Dva američka turista ozlijeđena su u napadu unutar prometne željezničke stanice nizozemske prijestolnice

Afganistanski muškarac osumnjičen da je prošle godine izbio američka turista na središnjoj željezničkoj stanici u Amsterdamu, rekao je sucima da je otputovao u Nizozemsku “kako bi zaštitio proroka Mohameda”.

Jawed Santani (20) pojavio se na dvodnevnom saslušanju u teško čuvanoj sudnici u Amsterdamu, gdje se suočio s dvije optužbe za pokušaj ubojstva s ciljem počinjenja terorističkog čina, piše DailyMail.

“Došao sam u Nizozemsku da zaštitim svog proroka”, rekao je on sucima govoreći o incidentu 31. kolovoza prošle godine kada je posijao paniku i ostavio dvije teško ozlijeđene žrtve.

“Planirao sam ubiti nepravedne i okrutne ljude koji omogućuju vrijeđanje proroka Mohameda”, citirala ga je nacionalna novinska agencija ANP.

Santani je ranije spomenuo antiislamskog političara Geerta Wildersa, a napad nožem se dogodio dan nakon što je krajnje desna zastupnica najavila da otkazuje organiziranje natjecanja crtanog filma o proroku Mohamedu.

Wilders je svojedobno povukao sudjelovanje u organiziranju tog natjecanja rekavši da želi ‘izbjeći rizik da ljudi budu žrtve islamističkog nasilja’.

Upitan što je Santani planirao postići svojim djelovanjem, rekao je sucima “Želim obraniti svoju religiju” i pojasnio je da njegovu religiju treba ostaviti na miru.

“Ako to ne učinite, trebali biste biti spremni na takve akcije”, rekao je.

Dvojica američkih turista teško su ozlijeđena u napadu za vrijeme ručka unutar prometne stanice nizozemske prijestolnice pokraj povijesne gradske jezgre.

Policija je brzo reagirala, pucajući Santaniju u donji dio tijela prije nego što ga je uhitila.

Jedna žrtva će ostati u invalidskim kolicima s teškom ozljedom leđne moždine, dok je drugi muškarac uboden u desni dio prsa i ruku, pokazuju izvještaji.

Ročište se nastavlja u utorak.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Centar za njemački jezik objavio je podatke o najpopularnijim imenima novorođene djece u Njemačkoj

Ovo udruženje objavljuje isto istraživanje od 1977. godine, a sastavljaju ga na temelju podataka iz njemačkih ureda matičara.

Podatke za ovogodišnje istraživanje dalo je više od 700 matičnih ureda širom Njemačke. U tih 700 ureda registrirano je preko milijun pojedinačnih imena. To znači, navodi se u istraživanju, kako je oko 90 posto svih imena koja su dana djeci prošle godine zabilježeno u matičnim uredima.

Prijavljeno je preko 65.000 različitih imena.

Najpopularnije ime u Berlinu? Mohamed

Istraživanje je otkrilo kako se u saveznim pokrajinama vidi promjena s obzirom na prethodne godine. Naime, ime Mohammed našlo se među deset najpopularnijih imena u šest njemačkih saveznih pokrajina.

Ime Mohammed i njegove razne inačice našle su se u sljedećim saveznim pokrajinama među top 10 najpopularnijih imena: Berlin, Bremen, Hamburg, Hessen, Sjeverna Rajna-Vestfaliji i Saarska.

Istraživanje je prikupljalo i podatke o popularnosti imena općenito u što su uključena imena i prezimena i u tom popisu je ime (prezime) Mohammed bilo najpopularnije u Berlinu, Bremenu i Saarskoj.

U Berlinu je to ujedno najpopularnije ime za novorođene dječake. Centar navodi i kako se popularnost ovog imena širi diljem zemlje.

No, prije toga, važno je napomenuti da se istraživanje bavi popisom najpopularnijih imena za djevojčice i dječake, što u ovom slučaju uključuje i imena i prezimena koja su navedena ispod podebljanih imena pojedinih pokrajina.

Istraživanje je prikupilo i posebne podatke o najpopularnijim osobnim imenima, koja su na karti ispod prikazana u dijelu “Erstnamen” po pokrajinama.

Koja su najpopularnija imena?

No kada se uzme u obzir cijela Njemačka, najpopularnija imena (s popisa imena i prezimena) za djevojčice su Marie, Sophie i Maria.

Kod dječaka su to pak Paul, Alexander i Maximilian.

Centar navodi kako se radi o imenima koja su godinama na vrhu liste te kako se njihov poredak iz godine u godinu izmjenjuje.

