Pojam danskog identiteta nekoć se izražavao u toleranciji prema drugome i drugačijem, no slika današnje Danske prilično se promijenila

Porastom utjecaja desnih nacionalista, poput populističke Danske narodne stranke (DPP) koja je na zadnjim parlamentarnim izborima po broju osvojenih glasova druga stranka u državi, u Danskoj dijelom službene politike postaju potezi koji bi nekoć bili nezamislivi.

Tako je Danska postala jedina država zapadnog svijeta koja je službeno uvela ‘geto’ – područje čiji stanovnici žive pod drugačijim pravilima u odnosu na ostatak zemlje. Prema sada važećim zakonima, djeca iz danskih geta moraju od svoje prve godine provesti najmanje 25 sati tjedno u državnom vrtiću u kojem se govori danski.

Prema predloženom novom zakonu, koji dolazi pred parlamentarce na izglasavanje najesen, predviđaju se dodatne zatvorske kazne za stanovnike geta ukoliko budu osuđeni za zločin, te strože kazne za zločine unutar područja geta.

DPP želi još veću kontrolu, pa su nedavno predložili da se djeci koja žive u getu uvede policijski sat, koji bi se provodio tako da im se stave narukvice na zglobove.

Nacrt nove zakonske regulative vlada opravdava zaštitom danskog društva i danskih vrednota. (Protivnici takvih mjera kažu da se radi samo o opravdanju za pretvaranje manjina u žrtvene jarce i prodavanju ksenofobije kako bi osvojili glasove.)

“Područja geta” definirana su nizom čimbenika, uključujući prihod, nezaposlenost, stopu kriminaliteta, obiteljsku pozadinu i stupanj obrazovanja (iako se pritom priznaje samo obrazovanje u danskom sustavu, pa sirijski liječnik, primjerice, ne može biti smatran obrazovanim stručnjakom bez prijenosa diplome).

Troels Schultz Larsen sa Sveučilišta Roskilde u Kopenhagenu naglašava da političari stalno mijenjaju smjernice kojima se definira geto i smatra da se u Danskoj događa “politička produkcija teritorijalne stigmatizacije”.

Martin Henriksen iz DPP-a prilično je iskren kada govori o podršci politici getoizacije Danske: ne fantazira o inače proklamiranoj namjeri iskorjenjivanja kriminala, već puca u samo središte onoga što svrbi svakog ksenofoba – ideju multikulturalne države.

“U osnovi, nadamo se da ćemo postići da se neki ljudi koji su ovdje i koji ovdje žive mnogo generacija, možda počnu odvraćati od kulture svojih roditelja i djedova”, kazao je za The Guardian.

Henriksen je kazao da ne smatra Dankinjom nijednu muslimanku koja nosi maramu na glavi, bez obzira na njezino mjesto stanovanja, jezik ili privrženost danskim vrijednostima. “Prvo bi trebala skinuti maramu”, kazao je. Henriksen je jedan od političara koji su progurali aktualnu zabranu nikaba, marame koja prekriva cijelo lice, a jedan od njegovih sljedećih ciljeva je ograničavanje hidžaba, marame koja prekriva glavu.

Političare poput Henriksena pokušava ignorirati 37-godišnja Ayah koja nosi nikab i bijesna je zbog novog zakona koji je ovoga mjeseca stupio na snagu.

“Ovo nije moja Danska. Moji roditelji su Danci. Rođena sam ovdje i odrasla ovdje, ali ovo nije zemlja u kojoj sam odrasla. Oni su je promjenili. Oni govore mnogo o mržnji”, kazala je za The Guardian.

Odlučna je da se odupre i živi svoj život unatoč sve snažnijem zlostavljanju, koje uključuje vikanje ii pljuvanje. Ayah je također bila i na prosvjedima, pa je tako Dansku obišla njezina fotografija na kojoj plače pod nikabom dok je policajka grli.

To je zemlja koju voli i za koju se kani boriti. “Tko me ugnjetava? Nemam muža, nemam muslimansku obitelj. Odgojena sam tako da mogu odabrati bilo što, da sam slobodna kao Dankinja. Ali kada odaberem nikab, shvatim da to nije istina.”

Razaranje multikulturalnosti na kojoj je građeno dansko društvo imat će posljedice i za ljude poput Alexa Jorgensona, voditelja udruge u Husumu, još jednom novoproglašenom getu pored Kopenhagena.

Njega, naime, zabrinjava kako će dansko društvo reagirati na odluku njegove obitelji da djeca dobiju arapska imena prema majčinoj tradiciji.

Boji se da će djeca tijekom odrastanja zbog toga imati problema. “Vidim da je teže mojim kolegama, koji imaju isto obrazovanje, ali im imena nisu etnički danska. Nevjerojatno je da se to još uvijek događa u 2018., ali tome je tako.”
 
(jutarnji.hr)

Birmingham je na putu da postane najveći multikulturalni grad u Velikoj Britaniji

U ovom gradu će više od polovice stanovništva biti iz etničke manjine do 2021. godine. Predviđa se da će bijeli Britanci uskoro biti manjina u ovom kontinentalnog gradu Britanije.

Gotovo 50.000 ljudi u gradu ne zna govoriti engleski jezik, a čine ih stanovnici iz gotovo 200 zemalja koje žive u gradu, prema časopisu Kohezijske strategije Zajednice grada Birminghama. Grad se opisuje kao “super raznolik”.

Konzultacijski dokumenti, u ovom slučaju koje donosi Gradsko vijeće Birmingham (BCC) omogućava ljudima kako unutar tako i izvan vlade da daju povratne informacije o politikama ili zakonodavnim prijedlozima.

