Muftija Islamske zajednice Muhamed Jusufspahić, rekao je da je Alah zabranio nasilje i zastrašivanje i to je najbolji način da se kaže da islam nema veze s terorizmom

Muftija je dodao da nakon terorističkih napada u Parizu strahuje da se odnos prema muslimanima u Europi može promijeniti.

Mi ustvari nismo u miru, nego smo u ratu. Nije redovno stanje, nego je izvanredno stanje. Što je posljedica toga, to bi samo Bog znao kazati, ali mi možemo neke stvari pomisliti – jedan opći metež, ne samo prazni rafovi po trgovinama, nego jedna opća sumnjičavost.

Sletio sam u Pariz u subotu, to je dan nakon napada, nisam bio u uniformi, ali su mogli znati da sam ja Muhamed, i moj pasoš je srpski, nisam vidio nikakvo zaustavljanje, sve je bilo redovito, vidio sam jednu dobru volju, ali čini mi se da je to na pragu, da takvo jedno stanje među nama nestane, i treba se boriti da dobra volja među ljudima ostane – istakno je on na televiziji N1.

Muftija srbijanski ocjenjuje da je trenutno stanje posljedica jednog općeg nerazumijevanja svetih tekstova, odnosno, kako je rekao, riječi Božje.

Nisam džabe bio u Parizu, bio sam prije toga u Bruxellesu. U jednom trenutku sam bio željan govoriti na arapskom, zato što neki Arapi ne znaju engleski, ali nisam skidao slušalicu i čuo sam kako me prevoditelj prijevodi pogešno.

Meni Bog nije rekao da ubijam, nego da se branim od onoga tko hoće da me ubije.

Posljedica takvog lošeg razumijevanja je i u glavi onih koji su ubijali u Parizu, ali i u glavi onih koji su meta, koji su prestrašeni. Ovo je nasilje prema meni, nitko u goroj situaciji nije sada od onih francuskih muslimana koji su ugroženi – ocijenio je Jusufspahić.

Jusufspahić kaže i da ne isključuje da je sve osmišljeno od strane onih koji, kako je rekao, u svojim proračunima žele imati više novca, koji imaju političku kampanju i od toga se mogu “oprostiti”.

Ja ne znam, ja nisam dio toga, ja sam samo potencijalna meta, potencijlna žrtva koja se u jednom trenutku može naći na nekom stadionu. Ljude pozivam da putem bogoljublja pokušamo sačuvati dobru volju među nama – poručio je on.

Tko je napravio Islamsku državu? Od kojih pojedinaca je sastavljana? Došli su sa svih strana, bivši vojnici i generali prethodnih režima koji su sklanjani sa politčke scene, vidim momke koji su došli iz Njemačke …

Tko tamo ratuje u Siriji, pokušajte zamisliti koje bi razmjere imala ta varijanta građanske neposlušnosti da se nisu umiješali čimbenici koji žele očuvati svoje baze u Siriji”, upitao je Jusufspahić.

Muftija srbijanski ocjenjuje i da mlade ljude da se bore u Siriji vrbuju “lovci na ljudske duše”.

“On neće sebe poturiti da bi izvršio teroristički napad, nego nekog tko je bio nevin u svakom pogledu”, ocjenjuje Jusufspahić i dodaje da hodže moraju “biti na usluzi Bogu” da takve stvari preveniraju.

Jusufspahić je ocijenio i da je položaj muslimana u Srbiji dobar u odnosu na neke situacije u kojima su bili ranije, a loš u odnosu na neke situacije u kakvim bi trebali živjeti.

“Mogu li ja ovdje propovijedti vjeru i ponašati se kao musliman? Mogu. Ja sam slobodan čovjek”, kaže on.
 
(N1info.com/uredio:nsp)

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu izazvao je politički skandal nakon što je ovaj tjedan izjavio da Hitler prvotno nije planirao holokaust, nego je iza te ideje stajao Hajj Amin al-Husseini, palestinski muftija iz Jeruzalema.

