Pjevačica je poslala pismo predsjednici u kojoj traži legalizaciju ulja kanabisa koje pomaže u liječenju oboljelima od multiple skleroze od koje i sama boluje

Može li se sutra ovo što se dogodilo Huanitu, dogoditi i nekom drugom oboljelom od MS-a? Nika Antolos mlada je majka, pjevačica. Dijagnoza joj je postavljena potkraj prošle godine. Spremna je učiniti sve kako bi si pomogla.

Ja sam tip koji nikad u životu nije probao narkotike i meni je jezivo da se ja moram šuljati preko granice, da postoji neka mogućnost da ja završim u zatvoru zato što ne želim da me boli, poručuje Nika, koja još nije počela upotrebljavati medicinski kanabis, ali uskoro planira.

Nadležnima poručuje da ju slobodno pretražuju na granici jer će imati kanabis.

Hoću živjeti normalno. Imam dijete od pet godina, ne mogu ja s 29 venuti sebi naočigled, a da ljudi oko mene koriste nešto što bi mi pomoglo, dodaje.

Ognjen Brborović s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, bivši predsjednik Povjerenstva za medicinski kanabis kaže kako je potpuno neodgovorno od države da dozvoli liječenje, a da onda lijek postane nedostupan odnosno ilegalan jer je trenutno jedini način da se preparat nađe na crnom tržištu.

Prije tri mjeseca ekipa emisije Labirint govorila je o istom problemu – nestanku medicinskog kanabisa u ljekarnama. I tada i sada postavili su Ministarstvu zdravstva isto pitanje – kada će oboljeli moći kupiti ulje kanabisa u ljekarnama?

“U ovom trenutku u tijeku je postupak uvoza novih količina gotovih pripravaka ulja na bazi kanabisa te se uskoro očekuje opskrba hrvatskog tržišta za pojedinačne potrebe pacijenata”, odgovor je koji su dobili prije tri mjeseca i sada.

U državi u kojoj je lijek ozakonjen, danas ga nema na tržištu. Nakon što je Huanitu odlučila pomoći predsjednica, za pomoć joj se ovih dana obratila i Nika. Želi lijek za sve oboljele, odmah.

Ako jedan predsjednik kaže slovo za tu našu stranu, mislim da će svi čuti, da će odzvoniti ne samo u Hrvatskoj, kaže Nika.

Brborović smatra da bi država trebala omogućiti da lijek postane dostupan.

Postoji nekoliko načina. Jedan je da ga HZZO financira kao i brojne druge lijekove, drugi je da država osigura jeftinije izvore pa recimo da sama sadi i treći je da omogući samim oboljelima da sade, poručuje.

Iz Ministarstva zdravstva poručuju i kako, s obzirom na to da pripravci na bazi kanabisa samo ublažavaju simptome pojedinih bolesti, a ne liječe uzroke bolesti, te da nisu registrirani kao lijekovi, nisu niti uvršteni u listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

U Njemačkoj je farmakopeja uvrstila kanabis i sama ta činjenica je deplasirala tu tvrdnju. Da ne kažem da je i u američkoj farmakopeiji kanabis upisan. Preparati kanabisa su itekako lijekovi koji mogu olakšati simptome i danas postoji već tolika količina znanstvenih dokaza da je čak i ekspertima to teško pratiti, odgovara na to Brborović.

Ono što traže oboljeli u Hrvatskoj neke su europske zemlje već osigurale svojim građanima.

Dok država čeka i oklijeva, oboljeli nemaju vremena za čekanje. Neki se snalaze na crnom tržištu koje cvate, neki nude već poznata rješenja. Huanitova majka poručuje: omogućite da se sadi dok država ne napravi nešto drugo.

Najavom predsjedničina pomilovanja Huanita Luksetića nije završena priča o njegovu daljnjem liječenju, kao ni mnogih drugih oboljelih od multiple skleroze, karcinoma, epilepsije… Upravo zato apeliraju na političke elite da im osiguraju pripravke od ulja kanabisa, jer bolest ne bira.

Huanito je spašen od zatvora, ali ne i od bolesti. Zbog stresa kojemu je bio izložen proteklih mjeseci, iščekujući sudsku presudu, pogoršalo mu se zdravstveno stanje, a medicinskog kanabisa koji mu je pomagao više nema. Novca da kupe na crnom tržištu nemaju, kaže za HRT-ovu emisiju Labirint Huanitova majka Zlata Luksetić.

Leži, ne može ništa. Imamo dobre prijatelje koji nam pomažu, kojima je i on pomagao savjetom. U početku nije htio ni sa mnom razgovarati. Stalno samo moli za mir, kaže Huanitova majka.

(vijesti.hrt.hr)

Svestrana glazbenica Anđa Marić koja boluje od multiple skleroze za Deutsche Welle odlučila je otvoreno progovoriti o alternativnim lijekovima koje koristi i koji joj pomažu pri ublažavanju simptoma iako su početne proznoze koji su joj davali liječnici bile vrlo loše

Naime, multipla skleroza dijagnosticirana joj je prije pet godina, prema prognozama je u roku od dvije godine trebala završiti u kolicima, a preporučivali su joj i da razmisli o kupnji grobnog mjesta dok je vrijeme.