Izvješće, kojeg je predalo vijeće BCC-a, prepoznaje trgovinske veze i druge prednosti takvog multikulturnog grada, ali su brojne kulture grada Birminghama identificirane kao glavni čimbenik u društvenoj segregaciji i izvoru “napetosti” zajednice.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, 42,1 posto ljudi u Birminghamu bilježilo se kao Britanci koji nisu bijelci, što je porast od 12 posto u usporedbi s anketom iz 2001. godine. Ako brojke i dalje rastu po istoj stopi, projekcije pokazuju da će više od polovice gradskih 1,2 milijuna stanovnika uskoro biti iz etničke manjine.

“Birmingham uskoro postaje većinski manjinski grad” – navodi se u izvješću. Izvješće također identificira problem u područjima gdje postoji “visoka koncentracija” manjina, a etničke skupine su u nepovoljnijem položaju – posebice crne ili azijske zajednice.

Ravnatelj BCC Equalities, savjetnik Tristan Chatfielda, izjavio je kako Birmingham može rješavanjem ovog problema postati primjer drugim gradovima u Velikoj Britaniji. “Birmingham se sučeljava s nekim teškim društvenim pitanjima koja utječu na koheziju, a one nisu jedinstvene za naš grad, i ne možemo pretpostaviti da će se politika nacionalne vlade suočiti s njima” – kazao je.

“To su složeni izazovi i oni se također brzo razvijaju. Kolektivno, Birmingham bi trebao voditi primjerom u izazivanju bilo čega što sprečava naše građane da dostignu svoj puni potencijal, uključujući diskriminaciju, siromaštvo, segregaciju ili nedostatak ambicije”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Gradsko vijeće engleskog grada Bristol zabranilo je kršćanski blagdan i odbilo sprovesti slavlje, jer je to područje “previše multikulturalno”

Gradsko vijeće Bristola je dozvolilo da nacionalni preznik prođe bez ijednog događaj, unatoč njegovoj povijesti koja datira iz 1222. godine.

Šefovi vijeća su izjavili da se 91 različitih jezika govore u gradu i da će “vrlo teško biti sve ih prilagoditi”.

Neki u tom području osjećaju se kao da je engleski simbol otet od strane krajnje desne skupine koje su dobile oznaku “rasist”.

Prema portalu Daily Star, Kalphna Woolf, osnivačica “91 način za izgradnju globalnog grada”, čiji je cilj da se ujedine Bristolske multikulturalne zajednice, rekla je da bi ljudi mogu biti uplašeni bijele i crne zastave svetog Juraja.

Vijeće navodi da je prikazivanje englesku zastave može biti viđeno kao “rasistički” prema imigrantima.
 

 
Ovakvi iskoraci i radikalne promjene u Velikoj Britaniji mogu se usporediti sa nedavnim istraživanjem Povjerenstva za religiju i vjeru da Velika Britanija nije više većinsko kršćanska zemlja.

Sv. Juraj je prvi proljetni blagdan, poslije Uskrsa, koji se slavi 23. travnja u čast kršćanskoga mučenika Sv. Jurja. Sv. Juraj je jedan od najvećih kršćanskih mučenika. Rodio se u 3. stoljeću u Palestini. Pobunio se protiv progona kršćana u vrijeme cara Dioklecijana. Zbog toga je bio zatočen i mučen, ali se nije htio odreći kršćanstva i pokloniti kipu Apolona, pa mu je po naredbi cara Dioklecijana odrubljena glava ( 23. travnja).

Legenda o Sv. Juraju

Prema legendi koja je nastala u 13. stoljeću Sv. Juraj je pobijedio strašnog zmaja i oslobodio stanovnike Silene davanja danka, koji je iznosio svaki dan dvije ovce. Zaštitnik je vitezova, vojnika, konja, ratara i pastira.

Jurjevo je u narodu shvaćan kao pravi početak proljeća, početak gospodarske godine, pobjeda svjetla nad tamom. U raznim mjestima i krajevima Jurjevo je obilježavano na razne načine: ukrašavanje blaga (vijenac od proljetnog bilja), povorke s trubama kroz selo, paljenje krjesova, rano ustajanje i kupanje i dr.

U našem kraju obilježavano je na sljedeći način. Pravljene su trube od kore vrbove grana. Kora se gulila nožem u zmijolikom obliku. To je bilo lako jer je drveće imalo „mrijezgu“, odnosno bilo u fazi pupanja.

Nakon što bi zgulili vrbovu koru i savili je u obliku trube, te širi kraj pričvrstili iglicama trnja, pristupalo se izradi piska. On je izrađivan od tanke grane, nakon što se nožem zareže na potrebnom mjestu, a onda se uz pjesmu udaralo po grani da kora oslabi i lake se svuče.

Nakon što bi se napravile trube, djeca su se okupljala i trubila kroz selo i oko štala, do duboko u noć a nastavljalo se rano ujutro. Trubljenje, paljenje krjesova, gatanje i dr. običaji imali su svrhu tjeranja uroka, vještica i demonskih sila. Jurjevski običaji označavali su pobjedu svjetlosti nad tamom, odnosno vječnu borbu dobra protiv zla.

Jurjevo je označavao i dan kada je prestajala ispaša blaga na poljima i livadama koja su bila predviđena sa kosidbu.

Noć uoči Jurjeva vlada strah od zlih čini, pa su se škropile kuće, zgrade i stoka posvećenom vodom. Na jurjevo žene ne rade ženske poslove: ne šiju, ne peru haljine i sl. Nekada su na Jurjevo, žene ujutro natirale koprivom vime kozi ili ovci koja se je izjalovila, pa je muzu kao da se je ojanjila odnosno okozila.