Kada se radi samo o osobnim imenima, bez prezimena, najpoplarnija ženska su Emma, Hannah i Mia. Za muškarce to su Ben, Paul i Leon.

(index.hr)

Globalistička premijerka Novog Zelanda, bivše mormonka, a danas ateistica, prihvatila je muslimanska obilježja poslije napada na džamiju

Mlada novozelandska premijerka Jacinda Ardern od početka svog mandata slovila je za jednu od predvodnica novog progresivnog vala u svjetskoj politici.

Tu je reputaciju potvrdila svojom reakcijom na teroristički napad u Christchurchu, u kojem je deklarirani eko-fašist iz Australije ubio 50 muslimanskih vjernika.

Na barbarski pokolj ljudi koji su na Novi Zeland došli u potrazi za boljim životom, u trenutku dok su se molili u džamijama, Ardern je odgovorila suosjećajno, ali odlučno.

Poručila je bjelačkom teroristu, koji je u svom manifestu dao do znanja da je njegov teror imao za svrhu produbiti jaz i potaknuti sukobe između manjinskih muslimana i većinskih kršćana i nevjernika, da je izabrao Novi Zeland zbog njegove “raznolikosti u kojoj dijeli zajedničke vrijednosti”, no da ga Novozelanđani “potpuno odbacuju i osuđuju”.

U naknadnom govoru dala je do znanja da neće izgovoriti ni njegovo ime jer mu ne želi dati zloglasnu slavu za kojom je težio.

Najavila je i hitnu zabranu jurišnog i drugog poluautomatskog oružja vojnog tipa. Otišla je u džamiju u kojoj je izvršen pokolj i tamo izrazila sućut i podršku pripadnicima pogođene muslimanske zajednice.

Obećala je i da će pokriti pogrebne troškove obiteljima 50 ubijenih. Mnogi mediji i komentatori na društvenim mrežama pohvalili su je kao državnicu koja “redefinira vodstvo u doba terora”, odlučno ustajući protiv sve raširenijeg protumuslimanske netrpeljivosti i mržnje na Zapadu.

Jacinda Ardern s hidžabom na glavi citirala proroka Muhameda

No prošli petak je, na odavanju počasti žrtvama u Christchurchu na kojem su sudjelovali deseci tisuća Novozelanđana, otišla još dalje – prema nekima, predaleko.

“Prorok Muhamed, salalahu alajhi vasalam (mir bio nad njim), rekao je: ‘Vjernici u svojoj uzajamnoj ljubaznosti, suosjećanju i milosrđu su kao jedno tijelo.’ Kad bilo koji dio tijela pati, cijelo tijelo osjeća bol. Novi Zeland žaluje s vama. Mi smo jedno”, poručila je Ardern, citirajući hadise (zapise o riječima, djelima i prešutnom odobravanju proroka Muhameda, što je uz Kuran glavni izvor islamske teologije).

Pritom je, kao i pri posjetu džamiji u Aucklandu idući dan, nosila muslimansku maramu, poznatu kao hidžab. Isto su na taj dan učinile i mnoge druge Novozelanđanke, čime su htjele simbolični izraziti solidarnost s muslimanskom zajednicom.

Možda će to zvučati neumjesno, ali valja priznati kako je prilično neobično da novozelandska premijerka, koja nije muslimanka po vjeri, nosi muslimansku opravu i oslovljava proroka Muhameda tradicionalnom muslimanskom frazom. Neobičan je i njen izbor citata kojim je htjela ilustrirati zajedništvo i solidarnost između nemuslimanske većine i muslimanske manjine na Novom Zelandu, budući da se ovaj hadis očito odnosni na partikularno suosjećanje i milosrđe među muslimanskim vjernicima – ne na univerzalnu međuljudsku empatiju.

Ardern je možda htjela reinterpretirati ovaj naputak proroka Muhameda muslimanima, no opet, to zaista nije zadatak koji se očekuje niti je primjeren lideru jedne sekularne države. Posao političara nije redefinirati, ali ni pogrešno predstavljati religiju, pa makar i iz plemenitih pobuda.

Hidžab, odnosno prekrivanje čitavog tijela, osim ruku i lica, uključujući kosu, vjerska je obveza za žene tijekom molitve i u blizini muškaraca (iznimka su članovi uže obitelji) u sve četiri glavne islamske škole teologije.

Teologija je u islamu inače usko povezana, ako ne i istovjetna pravnom nauku, budući da je šerijat – islamski vjerski zakon koji obuhvaća sve, od odijevanja, hrane i pića, preko seksualnih odnosa i braka, pa do odnosa prema nemuslimanima (i onima koji su napustili islam) – fundamentalni dio islama kao religije.