Pjevačica kaže kako joj je sintetički pripravak koji je dostupan u ljekarnama preskup, ali i nedovoljno kvalitetan pa se i dalje oslanja na marihuanu koju nabavlja na međunarodnom ilegalnom tržištu.

“Od svojih 30-tih koristim marihuanu jer je to bilo sredstvo koje nije uništavalo moje bubrege i jetru, probavni sustav i nije bilo nuspojava. Pomagalo mi je da se smirim i da dobro spavam, da se lakše nosim sa svakodnevnim stresom na radnom mjestu i stresom s kojim se suočavaju mlade majke. Mnogi su mi govorili da uzmem lijekove za smirenje, ali kad sam shvatila koje su nuspojave tableta za smirenje, krenula sam se educirati o prirodnim pripravcima koji mi mogu pomoći.

Tako sam otkrila indijsku konoplju. Od prijatelja u Sloveniji nabavljala sam ulje od indijske konoplje i moram reći da su marihuana i svi njezini pripravci puno kvalitetniji u Sloveniji nego u Hrvatskoj. Tu se trguje niskim, ‘uličnim’ klasama marihuane ‘koja vonja na urin i benzin’” – kaže Marić.

Danas koristi sve pripravke od indijske konoplje, čak i ulje za hranu, CBD ulje (ulje bez psihoaktivnih supstanci jer joj pomaže bolje od ulja koje sadrži THC).

Kad sam prvi put došla u toplice, dali su mi šaku tableta koju sam morala piti svaki dan. Multiplu sklerozu obilježavaju kroničan strah, nesigurnost, sumnja u sebe i da bi nam olakšali ta anksiozna stanja, propisuju mnogo lijekova za smirenje. No, ta sredstva u konačnici samo pogoršavaju stanje i motoriku.

To mi je bilo neprihvatljivo: prije nego sam se razboljela, nisam pila čak ni uobičajene lijekove protiv glavobolje. Jer me bol tjerala da razmislim zbog čega se pojavila, a nerijetko je bila riječ o dehidraciji ili gladi pa bi i nestala čim bih popila dovoljno vode ili nešto pojela. Zahvaljujući korištenju indijske konoplje i njezinih pripravaka, nemam tremor koji je karakterističan za oboljele od multiple skleroze, imam savršeno mirne ruke.

Ne patim od nesanice, koja je također klasičan simptom neuroloških problema, nemam grčeve, odlično spavam i imam odličan tek te se i osjećam sjajno. Doista ne razumijem ljude koji još uvijek taj lijek ne koriste – naglašava Anđa Marić no, upozorava i da je marihuana samo sredstvo pomoći te da je za liječenje (teških) bolesti potrebna potpuna posvećenost i stalno osluškivanje vlastitog tijela te potpuna posvećenost i pozornost prema onom što se u tijelo unosi.

Stalno mi se događa da su ljudi iz zdravstvenog sustava iznenađeni mojim stanjem kad vide stare nalaze jer sam prema njima već nakon dvije godine od dijagnoze trebala biti paraplegičarka u kolicima. Najviše možemo sami sebi pomoći. To ne znači da ne trebamo slušati liječnike, ali moramo prije svega slušati sebe i svoje tijelo.

Svakom lijeku koji su mi prepisali sam dala šansu, svakom tipu liječenja dala sam šansu barem tri mjeseca da bih mogla reći što kod mene od toga funkcionira, a što ne – objašnjava Anđa koja trenutačno ne koristi lijekove konvencionalne medicine već samo prirodne pripravke.

Dva puta sam uzimala kortikosteroide koji su mi trebali pomoći da mi se vrati vid, ali se to nije dogodilo. Tek kad sam prestala uzimati hranu s glutenom, prestala piti mlijeko, a počela uzimati ogromne količine vitamina B i D i meditirati, vratili su mi se govor i vid. Naše je tijelo stroj u koji ne možemo bilo što unositi, moramo osluškivati kako na što reagira.

Marihuana i njeni pripravci je jedna od tvari koja mi pomaže, ali stvar je u ukupnoj promjeni odnosa prema svom duhu i tijelu. Trebamo naučiti kako se smiriti, kako promijeniti način razmišljanja i voditi računa što unosimo u svoj organizam – poručuje Marić
 

(jutarnji.hr)

Tradicionalni medicinski tretmani nisu davali očekivane rezultate. Naprotiv, stanje mu se pogoršavalo sve dok nije postao praktički nepokretan i dok nije ostao bez vida, onda sam počeo uzimati ulje marihuane

Student sarajevske Akademije scenskih umjetnosti Irfan Ribić od života nije htio ništa više od onoga što nude “daske koje život znače”. Uskraćeno mu je to prije dvije godine kad mu je dijagnosticirana multipla skleroza, piše Klix.ba koji je s mladićem i popričao, a tekst prenosimo u cijelosti.