Ko se okupa prije sunca u rijeci ili koritu biće zdrav cijele godine i slavan junak. Kupali smo se i provlačili ispod česme, mada je trebalo skupiti hrabrosti i okupati se u ledenoj vodi, kakve su naše bile i još uvijek su.

U sjećanju je ostalo i bacanje nanula preko kuće. Ako se prsti od nanula okrenu u kuću, te se godine neće udati, a ako peta, onda hoće.

Stavljao se i struk koprive u plot i na koju stranu ujutro taj struk bude okrenut, na tu će se stranu i udati. Hvatala se i “omaha” kapljice s mlinskog kola i tom se omahom umivalo kako bi se bilo ljepše…

(NoviSvjetskiPoredak.com)

Zašto facebook nudi samo gay zastavu i onu francusku ako želite na brzinu pofarbati svoj avatar, u znak solidariziranja s nekim? Brojni korisnici društvenih mreža danas pitaju zašto nije bilo ruskih zastava, zašto je život onih u Beirutu manje vrijedan od života u Parizu? I znate što, u pravu su. Ali ne samo to…

Lijevo liberalni mediji danas su sretni, jer samo jedan terorist je došao s izbjeglicama. Većina su bili ljudi rođeni u Belgiji i Francuskoj. To je eto krunski dokaz da imigranti ne predstavljaju opasnost i da granice ne treba niti zatvarati, jer su teroristi ionako već tu, rođeni na zapadu! Francuze su pobili ljudi rođeni u Francuskoj i Belgiji.

A Francuska 24 sata nakon masakra u Parihu udara po civilnim ciljevima u Islamskoj državi u Siriji da se osveti za napad? Neka mi netko objasni tu logiku. Dakle mi ćemo, jer smo multikulti i cool, pobiti hrpu civila u dalekoj zemlji o kojoj malo znamo i za koju nas nije briga, jer su naši vlastiti građani digli ruku na sugrađane? “Ali oni su to radili u ime ISIL-a, pa treba uništiti ISIL!”, kažu Francuzi.

Da. Solidarnost s Francuskom, koja je praktički tražila da se ovo dogodi, čija je politika bila slijepa i gluha na upozorenja, vođena sebičnom ljevičarskom politikom koja svjesno ugrožava vlastite ljude da bi dokazala neku svoju idiotsku poantu o suživotu i multikulturalnosti? Taman posla. Ta i takva Francuska država ima krv svojih građana na svojim rukama! Da se radi o korporaciji, žrtve bi je mogle tužiti za težak nemar! A zastava ne predstavlja pobijene ljude. Ona predstavlja državu.

U oči pada licemjerje francuskog predsjednika koji danas zatvara granice, a do jučer se zgražao nad Orbanom. Zašto to nije uradio prije? Ako to radi sad jer nije znao što će se desiti, onda je neodgovorni idiot. Cilj državništva je, kako je govorio Enoch Powell, vizionar koji je predvidio ovu situaciju, spriječiti predvidiva zla! Ja bih, u takvoj situaciji, radije stavio mađarsku zastavu u znak potpore državi koja je uradila ono što je osnovna funkcija svake države: Zaštitila svoje stanovništvo! Jer tome države služe: da bi štitile život i imovinu svojih građana, i to prije svega kroz zaštitu granica, kako osvajači i otimači ne bi ulazili!

Posao države nije štititi infantilne multikulti-ideale niti svjetski mir. Posao države je štititi granice, nacionalnu sigurnost i imovinu građana od svih koji je žele oteti, pa i od migranata kojima je uglavnom cilj živjeti od socijale, dakle tuđe zarade.

Francuska danas ide u rat protiv ISIL-a, a do jučer im je neprijatelj bio – Asad. Francuski predsjednik danas govori kako će bombardirati teroriste ma gdje bili – uključuje li to i Slavonski Brod ili predgrađa Pariza? Jer, odande dolaze teroristi! I balkanskom rutom, jasno – a ne “poslovnom klasom”! Usput, hoće li se dotična bar ispričati zbog svojih tvrdnji, sad kad je otkriveno da je bar jedan terorist došao preko Hrvatske?

Kad se dogodio 9/11, malo tko je u Europi rekao da suosjeća s Amerikom. Pokazati sućut je bilo maltene svetogrđe: “Tako im i treba, zaslužili su”, glasio je bojni poklič. I u Hrvatskoj i u Francuskoj podjednako. Znate, Amerika je supersila, a njih nitko ne voli, to je normalno. Ali mene je stvarno zgrozio nedostatak bilo kakve empatije. Bio sam duboko razočaran u ljude čitajući teorije zavjera, koje i danas prevladavaju kad se govori o 9/11.

Bilo je tu svega, Židova, ljudi guštera, samo ničeg logičnog. Da, Francuzi su uvijek bili naročito antiamerički nastrojeni – vjerojatno jer imaju nekakav osjećaj da oni više nisu supersila kakva su bili do nekog stoljeća, jer Amerikanci to jesu. Ali kad bi sad netko pokušavao uzvratiti istom mjerom podsjećajući na to kako su Francuzi i te kako imali kolonijalnu prošlost, u kudikamo većoj mjeri nego Amerikanci, kako su svijetu upravo oni podarili riječ “teror” – ona je došla u upotrebu nakon francuske revolucije, kad su oni koji su obećavali bratstvo, jednakost i slobodu umjesto toga uveli giljotinu i nasilje te doveli na vlast Napoleona, prvog megazločinca suvremenog svijeta – to bi bilo duboko pogrešno.

