježno će poremetiti rast reproduktivnog sustava, i jajnici rođenog djeteta neće moći formirati normalan broj jajašaca.

Žene s manjim brojem jajašaca će najvjerojatnije imati problema da zatrudne kada odrastu. Također je vjerojatno da će ove žene doživjeti ranu menopauzu.

Zbog etičkih problema istraživački tim je koristio laboratorijske miševa kako bi došao do svojih rezultata i zaključaka.

To je dovelo do toga da su neki bili previše oprezni sa svojim savjetima. Oni su izjavili da je potrebno više istraživanja kako bi se u potpunosti utvrdili učinci koje ibuprofen može imati na bebu u razvoju. Što je još važnije, oni naglašavaju važnost razumijevanja punih mehanizama i djelovanja lijekova protiv bolova.

Žene su rekle da izbjegavaju uzimanje ibuprofena tijekom prvih 30 tjedana trudnoće “osim ako prednosti nadilaze potencijalni rizik od nerođenog djeteta”.

Ibuprofen također utječe na mušku plodnost

Druga studija je zaključila da muškarci koji redovito uzimaju ibuprofe imaju povećani rizik od spolne nemoći.

Istraživači su otkrili da muškarci koji su uzimali 1,2 mg ibuprofena (maksimalna preporučena količina) dnevno su imali značajan pad testosterona nakon samo 10 dana.

Muškarci koji su uzimali pola maksimalne doze imali su pad razine testosterona nakon dva tjedna.

Nastavak upotrebe lijekova protiv bolova na koncu je vodio da muškarci razviju kompenzirani hipogonadizam.

Tada je tijelo prisiljeno povećati proizvodnju testosterona, jer ga testisi nisu u stanju sami proizvesti. Istraživači pretpostavljaju da ibuprofen povećava luteinizirajući hormon koji utječe na proizvodnju testosterona. To može uzrokovati neplodnost kod muškaraca.

Kompenzirani hipogonadizam je privremeni poremećaj, ali dugotrajna uporaba ibuprofena može trajno oštetiti muško tijelo.

Istraživači kažu da muškarci ne bi smjeli uzimati ibuprofena dulje od 10 dana.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pravo na dokumente i isprave jedno je od osnovnih ljudskih prava, a rodno neutralnim ljudima to se pravo oduzima. Prisiljavaju me da se izjasnim kao muško ili žensko, a to u meni izaziva duševnu bol

Christie Elan-Cane više od dva desetljeća tvrdoglavo vodi iscrpljujuću bitku da joj britanske vlasti izdaju rodno neutralnu, tzv. x putovnicu.

Taj je spor u međuvremenu došao i do instance tamošnjeg Vrhovnog suda. Elan-Cane kaže da je već i sam proces prijave za dobivanje putovnice u Velikoj Britaniji, koji traži da se podnositelj izjasni je li muškog ili ženskog spola, “inherentno diskriminacijski”.

Pitanje x putovnica, ali i ostalih dokumenata bitna je, ističe u razgovoru za Jutarnji list, točka kampanje za rodnu neutralnost.

Podnijela je tužbu protiv britanskog Ministarstva unutarnjih poslova navodeći da je njihova politika izdavanja putovnica “temeljno diskriminacijska te je dio šireg sustava propusta koji ne odgovara potrebama pojedinaca koji ne pripadaju ni muškom ni ženskom spolu.

Pravo na dokumente i isprave jedno je od osnovnih ljudskih prava, ali rodno neutralni ljudi u tom su aspektu tretirani na način da im se to pravo uglavnom oduzima. Dobivanje britanske putovnice i korištenje te iste putovnice na način kako se to trenutno radi od rodno neutralne osobe traži da preda lažnu izjavu o prirodi svog rodnog identiteta, tjera osobu da se izjasni bilo kao žena ili kao muškarac.

To je naprosto krivo i neprikladno da netko tko sebe ne vidi ni u jednoj od te dvije rodne oznake biva natjeran izjašnjavati se za ono što nije. Meni to nanosi veliku duševnu bol”.

