Ljudi često podcjenjuju utjecaj kojeg njihova probava ima na mozak

Međutim, postoji sve veći broj dokaza koji ističu jasnu vezu između crijeva (probave) i mozga. To se često naziva i “Crijevno-moždana os”.

Nedavne studije o ovom pitanju usredotočile su se na istraživanje učinaka prehrane bogate solju na zdravlje mozga. Već dugo vremena ljudi povezuju prekomjerne količine soli s visokim krvnim tlakom. Time se povećava rizik od raznih zdravstvenih problema, uključujući bolesti srca i moždani udar.

Međutim, neki podaci pokazuju da visok unos soli može biti povezan i s moždanim udarom, bez obzira na to da li osoba ima visoki krvni tlak ili visok rizik od srčanih bolesti. Ovo opažanje sugerira da nedostaje veza između unosa soli i zdravlja mozga.

Crijevno-moždana os postala je središte mnogih studija tijekom godina. Istraživači su otkrili da poremećaj crijevno-moždane osi povećava rizik od bolesti poput Parkinsonova sindroma i sindroma iritabilnog crijeva.

Postoje i studije koje naglašavaju učinke visokog unosa soli na crijeva, a time i na mozak. One su pokazale da konzumacija previše soli dovodi do imunoloških promjena u crijevima koje čine mozak osjetljivijim na napade vlastitog imunološkog sustava tijela. Na temelju toga možemo reći da crijevo komunicira s mozgom putem imunološkog signaliziranja.

Studija objavljena u časopisu Nature pokazala je još jednu povezanost između crijeva i mozga koja je posredovana imunološkim sustavom. Prema njihovim nalazima, imuno-signali koje šalje crijevo mogu oštetiti krvne žile u mozgu. To dovodi do pogoršanja zdravlja mozga i pada kognitivnih sposobnosti.

Istraživači su došli do tih nalaza putem “in vivo” studija na miševima. Nakon ishrane sa visokim udjelom soli, miševi su iskusili imunološki odgovor u crijevima, što je izazvalo kaskadu kemijskih odgovora koji su dospjeli do krvnih žila u njihovom mozgu.

Ti su učinci ometali dotok krvi u dijelove mozga koji su uključeni u učenje i pamćenje, a to su korteks i hipokampus.

Kao rezultat toga, miševi su imali slabe testirane kognitivne sposobnosti. Srećom, studija također pokazuje da smanjenje unosa soli može poboljšati štetne učinke prehrane hranom koja je bogata solju.

Sveukupno gledano, rezultati ovih istraživanja pokazuju da iako su crijeva izolirana od mozga, ona mogu imati značajne učinke na potonje. Nadalje, ovi nalazi podupiru ideju da ono što jedete utječe na vaše razmišljanje.

Kako održati “crijevno-moždana os” zdravom?

Jedenje pogrešne hrane može prouzročiti značajnu štetu mozgu. Međutim, prava hrana može održati crijevno-moždanu os zdravom. Neki primjeri namirnica i hranjivih tvari koje su korisne za crijevno-moždana os uključuju sljedeće:

Omega-3 masne kiseline – Prethodne studije su pokazale da omega-3 poboljšava mikrobiotu crijeva. Povećajte unos ove masne kiseline tako što ćete jesti više orašastih plodova, sjemenki i masne ribe, uključujući lososa, skušu i tunu.

Fermentirana hrana – Fermentirana hrana poput jogurta, kefira i kiselog kupusa sadrži žive mikroorganizme koji su korisni za zdravlje crijeva.

Vlakna – Da bi blagotvorne bakterije u fermentiranim namirnicama preživjele, morate povećati unos prebiotičkih vlakana. Ona mogu biti iz cjelovitih žitarica, orašastih plodova, sjemenki, voća i povrća. Povećanjem unosa prebiotika možete smanjiti razinu hormona stresa u vašem tijelu.

Polifenoli – Jedenje hrane bogate polifenolima kao što su kakao, zeleni čaj i maslinovo ulje mogu potaknuti rast dobrih bakterija u crijevima. Također se pokazalo da poboljšava kognitivne sposobnosti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Pacijent koji je preživio moždani udar ležao je paraliziran u bolnici i slušao užas dok su liječnici govorili njegovoj djevojci da neće preživjeti, a kasnije, među sobom, tiho razgovarali o prodaji njegovih organa za brzu zaradu

Jimi Fritzie (43), čuo je svaku riječ, ali nije mogao prosvjedovati jer nije bio u mogućnosti se pomaknuti ili govoriti.