Kao što one tajnice u Towersima i činovnici koji su radili 12 do 16 sati dnevno u uredima da bi prehranili obitelji i odškolovali djecu nisu imali ništa s američkim ratovima, pravednim ili ne, tako i današnji Francuzi nemaju ništa s francuskom kolonijalnom prošlošću. Niti su posjetitelji kafića i koncerta išta uradili da bi zbog toga zaslužili ovako grozan kraj.

Ali upravo je u tome problem, što u Francuskoj nitko nije uradio ništa. Upravo zbog stalnih zapadnjačkih izljeva samokritičnosti “zbog kolonijalizma i raspirivanja ratova”, te tolerancije prema islamu i glupave sentimentalne, kvazihumane politike dovlačenja islamista u EU (“sve su kulture jednako vrijedne, jedino je naša kršćanska zločinačka”) se džihadisti i šehidi valjaju od smijeha. Jer, ovako naivnog i glupog neprijatelja nisu nikad imali niti su sanjali da će ga imati.

Europa je “sitting duck”, plijen koji pasivno sjedi i ne pokušava pobjeći niti se braniti ni kad je opasnost i više nego očita. Koliko smo tupi postali, koliko nam je ispiranje mozga pričama o bezuvjetnoj ljubavi među ljudima i narodima otupilo svaki prirodni instinkt za opasnost i odake dolazi? Pa da Amerika nije u Drugom svjetskom ratu stavila sve Japance u logore, sabotaže bi odnijele ne samo tisuće američkih života nego i pobjedu u ratu! Jer, ne piše niti jednom Arapinu u Parizu na čelu da je terorist, kao što nije ni Japancu: to se zove predostrožnost.

A s druge strane, svjedočimo scenama čiste panike i dezorganizacije kad napadi počnu, i nitko se čak ni ne pokušava braniti! Uostalom dovoljno je pogledati video: ljudi viču “Mi smo Francuzi, ne bojimo se!”, da bi sekundu kasnije na zvuk petardi krenuli u panici gaziti kineske svijeće i plastične krunice položene za žrtve. Prizor neugodno podsjeća na 1940. kad je Pariz pao bez ispaljenog metka.

Ubijati civile, a pritom će političari krivicu svaliti na neke zločeste dečke u pustinji, imperijalizam, zločinačko kršćanstvo, fašistoidnu desnicu koja ne želi da liberali dovlače stotine tisuća novih potencijalnih terorista, pardon “doktora, atomskih fizičara i budućih Nobelovaca”, u zemlju?

Pritom je neka vrsta perverzne poetske pravde to što će upravo ti koji najglasnije relativiziraju islamski terorizam biti prvi koje će u Kalifatu poubijati, o čemu svjedoči i zanimljivi detalj iz pariških događanja – naime, Čilenanac koji se našao na mjestu napada posvjedočio je za medije kako su ga teroristi pitali vjeruje li u Boga i je li Francuz, a kad je odgovor na prvo bio pozitivan, a na drugo negativan – pustili su ga.

Stvarno, kako to objašnjavaju liberali, alternativci, “zeleni”, feministice, gay aktivisti, koji nam već godinama tumače kako nam islamisti, ne budemo li ih izazivali, neće ništa? Gdje su dušebrižnici koji su “dobronamjerno” nagovarali Hrvate da ostanu izvan NATO-a “jer bi to moglo razljutiti islamiste”, i da otkažu predstave u Dubrovniku da ne ljutimo multikulti elemente?

Sama ideja da bi islamisti nekog ikad poštedjeli zato jer je podržavao imigraciju i multikulturalnost je idiotska, što dokazuje i to da se napad dogodio u Hollandeovoj Francuskoj, koja nije dio vojnog krila NATO pakta, koja ne odobrava američku politiku na bliskom istoku, koja se zalaže za dovlačenje sve moguće mladeži s Bliskog istoka u EU i za davanje istima svih mogućih privilegija i socijalnih prava. Iduća je vjerojatno Švedska. Mađarska?

Ne, malo je vjerojatno da će u Mađarskoj doći do napada: vjerojatno bi Mađari uredno sve malobrojne muslimane u toj zemlji ispratili do granice, i muslimani u Mađarskoj to znaju. Zašto onda napadaju one koji su dobri prema njima? Jer mogu. Jer ih nitko ne sprječava.

No, ono što se meni gadi je što nitko nije izrazio nikakvu solidarnost kad je ta ista Islamska država pobila dva puta više Rusa u avionu, isto tako nedužnih, i ne samo to nego je bilo i te kako sprdanja s Rusima. Zašto život Francuza nama vrijedi više nego život Rusa? Jer su Francuzi “naši” a Rusi neprijatelji?

Stvarno, bilo je ogavno gledati kako se Charlie Hebdo iživljava nad žrtvama u ruskom avionu – kad bi se netko tako šalio s mrtvim Francuzima, kako bi to izgledalo? Društveno neprihvatljivo? Charlie zna što se smije a što ne: trenutno je društveno prihvatljivo sprdati Ruse, katolike, ili muslimane, ali ne i homoseksualce, leftarde, i Židove (zbog potonjeg je jedan karikaturist dobio otkaz).