Tradicionalni medicinski tretmani nisu davali očekivane rezultate. Naprotiv, stanje mu se pogoršavalo sve dok nije postao praktički nepokretan i dok nije ostao bez vida. Nova spoznaja vratila ga je ponovo u život. Ulje kanabisa pomoglo mu je da ponovo živi svoje snove, da glumi u kazalištu, snima filmove…

Lako je Irfana Ribića bilo prepoznati na dogovorenom mjestu susreta. Majica s natpisom “Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav” puno nam je pomogla u tome. Na prvu ostavlja dojam nadasve bistrog i veselog dvadesetjednogodišnjaka. Usto, djeluje živahno, kako i priliči njegovoj mladosti.

A i tvrdi da je ponovo zdrav i snažan. Cjelodnevne obaveze na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti ne ostavljaju mu puno prostora za neplanirane izlete. Ali, važno mu je da ispriča svoju priču.

Posvećen je borbi za medicinsku legalizaciju ulja kanabisa, iako je svoju životnu dramu ostavio iza sebe. Važno mu je prvenstveno zbog onih koji tek trebaju proći kroz ono što je on prošao. Svaki dan je, kaže, vrlo bitan, jer bolestan čovjek ne može čekati.

Prvi susreti

Daleko od rodnih Zavidovića, 2014. godine se upisuje na sarajevsku Akademiju scenskih umjetnosti. Nakon okončane prve godine fakulteta, točnije maja 2015. godine, suočava se s prvim problemima multiple skleroze. Iako je na početku sve ličilo samo na prehladu, sezonsku gripu, već je 1. lipnja 2015. spoznao ozbiljnost svog zdravstvenog problema.

“Otprilike nekih petnaestak dana je trajala ta agonija. Multipla skleroza dijagnosticirana mi je točno 1. lipnja. S obzirom na to da sam iz Zavidovića, Zeničko-dobojski kanton, suočio sam se s određenim zakonskim preprekama pa se nisam mogao liječiti u Kantonu Sarajevo.

Prebacili su me u Zenicu. Ležao sam nekih dvadesetak dana u bolnici. Uzeo neke terapije, prošao preglede i sve što je trebalo proći… Nakon toga sam se malo oporavio. Ne treba griješiti dušu, to je u tom trenutku dosta dobro izgledalo”, prisjeća se Irfan.

Poslije kratke traume oporavak je išao svojim tijekom. Vraća se opet fakultetskim obavezama, završnim ispitima iz glume… Vrlo uspješno polaže sve ispite, bez ikakvih propusta. Potom dolaze praznici koji su mu, prema osobnim tvrdnjama, dobrodošli da se odmori.

Provodi ih s roditeljima u Zavidovićima. Naravno, opet uz stalno posjećivanje doktora. Od bolnice do bolnice, od kontrole do kontrole… Na Akademiju se opet vraća u rujnu, zbog predstave. U listopadu počinje nova akademska godina…

“Sve je to, iskren da budem, dobro izgledalo. Nisam imao nikakvih problema, osim nekih simptoma koji su donekle bili ‘normalni’. Trnjenje ruku, nogu. Nekad malo zamagljen vid. Trebalo se pomiriti s tim i živjeti. Nažalost, do kraja života. Sve je super bilo do prosinca 2015. godine.

Primjećivao sam da se moje tijelo brže umara. Bio sam funkcionalan nekih četiri do pet sati. Ostajao sam ja na Akademiji, i radio. Ali to nije bilo kao prije. Jednostavno sebe nisam prepoznavao”, tvrdi Irfan.

Novi relaps

Studij na Akademiji iziskivao je cjelodnevne obaveze, a to za njega više nije bilo moguće. Bolest mu je ostavljala sve manje prostora za dodatne životne aktivnosti. U prosincu 2015. godine mu se dogodio novi napad, odnosno novi relaps.

“Relaps je naziv za napredovanje bolesti. Kad se dogodi relaps to zapravo znači, da tako prevedem, vraćanje određenih simptoma. Vi tad ne možete ništa. Sad sve ovisi od čovjeka do čovjeka. Netko izgubi vid, netko ne može hodati. Netko otežano diše. Meni su se u tom periodu pojavili problemi s hodanjem, bio sam privezan samo za krevet.

Počela mi je otkazivati kompletna lijeva strana. Imao sam problema sa srcem. Počeo sam otežano disati. Vid mi je pao na tri posto. Znači, gotovo slijep sam bio. Kasnije, u bolnici, služio sam se kolicima”, prisjeća se ogorčeno Irfan.

Poslije oporavka, svakodnevicu je morao kombinirati oslanjajući se malo na svoje noge, a malo na kolica. Sve mu je otežavalo to što se opet vratio fakultetskim obavezama. Taj novi napad, novi relaps, bio mi je alarm upozorenja za nešto što bi dalje trebao uraditi po pitanju svog zdravlja.