Tumačenje šerijata i propisanih kazni za različite prijestupe razlikuju se u različitim većinski muslimanskim zemljama i zajednicama diljem svijeta.

No činjenica je da se ono što je u zapadnim i sekularnim društvima potpuno legalno, u dobrom dijelu tih zemalja kažnjava zatvorom, primitivnim fizičkim kaznama, pa čak i smrću: od izvanbračnog i istospolnog seksa, konzumiranja alkohola, do bogohuljenja ili napuštanja islama.

U islamu, unatoč različitim tumačenjima i propisima, religija u načelu nije primarno stvar pojedinca i njegovog osobnog odnosa s bogom, već zajednice koja uređuje odnose unutar sebe prema onome za što vjeruje da je božji naum. Činjenica je, na kraju krajeva, i da je nošenje hidžaba, a u nekim slučajevima i nikaba koji pokriva cijelo lice, ne samo vjerska, nego i zakonska obaveza u Iranu i Saudijskoj Arabiji.

U brojnim drugim većinski muslimanskim zemljama poput Iraka, Egipta, Jemena, Sudana i Afganistana i Pakistana, ali i u manjinskim muslimanskim zajednicama na Zapadu, hidžab nije obavezan zakonom, ali su mnoge žene svejedno prisiljene nositi ga pod društvenim i obiteljskim pritiskom

U Iranu se žene bore za pravo da ne nose hidžab

Nazadnost i brutalnost prisile nošenja hidžaba nigdje nije tako eklatantna kao u Iranu, gdje žene koje se bore za rodnu ravnopravnost i slobodu od islamističkih propisa već godinu dana hrabro prkose režimu i skidaju svoj hidžab na ulicama Teherana i drugih gradova pod sloganima “Hodanje bez vela”, “Moja nevidljiva sloboda” i “Bijele srijede”.

Pritom riskiraju uhićenje, zatvaranje i maltretiranje od strane “moralne policije”, kao što se lani dogodilo 32-godišnjoj Vidi Movahed. Iranke su i Međunarodni dan žena ove godine iskoristile za prosvjed protiv prisilnog hidžaba.

Kako tvrdi istaknuta iranska odvjetnica za ljudska prava Nasrin Sotudeh, za “zločin” izlaska u javnost bez hidžaba zakonski je predviđena kazna od globe do dva mjeseca zatvora, ali iranska moralna policija često ide mnogo dalje od toga u kažnjavanju “nemoralnih” žena koje se u zatvoru maltretiraju, tuku i muče.

Tragična je ironija da je i sama Sotudeh nedavno osuđena, prema tvrdnji njenog supruga, na 38 godina zatvora i 148 udaraca bičem – zbog optužbi za špijunažu, širenje propagande i vrijeđanje iranskog vrhovnog vođe. Ova kazna, primjerenija srednjem vijeku nego modernom dobu, još je jedna sramotna manifestacija brutalnog gušenja ljudskih prava od strane islamističkog iranskog režima.

Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje što su brojni progresivni i sekularno nastrojeni muslimani, kao i oni koji su napustili islam, ovih dana kritizirali poruku koju je Ardern poslala svojim prilično snishodljivim stavom prema islamu.

“Poslušajte kako Iranka Alinedžad Masih objašnjava kako su bijele feministkinje i novozelandska premijerka Jacinda Ardern izdale muslimanke i otkrile svoj latentni rasizam u kojem traže jednakost za sebe, a pokoravanje za obojene žene”, napisao je tako kolumnist Toronto Suna, Tarek Fateh, na Twitteru, objavljujući snimku govora Masih Alinedžad, iranske aktivistkinje koja živi u SAD-u, ali na društvenim mrežama redovito izvještava i promiče prosvjedni pokret za ženska prava u svojoj domovini.

(index.hr)

Došao je iz Pakistana da bi studirao management u Parizu, što je rezultiralo ubojstvom profesora

Muslimanski sveučilišni student u Francuskoj priznao je da je ubio svog profesora mesarskim nožem jer je “vrijeđao proroka Muhameda”, a napadač nije bio poznat obavještajnim službama, već je bio “opsjednuti patriot” iz Islamske Republike Pakistan.

66-godišnji irski akademik, čije je ime prema policiji ime Dowling, napadnut je i izboden 13 puta u grlo dok je stajao ispred Sveučilišta Leonardo da Vinci u Parizu gdje je radio.