Gadi mi se što nitko nije izrazio solidarnost s građanima Bejruta, gdje se dan ranije dogodio teroristički napad. Tamo je jedan hrabri otac dvoje djece, Adel Termos, žrtvovao svoj život, svojim tijelom zaustavio bombaša, kako bi spasio sugrađane, kako bi spasio svoju vlastitu djecu. U Parizu smo pak svjedočili scenama posvemašnje panike, pa i kukavičluka čim su se začule petarde. Jer naš svijet više ne odgaja heroje, odgaja ovce koje čekaju da ih zaštiti vlast, policija, država, i nisu se u stanju braniti sami, niti imaju uopće instinkt da bi trebali.

U francuskim novinama nigdje nije bilo sućuti za 200 katoličke djece ubijene u Siriji, ili za žrtve napada u Bejrutu. Kad je Boko Haram pobio preko sto studenata nedavno u Keniji, to smo uzeli zdravo za gotovo, maltene nitko nije niti izvijestio o tome: politički korektni mediji koji nas uče da svačiji život vrijedi jednako su to odšutjeli jer nikog stvarno nije briga: tamo u Africi ionako život nije nikad vrijedio mnogo, ako išta, kažu, pa čemu se zbog toga uzrujavati.

Tamo se događa svaki dan, u Parizu ne. Istina, logično je da više marimo za sebi bliže ljude, glupo je tvrditi da ne bi trebalo biti tako. Ali nije tome tako davno kad je teror u Parizu bio svakodnevnica, tek koje stoljeće! Teško je zaboraviti i olovne godine, sedamdesete, kad su Crvene brigade, Frakcija crvene armije, i tisuće drugih terorističkih organizacija uglavnom lijevo-komunističkog opredjeljenja ubijale ljude i postavljale bombe. U ime čega? Ovog što danas imamo. Licemjerje vlada današnjim zapadom: teško je ne sjetiti se kako su se lideri zapada odnosili prema ratu na prostoru bivše SFRJ, i s kojim je cinizmom Mitterand sletio u Sarajevo i produžio rat za nekoliko godina.

A što tek reći za to što je jedan od terorista po svemu sudeći bio borac FSA, Free Syrian Army – to su “umjereni teroristi” koje zapad podržava, a Francuska ih je naoružavala. Oni su u zapadnim medijima dobri dečki koji se bore za demokraciju i protiv diktatora Asada, dok su ISIL-ovci “loši dečki”. Iako se u biti radi o jednom te istom šljamu, i jedni i drugi u Siriji zdušno tamane kršćane, odsjecaju glave, i služe se istim metodama – pa čemu onda misliti da neće tamaniti kršćane i kad dođu ovdje s valom izbjeglica? Ovo što se događa je sasvim izmaklo kontroli. Kao lijek za terorizam nam se nudi još veći uvoz muslimana, što je otprilike kao liječenje alkoholičara s još više alkohola, ili gašenje požara benzinom.

Mi ignoriramo žrtve u Siriji, kao što je Europa ignorirala naše: tamo se neki divljaci kolju, samo da to ne dođe kod nas u civilizaciju. Možda su nekom tko inače smatra da zločin nema nacionalnost ipak bliži Francuzi, jer neki sad kažu, oni su ipak dio naše kulture, logično je da više žalimo bliske ljude iako propovijedamo nediskriminaciju. Ali ovo jest diskriminacija, suptilna, i dolazi od onih koji se u nediskriminaciju kunu. Meni nisu bliži Francuzi.

Meni su bliži oni koji imaju hrabrost, čast, ponos, ma koje nacionalnosti bili. Ne vidim po čemu život Francuza vrijedi više nego život Rusa ili sirijskog kršćanina. Nismo stavljali slike za njih. Zašto bismo za nekog drugog? Neki kažu, “Da je iskočila aplikacija, stavljali bismo”. Ali nije iskočila, zar ne? I nismo stavljali.

Žao mi je, ja sam “profašističko govno” bez empatije, i meni svačiji nevini život vrijedi jednako. I onaj u Siriji kao i onaj u Parizu. I ne vidim po čemu mi imamo braniti vrijednosti sekularne Francuske, a ne islamske države. Zašto mi mislimo da su naše zapadne tzv. vrijednosti univerzalne? Jer su naše? Onda budimo iskreni i krenimo u rat za obranu kršćanstva, jer ono definira zapad. Francuska kao država ne stoji već davno iza ničega, nikakvih vrijednosti. U ratu između ISIL-a i Francuske ISIL je u velikoj prednosti, jer oni su spremni umrijeti za ono u što vjeruju. Francuzi, Hrvati, jesmo li mi spremni umrijeti za ono u što vjerujemo? Za gay brakove i pravo da jedemo svinjetinu i pijemo pivo? Ne, ne bih rekao. Čudilo bi me.

Gandijevski altruizam ateista i kršćansko milosrđe samo idu na ruku etosu Islama, koji je različit od židovskog i kršćanskog: kršćanski etos jednako vrednuje svaki ljudski život, i jasno poručuje “Ne ubij”, dok Islam uči da je kjafira ne samo dozvoljeno, nego i poželjno ubiti. Moralna je obaveza svakog muslimana raditi na uspostavi Islamske države, Ummeta, na zemlji, a ne tek težiti spasu duše.