“Tijekom godina naslušala sam se različitih objašnjenja zašto vlasti ne žele izdavati x putovnice. Međutim, sva ta objašnjenja tek su kulisa, jednostavno ne izdaju ih jer ih ne žele izdati. Tako, među ostalim, tvrde da bi postojanje x putovnica bio problem i sa sigurnosnog aspekta jer, recimo, na aerodromima se ne bi znalo tko bi eventualno pretresao i pregledavao putnika s x putovnicom, bi li to radila žena ili muškarac. To je smiješno. Naprosto to riješite tako da osobu s putovnicom x pitate želi li da je pregleda ženski ili muški zaposlenik kontrole”, navodi jedan od primjera Christie Elan-Cane.

Vlasti su tvrdile i da bi uvođenje takvih putovnica bilo skupo za državu, no aktivisti kažu da, s obzirom na to da je procjena da bi x putovnicu zatražilo samo 1% građana, jer do 1% stanovnika ove zemlje se na popisu 2012. nije izjasnilo ni ženom ni muškarcem, dakle to je nekih 600.000 ljudi, trošak izdavanja takvih putovnica ne bi bio velik.

Konzervativna Malta

Prošle je jeseni rodno neutralne putovnice uvela Kanada, nešto prije pravo na, ako tako žele, posjedovanje tzv. X putovnice dobili su građani Australije, Danske, Njemačke, Malte, Novog Zelanda i Pakistana, a u nekom obliku tzv. treću mogućnost imaju i Indija, Irska i Nepal.

Govoreći o slučaju konzervativne Malte koja je po pitanju x putovnica postala jedna od predvodnica, Christie Elan-Cane kaže: “S Maltom je to bilo doista zanimljivo. Argentina je uvela novi zakon koji je bazično pojednostavnio administraciju, tj. ispunjavanje dokumenata za transrodne osobe. Oni su to uveli kod upisa u knjigu rođenih, kod izdavanja rodnog lista, a Malta je donekle uzela tu njihovu praksu prilikom uvođenja x putovnica. Dogodilo se da je presudio ljudski faktor, tj. entuzijazam nekoliko pojedinaca. Nekoga tko je u to doba radio u Ministarstvu vanjskih poslova na Malti i tko je imao dovoljno energije i utjecaja da to provede kao kampanju, da uvjeri parlamentarce da je to bitno pitanje, da u društvu kreira svijest o tome. S Pakistanom je, isto kao i s Indijom, to bilo pitanje povijesnog i kulturološkog nasljeđa, tamo postoji svijest o ljudima koji nisu ni žene ni muškarci, oni su vidljivi i priznati. A onda je još i kroz legislativu zaživjelo da su im data određena prava”.

Na pitanje o svojoj priči potrage za rodnim identitetom Christie Elan-Cane prvo ističe:

“Svaka rodno neutralna osoba zapravo se, vezano uz svoj rodni identitet, osjeća drugačije, rekla bih da tu nema tipičnih priča i pravila. Zato ja mogu govoriti jedino o osobnom iskustvu, nikako ne tvrdeći da je to pravilo. Nisam se pronalazila u rodnom identitetu koji mi je dodijeljen rođenjem. Na koncu sam se odlučila za proces tranzicije i prošla kroz njega. Trajao je dvije godine. Od 1989. do konca 1990. No ja prije toga zapravo i nisam imala priliku razumjeti i shvatiti što je to biti transseksualna osoba, nisam razumjela da ne moram nužno biti muškarac ili žena.

Puno toga mi je postalo jasnije tek kad sam prošla proces tranzicije. Naime, nestali su fizički elementi koji su me vezivali uz prijašnji nametnuti mi rodni identitet, uz tu rodnu ulogu koja mi je dana, ali ja nisam osjećala ni želju ni potrebu da prođem potpunu tranziciju i da prihvatim sasvim ulogu drugog spola. Postala sam zapravo zadovoljna bivajući ni žena ni muškarac.