„Samo su moje uši i oči radile. Oni (liječnici) su rekli mojoj djevojci da nema nade„.

Njegova obitelj slomljenog srca i prijatelji su se došli oprostiti nakon što su liječnici utvrdili skeniranjem mozga da ima „nula posto šanse” da se izvuče.

Dok su okružili njegov bolnički krevet, liječnici su pitali obitelj o mogućnostima doniranja njegovih organa kada umre, ne shvaćajući da je gospodin Fritzie mogao čuti razgovor.

On se na kraju oporavio nakon što je njegova obitelj tražila drugo mišljenje od drugog liječnika, koji je brzo shvatio da je Jimi Fritzie bio potpuno svjestan i mogao imati potpuni oporavak.

Dobio je kortizon i oteklina u mozgu je splasnula. Trebalo je tri tjedna prije nego što je bio u mogućnosti ispričati svoju priču o noćnoj mori koju je čuo u razgovoru liječnička o prodaji njegovih organa.

On je pokrenuo službenu tužbu protiv liječnika za kršenje pravila raspravljajući o doniranju organa pred pacijentom za kojeg su mislili da mu je mozak mrtav, kako je izvijestio portal The Local.

Nedavno je Wall Street Journal objavio šokantno izvješće o industriji doniranih organa, tvrdeći da liječnici redovito uzimaju organe od pacijenata koji su još živi. Novi američki propisi dopuštaju liječnicima “ubrizgavanje paralizatora” ako se tijelo ne prestane kretati, kako bi “sigurno” uklonili organe.

*Često bolnica može zaraditi više novca iz mrtvog tijela, zbog uzimanja organa, nego što se može zaraditi od naplate troškova pacijentu čiji su život spasili. To posebno vrijedi u slučajevima kada pacijent nema zdravstveno osiguranje, te će biti teško naplatiti ogroman medicinski račun.

Novi propisi su se pokazali kontroverznim među medicinskim osobljem, a mnogi anesteziolozi i sestre su se ispisali iz registra donora organa nakon što su svjedočili trzanju „leševa” i grčenju tijekom operacije uklanjanja organa.

No gospodin Fritzie nije mogao ni pisati niti se pomaknuti kako bi liječnici znali da može čuti kako razgovaraju o tome što bi mogli učiniti sa njegovim organima.

Gospodin Fritz, koji je pretrpio krvarenje u mozgu, dok se sa svojom djevojkom i užom obitelji odmarao na arhipelagu Gothenburg, sada je podignuo tužbu protiv bolnice i zahtjeva da se liječnici preispitaju u istrazi zbog povezanosti sa crnim tržištem organa.

Bolnička glasnogovornica je rekla da oni surađuju sa istražiteljima te da će doći do dna onoga što se točno dogodilo.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Harvardska znanstvenica koja je pretrpila moždani udar, kaže da je to iskustvo uzrokovalo da shvati tko smo zapravo mi ljudi

Neuroznanstvenica Jill Bolte Taylor doživjela je moždani udar 1996. godine – i ona je bila potpuno svjesna što se događa.

Ona je na TED konferenciji govorila o čudesnom putovanju koje je imala to jutro kada ju je pogodio moždani udar i napisala knjigu o tome što je naučila.

Taylor opisuje razumijevanje koje svi možemo postići kroz praksu, meditaciju, provodeći tiho vrijeme ili mijenjanjajući svijest.

„Dakle, tko smo mi? Mi smo životna moćna sila svemira, sa manualnom spretnošću i dvije kognitivne svijesti. Mi imamo moć izbora, iz trenutka u trenutak, tko i što želimo biti u svijetu. Upravo ovdje upravo sada, ja mogu zakoračiti u svijest moje desne moždane hemisfere gdje smo trenutno – životna sila svemira, i moćna sila života od 50 bilijuna lijepih molekularnih genija čine naše tijelo. Sve u svemu, to je ono što smo mi.”