Slabost i kukavičluk zapad pogrešno zove tolerancijom iako tolerancija po definicije NIJE odricanje od vlastitih vjerovanja da bi se ugodilo nekom drugom, niti je iznuđeni ustupak tolerancija!. Na islamiste koji nam rade o glavi danas idioti na zapadu idu porukama mira, ponudama otvorenih granica, socijalnim povlasticama. Ali zato se na njihove zemlje ide tenkovima, jer je navodno tamo izvor zla. Ali da je Hollande do kraja pošten, napao bi predgrađa Pariza. Jer odande dolaze teroristi, ne iz Sirije. A mi bismo stavili mađarske zastave, u znak potpore političaru koji je otrpio golem pritisak i uvrede da bi zaštitio svoj narod.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Danska vlada je, za razliku od švedske, zakupila oglasni prostor u određenom broju bliskoistočnih novina gdje oglasom upozoravaju buduće migrante da u Danskoj nisu dobrodošli, i da Danska neće više primati azilante

Multikulturalizam je mrtvorođenče. Još pred desetak godina izbio je veliki skandal u Austriji kad je jedna tamošnja studija pokazala da se oko 60% Turaka koji žive u Austriji ne želi uklopiti u društvo, i da ih ne zanima život po zakonima i pravilima koja inače vrijede u Austriji. Danski muslimani danas idu i korak dalje, pa podržavaju uvođenje islamskih zakona

Gotovo 40 posto muslimana u Danskoj željelo bi da se zakoni u Danskoj baziraju u cijelosti ili djelomično na Kuranu, prema istraživanju koje je proveo Jyllands-Posten. To je osjetno veći postotak nego u sličnom istraživanju prije devet godina, i pokazuje da se muslimani u Danskoj sve više radikaliziraju kako njihov broj raste.

Na te podatke je ljevica reagirala s nevjericom i ljutnjom, a euroskeptici i antiimigrantske stranke pak tvrde kako to pokazuje da su muslimani u Danskoj upravo ono što oni godinama tvrde da jesu: problem. Konkretno, oni tvrde da je “broj muslimana u Danskoj problem”.

Sociologija kao znanost im daje za pravo: imigranti se uvijek ponašaju jednako i njihovo je ponašanje definirano njihovom brojnošću, prije negoli ičim drugim. Kad su svedeni na pojedince, gledaju se što bolje uklopiti. Kad njihov broj prijeđe određeni postotak, počnu se izolirati i zatvarati u svoje zajednice.

A preko opet određenih postotaka, pokušat će svoju kulturu nametnuti svima ostalima kao dominantnu. Pozivanje na multikulturalnost tu ima smisla koliko i marksističko pozivanje na “klasnu svijest”: ljudi u konačnici ipak gledaju svoj interes.

Istraživanje Jyllands-Postena pokazuje tako da preko 10 posto danskih muslimana koje je Wilke, agencija za ispitivanje javnog mišljenja, antiketirala smatra da bi danski zakoni trebali biti zasnovani isključivo na Kuranu, dok preko jedne četvrtine njih smatra kako bi danski zakoni trebali biti bazirani dijelom na učenju iz Kurana ali uz zadržavanje nekih odredbi danskog ustava.

Imam iz Aarhusa, Radwan Mansour, također smatra kako bi Danska trebala imati zakone bazirane na Kuranu: on međutim kaže da ne vidi nikakav konflikt između danskog ustava i šerijatskog prava. “Kad bi Danska bila islamska zemlja, njeni zakoni bi trebali biti zasnovani na Kuranu”, kaže on.

“Ali Danska nije islamska zemlja (ne još, op. M.H) – mi ne odlučujemo – pa mislim da bi trebalo uzeti u obzir oboje, i Kuran i Ustav. Kad se radi o pravdi, o dodjeli resursa i takvim stvarima, tu postoji jedno fino suglasje između jednog i drugog”, citiraju ga danski mediji. Što on misli o tome kako bi se Ustav i Kuran složili oko odsjecanja ruku lopovima ili kamenovanja nevjernih žena (uključujući onih koje nisu prevarile muža svojom voljom, dakle silovane se žene također kamenuje) nije navedeno.

Danska pak antiimigracijska “Narodna stranka” ističe rezultate tog ispitivanja i smatra da je to argument za zabranu dalje imigracije: u Danskoj je već prije ove najezde iz Afganistana i Iraka koja se sad slijeva preko Hrvatske prema njima bilo oko 5% muslimana – oko 280.000 – u zemlji koja ima nešto malo više stanovnika od Hrvatske.

Vlada, kao i u većini država sjevera Europe, negira te podatke i tvrdi da ih je osjetno manje, ispod 4%, no u to nitko ne vjeruje. Tim više što u Danskoj živi velik broj muslimana koji su tamo bez dozvole i bez ikakvih papira, i nitko stvarno ne zna koliko ih je. U Kopenhagenu i službeno ima preko 10% muslimana, i njihov broj raste eksponencijalnom progresijom.

Ali iako za sad još razmjerno malobrojni, oni čine 51,5 posto osuđenih silovatelja. Najzastupljeniji među silovateljima su Iračani, Iranci i Somalijci, a njih uz Afganistance ima najviše i u ovom novom valu izbjeglica “iz Sirije”. Ukratko, šanse da će imigrant počiniti silovanje su deset puta veće nego za domicilnog stanovnika. Kod pljački i ubojstava je slično. Imigranti predstavljaju sve veći sigurnosni problem, a kako im broj raste sve su agresivniji u zahtjevima.

“Kad netko vjeruje kako bi Kuran trebao imati ključnu ulogu u legislativi i životu zajednice, i kad netko vjeruje – kako su prethodna istraživanja pokazala – kako bi žene trebale hodati pokrivene, tada on ne želi biti dijelom danskog društva i države i pogrešno je ponašati se kao da su oni bili ovdje prvi a mi smo došli kasnije. To nije samo diluzija, to je neviđena nepristojnost i bezobrazluk”, kaže Martin Henriksen, glasnogovornik Danske narodne stranke.