Osjećala sam se dobro i potpuno. Jednom kad sam prošla fizičku tranziciju mogla sam nastaviti, ići i dalje, i u psihološku tranziciju, ali nisam. Mnogo mi je tada stvari postalo jasnije koje su me godinama zbunjivale. Osjetila sam se psihološki spremnom biti u tom identitetu koji nije ni muškarac ni žena”.

Bile su to rane devedesete, o tome se nije ni puno govorilo ni puno znalo.

“Čak ni znanstvenih spoznaja na tu temu nije bilo mnogo, kamoli da su to znali i razumjeli nestručnjaci, obični ljudi, nije bilo razumijevanja, nije bilo svjesnosti o tome, ta tema je bila sasvim na rubovima društva, ako uopće i na rubovima. Unatoč tome bilo je to jako stvarno u mojem životu i osjećala sam da je to ispravno za mene.

Najednom sam se, nakon tranzicije, osjetila sretnom u svojem tijelu i u sebi, imajući svoj identitet koji doduše ne korespondira ni s jednim rodnim identitetom koji priznaje društvo, identitetom za koji postoji putovnica, dokumenti. Međutim, u meni su mnoge stvari odjednom sjele na svoje mjesto. Stvari koje su me zbunjivale i mučile godinama.

Najednom sam osjetila da ne treba biti ono što nisam, da moj identitet nije ni muško ni žensko. Trebalo mi je neko vrijeme da uopće nađem definiciju što je to rodno neutralan. Tu definiciju ja, budi i to rečeno, ne prihvaćam, ali koristim taj izraz ne bih li naprosto pojednostavila stvari u komunikaciji.”

Kako je učila teoretske koncepte, tražila znanstvene članke i saznavala o rodno neutralnima, paralelno je jačala kao osoba i tražila mjesto za sebe u društvu.

“Nekad sam za proces tranzicije mislila da će biti jako težak, ali kasnije, komparirajući ga sa svime što sam prošla, mislim da je bio bitno manje kompliciran nego svi ti iscrpljujući višegodišnji pokušaji da pronađem mjesto za sebe u društvu, i kroz legislativu, ali i kroz banalne situacije svakodnevnog života.

Osjećam da je moj identitet konstantan, on se više nije mijenjao od onog trenutka kad sam prihvatila da nisam ni muško ni žensko.

Meni je sasvim jasno da većina ljudi nema takvo iskustvo, da većina osjeća da su žene ili muškarci.

Naprosto nemam takav rodni identitet, ali prvo sam morala proći osobni razvoj, postati sama svjesna tko sam, prije nego što sam mogla početi objašnjavati drugima kako se zapravo osjećam. Taj društveni okvir u kojem se prepoznaje samo identitet žene i identitet muškarca treba mijenjati, proširiti ga ne bismo li prihvatili i ljude koji su izostavljeni samo stoga što njihov identitet nije ni ženski ni muški.

Osim što se osjeća diskriminirano po pitanju dokumenata, diskriminaciju osjeća svakodnevno, kaže, i u najbanalnijim životnim situacijama. “Prvo ide ta legislativna diskriminacija, kad vam netko niječe da postojite, takvi kakvi jeste, a ja sam sebi vrlo stvarna, ovo jest moj identitet, takav kakav jest, ali društvo ga ne priznaje, nema ladicu za njega, tj. nema putovnicu za njega.

Ne govorite mi “Madam”

Što se tiče primjera iz svakodnevnog života, kaže: “Možda vam ovo neće zvučati jako ozbiljno i dramatično, ali kad se događa svaki dan, onda jest jako stresno.

Recimo, u restoranu me cijelo vrijeme krivo oslovljavaju, sjedite tako za objedom i to pokušavate ignorirati, ali kad se to ponavlja tijekom cijele večeri, i u svakoj je rečenici, stalno je to ‘Madam….’, zbog mojega glasa ljudi pretpostavljaju da sam žena, a ja kažem: ‘Molim vas, nemojte mi se obraćati s madam, ja sam rodno neutralna osoba.