Ili možete zakoračiti u svijest moje lijeve polutke gdje sam postala jedan pojedinac, solidan, odvojen od toka, odvojen od vas. Ja sam dr. Jill Bolte Taylor, intelektualna, pravi neuroanatom. To sve osobine se nalaze u meni.

Koje bi vi odabrali? Koje ste vi izabrati? I kada? Vjerujem da što više vremena provedemo krećući se u dubokom unutarnjem miru koji struji našom desnom hemisferom, više mira ćemo proicirati u svijet i mirniji će naš planet biti. I mislim da je to ideja vrijedna širenja„.

Nedavno sam istraživaola ta pitanja koja sam objavila na Facebooku za koje smatram da su bitna:

I dalje mislim da većina nas podcjenjuje pravu prirodu pomaka sa kojim se suočavamo na ovom planetu. To nije mala revolucija u tehnologiji, poslu, našem gospodarstvu ili idejama … mi smo preoblikovali cjelokupno ljudsko iskustvo od onog sa kojim upravlja ego prema onome gdje naša duša živi i upravlja našim iskustvima.

Ne trebamo aktivizam i revolucionarne nove ideje, jer je svijest ta koja će se tvoriti i formirati na ovoj planeti (kao jedinstva svijesti) i koja nije kruta, ne treba „buđenje” i razvija se prirodno.

Naši sustavi će teći i mijanjati se fluidno, neće biti borbe kada se to dogodi. Nećemo trebati marketinga da bi uvjerili milijune da postoji drugačiji put. Nećemo ni trebati cijelu ovu ideju održivosti i učiti tome našu djecu, jer to je jednostavno dio tog stanja svijesti.

Većina ljudi koja mijenja sustav i „intelektualci” i dalje pristupaju cijeloj toj promjeni sa 3D razine svijesti na mnogo načina.

Ja dajem znak za uzbunu upravo sada, jer mislim da je neophodno da zapravo usidrimo našu meditaciju i misli u stvarnost koja dotiče svijest u nastajanju, a ne onu gdje koristimo naše umove i pokušavamo napraviti svijet koji je još u stanju stanju svijesti koristeći neke skladnije elemenate.

Izađite iz uma i istražite kako budućnost zaista izgleda, kao san! … i pokušajte se otrijezniti, istina je u vama i već je vrijeme da počnete to duboko prakticirati.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Hodanje je najjednostavnija fizička aktivnost, no dobrobiti hodanja često znamo podcijeniti. Prohodate li svaki dan samo 800 metara više, u vašem tijelu dogodit će se značajne promjene, odlične za zdravlje

Da biste uspješno kontrolirali tjelesnu težinu i održavali zdravlje, dnevno biste trebali prohodati oko 10.000 koraka. Ta brojka čini se jako puno naročito ako imate uredski posao i puno vremena provodite u automobilu. No, spasa ipak ima!

Naime, stručnjaci ističu da je i samo 1.000 koraka više dnevno dovoljno da se u vašem tijelu dogode značajne promjene. Tisuću koraka iznosi otprilike 800 metara što je brojka koju bi svatko mogao zadovoljiti, bitno je samo da tih dodatnih 800 metara prohodate baš svaki dan i rezultat neće izostati.

Neki od lakih načina kako da više hodate su da parkirate automobil na najdaljem mjestu od vašeg posla, hodajte dok razgovarate na mobitel te prošećite do kolege umjesto da mu pošaljete mail.

Doznajte kojih je to 5 promjena koje se dogode u tijelu ako svaki dan prohodate 800 metara više, odnosno napravite 1.000 koraka više:

1. Srce će se manje naprezati

I najmanja promjena iz sjedilačkog načina života u bavljenje i najjednostavnijom fizičkom aktivnošću kao što je hodanje znatno poboljšava zdravlje te smanjuje rizik od srčanih bolesti. Kretanje omogućava mišićima da jače ‘pumpaju’ krv kroz tijelo s čime se smanjuju otkucaji srca pa srce radi u normalnijem ritmu. Kratkim testom doznajte koliko je doista zdravo vaše srce.