Muslimanski student Ali R., 37-godišnji pakistanski državljanin, priznao je ubojstvo i rekao policiji da je bio bijesan na učitelja nakon što je prošle godine propustio svoje ispite, piše britanski DailyMail.

Ali, francuska policija nije htjela otkriti prezime ubojice koji je optužen za ubojstvo u Parizu zbog napada u blizini privatnog sveučilišta Leonarda de Vinci u poslovnoj četvrti La Defense.

Catherine Denis, tužiteljica koja je bila uključena u slučaj, izjavila je da je Ali imao “opsesivno ogorčenje” protiv sveučilišta te ga nije pohađao u rujnu 2017. godine.

“Došao je u Francusku prije dvije godine kako bi pohađao školu managementa, ali nije prošao ni prvu godinu”, rekla je.

“Od tada se vraćao na koledž i postao nepoželjan do te mjere da mu više nije bio dopušten ulaz u sveučilište.”

Snimke nadozornih kamera pokazale su kako profesor Dowling mirno razgovara s Aliom oko podneva, prije no što je napadač izvadio mesarski nož i ugurao ga u irsko grlo, a potom i u prsa.

Ali je policiji rekao da se njegov profesor ismijavao njegovu muslimansku vjeru tijekom sata engleskog jezika na sveučilištu.

“Izradio je crtež, koji je pokazao u razredu, vrijeđajući proroka Mohammeda” – rekao je Ali, prema gospođi Denis.

Unatoč ovom zahtjevu, gospođa Denis je rekla da se nitko ne sjeća takvog incidenta. “Nemamo dokaze radikalizacije, već osjećaj da imamo posla s nekim tko je vrlo religiozan, vrlo pobožan i često prakticira vjeru.”

Uvreda Poslanika Muhameda jedna od najtežih uvreda za islam, što je izravno dovelo do terorističkih zlodjela u Francuskoj.

U siječnju 2015. dva terorista povezana sa Al-Kaidom ubila su 12 osoba u pariškom uredu satiričkog časopisa Charlie Hebdo, nakon što je časopis objavio uvredljive karikature Proroka Muhameda.

Gđa. Denis je rekla da Ali R. nije bio poznat obavještajnim službama, već je bio “opsjednuti patriot” iz Islamske Republike Pakistan

Upravo je obnovio dozvolu boravka u Francuskoj i kupio je teleći odrezak iz supermarketa u blizini sveučilišta.

Postoje naznake da je mogao dogovoriti sastanak sa svojom žrtvom, a policija je pročešljala telefonske pozive i e-mail zapise kako bi pokušala uspostaviti vezu u ovom slučaju.

Potvrđeno je da je u rujnu 2016. upisao prvostupnički tečaj za strance na sveučilištu De Vinci, ali je bio prisiljen napustiti sveučilište u kolovozu 2017. godine nakon što nije položio svoje ispite.

Gospodin Dowling je na sveučilištu predavao engleski i međunarodne odnose već dva desetljeća, te je tamo doveo brojne prijatelje, uključujući i brojne inozemne studente.

Unatoč tome, detektivi su do sada isključili vezu između napadača i terorističkih skupina.

Pascal Brouaye, šef sveučilišta je rekao: “Od jučer su nas prijateljske emocije nadvladale poput tsunamija.”

“To pokazuje koliko je John bio cijenjen od strane studenata i diplomanata. Minuta šutnje je bila intenzivna, te ju je pratila i lijepa glazba koju je na klaviru odsvirao student škole.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Rimokatolički svećenik fra. Mario Alexis Portella otvoreno je razgovarao o prijetnji islamskog džihada u intervjuu sa Marcello Mancinijem, koji je 22. studenog bio tiskan u talijanskim novinama La Vertia

Govoreći o istinskoj prirodi islama, otac Portella je rekao:

“Samo treba pogledati izvorne islamske tekstove koji govore istinu. Te tekstove, međutim, zanemaruju znanstvenici i aktivisti koji tvrde da ih pogrešno interpretiraju oni koji provode terorizam i islamizacija svijeta. To jednostavno nije istina.”

Kada je upitan za primjer, otac Portella je odgovorio:

“Dovoljno je pročitati sadržaj u petom stihu naziva sura (posljednje temeljno poglavlje Kurana) koja pokazuje kako se muslimani trebaju ponašati sa kršćanima, židovima i drugim ne-muslimanima: ‘A kada prođu sveti mjeseci, ubijte politeiste gdje god ih pronađete i uhvatite ih, opsjedajte ih i sačekajte ih na svakom mjestu u zasjedi. Ali ako se oni žele pokajati, molite se i dajte milostinju, pustite ih da idu na put. Doista, Allah prašta i milosrdan je’.”

