Znanstvenici se doslovno „igraju Boga” na novim razinama u Latinskoj Americi, gdje američka tvrtka planira testirati revolucionarnu metodu matičnih stanica na mozgu mrtvog pacijenata za kojeg oni vjeruju da ga mogu oživjeti

Bioquark, tvrtka sa sjedištem u Philadelphiji je prošle godine zatalasala medije kada su najavili kako vjeruju da je smrt mozga reverzibilna. Većina zemalja zahtijeva da osoba doživi potpuni i nepovratni gubitak funkcije mozga, što znači da je u biti mozak mrtav, i tada može osoba biti proglašena službeno mrtvom.

Međutim, predsjednik Bioquarka Ira Pastor kaže da je njegova tvrtka razvila injekcije koje mogu ponovno pokrenuti mozak i učinkovito te osobe „vratiti iz mrtvih”.

Injekcije nisu testirane na životinjama, što je preduvjet za ljudsko testiranja u mnogim zemljama, pa će se zbog toga testiranje na ljudima održat u neodređenim zemljama u Latinskoj Americi. Testiranje koje je planirano za Indiju prošle godine konačno je blokirano od strane indijskog Vijeća za medicinska istraživanja.

Prema planovima firme za to istraživanje, umrli ljudi na kojima će se vršiti ispitivanje će biti ljudi u dobi od 15 do 65 godina kojima je deklariran mrtav mozak nakon traumatske ozljede mozga i koji se održavaju na životu uz pomoć aparata.

MRI skeneri će tražiti preokret znakova smrti. Njihov plan je da izvade matične stanice iz pacijentove krvi, a zatim ih ubrizgavanje natrag u njegovo tijelo, nakon čega će biti popraćeno injekcijama peptida u njihove leđne moždine.

Završna faza uključuje 15 dana stimulacije živaca putem lasera i stimulacije perifernog živčanog sustava kojima će oni pokušati preokrenuti moždanu smrt, a pacijenti će redovito biti pod MRI skenerima.

Kada je funkcija moždanog debla osobe trajno izgubljena, tehnički se više ne smatra da je živim, njihova tijela još uvijek mogu obavljati neke funkcije u mnogim slučajevima. To može uključivati​kruženje krvi, zacjeljivanje rana, probavljanje hrane, izlučivanje otpada, pa čak i rast i spolno sazrijevanje. Neke električne aktivnosti možda čak i dulje, ali to nije dovoljno da cijelo tijelo funkcionira.

Tim smatra da bi kod okolnog tkiva moždane matične stanice mogle izbrisati njihovu povijest i biti u mogućnosti ponovno pokrenuti život. Dok ljudi nemaju značajne regenerativne sposobnosti središnjeg živčanog sustava, oni vjeruju da je proces sličan onome koji se koristi od strane životinja poput daždevnjaka kad mu izrastu cijeli novi udovi. Vodozemci i neke ribe mogu popraviti i prepraviti dijelove mozga i moždanog debla.

Projekt postavlja mnoga etička pitanja

Ova studija otvara čitav niz etičkih pitanja prije nego što ga se čak aktivira, počevši s pitanjem pristanka. U tom slučaju, pacijenti koji su uključeni su tehnički mrtvi i ne mogu pristati na tako nešto.

Međutim, studijska dokumentacija kaže da pismeni informirani pristanak koji dolazi od strane zakonskog zastupnika pacijenta je prihvatljiv.

Ipak, teško je znati da li bi osoba htjela biti podvrgnuta tome su slučaju da ona ponovo bude živa. Osim toga, ako neke funkcije mozga zapravo budu obnovljene, kakvu kvalitetu života mogu ti ljudi imati? Hoće li oni u suštini postati živi eksperiment znanost? Hoće li njihova sjećanja ostati netaknuta ili će se „probuditi” zbunjeni i okružen ljudima koje više ne prepoznaju?

Ako mislite da ovo zvuči ambiciozno, tvrtka ima planove za još više toga u budućnosti.