2. Smanjuje se rizik od moždanog udara

Povećanje fizičke aktivnosti direktno umanjuje rizik od moždanog udara, a pomaže i u kontroliranju krvnog tlaka što dodatno smanjuje rizik od moždanog udara, Znači, dvostruki dobitak!

3. Lakše mršavite i poboljšava se razina kolesterola

Hodanjem možda nećete brzo smršavjeti, ali nakon nekog vremena vidjet ćete rezultate. Prve rezultate možete vidjeti nakon otprilike 10 tjedana (čak i ako ste zadržali nezdrave navike, odnosno ako ste u životnim navikama promijenili samo količinu hodanja). Imate li visoku razinu lošeg kolesterola, 1.000 koraka više dnevno dovoljno je da promijeni to. Više kretanja potiče sagorijevanje kolesterola i drugih lipida u krvotoku koji bi inače mogli oštetiti krvne žile. Otkrijte i trik s kojim ćete istopiti 20 posto više kalorija dok hodate.

4. Manje ćete biti pod stresom

Kratka, brza šetnja možda je i najbolji način da razbistrite glavu i riješite se stresa. Naime, dok se krećete tijelo proizvodi kemikalije endorfine odgovorne za dobro raspoloženje te se istovremeno smanjuje razina kortizola, hormona stresa zbog kojeg se možete osjećati loše i zbog kojeg se povećava rizik od mnoštva mentalnih i fizičkih zdravstvenih problema.

5. Kosti će vam ojačati

Bilo kakva aktivnost u kojoj su kosti pod pritiskom težine tijela pridonosi jačanju kostiju i smanjuje rizik od osteoporoze. To se događa zato jer kada kosti moraju nositi težinu tijela one se više naprežu i na taj način jačaju. Takav pritisak na kosti također potiče stvaranje novih stanica u kostima.
 

(zadovoljna.hr)

Prema podacima Svjetske stomatološke organizacije oko 80 posto djece školskog uzrasta te čak 95 posto odraslih ima barem jedan karijes i to zbog neredovitog pranja zubi. Evo zašto ih trebate prati!

Savjeti stomatologa o  svakodnevnom pranju zubi uzimaju se zdravo za gotovo, a plačemo tek kada zaboli, Ako ste navečer prije spavanja prelijeni da bi se prošetali do kupaone i oprali zube možda vas ovi podaci potaknu na promijene.

Bolesti srca

Britansko istraživanje provedeno na 12.000 ispitanika potvrdilo je da oni koji ne peru zube dva puta na dan imaju 70 posto veći rizik od razvoja bolesti srca.

Infekcije

Bakterije iz usta, nakon što uđu u krvotok, mogu prouzročiti infekcije u tijelu. Naročito u slučaju oslabljenog imuniteta.

Ispadanje zubi

Ako između zubi i ispod granice desni nastane plak, posljedica može biti i ispadanje zubi.

Rak

Ako zube ne perete redovito, između sloja plaka i zubi stvorit će se sloj bakterija. Posljedica je upala zubnog mesa. Ako se ne liječi, ona može izazvati parodontitis, ozbiljnu infekciju zubnog mesa, te akutan nekrotizirajući ulcerativni gingivitis, što je najteži oblik upale zubnog mesa. Istraživanja su pokazala kako su infekcije te bolesti desni uzrokovane nakupljanjem plaka povezane i s ubrzanom smrtnosti od raka.

Moždani udar

Bakterije iz usne šupljine mogu prouzročiti upale i u arterijama. Posljedica može biti nastanak aterosklerotskog plaka u arterijama, a zbog njega se povećava rizik od srčanoga ili moždanog udara.

Demencija

Američko istraživanje provedeno na 5000 ispitanika pokazalo je da redovito pranje zubi i održavanje higijene desni može smanjiti rizik od razvoja demencije u starijoj dobi . Ne perete li zube barem jedanput na dan, rizik od demencije viši je za 65 posto.

Alzheimerova bolest

U mozgu oboljelih od Alzheimerove bolesti ima više bakterija koje uzrokuju bolesti desni nego u mozgu zdravih ljudi. Pretpostavlja se da te bakterije mogu izazvati oštećenja mozga.