Vidio sam da tradicionalni medicinski tretmani nisu bili rješenje. U to vrijeme počinjem istraživati o nekim alternativnim metodama liječenja, gledam kako se ljudi liječe u svijetu, što koriste…

Siječanj je opet bio vrijeme mojih semestralnih ispita. Radio sam opet jednu predstavu u kinu Bosna. Jednu noć sam došao kući, onako mrtav-umoran s probe, legao da spavam… A na TV-u emisija o mojoj bolesti. Ono što mi je bilo zanimljivo u toj emisiji je da su gosti bili žena koja je farmaceut, žena koja je oboljela od multiple skleroze i krim inspektor. Zapitao sam se što će krim inspektor u emisiji o mojoj bolesti”, kaže Ribić.

Prekretnica u životu

Tvrdi da do tog trenutka o kanabisu ništa nije znao osim da je to droga, odnosno da je riječ o “opasnoj psihoaktivnoj supstanci od koje možeš zaglaviti u zatvoru i ništa drugo”. “Dotad nisam neki značaj pridavao tome… Ali ono što se dogodilo u toj emisiji bila mi je životna prekretnica.

Pričali su o multiploj sklerozi i o načinima liječenja, da bi ta žena koja je bila u studiju, koja boluje od MS-a, u jednom trenutku rekla kako se njoj relaps smiri kad zapali džoint. Naravno, krim inspektor se protivio… No, onda se Skype linkom u emisiju javio čovjek iz Hrvatske, koji je bolovao od MS-a nekih osam-devet godina.

Huanito Luksetić nastupio je tako trijumfalno, kazavši javno da je ulje kanabisa lijek za multiple sklerozu. Svi su ga gledali s nevjericom, u nekom čudu. Mene je sve to dodatno zaintrigiralo. Uvijek ponavljam, sudbina je čudo. Ja sam tad u glavi osjetio nešto što me je toliko upućivalo na to”, priča Irfan.

Dodaje da je Luksetića odmah našao na Facebooku, te da su počeli razmjenjivati određena iskustva koja su njemu umnogome pomogla, ali i učvrstila njegovu vjeru za izlječenjem. “Prva prepreka bila je kako reći roditeljima za sve to.

Trebalo mi je skoro tjedan dana da skupim hrabrosti i da kažem ocu da ja to hoću. Ono što mi je bilo u glavi je da ću to probati, bez obzira na sve. Otac mi je rekao da je i on također gledao emisiju i da se slaže da vrijedi pokušati.

Zamislite koliko stvari se moralo posložiti da su i roditelji bili za to. Zaista su mi bili podrška od početka. I otac, i majka, i brat. Svi su čvrsto vjerovali u mene, što mislim da je najbitnije. Konstantno se vraćam na to koliko je temelj porodice najvažniji…

Zamislite da sam bio sam u tome, sto i nešto kilometara udaljen od rodnog grada i od roditelja. Ne ide, zaista. Mora biti neka čvrsta veza. Neki čvrst bedem, stub, koji će to zajedno izgraditi”, kategoričan je Irfan.

Otac na (ne)službenom putu

Ribići tvrde da nisu “grlom u jagode” ušli u cijelu priču, da su se temeljito pripremili i štošta iščitali o kanabisu, napominjući da je najvažnije što su shvatili da zapravo ima različitih vrsta kanabisa, i dobrog i lošeg. Upozorava da treba biti vrlo oprezan, jer pogrešan korak olako može odvesti u stranputicu. “Ako se pristupi na loš način, to može biti vrlo kobno.

Sumnjam da itko u Bosni i Hercegovini to radi i prodaje. Ja se još nisam susreo s tim. Volio bih da jesam, jer bi mi to olakšalo mnoge stvari. Slovenci prednjače u regiji kad je riječ o tome, tako da sam spas tražio u Sloveniji. Međutim, to ni tamo nije legalno na pravi način, kako bi trebalo biti.

Trebalo se ‘spakirati’ i otići u Sloveniju, na crnom tržištu kupiti ulje i donijeti ga u Bosnu i Hercegovinu. Otac je doslovno riskirao sve u životu; posao, obitelj…

Sjeo je u autobus, otišao u Sloveniju i kupio meni ulje. Naravno, prije toga smo stupili u kontakt s čovjekom, provjerili tko je i što prodaje…Ljudi moraju znati – jedno ulje ne liječi sve bolesti. Postoji ulje za moju bolest, postoji ulje za karcinom sa visokim postocima THC-a… Tako da je sve to trebalo znati prije”.

Ističe da čovjek od kojeg su kupili ulje nije nikakav ljekar, nikakav medicinski radnik, ali da se proučavanjem kanabisa bavi petnaestak godina. “Čovjek od kojeg sam kupio ulje mi je detaljno objasnio kako se to koristi. Ta terapija koju sam ja potrošio trajala je tri mjeseca.

Za ta tri mjeseca sam potrošio 60 mililitara ulja. Odlične rezultate sam imao još nakon nekoliko dana. A onda se to samo nizalo jedno za drugim. Poslije te tromjesečne terapije uradio sam magnetnu rezonancu i niz nekih drugih nalaza koji su pokazali fantastične rezultate.

Ali, ono što mi je najbitnije u svemu tome jeste kako sam se ja osjećao. Ta tri mjeseca, kad sam koristio to ulje, kao da sam se ponovo rađao. Ali doslovno. To je jedan od najljepših perioda u mom životu. Sve ono što dotad nisam mogao, što mi je bolest uskraćivala, ja sam uz to korištenje ulja potpuno savladao, apsolvirao i krenuo dalje”, kazao je Ribić.