Želim moći živjeti u društvu gdje to neću morati objašnjavati cijelo vrijeme. Možda to ne izgleda jako dramatično, ali kad je prisutno cijelo vrijeme, onda je jako iscrpljujuće i jako demoralizirajuće.

Ili, teško da se mogu upisati u neke sportske klubove jer se izričito traži da navedete muško ili žensko, da znate u koju svlačionicu idete itd…” Najgore je, kaže, prošla 1992., nakon što je prvi put otvoreno progovorila o svojem identitetu. Bilo je to godinu dana otkako je shvatila da nije ni žena ni muškarac.

“Otvoreno sam govorila o svojem identitetu na nacionalnoj televiziji. Sad mi se to čini kao smion, ali možda uzaludan čin. Ali u to doba bila sam jako optimistična, vjerovala sam da je to put, način da ljudima objasnim problem i da će se neke stvari riješiti. Međutim, nakon toga su stvari zapravo postale milijun puta teže. Recimo, zbog rodne neutralnosti izgubila sam posao, tj. bila sam prisiljena napustiti posao, a poslije toga nisam nigdje dobila šansu”.

Poslodavci su od nje tražili da sve obavlja telefonom, makar je bila visoko pozicionirana. “Makar sam bila visoko pozicionirana, nisu mi dali sretati klijente, baš zbog mojeg androgenog fizičkog izgleda. Nisam se uklapala u taj njihov korporativni dress code, nosila sam i muške i ženske odjevne predmete.

Željela sam napredovati i više, radila sam dobro, ali napredovanje je tražilo da idem na teren, što mi nije bilo dopušteno. Zapravo su me kaznili jer sam počela davati intervjue, javno govoriti o tome. Bila sam prva koja je o tome progovorila u svojoj zemlji, a poslodavci nisu bili spremni čuti tu poruku.

Ne moram ni govoriti kako se to odrazilo na financijsku situaciju, moju i mojeg partnera. Rezultiralo je time da sam izgubila karijeru, ali izgubila sam i profesionalne aspiracije. Nakon što sam deset godina bila izvan tržišta rada i bez plaće pomislila sam “sistem se neće promijeniti, ovo je kako će to biti”.

Bez obzira koliko ja pokušavala promijeniti stvari, koliko se borila, na kraju nisam mogla ništa promijeniti. Recimo, idete na intervju za posao i razmišljate o tome što ćete učiniti ako se dogodi da morate na toalet. U koji ćete ući. Kako se mogu prilagoditi tome mjestu?”, kaže i dodaje:

“Tako je moja kampanja zapravo krenula od malih stvari, s ciljem da ljudima osvijestim probleme koje prolaze rodno neutralne osobe, da senzibiliziram društvo. Nisam mislila da će taj aktivizam dominirati mojim životom na način na koji godinama dominira. 25 godina kasnije ja i dalje radim na tome da vlada promijeni politiku, ali i uspjela sam promijeniti klimu u nekim institucijama i nekim sferama društva.

Primjerice, moja banka promijenila je njihovu politiku, u njihovim papirima danas imate rodno neutralne formulare. Moj se aktivizam proširio u puno smjerova i sve više pomičem barijere. Ali platila sam veliku cijenu za to, morala sam odustati od svoje karijere. Na kraju sam se posvetila aktivizmu jer netko je taj dio morao preuzeti, a u to doba nije bilo nikoga drugog toliko zainteresiranog i posvećenog mijenjanju stvari. I dalje je to borba. No godinama je to bila borba koja gotovo da i nije davala nikakve rezultate. Sad se stvari mijenjaju…”
 

(jutarnji.hr)

Aktivisti, uz potporu Britanske Medicinske Asocijacije, pozivaju da izraz ‘trudni ljudi’ zamijeni dosadašnji izraz ‘trudnice ili trudna žena’

Britanska vlada sada sugerira da se trudnice trebaju sada zvati „trudni ljudi” u podnesku izmjene zakona u kojem sudjeluju Ujedinjeni narodi.