Upala pluća

Aspiracijska pneumonija među vodećim je uzročnicima smrti starijih ljudi. Često nastaje zbog udisanja krhotina proteze ili zuba. Kad te čestice dospiju u pluća, mogu uzrokovati opasnu upalu. Svakodnevno čišćenje proteze je preporučljivo.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Treći svjetski rat je u tijeku. On se odvija upravo sada protiv svakog živog bića

Nakon što je nezavisni američki laboratorij Natural Newsa analizirao više od 1000 vrsta različite hrane, od ‘super’ hrane do junk fooda preko vitamina, žitarica i svega što se danas nudi pod oznakom ‘hrana’, Mike Adams, liječnik i glavni znanstvenik ovog laboratorija, došao je do jednog jedinog zaključka: ‘Hrana danas dizajnirana je tako da ubija!”

”Na temelju onoga što sam vidio putem atomske spektroskopije i analize svih tvari koje ljudi konzumiraju na dnevnoj bazi, moram poručiti u grubo da je stanje zaista alarmantno’, govori Adams te dodaje: ‘Dokazao sam kako je hrana danas namjerno dizajnirana, ne da bi čovjek pomoću nje preživio, već upravo suprotno, da ga se što prije usmrti.’

Adams je rekao javnosti kako su istraživanja njegova laboratorija, a koja traju već dugi niz godina pokazala zastrašujuće činjenice kao naprimjer, hrana danas izaziva smrt, psihičke bolesti poput demencije, stresa, depresije pa neplodnost koja se širi, do oštećenja pojedinih organa, ali i ono što je najvažnije, dolazi do gubitka sposobnosti čovjeka da razmišlja racionalno; dolazi do smetenosti, nedostatka koncentracije itd.

Tu su i kožne bolesti, tumori, moždani udari i sve druge napasti koje se kriju iza riječi ‘Hrana’. ‘Puno je toga više nego što su analize pokazale, od kontaminacije hrane teškim metalima koje ljudi svakodnevno konzumiraju, a koje vode u grob same po sebi.

Ovdje se radi o potpuno namjernoj formulaciji toksičnih otrova u proizvodima koji se masovno koriste u cijelom svijetu.’ Rezultat toga je, tvrdi Adams, ono što vidimo: “Masovno ludilo, porast kriminaliteta, kolaps masovne radne snage, povećanje ovisnika o državnoj blagajni, kolaps demokracija koje ne mogu zaživjeti zbog kognitivne retardacije masa koje imaju pravo glasa, porast zatvorske populacije, ali i potpuni kolaps sposobnosti sveopće javnosti koja ne može shvatiti ni osnovne informacije a koje im se serviraju u masovnim medijima.’

Dugoročne posljedice ovog raširenog trovanja hranom su kako upozorava Adams: ‘potpuna propast moderne ljudske civilizacije i to iz više razloga; ekonomske neodrživosti, ekološkog uništenja, masovne depopulacije stanovništva, ali i političkog nasilja koji je sve češći. Da, sve je to zbog hrane’!

Zastrašujući otrovi koje ljudsko biće konzumira!

Npr. u svojoj detaljnoj analizi koju je proveo Adamsov laboratorij, on spominje velike količine ‘yoga mat kemijskih spojeva’, a koje se kako govori koriste u podzemnim željeznicama, ali u svoj široko rasprostranjenoj brzoj hrani, od restorana, preko, kruha, peciva, salama, sireva i svega suhog i mesnatog što možete naći na policama dućana.

Također u velikim količinama u istim namirnicama pronađena je velika količina kemijskog azodikarbonamida koji se povezuje s rakom. No, to nije slučajno, nego, govori Adams taj kemijski spoj namjerno se stavlja i bez ikakve potrebe u hranu za masovnu konzumaciju.

‘Ne postoji logičan razlog zašto kemikalija pod nazivom azodikarbonamid treba biti dodana primjerice, kruhu ili pecivu, i salamama, ona kemijski ne služi tim namirnicama i nema nikakvu nutritivnu ni zaštitničku svrhu. Čini se kako se on dodaje samo kao otrov za stotine milijuna potrošača koji ga bespotrebno konzumiraju.’