Jedno je gotovo sigurno: na ovaj ili onaj način, ovaj projekt će vjerojatno poslužiti kao još jedan podsjetnik zašto je obično na kraju bolje da priroda učini svoje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Skupina znanstvenika provela je 1983. godine eksperiment u skrivenom postrojenju. Znanstvenici su imali teoriju da bi ljudsko biće koje je lišeno svih čula moglo biti svjesno prisustva Boga

Znanstvenici su, naime, vjerovali da nas naših pet čula ograničava u komunikaciji za Bogom, i da bi, čovjek lišen njih mogao komunicirati s božanskim bićem samo mislima.

Kao subjekt za eksperiment prijavio im se samo jedan starac koji, kako je sam izjavio “više nije imao razloga da živi”. Znanstvenici su ga kompliciranim operacijama lišili svih osjetila tako što su prekinuli svaku vezu živaca s mozgom.

Tako je starac i dalje mogao koristiti mišiće, ali nije mogao vidjeti, čuti, osjetiti okuse i mirise, niti osjetiti bilo što. Zabranjena mu je bila komunikacija s bilo kim iz vanjskog svijeta i tako je bio prepušten sam sebi i svojim mislima.

Znanstvenici su ga za to vrijeme pomno promatrali i snimali dok je naglas mrmljao o svom stanju uma, iako nije mogao čuti svoj glas. Nakon četiri dana, starac je izjavio da čuje glasove u vlastitoj glavi. Znanstvenici nisu obraćali pažnju na te njegove riječi, vjerujući da starac polako upada u psihozu.

Dva dana poslije toga, starac je kroz suze pričao da njegova mrtva žena pokušava razgovarati s njim, i da on može joj odgovoriti i pričati s njom! Znanstvenici su bili relativno zaintrigirani, ali nisu tome posvećivali pažnju sve dok starac nije počeo nabrajati imena mrtvih rođaka znanstvenika. Govorio je informacije koje su mogli znati samo članovi njihovih obitelji. U tom razdoblju, dosta znanstvenika se uplašilo i odustalo od ispitivanja.

Nakon što je tjedan dana proveo u razgovoru s mrtvima, starac je pokazivao znakove mentalne preopterećenosti. Govorio je da ima previše glasova u njegovoj glavi. U svakom trenutku u kome bi bio budan, na stotine glasova mu se obraćalo bez obzira na njegove molbe da ga ostave na miru.

Starac se često bacao po zidovima, pokušavajući prizvati bol. Preklinjao je znanstvenike da mu daju sedative kako bi mogao na miru odspavati. Dali su mu sedative, ali par dana kasnije, bilo mu je još gore – govorio je da ima jezive noćne more i da ga mrtvi ne ostavljaju na miru.

Dani su prolazili, a starac je bio u sve većoj psihozi. Uskoro je počeo vrištati i kopati svoje oči, u nadi da će nekako uspjeti vratiti vid. Govorio je da mu mrtvi sada govore jezive stvari o paklu i svijetu uopće. Vrištao je “Nema raja, nema oproštaja” punih pet sati bez ikakve pauze. Molio je da ga ubiju, ali znanstvenici su bili uvjereni da će starac uskoro uspostaviti vezu sa samim Bogom.

Nakon par tjedana, starac više nije govorio razumljive i smislene rečenice. Počeo je biti ludi i da odgrizati vlastito meso s ruku. Znanstvenici su stalno motrili na njega kako bi ga spriječili da počini samoubojstvo. Vezali su ga za krevet, uz njegovo neprestano vrištanje.

Uskoro je prestao i počeo tiho plakati. U roku od dva tjedna je dehidrirao jer je neprestano plakao. U jednom trenutku je okrenuo glavu, i, iako je bio slijep, djelovalo je kao da je uspostavio izravan kontakt očima s jednim znanstvenikom.

Prošaputao je: “Razgovarao sam s Bogom. On nas je napustio “.

U tom trenutku je umro, iz nerazjašnjenih razloga, pošto nije bilo fizičkih simptoma koji bi uzrokovali njegovu smrt.
 
(dnevno.rs/uredio:NSP)