Portella je odgovorio na pitanje koje je Mancini postavio o potezima Zapada ka ograničavanju slobode govora i sklonostima označavanju onih koji sumnjaju u islamističke namjere kao islamofobe:

“Ovdje je potrebno razlikovati muslimana od islamiste. Prvi je onaj koji ima vjeru proroku Muhamedu, a potonji je intelektualac, poput imama koji ima misiju govoriti o islamu.”

“U praktičnom smislu, islamisti su se infiltrirali među vladine dužnosnike i lobiste, kao što su Ujedinjeni narodi, i iz tog strateškog položaja, su u stanju uvjeriti šefove država da izglasaju zakone koji će kriminalizirati bilo koje kritike protiv islama. Na taj se način ih se može sve više useliti u zapadno društvo.”

U razgovoru, otac Portella je također obuhvatio teme kao što su budućnost kršćana u Iraku, diskurs pape Benedikta XVI. u Regensburgu i pape Franje.

O budućnosti odnosa između muslimana i kršćana, otac Portella je rekao da “kako bi se uspostavio uzajamni dijalog, neophodno je za imame koji propovijedaju riječi u Kuranu na fundamentalistički način – da revidiraju svoju svetu knjigu.”

“Prije svega, moraju ispraviti hadise (izreke i djela Poslanika) koji opravdavaju nasilje.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Europski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strasbourgu presudio je da Austrijanki, koja je osuđena jer je nazvala muslimanskog proroka Muhameda pedofilom

U presudi koja je donesena u četvrtak, Europski sud za ljudska prava (ECHR) navodi da su austrijski sudovi pažljivo balansirali između “prava na slobodu izražavanja s pravom drugih da se njihovi religiozni osjećaji zaštite te su ispunili legitimni cilj zadržavanja religioznog mira u Austriji”.

Neimenovana Austrijanka održala je 2009. dva seminara na Institutu za obrazovanje Slobodarske stranke Austrije, krajnje desne stranke koja je trenutno u vladi kao koalicijski partner premijera Sebastiana Kurza.

Na tim seminarima, naslovljenima “Osnovne informacije o islamu”, Austrijanka je među ostalim rekla da je Muhamed sklopio brak sa šestogodišnjom Ajšom, te da je konzumirao taj brak kad je ona imala devet godina.

Kažnjena jer je pitala: “Kako to zovemo, ako ne pedofilija?”

“Muhamed je volio to raditi s djecom”, rekla je Austrijanka i postavila retoričko pitanje: “56-godišnjak i šestogodišnjakinja? Kako to zovete? Dajte mi primjer? Kako to zovemo, ako ne pedofilija?”

Muhamed je zaista, prema islamskom učenju, konzumirao svoj brak, odnosno imao spolne odnose s Ajšom kad je ona imala devet godina, a on bio u svojim pedesetim.

Međutim, kako piše Deutsche Welle, austrijski sud odlučio je da komentari ove Austrijanske o Muhamedu predstavljaju omalovažavanje religije i odredio joj novčanu kaznu od 480 eura. Svi ostali domaći sudovi potvrdili su prvostupanjsku presudu dok slučaj nije doveden do krajnje instance, suda u Strasbourgu.

Osuđena žena je pred ECHR-om tvrdila da njeni komentari ulaze u slobodu izražavanja te da vjerske skupine moraju tolerirati kritiku. Također je navela da je htjela na taj način doprinijeti javnoj raspravi, a ne blatiti muslimanskog proroka.

Sud: Imala je za cilj ocrniti islam i muslimanskog proroka

Iako se ECHR složio da sloboda religije ne podrazumijeva i slobodu od kritike ili poricanja, odlučio je da komentari ove žene nisu bili objektivni, da nisu predstavili povijesni kontekst te da nisu imali za cilj promicati javnu raspravu.

Njeni komentari “mogli su se razumjeti samo kao da su imali za cilj pokazati da Muhamed nije dostojan štovanja”, naveo je sud i dodao da je osuđena Austrijanka imala za cilj ocrniti islam.

“Predstavljanje predmeta vjerskog obožavanja na provokativan način koji bi mogao povrijediti osjećaje sljedbenika te religije moglo bi se smatrati zlobnim kršenjem duha tolerancije”, zaključio je sud, stavljajući tako osjećaje vjernika ispred slobode izražavanja kontroverznih stavova, odnosno kritike osjetljivih tema.