Adams se posebno bazirao i na vitamine te na takozvanu zdravu hranu koja je također zatrovana. Primjerice, popularni umjetni vitamini koje masovno ljudi koriste kao nadomjestak prehrani toliko su zatrovani bakrom da je to nevjerojatno. Vitamini se uzimaju na dnevnoj bazi, a takva konzumacija bakra dovodi do mentalnog ludila i psihoze. Naravno kada ljudi obole od mentalnih bolesti uslijed vitamina opet se okreću istim farmaceutskim otrovima.

Biljke koje kupujete zatrovane su olovom, tvrdi Adams, na temelju istraživanje njegova laboratorija. Biljke su tretirane raznim dodacima iz Kine prepunih olovom. Adams upozorava da je čak 90 posto biljaka koje su testirane imale u sebi zabrinjavajuće razine olova. Kako govori, olovo je teški metal koji oštećuje ljudski mozak. On uzrokuje demenciju i Alzheimera i ubrzava raspad ljudskog mozga. Zastrašujuće je da to ljudi koriste, napominje Adams.

To su samo neki od rezultata ovog istraživanja. No ovaj spektroskopski laboratorij pronašao je još nešto. A to su velike količine aluminija u zraku i na poljoprivrednim površinama, a koje padaju direktno s neba. Adams tvrdi da su njegova istraživanja potvrdila da je planeta, zemlja i zrak prekrivena aluminijem.

Izmjeren je zrak unutar laboratorija, izvan zgrade, oko poljoprivrednih površina i dokazano je da aluminija ima svugdje, ne možemo ga izbjeći, ali najveće koncentracije su naravno oko usjeva što dokazuje da se usjevi posebno tretiraju iz zraka otrovnim kemijskim supstancama poput aluminija. Za sve oni koje ne znaju Adams upozorava da je udisanje i konzumiranje aluminija uzročnik degenerativnih poremećaja mozga, cijele ljudske populacije.

Još jedna studija pokazala: Ubijaju nas

Dr. Stephanie Seneff, viši znanstveni istraživač, biolog i toksikolog na MIT-ovom odjelu računalne znanosti i umjetne inteligencije, napravila je veliku pomutnju unutar ‘znanosti. Ona, za razliku od većine dobro plaćenih znanstvenika ne vodi brigu o farmaceutskim korporacijama niti se dodvorava plaćeničkom sustavu koji ju godinama ucjenama i prijetnjama tjera da šuti. Ona je hrabro razotkrila jednu od najvećih zavjera u čovječanstvu – a to je da su ljudi diljem svijeta napadnuti otrovom.

Puno se govori o chemtrailsima, GMO hrani, cjepivima no propagandne i većinom ‘naštimane’ znanstvene studije koje su uvijek na strani korporacija imaju prednost u masovnim medijima pa glas ovakvih znanstvenika većinom ne stigne daleko.

On bude ušutkan ili pak diskreditiran u samom početku. Seneff je do svojih otkrića došla proučavajući bolest autizma na kojemu je radila više od sedam godina. U svojem je radu dokumentirala, a kasnije i javno objavila nepojmljivo kontinuiran porast autizma u posljednjih 20 godina. Kako govori, nešto joj je postalo sumnjivo u trenutku kada je shvatila da će samo u SAD-u do 2025. godine više od polovice djece biti bolesno od autizma ako se ovaj trend nastavi. Zamislite više od 50 posto sve rođene djece moglo bi bolovati od autizma u skorije vrijeme.

Odlučila je iskopati razlog zbog kojeg djeca masovno obolijevaju od autizma i znanstvenim studijama došla je do odgovora. Ona jasno tvrdi kako su za autizam, ali i sve druge bolesti, poput Parkinsove, i sve raširenije demencije uzrokovale GMO korporacije u suradnji s industrijom cjepiva i geoinženjeringom koji se odnosi na zaprašivanjem planeta aluminijem i ostalim teškim metalima.

Tu su i sve rašireniji herbicidi koje prema najnovijem istraživanjima u svome tijelu ima gotovo svaki čovjek, a za koje je i Svjetska zdravstvena organizacija priznala kako uzrokuju rak. Seneff upozorava da sustavna izloženost ljudskog tijela tom koktelu teških metala, s kojim smo svakodnevno bombardirani, izaziva jednu vrstu potpunog sloma organizma, a gore nabrojane bolesti odgovor su na to. Sneff je okrivivši GMO korporacije, ali i geoinženjering (Chemtrails) u svojoj dvosatnoj prezentaciji upozorila ljude na rat u kojem ljudi nesvjesno sudjeluju.