Reakcije liječnika

Prema Irfanovim tvrdnjama, doktori nisu mogli vjerovati kad su pregledali njegov nalaz, kazavši mu da je znanstveni fenomen. No, osim toga, nisu smjeli ništa više reći, da opovrgnu ili potvrde, ili da napišu bilo što je izvan njihove domena. A ulje kanabisa je svakako bilo izvan njihove domene.

“Legalizacija je zapravo veliki problem koji nas vraća unazad. To je problem koji dodatno usporava ovu priču. Zamislite kad bi poslije mene počeli ljekari o tome pričati, kad bi ljekari počeli podizati svijest kod pacijenata o tome, zamislite kako bi mi napredovali na tom polju.

Ali, nažalost, to nije tako. Siguran sam da će doći dan kad će od nas oboljelih, koji koristimo ulje kanabisa, tražiti informaciju više. Ali ne bih volio da do toga dođe, ne bih volio da se ponavlja priča kao u Makedoniji. U Makedoniji pacijenti koji su oboljeli od nekih teških bolesti i koji su koristili ulje, kao što sam ja, sad drže predavanja ljekarima. To je za mene potpuno poražavajuće”, ističe Ribić.

Irfan Ribić ustrajan je u svojoj borbi za legalizaciju medicinskog kanabisa, iako nije član bilo kakve grupe za legalizaciju. Na pitanje plaši li se zakonskih prepreka, on ističe da ga mogu uhititi, ali da često sebi postavlja pitanje što će s tim dobiti. “

Uhapse li jednog studenta od 21 godinu, koji studira na Akademiji i koji u životu želi samo biti glumac, bit će to poražavajuće za BiH. Ako sam ja problem u ovoj državi, neka me sutra uhapse. Ali to bi tako sramotno bilo. Kamo sreće da je Irfan Ribić najveći problem u ovoj zemlji”, zaključio je.
 
(index.hr)

Dokazano je da ulje kanabisa pomaže ovim pacijentima, ali se i dalje goni čovjeka koji si pokušava spasiti život. To je apsurdno, nedopustivo i civilizacijski neprihvatljivo, kaže odvjetnik optuženog

Na Općinskom sudu u Rijeci u utorak je nastavljena četvrta rasprava vezana za sudski proces u kojem se Huanito Luksetić (39) i prijatelj Goran Zakrajšek (47) terete zbog zlouporabe droge, točnije marihuane.

Saslušano je dvoje vještaka od kojih je jedan farmakolog, a koji je potvrdio da ulje kanabisa može biti ljekovito te čak naveo da neki lijekovi, koje liječnici prepisuju za multiplu sklerozu mogu izazvati smrt. 

Naime, uhićenje Riječanina Luksetića u listopadu 2015. izazvalo veliku pozornost. U njegovoj  kući u Matuljima policija je tada zaplijenila 22 kilograma marihuane, a on je odmah ustvrdio da nije diler i da se radi o “sirovini” potrebnoj za proizvodnju konopljinog ulja koje mu je jedini lijek za multiplu sklerozu, od koje se liječi godinama. No istom je podignuta “klasična” optužnica zbog zlouporabe droge.

Tereti se za dva (ne)djela – da je 15 kilograma marihuane držao radi prodaje i da je s Goranom Zakrajšekom (45) uzgajao i zasadio 11 stabljika marihuane u vrtu uz obiteljsku kuću.

Luksetićevo uhićenje, njegov izlazak iz istražnog zatvora nakon što je sa svih strana sakupljen novac za plaćanje jamčevine, i brojni istupi u javnosti, kako samog Luksetića tako i brojnih udruga, liječnika i oboljelih od multiple skleroze, potakli su široku raspravu o legalizaciji marihuane u medicinske svrhe pa je i Ministarstvo zdravlja osnovalo posebno Povjerenstvo koje se sada bavi tim pitanjem.

Optuženi Luksetić i dalje ističe da nikad nikome nije nudio ni prodavao marihuanu već da ju je uzgajao za svoje potrebe jer ima pravo na izbor, dostojanstven život i zdravlje.

Njegov odvjetnik Vladimir Gredelj na današnjem ročištu iznio je opsežnu obranu.

Neprihvatljivo je da Državno odvjetništvo optužuje građanina u situaciji gdje država za jednog ovakvog pacijenta, koji boluje od multiple skleroze, ne nudi konkretan lijek.

Dokazano je da ulje kanabisa pomaže ovim pacijentima, ali se i dalje goni čovjeka koji si pokušava spasiti život. Takvo kazneno gonjenje je apsurdno, nedopustivo i civilizacijski neprihvatljivo jer se u ovom slučaju čovjeku uskraćuje osnovno ljudsko pravo na život i zdravlje, što je suprotno konvenciji o ljudskim pravima. Duboko sam uvjeren da je samo pitanje vremen kad će Huanito postati simbolom čovjeka koji je postavio standarde u uporabi kanabisa u medicinske svrhe – zaključio je Gredelj.