(index.hr)

Muhamed je najpopularnije ime novorođenih dječaka u engleskim regijama London, West Midlands i Yorkshire i Humber u 2017. godini, prema statistikama vlade, s pravopisnim varijacijama u imenu koje su ga dovele na prvo mjesto diljem Engleske i Walesa

Službeno, ime “Oliver” je ostalo najpopularnije ime za novorođenče u cijeloj zemlji, sa 6.259 novorođenih prošle godine.

Ipak, tradicionalno englesko ime je otišlo na drugo mjesto kada se uključe zajedničke varijacije pravopisa imena Muhamed, uključujući imena Mohammeda i Muhammeda, koji zastupaju imena 6.510 novorođenčadi.

Jednoznačne razlike u pravopisu imena između tri varijante proizlaze iz transliteracije s arapskog na latinski pravopis, što može biti neprecizno i​različito se tumačiti diljem islamskog svijeta.

Uzimajući tri engleska prijevoda istoga arapskog imena kao što je Muhamed, postavilo je to ime među najpopularnijim imenima dječaka u Engleskoj i Walesu svake godine od 2011. godine do danas, piše Breitbart.

Službeno ime Oliver također ima kontrakciju, Ollie, navedeno kao broj 86. na listi. Računajući zajedno, Oliver i nadimak Ollie, rođeno je 7.047 dječaka 2017. godine sa tim imenom.

Olivia, ženstvena varijanta Olivera bila je najpopularnije ime kod djevojčica u 2017. godini, a slijede imena Amela, Isla i Ava, od kojih su sva ova imena nedavno postala popularna.

Statistika koju Ured državne statistike svake godine objavljuje u rujnu također je prekinula tradiciju najpopularnijih imena po regijama.

Dok se ime Muhamed uopće nije pojavilo u deset najboljih mjesta u zemalji, to ime je bilo najpopularnije čak i bez varijacija pravopisa na sjeverozapadu zemlje, u Yorkshireu i Humberu, West Midlandsu i Londonu. Došlo je na drugo mjesto na sjeverozapadu.

Varijacije imena Muhamed, ime Mohammed je također bilo u prvih deset u Yorkshireu i West Midlandsu.

Velika Britanija nije jedina europska zemlja u kojoj je ime Muhamed doživjelo naglo i masivno povećanje popularnosti u proteklom desetljeću.

Breitbart London izvijestio je u siječnju o njemačkoj novorođenčadi među kojima je ime Muhamed došlo sa 97. na 26. mjesto najpopularnijeg imena u manje od jednog desetljeća. Kao u Velikoj Britaniji, ta brojka ne uzima u obzir varijante pravopisa.

U Austriji je ime Muhamed bilo treće najpopularnije ime za dječaka u 2017. godini iza Aleksandra i Maksimilijana.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Civilizacijski džihad prikazan je u drastičnoj demografskoj smjeni u Velikoj Britaniji

Muhamed je najpopularnije ime koje se daje muškim bebama na području Londonua i West Midlandsa u 2016. godini, i ima najviši rezultat u cijeloj Engleskoj i Walesu u godini kada se izuzmu male varijacije u pravopisu.

Godišnje izdanje najpopularnijih imena dječaka i djevojčica od strane Ureda za nacionalnu statistiku također otkriva da je Muhamed kao tradicionalno popularno ime da dječake potisnulo ime William iz prvih deset u prošloj kalendarskoj godini.

Dok su statistički podaci pokazali da je najpopularnije ime za dječake i djevojčice, Oliver i Olivia, odluka Ureda da prihvati male varijacije imena Muhamed kao jedno ime dovela je muslimansko ime zapravo na prvom mjesto po popularnosti, a ne na osmo kao što je rečeno, prenosi Breitbart.

Varijacije u imenu kao što su Muhammed, Mohammed i Mohammad mogu doći iz neprecizne prirode translitera arapskih imena na engleski. Muhamed i druga slična izvedena imena islamskog proroka, koja se često daju muslimanskim dječacima u čast vjerske figure, zauzeli su prvo mjesto u Engleskoj i Walesu svake godine od 2011. godine do danas.
 

Muhammad replaced William in the top 10 most popular boys’ names in 2016 for England and Wales https://t.co/NPAnoTHBR9

— ONS (@ONS) 20. rujna 2017.

 
U svemu, bilo je 7.084 rođenih dječaka sa imenima Muhammeda, Muhammeda i Mohammeda u 2016. – ispred službenog imena dječaka Oliver, kojih je u 2016. godini bilo 6.623.