Predložena izmjena je u sklopu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koju je Velika Britanija prihvatila kao potpisnik od 1976. godine.

Podnesak Foreign and Commonwealth Office-a (FCO) sugerira korištenje pojma „trudni ljudi” kako bi se izbjeglo isključivanje „transrodnih osoba koje su rodile ili su trudne”, stoji u izvješću u Sunday Timesu.

Ranije ove godine Britanska Medicinska Asocijacija je također rekla da se trudnice ne bi trebale zvati „trudnice” jer bi to moglo uvrijediti transrodne osobe.

Glasnogovornik FCO-a je rekao: „Britanija se ne protivi upotrebi izraza ‘trudna žena’. Mi snažno podupiremo pravo na život trudnica, i mi smo zatražili da Odbor za ljudska prava ne isključuje trudne transrodne osobe iz tog prava na život.”

Sarah Ditum, feministička spisateljica, rekla je za The Sunday Times: „Biti u ženskom tijelu i znati što to znači za reprodukciju vas ne ‘isključuje’”. Prisiljavanje na dekorativno pročišćavanje bilo kakvu reference vezane za naš spol je uvreda.”

Organizacija je u najnovijem potezu potaknula korištenje rodno neutralnog jezika. Ranije ove godine, Britanska Medicinska Asocijacija je rekla osoblju u bolnicama da svoje pacijente ne zovu „trudnim majkama”, jer bi to moglo biti uvredljivo.

U internom dokumentu, organizacija je rekla: „Velika većina ljudi koji su trudni ili su rodili identificiraju se kao žene. Tu možemo uključiti interseksualne muškarce i trans ljude koji mogu zatrudnjeti i moramo iz zvati „trudnim ljudima” umjesto „trudnicama”.

U to vrijeme, konzervativni zastupnik Philip Davies je opisao smjernice kao „potpuno smiješne”.

On je rekao: „Ako ne možete nazvati trudnicu trudnicom, gdje to svijet onda ide?”

Niz osnovnih škola su uvele rodno neutralne uniforme za djecu kojima se dovodi u pitanje njihov rodni identitet.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ta skupina kongresnika – sasvim precizno, njih 25 – svojim glasovima je omogućila anuliranje amandmana koji je Pentagonu zabranjivao da pripadnicima oružanih snaga SAD financira operacije za promjenu spola i postoperativnu hormonsku terapiju.

To je proguran sa 214 glasova “za”, pri 209 “protiv”.

Demokrati su svoju inicijativu obrazložile na očekivani način: svi Amerikanci imaju pravo služiti u Oružanim snagama SAD i da dobiti svu potrebnu medicinsku pomoć.

Prema procjenama, Pentagon će u narednih deset godina potrošiti 3,7 milijardi dolara na operacije mijenjanja spola.

Za to su Oružane snage SAD-a mogle kupiti: 14 lovaca pete generacije F-35 i isto toliko palubnih F-18 i dva strateška bombardera V-21 ili modernizirati sve jurišne avione A-10.

Poziciju republikanske većine branio je kongresmen Duncan Hunter koji je ratovao i u Afganistanu i u Iraku. On je predlagao da se svi zainteresirani za vojnu službu obvežu da se još prilikom prijavljivanja izjasne – jesu li muškarci ili žene”.

Hunter nije nikakav homofob, ali je upozorio da je to neophodno stoga što muški i ženski organizam nisu isti i obuka za vojnike-muškarce i vojnike-žene ne može biti identična. Potom je dodao:

“Činjenica da je netko počeo obuku kao žena, a potom vojnu službu nastavio kao muškarac – ili obrnuto – stvara ozbiljne probleme sa sigurnošću”.

Međutim, ni on nije nikoga uspio ni u što uvjeriti niti da ikoga naveo da glasa drukčije.

Suma koju će američka vojna mašina trošiti na besplatne operacije promjene spola svojim pripadnicima – to je samo vrh ledenog brijega problema koji malo veze imaju sa obranom za koju je zadužen Pentagon.
 
(fakti.org)