Optuženi Luksetić i dalje ističe da nikad nikome nije nudio ni prodavao marihuanu već da ju je uzgajao za svoje potrebe jer ima pravo na izbor, dostojanstven život i zdravlje.

Sudi mi zbog uzgoja konoplje odnosno izrade i konzumacije njezinog ekstrakta, a sve što želim je da si pomognem i spasim život - pri liječenju od multiple skleroze na koju konoplja ima višestruko povoljno djelovanje kao i na mnoga druga zdravstvena stanja.

Svako ljudsko biće ima pravo na život, pravo na izbor, pravo na samoliječenje, pravo na hranu i uzgoj hrane u bilo kojem trenutku sa bilo čime a da pri tome ne odmogne drugom. Konoplja je hrana i lijek, činjenica u svakom smislu – istakao je Luksetić.

Suđenje se nastavlja krajem travnja.
 
(24sata.hr)

Imunološki zavod zaprimio je prvu seriju kapsuliranog ekstrakta kanabisa, uvezenog iz Kanade, koji bi se vrlo brzo trebao naći u hrvatskim ljekarnama, doznaje se u ponedjeljak iz Hrvatske ljekarničke komore

Ovoga tjedna bit će objavljene i kliničke smjernice koje je, zbog dolaska kapsula kanabisa u Hrvatsku, izradilo Povjerenstvo za analizu i preporuke primjene indijske konoplje i kanabinoida.

Predsjednik Hrvatske ljekarničke komore Mate Portolan rekao je Hini da je na skladištu Imunološkog zavoda zaprimljena prva količina uvezenih uljnih kapsula, pakiranih po 200 komada s različitim udjelima djelatne tvari.

Želatinozne kapsule ulja kanabisa izdavat će se isključivo na liječnički recept, a dostupne su u dvije doze, s jednakim omjerom djelatnih tvari THC-a i CBD-a. Jača doza sadrži 5 mg THC-a i 5 mg CBD-a po kapsuli, a slabija 2,5 mg THC-a i 2,5 mg CBD-a.

Liječnici će uskoro moći prepisivati medicinski kanabis pacijentima koji boluju od multiple skleroze, karcinoma, AIDS-a i djeci koja boluju od rijetkog epileptičkog sindroma, što se od listopada prošle godine radilo tek iznimno rijetko, a lijekovi bi se interventno uvozili u Hrvatsku.

Čekamo dodatna tumačenja Ministarstva zdravlja oko analize gotovog pripravka te smjernice o propisivanju. Nakon toga će ljekarne na temelju recepata povlačiti kapsule od Imunološkog te ih izdavati pacijentima za određene dijagnoze, rekao je Portolan.

Predsjednik Povjerenstva za analizu i preporuke primjene indijske konoplje i kanabinoida Ognjen Brborović kaže da su kliničke smjernice za doziranje i primjenu kapsuliranog ekstrakta kanabisa već izrađene, a ovoga tjedna bit će javno objavljene.

V. d. ravnateljica Imunološkog zavoda Lea Lupret Prugovečki u ponedjeljak se nije javljala na pozive. No prije dva tjedna, kada je Zavod dobio dozvolu za promet na veliko lijekova na bazi kanabisa, izjavila je da bi mjesečna terapija u hrvatskim ljekarnama mogla stajati između 1200 i 2000 kuna.

Naime, HZZO ne namjerava plaćati liječenje medicinskim kanabisom, što znači da će si ga bolesnici u potpunosti morati plaćati sami.
 
(jutarnji.hr)

Aspartam se prodaje kao dijetetski proizvod u mnogim proizvodima hrane i pića s obzirom na činjenicu da omogućuje proizvođačima hrane da izbjegnu korištenje šećera, zamijenivši ga s umjetnom tvari za koju tvrde da ima okus poput šećera

Međutim, kemijski zaslađivač kojeg konzumiraju milijuni diljem svijeta nije uopće učinkovit dijetalni prizvod. On vas može udebljati, a najgore od svega da može napraviti vašem zdravlju mnogo štete.

Žena u ovoj priči, koja je htjela ostati anonimna, prepričala je svoj doživljaj sa ovim “dijetalnim nadomjestkom prehrani”, i nadamo se da će njezina priča služiti kao upozorenje svima koji troše dijetalne napitke čiji je sastojak aspartam.

Žena je počela biti bolesna u 2001. Prvo je počela dobivati grčeve u želucu, koji su je toliko boljeli da joj je bilo teško hodati okolo, pa čak i ustati iz kreveta.

Imala je nekoliko učinjenih biopsija kako bi se utvrdilo što nije u redu s njom. Liječnici joj nisu mogli dati definitivnu dijagnozu, ali su sumnjali da bi mogla imati multiplu sklerozu (MS).

Do ožujka 2002. godine pila je 24 različite vrste lijekova na recept i morala biti u invalidskim kolicima. Ona je imala toliko bolova i osjećala se tako bolesnom da je ona zapravo osjećala da je smrt blizu.