Breitbart London je izvijestio je tijekom ovog desetljeća ovo ime stalno u usponu. Podaci iz 2015. pokazuju da je Muhammed bio 12. po popularnosti, ali je bio na prvom mjestu kada je bio u kombinaciji sa drugim imenima koja su izvedena iz osnovnog imena Muhamed. Podaci iz 2014. govore da je ime bilo na 14. mjestu, a 2013. na 15. mjestu.

Dok se mijenja demografija i stavovi diljem Engleske i Walesa koji vode ove promjene, što se jasno vidi iz statistike, one su još vidljivije na određenim područjima. U multikulturalnim područjima kao što su London i West Midlands, Muhamed je najpopularnije dječakovo ime, čak i ako se ne uzmu u obzir i druga imena koja su izvedenica ovog imena.

Predviđa se da će do kraja ovog desetljeća London postati grad u kojem će manjina biti autohtoni Britanci.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Neki zločini iz mržnje su važniji od drugih

BBC-ova nacionalna televizijska televizija koju financiraju porezni obveznici Ujedinjenog Kraljevstva odbila je objaviti vijest o zločinu iz mržnje od strane bande muslimanskih muškaraca koji su napali “bijele ljude” i ne-muslimane na ulicama Liverpoola

Amin Mohmed, Mohammed Patel i Faruq Patel su uhićeni nakon niza napada koji su se dogodili u središtu Liverpoola.

Prvo je banda prišla čovjeku i zamolila ga da recitira “muslimansku riječ”.

“Postoji samo jedan Bog, a Muhammed je njegov glasnik”, odgovorio je muslimanski muškarac kojeg u ostavili na miru.

Banda se potom bacila na drugog čovjeka i pitala ga: “Ja sam musliman, što si ti?”

“Ja sam kršćanin”, odgovorio je, prije nego što je bio brutalno napadnut dok je banda vikala: “Zašto nisi musliman?”

Savjetnik za rad koji je sa svojom djevojkom prolazio kroz grad prebijen je od strane te bande i morao je biti odveden u bolnicu zbog modrica i krvarenja.

Sudac Louise Brandon opisao je napade kao “sramotnu i svakodnevnu kampanju nasilja na ulicama njegovog grada”.

Mohamed je kasnije priznao da su “ciljali ljude zato što su bili bijeli i ne-muslimani”, dok je Faruq rekao policiji da je snimao napade “jer je smatrao da je to smiješno”.

Trojica nasilnika su strpana u zatvor na manje od godinu dana i vjerojatno će opet biti na ulicama za nekoliko mjeseci.

BBC, britanska nacionalna televizija financirana od poreznih obveznika, nije htjela izvijestiti o ovoj priči.
 

 
Da su uloge bile preokrenute, i bijeli muškarci napadali ljude druge boje kože koji su muslimani, to bi izazvalo nacionalni bijes.

“Bez sumnje, da su bijeli junaci prolazili kroz Liverpool, i ciljali muslimane, to bi bila ogromna nacionalna priča. Zašto onda ovo nije?”, upitao je novinar Michael Heaver, razotkrivajući: “Ukupno medijsko zamračenje od strane @BBCNews-a o muslimanskoj bandi koji su napadala strance jer su bili bijelci i ne-muslimani u Liverpoolu”.

Unatoč tome što je bijesno divljaštvo bilo daleko značajnije, BBC je pronašao vremena za izvještavanje o drugoj priči o bijelom muškarcu iz Liverpoola koji je prijetio muslimanima na Facebook videu.

Očigledno, BBC smatra da su riječi veći “zločin iz mržnje” od stvarnih nasilnih fizičkih napada.

Dok su mainstream mediji u Ujedinjenom Kraljevstvu odbacili histeriju nad post-Brexitovom “valu zločina iz mržnje” koji se potpuno razbuktao, ostali su naizgled nezainteresirani za zločine iz mržnje počinjene nad ne-muslimanskim bijelim ljudima.
 

Total media blackout from @BBCNews on Muslim gang who attacked strangers for being white and non-Muslim in Liverpool https://t.co/SOwB8Tlnki

— Michael Heaver (@Michael_Heaver) 27. srpnja 2017.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Radikalni postaju tek kad dođu u Europu!

Njemačka tajna služba upozorila je cjelokupnu javnost a postoje i teroristi koji nisu službeno dio ISIS-a, nego je riječ o vjerskim fanaticima i radikalima koji to sami postanu i tako otkrila toplu vodu, jer naime svaki musliman koji slijepo prati zapovjedi i objave proroka je radikalan te je mogući terorist koji će pokušati ubiti nevjernike.