Kao što možete vidjeti iz ovih malih primjera, svijet oko nas se danas koristi kao oružje protiv čovječanstva. To je vrlo podmukao i tihi rat protiv čovječnosti, vrlo dobro zakamufliran, a posljedice su strašne. Hrana koju jedemo mijenja ljudsko biće, a samim time i stvarnost koju živimo.

Prvi svjetski rat vodio se u rovovima s vojnicima i stvarnim oružjem od olova. Drugi svjetski rat bio je namjerno izazvan i bio je genocidnog karaktera. Bitka se vodila naprednim kinetičkim oružjem, ali i kemijskim oružjem osmišljenim od farmaceutske industrije. Nakon Drugoga svjetskoga rata i nacističke ere rat se prividno prikriva, a vođe iz nacističkog doba osnivaju farmaceutsku industriju koja u svojim rukama drži i hranu i lijekove cijeloga svijeta. Treći svjetski rat je u tijeku. On se odvija upravo sada protiv svakog živog bića.

Rješenje je masovno buđenje Božjom providnošću na koje nisu računali kada su nam u hranu počeli stavljati otrove za masovnu retardaciju stanovništva.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Kada dođe do moždanog udara, igla može spasiti život pacijenta

Ova metoda potječe od kineskog profesora koji kaže da svi trebaju imati iglu u kući. U pitanju je nevjerojatan i nekonvencionalan način da se pomogne čovjeku da preživi moždani udar.

Kada dođe do moždanog udara, kapilare mozga postepeno pucaju, piše worldtruth.tv

Evo što možete učiniti kako biste sačuvali nečiji život!

Budite mirni. Bez obzira na to gdje je pacijent, ne pomičite ga, jer ako premjestite pacijenta, kapilare u mozgu će pući i doći će do krvarenja u mozgu!

Bilo bi najbolje da pri ruci imate iglu koja se koristi za davanje injekcija, ali i šivaća igla može dobro poslužiti.

Prijeđite plamenom upaljača preko igle kako biste je sterilizirali, a potom ubodite vrhove svih 10 prstiju.

1. Ubodi trebaju biti na jagodicama prstiju, nekoliko milimetara od nokta.
2. Ubodite mjesto toliko da se krv pojavi.
3. Ako krv ne počne kapati, stisnite prst kako biste potaknuli protok krvi.
4. Kada svih 10 prstiju počne krvariti, pričekajte nekoliko minuta, vidjet ćete da će pacijent oporaviti!
5. Ako su usta pacijenta iskrivljena, masirajte uši dok ne postanu crvene.
6. Zatim ubodite iglom u meki dio oba uha, istisnite dvije kapi krvi iz svakog uha. Nekoliko minuta kasnije, usta više neće biti iskrivljena.

Pričekajte da se stanje pacijenta normalizira, a zatim ga odvezite u bolnicu.

Ova metoda spašavanja od moždanog udara je dio tradicionalne kineske medicine, a u praksi se pokazao kao 100% učinkovit. Ova metoda provereno pomaže ljudima da prežive moždani udar.
 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Ukoliko uzimate veće doze lijekova čija je djelatna tvar ibuprofen, budite oprezni jer postoji rizik od infarkta ili moždanog udara! Ovo su najnovije preporuke o korištenju tog lijeka europskog Odbora za procjenu rizika u oblasti farmakovigilance (PRAC), a koje su usvojene u Europskoj uniji

U rizičnoj su skupini pacijenti koji dnevno unesu 2.400 miligrama!

Naime, taj odbor je potvrdio “malo povećanje rizika od srčanog i moždanog udara kod bolesnika koji primjenjuju dnevne doze “ibuprofena” od 2.400 miligrama ili veće.

Kako bi se smanjio kardiovaskularni rizik, potrebno je izbjegavati visoke doze “ibuprofena” kod pacijenata s ozbiljnim srčanim ili vaskularnim stanjima, kao što su srčana slabost, srčane bolesti i problemi s cirkulacijom, ili kod pacijenata koji su imali srčani ili moždani udar – naveli su nadležni u EU.