Počela je finalne pripreme, te je prepisala svoju kuću, bankovne račune, i životno osiguranje na ime svoje starije kćeri, da bi njezina mlađa djeca mogla biti zbrinuta.

Konačno je isplanirala putovanje na Floridu kako bi mogla imati još jedan, posljednji bijeg od stvarnosti. Njezin put je bio zakazan za 22. ožujka. Njezina sestra ju je međutim zvala 19. ožujka da pita o njezinim rezultatima testa.

Tijekom razgovora, njezina sestra se podsjetila članka kojeg je pročitala o opasnostima od trovanja aspartamom. Upitala ju je preko telefona, da li je ikada pila gazirana pića sa aspartamom.

Sestra je odgovorila da je to činila i da upravo pije jedno piće! Njezina sestra joj je rekla da više nikada ne pije pića sa aspartamom i e-poštom joj je poslala članak o trovanju aspartam.

Ubrzo nakon toga, žena je nazvala svoju sestru da joj saopći nevjerojatne vijesti – ona je prestala piti dijetna gazirana pića, i samo 32 sati kasnije, ona je bila u stanju hodati i više nije imala grčeve mišića!

Kad je stigla do Floride, ona više nije trebala uzimati bezbroj tableta na recept i samo je trebala uzimati jednu tabletu – onu za trovanje aspartam. Nakon toga, ona je doživjela potpuni oporavak!

Aspartam se prodaje diljem svijeta, a kao zamjena za šećer i nalazi se u svim dijetalnom bezalkoholnom piću, kao što su dijetalna Cola i dijetalni Pepsi. Također je pronađen u umjetnim sladilima poput NutraSweet, Equal, i Spoonful; i koristi se u mnogim drugim proizvodima kao zamjena za šećer.

>>Aspartam je neurotoksin koji se dobiva kao izmet GMO bakterije E.Coli uzgajan na otpadnim vodama

Aspartam se prodaje kao dijetetski proizvod, ali on nije uopće dijetetski proizvod. U stvari, on će vas udebljati zato jer uzrokuje tjelesnu žudnju za ugljikohidratima.

Ono što moće učiniti vašem tijelu da se udeblja, je samo mali dio onoga što Aspartam radi. Aspartam je otrovna kemikalija koja mijenja kemiju mozga. On može i uzrokuje teške napadaje. Ovaj kemikalija mijenja razinu dopamina u mozgu, a to je posebno smrtonosno za svakoga tko boluje od Parkinsonove bolesti.

Aspartam je vrlo otrovan, a evo i zašto. Jedan od otrovnih sastojaka aspartama je drvni alkohol. Kada temperatura aspartama prelazi 30 stupnjeva C, drvni alkohol u aspartamu se pretvara u formaldehid, a zatim u mravlju kiselinu, zbog čega dolazi do metaboličke acidoze.

Formaldehid se grupira u isti razred otrova kao i cijanid i arsen – koje su vrlo smrtonosni toksini. Jedina razlika je u tome što … formaldehid ubija tiho, i to traje malo duže. A, u procesu ubijanja ljudi, on uzrokuje sve vrste neuroloških problema.

Postoje 92 dokumentirana simptoma trovanja aspartamom koja dovode do kome i smrti. Većina ovih simptoma su neurološki, jer aspartam napada i uništava živčani sustav.

Ljudi koji imaju trovanja aspartamom često pate od simptoma kao što su zaduh, povišeni krvni tlak, proljev – zabavno, zar ne? – Bol u želucu, intenzivan svrab i osip.

Dakle, ako ste naišli na slične probleme kao što ima i žena u ovoj priči, bilo bi dobro da zapitate svog liječnika koji su simptomi trovanja aspartamom i vidite da li on može biti uzrok vaših zdravstvenih problema.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Struka vjeruje kako kanabis može ublažiti simptome nekih bolesti

Medicinska konoplja na policama hrvatskih ljekarni naći će se od sredine svibnja, potvrdili su Dnevniku Nove TV iz Ministarstva zdravlja.

Struka vjeruje kako kanabis može ublažiti simptome, ali ne i izliječiti osobu, pa stoga pripravamk neće biti na listi HZZO-a, već će ga pacijenti plaćati sami. Dnevnik neslužbeno doznaje kako bi se cijena za mjesečnu terapiju trebala kretati između 1500 i 2000 kuna.

“Mi u ovom trenutku ne očekujemo da će on biti na listi zato što se radi o liječenju simptoma, a ne zapravo o lijeku u onom smislu u kojem su naši lijekovi na listi”, rekla je ravnateljica HZZO-a Tatjana Prenđa Trupec.

Uvoz iz Kanade

Pripravak će se uvoziti iz Kanade, a distribuirat će ga Imunološki zavod u obliku kapsula.

“Bit će dostupni u dvije jačine i izdavat će se pacijentima isključivo u ljekarni na recept propisan od strane izabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti temeljem preporuke liječnika specijalista”, rekla je za Dnevnik dr. Romana Katalinić iz Sektora za lijekove Ministarstva zdravlja.