Henriksen se u toj izjavi pozvao na nedavno istraživanje koje pokazuje da čak 77 posto danskih muslimana smatra da Kuran treba “slijediti u svemu”, odnosno da se muslimani moraju ponašati posve u skladu s onim što piše u Kuranu.

To je porast od 15 posto u odnosu na isto takvo istraživanje provedeno 2006: to samo dokazuje da su u pravu oni koji upozoravaju da ponašanje muslimana određuje njihova brojnost, i da apologeti političke korektnosti koji se nadaju da će “preodgojiti” muslimane i privoliti ih da se asimiliraju na kršćanske vrijednosti i zapadni način života onako kako su isprali mozgove domicilnom stanovništvu žive u snovima i iluzijama.

Taj porast onih koji smatraju da treba u svemu slijediti Kuran je iznenađenje i za Jens Peter Frolund Thomsena, profesora društvenih znanosti na University of Aarhus koji se specijalizirao za odnose između Danaca i muslimana u Danskoj. “Ovdje imamo indikacije da vjerska uvjerenja utječu na određena politička mišljenja i stavove.

Naše sekularno društvo, u kom su politička moć i vladavina zakona poštovani iznad svega ostalog, je nešto oko čega brojni imaju rezerve. Pokazuje da demokratske norme nisu uzeke korijena mešu svim grupama imigranata”, rekao je Thomsen Jyllands-Postenu. Kojeg li iznenađenja! Kao da je demokracija zapadnog tipa, kao i vladavina prava, nešto što je imanentno islamskim društvima! Europa počiva na rimskom pravu, grčkoj filozofiji, i kršćanskom moralu – i niti jedan od ta njena tri noseća stupa nije kompatibilan s etosom useljenika iz islamskih država, niti će to ikad biti.

Unatoč tome Fatih Alev, koji vodi Danski islamski centar, kaže da je integracija “proces koji traje” i kako će se oni integrirati u dansko društvo. “Muslimani su uvijek uspijevali pomiriti islamsko učenje s raznim tradicijama i običajima raznih država u kojima su živjeli, to je proces koji traje i mi moramo način da prakticiramo islam u kontekstu Danske”, kaže Alev pomirljivo.

Treba li mu vjerovati? Iskustvo raznih drugih država, od vremena proroka Muhameda do danas, pokazuje da su muslimani u pravilu, kad bi im brojnost i prilike dozvolili, jednostavno pokorili domicilne narode, nametnuli im diskriminirajuće zakone za “nevjernike”, poput poreza, ili ih, najčešće, jednostavno istrijebili. Jer, osnovni zakon Islama je – prevesti na tu vjeru svakog kog se može, a kazniti ostale koji ne žele prijeći na nju.

U travnju, Danska konzervativna stranka pokrenula je pak kampanju u kojoj pozivaju na “borbu protiv radikalnog Islama i njegovo istrijebljenje”: oni tvrde da Islam ima mnogo toga zajedničkog s nacizmom (kad smo kod toga, svi masovni pokreti imaju mnogo toga zajedničkog s nacizmom, pa i onaj za “ljudska prava”).

U izjavi za ruski RT Danska konzervativna stranka je navela: “Naša kampanja je usmjerena na zaustavljanje tog vida islamizma, vida koji ima mnogo toga zajedničkog s nacizmom, i to je ono što mi zovemo “Naci islamizam”. To je oblik islama koji prakticiraju ISIL i Boko Haram”.

No ne dijele svi Danci zabrinutost oko imigranata. “U Danskoj mi imamo oko šest posto muslimana, pa prema tome, imamo oko 2,5% stanovništva koje zagovara uvođenje šerijatskog zakona.

Kog briga? Mi imamo brojne grupe te veličine u Danskoj, koje su za ovo ili ono ili protiv ovog ili onog. Kad mi Danci putujemo u inozemstvo, mi slavimo Božić i jedemo svinjetinu, poštujemo deset zapovijedi, i ljudska prava kako ih je UN definirao, i što onda”, kaže Danac Claus Bork. No, bojim se da je Claus kompletno promašio poantu ovdje: kršćani neće nikog ubiti samo zato jer nije njihove vjere, niti su to ikad činili, a uvođenje šerijatskog zakona u Dansku baš i nije isto što i jedenje svinjetine za Božić.

Na drugoj strani stoji stručnjakinja za Islam Tina Magaard koja godinama već upozorava da je politika umirivanja Islama ustupcima i tolerancijom koju zagovaraju političari zapravo pokazivanje znakova slabosti koje neće rezultirati ničim do li još agresivnijim Islamom. U oštrom kontrastu s mišljenjima drugih “stručnjaka za Islam” na nacionalnoj TV koji su još od krize s karikaturama Muhameda pozivali na mir i uklanjanje karikatura, Tina Magaard objašnjava bez dlake na jeziku kakve su stvarne namjere islamista: to je nametanje dominacije domicilnom stanovništvu i njegovo potpuno pokoravanje.

Ona je često kritizirala i obavještajne službe u Danskoj, konkretno PET, zbog ignoriranja islamističke prijetnje i ugrožavanja sigurnosti građana. Islamofobi su ponešto ipak postigli: danska vlada je, za razliku od švedske, zakupila oglasni prostor u određenom broju bliskoistočnih novina gdje oglasom upozoravaju buduće migrante da u Danskoj nisu dobrodošli, i da Danska neće više primati azilante.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Kako u Europi sve više jača migrantska kriza, mnogi ruski mediji podsjećaju na mračno proročanstvo pokojnog libijskog lidera Muamer Gadafija, koje je izrekao nekoliko mjeseci prije svoje nasilne smrti

“Slušajte me sad, vi ljudi iz NATO! Bombardirate zid koji stoji na putu migrantima iz Afrike ka Europi, i teroristima Al Qaide. Taj zid je Libija. Vi ste ga razbili. Vi ste idioti, i gorjeti će u paklu zbog tisuća migranata iz Afrike, i zbog podrške Al-Qaidi. To će biti tako. Ja nikada ne lažem. Ne lažem ni sada”, napisao je Gadafi u otvorenom pismu koje je objavio ruski dnevni Zavtra u svibnju 2011. nekoliko mjeseci prije nego što je ubijen.