Tako se njemačka tajna služba čudi što je zabilježeno na stotine slučajeva radikalnih islamista koji mimo ISIS-a u radikalnost žele uvući izbjeglice.

Direktor njemačkog saveznog ureda za zaštitu Ustava Hans-Georg Maasen tako je rekao da je do sada poznato čak 340 takvih slučajeva, a da ih je vjerojatno mnogo, mnogo više. Dodao je da ih sve zabrinjava što salafisti i drugi islamisti promoviraju svoja radikalna gledišta.

Ne znamo samo što su mislili kada su iste u kolonama puštali u Europu uvjeravajući skeptike da to nisu teroristi. Da, možda nisu službeno dio nikakve terorističke organizacije ali za postati teroristom to nisu ni trebali biti.

Maasen tako tek sada priznaje da nije dovoljno skoncentrirati se samo na ISIS već pažnju treba obratiti i na pojedince koji se na tlu Europe sami radikaliziraju, na što je užasnuta javnost upozoravala od samog početka pa sad ispada da tek sada nakon posijanog straha, ali i povećeg broja terorističkih napada i silovanja diljem Europe, Njemačka priznaje da su u Europu možda čak i svjesno pustili teroriste.

Svjedočanstvo: U Europi se tek radikaliziraju

Naime, pravi je problem u tome što i umjereni muslimani kada dođu na europsko tlo postaju radikalni i mogući su teroristi. O tome je javno progovorila i Mona Walters, aktivistiknja protiv islama i bivša muslimanka iz Somalije koja je napustila Islam u trenutku kada je kao muslimanka došla u Europu i shvatila radikalnost muslimanske vjere.

Do tada, u Somaliji, ona ni nije čitala Kuran. Naime, ona svjedoči da joj se njena vjera tek u Europi zgadila, te da je nakon odbacivanja islama, prvo postala ateistkinja, a kada je pročitala Bibliju postala je uvjerena kršćanka. Kuran ju je odbio jer je pun nasilja i netolerancije prema nemuslimanima.

No, njena priča je zanimljiva upravo zbog toga što Mona tvrdi da je pravi radikalni Islam upoznala tek kada je otišla u stranu zemlju, odnosno Švedsku.

‘Tamo gdje sam živjela cijeli život, u Somaliji, nisam uopće znala što je Islam. Tamo ste vi samo musliman koji je rođen u toj državi i koji ne poznaje Kuran (kao kršćani koji ne čitaju Bibliju). Ali, kad dođete u Švedsku, idete u džamiju, čitate Kuran, trebate se pokriti, jednostavno traže od vas da budete dobar musliman, odnosno radikalan. Kako kaže, ona uopće nije znala kojoj vjeri je pripadala.

Ona nije znala ni tko je Allah ni tko je Muhamed, a kad je otkrila, kako kaže bila je izuzetno uznemirena, tužna i razočarana. Ona kaže, da je čitajući Kuran saznala da je Allah bog koji mrzi i da Islam nije religija mira.

‘Islam potiče mržnju, govori o ubijanju nemuslimana, o osvajanju. ’Tvrdi da je Muhamed bio nenormalan čovjek: ‘Bio je nehumana i krvožedna osoba’. O tome se, kako kaže, može čitati u njegovoj biografiji, o tome što je radio Židovima, kako je silovao žene, kako je ubijao ljude…

Kad je to pročitala, odmah je napustila Islam i postala ateist, sve do jednog dana kada joj je jedan ‘skrbnik’ ponudio Bibliju. Još uvijek se sjeća kada je prvi put čitala Evanđelje po Mateju, gdje piše… ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone… ‘To je bilo čudo za mene, moliti za neprijatelja, jer Islam me učio da treba ubiti svog neprijatelja’, tvrdi Mona, koja kaže da se ‘zaljubila’ u Isusa koji govori o ljubavi, miru, toleranciji i opraštanju.

Mona je dodala kako muslimani koji pročitaju Kuran i slijede ga, zapravo postanu strojevi za ubijanje, jer upravo to je, tvrdi Mona, odlika dobrog muslimana.

‘Radikalni muslimani ne rade ništa ‘loše’ po Allahu’ oni su samo dobri muslimani’, dodala je Mona koja kaže da zbog njenog svjedočenja u javnosti ne može hodati bez zaštite, a kamoli se pojaviti u muslimanskoj četvrti, jer tvrdi da bi ju ubili. Pogledajte u nastavku potresno svjedočanstvo bivše muslimanke u cijelosti, a na Youtubeu ispod videa pročitajte i sažetak.
 

 
(dnevno.hr)