U Hrvatskoj medicinski kanabis trenutačno mogu dobiti samo pacijenti koji boluju od multiple skleroze, karcinoma, AIDS-a te djeca oboljela od rijetkog epileptičkog sindroma.

Živi bili pa vidjeli.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Veliki portali sve više i više pišu o teorijama zavjere, koje su postale dio današnjeg društva, i sve više ljudi vjeruje da istina kakvu nam korporacije i vlada servira, nije prava istina

Medicina je, nakon proizvodnje hrane, biznis o kojem ljudi najviše ovise. Nije ni čudno kako postoje sumnje o kontroli stanovništva lijekovima, ali i bolestima.

Farmaceutska industrija jedna je od najbrže rastućih na svijetu, a iako ljudi nikad prije nisu živjeli dulje, istina je da nikad prije ljudi nisu bili niti toliko bolesni – s kroničnim bolestima koje se pod kontrolom obično drže skupim lijekovima. Upravo to je najvažnija teza zagovaratelja teorije zavjere u medicini.

1. AIDS je umjetno stvoren

Ideja da je AIDS odnosno virus HIV-a koji uzrokuje samu bolest nastao mutacijom već postojećeg virusa koji je omogućio širenje s majmuna na ljude opće je prihvaćen u liječničkim krugovima. No, u to ne vjeruju svi – jedna je od teorija kako je virus uzgojen u laboratoriju u tajnom projektu američke vlade.

Cilj je dvojak – smanjiti populaciju homoseksualaca infiltriranjem virusa u njihove krugove, ali i smanjiti populaciju u Africi – u siromašnim i nerazvijenim zemljama koja za svjetsko gospodarstvo predstavljaju samo teret. Prema nekim tvrdnjama, bolest se u SAD-u širila cjepivom protiv hepatitisa B 1978. g.

S druge strane, tu je i farmaceutski lobij koji svake godine zarađuje milijarde na koktelu lijekova s kojima se AIDS stavlja pod kontrolu.

Pogledajte video koji proučava hipotezu da je CIA stvorila virus HIV-a:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

2. Cjepiva uzrokuju bolesti

Činjenica je kako je uvođenje obaveznog cjepiva smanjilo prisutnost raznih bolest na svijetu, od tuberkuloze i dječje paralize sve do ospica i zaušnjaka, no pobornici teorija zavjere danas tvrde kako je to samo jedna strana medalje.

Naime, pozivaju se na razne studije kojima se povezuje primanje cjepiva kod djece i nastanka bolesti poput autizma i multiple skleroze. Povijest cijepljenja seže u nacističku Njemačku i vrijeme u kojem je zloglasni dr. Mengele isprobavao koktele cjepiva u logorima, a njegovi zaključci – premda dobiveni na nehuman način, i danas se uzimaju kao vrijedni na polju medicine.

Popularnost te teorije uzrokovala je veliku hajku u javnosti proteklih godina, ali imala i negativne posljedice – poput izbijanja mini epidemija donedavno iskorijenjenih bolesti, što je servirano opet u vijestima od strane medicinskog lobija.

Prema teoretičarima zavjere, jedan od sastojaka raznih cjepiva utječe na ljudsku plodnost, što objašnjava značajno smanjenje iste u proteklih 50 godina. Cilj bi prema njima bio smanjenje svjetske populacije, osobito siromašnijih slojeva, dok oni imućniji mogu pribjegavati raznim, naravno i skupim, postupcima medicinski potpomognute oplodnje.

3. Lijek za rak postoji

Prema ovoj teoriji, lijek za rak odavno postoji, ali je pristup njemu gotovo nemoguć. U tome najveću ulogu igra farmaceutski lobi koji danas gotovo 30 posto svojih lijekova proizvodi za potrebe terapije liječenja raka, a oni su sami po sebi iznimno skupi. Brojne studije preispituju djelotvornost skupih kemoterapija, koje prema tvrdnjama, tek neznatno produljuju život oboljelima u preko 70 posto slučajeva.

Pogledajte dokumentarac koji govori o tome:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Ipak, oni koji odbacuju ovu teoriju zavjere služe se poprilično uvjerljivim argumentima – bi li, da postoji lijek za rak, umrli Steve Jobs i razni drugi ljudi koji bi definitivno bili među onima koji si ga mogu priuštiti?

4. Antibiotici

Ove se lijekove s pravom naziva stupom moderne medicine – antibiotici spašavaju živote u slučaju težih bakterijskih infekcija kod oslabljenog imuniteta. Problem se javlja uslijed prekomjernog korištenja i propisivanja antibiotika, od kojeg opet profitiraju farmaceutski lobiji. Kao rezultat javlja se sve češća otpornost na antibiotike, ali i razvoj superbakterija koje haraju bolnicama.

Danas i liječnici priznaju kako je to izazvalo ozbiljnu zdravstvenu prijetnju, osobito u situaciju nepostojanja novih antibiotika, pa bi rezultat mogao biti oslabljen ljudski imunitet koji bi u budućnosti mogao biti ugrožen nekoć bezazlenom bakterijskom upalom koja se do prošlog stoljeća liječila većinom biljnim pripravcima.
 
(24sata.hr,youtube/uredio:nsp)