Od početka godine 500.000 izbjeglica je stiglo u Europi, a migrantska kriza je postala prioritet broj jedan za zemlje EU, što je potvrdio i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u svom godišnjem obraćanju Europskom parlamentu o stanju u Europskoj uniji.

“Europa danas predstavlja svjetionik nade, i utočište stabilnosti u očima žena i muškaraca Bliskog Istoka i Afrike. To je nešto na što trebamo biti ponosni, a ne nešto čega se trebamo plašiti”, rekao je Juncker.

Pitanje što je izazvalo krizu izaziva poplavu komentara. Stručnjaci smatraju da je Europa izgubila svoj ​​ugled najstabilnijeg mjesta na svijetu, uglavnom zbog toga što su vodeće europske zemlje i Sjedinjene Države rušile labave režime, upravo u onim zemljama čiji ljudi sada osvajaju željezničke postaje u EU.

“Jasno je golim okom da je izbjeglička kriza rezultat američko-europske politike”, kaže Boris Dolgov, viši istraživač Instituta za orijentalne studije Ruske akademije znanosti. “Uništavanje Iraka, uništenje Libije i pokušaj rušenja Bashara Assada u Siriji rukama islamskih radikala – to je politika EU i SAD, a stotine tisuća izbjeglica su rezultat te politike”, rekao je za rusku agenciju Tass.

“To je vrlo ozbiljan i višestruki problem”, kaže profesorica Irina Zvjagelskaja s Odjela za orijentalne studije na Državnom institutu za međunarodne odnose MGIMO u Moskvi. “Građanski rat u Siriji i napetosti u Iraku i Libiji stalno potiču protok migranata, ali to nije jedini razlog. Slažem se s onima koji vide aktualne događaje kao trend još jedne masovne seobe naroda, koji napuštaju slabije države sa neefikasnim gospodarstvima.

Postoje sistemski problemi koje uzrokuju da ljudi napuste svoje domove i da se otisnu na put. I liberalno europsko zakonodavstvo omogućuje mnogima od njih ne samo da ostanu u Europi, već i da tamo žive od socijalne pomoći, bez traženja zaposlenja “, kaže Zvjagelskaja.

“Ovi ljudi su iscrpljeni, ljuti i poniženi. Ne znaju ništa o europskim vrijednostima, načinu života i tradiciji, multikulturalnosti i toleranciji. Oni nikada neće pristati da se pridržavaju europskih zakona”, piše u svom blogu ruski pisac, dramaturg i redatelj Jevgenij Griškovec.

“Oni nikada neće osjećati zahvalnost prema onima u čije zemlje su uspjeli ući poslije toliko problema, jer su te iste države prve pokrenule krvoproliće u njihovim domovinama.”

“Angela Merkel obećava moderno njemačko društvo i Europu pripremljenu za probleme … To je laž i glupost! Siguran sam da mnogi od onih u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, koji glume suosjećanje i zbunjeno odmahuju glavama kada vide na vijestima da se još migranata utopilo ili umrlo od gušenja ili umora na putu, iskreno u sebi govore nešto poput ovoga: “Tako im i treba, to će i drugima biti lekcija”, piše Griškovec.

Politikolog Fjodor Lukjanov smatra da je kriza migranata samo vrh ledenog brijega, suština gomile problema koji su se taložili godinama.

“Postoji izravna veza između migrantske krize i posljednjih petnaest godina zapadne politike na Bliskom istoku”, kaže Lukjanov u provladine listu Rosijska Gazeta.

“Nijedan pokušaj intervencije nije dao očekivane rezultate. Naprotiv, svaki takav potez je samo okrenuo stvari od lošeg ka gorem. Ali, čak i Sjedinjene Države i Europa budu prihvatile umjereniju liniju, erozija će se i dalje dešavati, mada slabijim tempom. Krajnji rezultat će, međutim, biti isti. Dok modeli 20. stoljeća postaju nefunkcionalni u novim uvjetima, neće biti mirne tranzicije ka sljedećoj fazi.”

Kolumnista i bloger Vitalij Tretjakov se pita zašto je Europska unija ušla u zamku iz koje nikada neće moći izaći.

“Razloga je mnogo, ali svi su oni temeljeni na aroganciji i pretjeranom samopouzdanju. U većini slučajeva osjećanje više vrijednosti se nikad ne izražava glasno, ali “Europljani” se uvijek osjećaju superiorno nad svima ostalima na svijetu.”

“Ostaje da se vidi hoće li Europska unija podleći pritiscima Washingtona ili će radije manifestirati solidarnost sa Sjedinjenim Američkim Državama, u odluci da se ubrza takozvani” proces demokratizacije “u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. U svakom slučaju, to je pomoglo da se otvori Pandorina kutija.

Sada je ogromni teritorij u vrtlogu građanskih ratova i oružanog kaosa, i milijuni izbjeglica su bili primorani pobjeći”, zaključuje Tretjakov.
 
(kurir.rs, izvor: TASS – priredio M.Đorđević)