Navodno je muftija tijekom posjeta Berlinu 1941. godine savjetovao Hitleru da ubije sve Židove (koje je planirao ‘samo’ protjerati).

I dok se cijeli svijet zgražao nad Netanjahujevim riječima, neki su si dali truda i otkrili da puni izvještaj o sastanku koji se odvijao 28. studenog već postoji i da je objavljen na internetu.

A proučavanjem izvještaja u trenu postaje jasno da su Netanjahujeve optužbe lažne, ali se isto tako otkrivaju neki novi detalji o podrijetlu holokausta, kao i to zašto se Hitler odlučio na njega u trenutku u kojem je to odlučio.

Vrijeme sastanka je pak nužno za razumijevanje značaja i konteksta.

Naime, krajem studenog 1941. godine, kako se Drugi svjetski rat nastavio, njemačke trupe su okružile Lenjingrad i stigle do predgrađa Moskve.

Mnogi promatrači diljem svijeta očekivali su da će SSSR kolapsirati pod težinom Hitlerovih napada koji su bili u punom jeku od lipnja te godine, te mnogima još nije bilo jasno da Njemačka neće poraziti Sovjetski Savez.

Jednako važno je da iako su pregovori između SAD-a i Japana, dizajnirani kako bi očuvali mir na Pacifiku, djelovali kao da će se svakog trena raspasti, SAD još nije bio u ratu.

Kad su se susreli Hitler i al-Husseini, obojica su vjerovali da će Njemačka pobijediti, te su uglavnom raspravljali o tome što bi Arapi trebali učiniti kako bi pripomogli u tome.

Al-Husseini je započeo razgovor ističući da Nijemci i Arapi imaju iste neprijatelje: “Engleze, Židove i komuniste”. Predložio je da se Arapi diljem Bliskog istoka bore protiv Židova, Engleza i Francuza, a želio je formirati i arapsku ligu – koristeći arapske zatvorenike iz francuskog carstva, koji su u to vrijeme bili politički zatvorenici – unutar Njemačke.

Uz to, zamolio je Hitlera da javno objavi ono što je dotad njemačka vlada učinila potajno: da favorizira ‘eliminaciju židovskog narodnog doma’ u Palestini, piše Time.

Odluka je donesena nekoliko mjeseci ranije

Netanjahu je pak izjavio poluistinu kad je spomenuo Hitelrovu navodnu želju da protjera, ali ne i ubije, Židove. To je zaista bila politika njemačke vlade. Barem do 1938. godine.

Hitlerov odgovor al-Husseiniju 28. studenog, pokazao je doduše da je ta politika bila dijelom prošlosti i prije njihovog sastanka.

Velik broj dokaza ukazuje da je odluka o ubojstvu svih europskih Židova donesena u nekom trenutku šest mjeseci prije sastanka.

Pa i samo provođenje odluke počelo je neposredno nakon invazije na SSSR, 22. lipnja, kad su odredi Einsatzgruppen počeli okupljati Židove i ubijati tisuće njih tijekom proboja u SSSR.

31. srpnja Reinhard Heydrich iz SS-a dobio je direktivu da pripremi ‘konačno rješenje židovskog pitanja’, a počele su i pripreme za izgradnju logora smrti u Poljskoj.

Heydrich je ubrzo poslao pozivnice za Wannsee konferenciju, kojoj su prisustvovali svi njemački visoki državnici iz svih bitnih ministarstava, te su raspravljali o provedbi konačnog rješenja, kad ono bude napokon spremno u siječnju. Hitlerov odgovor Husseiniju odražavao je sve ove odluke i mjere.

Iako je al-Husseini to predložio, Hitler nije želio da se Arapi ponbune, bar ne u tom trenutku, jer nije očekivao da bi uspješno izveli planove u djelo. Obećao je da će se ‘baciti na to’ nakon što dublje prodre u SSSR i preko Kavkaza.

Ali istaknuo je da je njemački stav jasan: ‘Njemačka je u beskompromisnom ratu protiv Židova’, uključujući, naravno, i ‘nacionalni dom’ u Palestini.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)