Pošto “ibuprofen” spada u najprodavanije lijekove u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, te i u svijetu, iste informacije stigle su i u Agenciju za lijekove i medicinska sredstva. Dok farmeceuti i liječnici tvrde da “nemaju nikakve informacije od Agencije o ‘ibuprofenu”, u Agenciji za lijekove kažu da su informacije proslijedili.

Taj lijek može utjecati na srce, krvne žile i izazvati akutno krvarenje u želucu. Dodaje se da je sve to neophodno reći jer je ibuprofen jedan od najčešćih sastojaka lijekova koji pacijenti kupuju protiv bolova i temperature.

Nitko ne kontrolira kolike se doze uzimaju!

Farmaceut iz strukovnog Udruženja “Apotekarska jezgra”, navela je da je veliki problem što je lijek s ovom komponentom u slobodnoj prodaji. – Prodaje se u dozama od 200, 400 i 600 miligrama.

Tko će kontrolirati pacijenta koji kupi “ibuprofen” koliko je tog lijeka popio? Rijetko koji apotekar pita pacijenta da li ima neke kardiovaskularne probleme da bi ga upozorio na moguća nuspojave.

“Ibuprofen” je najčešće korišten lijek iz te skupine nesteroidnih protuupalnih lijekova. Ukoliko ne paze kako ga piju, on građanima može ugroziti zdravlje.

Dosad smo ih upozoravali na krvarenje iz želuca, a odsad bi trebalo i na negativne efekte moždanog ili srčanog udara – navela je ona.

Vrijeme je da farmaceutske industrije mijenjaju ime ovog lijeka, jer je on razotkriven!
 
Prirodne alternativne ibuprofenu

 
(alo.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Dr. Sebi, iscjelitelj, patolog, travar, biokemičar i prirodnjak posvetio je svoj život i svoje znanje otkrivanju lijeka koji će pomoći ljudima da se izbore protiv ozbiljnih bolesti

Štoviše, ovaj pravi medicinski reformator se suprotstavio Američkom medicinskom udruženju na sudu, tvrdeći da njegov “lijek za sve bolesti” može izliječiti depresiju, hiperkinetički poremećaj, HIV, AIDS, moždani udar, rak, artritis, bipolarni poremećaj, refluks i bolesti ovisnosti, prenosi humansarefree.com

Postoji vjerovanje da ljudsko tijelo ima veliku moć samoizlječenja. Ovaj amerikanac je poveo narod prema novom liječenju mijenjajući povijest i proširujući put ka izlječenju svih bolesti.

Na uvodnom suđenju, sudac je zatražio od dr Sebija dovesti jednog svjedoka za kojeg je tvrdio da je izliječen. Nakon toga, sudac nije imao izbora nego proglasiti da doktor nije kriv ni po jednoj točki optužnice, jer se 77 svjedoka pojavilo na sudu. Oni su dokazali da dr Sebi zaista ima lijek za sve bolesti navedene u novinama.

On je dokazao da je ustvari izliječio sve bolesti koje su spomenute u novinama.

Ovaj naturalist je svoje otkriće branio je pred Vrhovnim sudom 1988. godine. Naime, on se pred Vrhovnim sudom suprotstavio optužbama za lažno oglašavanje i liječenje bez dozvole do koje je došlo kada je svoje otkriće reklamirao u velikom broju novina, uključujući i New York Post.

Jedan od njegovih oglasa je glasio:

“AIDS je uspješno izilječen u Usha Research Institutu i mi smo specijalizirani za lijekove koji liječe srpaste stanice, lupus, sljepilo, herpes, rak i druge bolesti. “

Dr. Sebi je liječio nekoliko poznatih ličnosti uključujući Eddie Murphy, John Travolta, Michael Jackson, Magic Johnson kao i iskustva preminule Lise “Left Eye” Lopes …  čija skustva možete čuti u priloženom snimku:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Politolog i tata dvije kćeri iz Slavonskog Broda piše o stravičnom iskustvu

Bio je sasvim lijep zimski dan 2009. godine. Toga dana mi se nenormalno jela jabuka i osjećao sam se dobro. Već je pao mrak i vani je počinjala mećava: “Tata, hoćeš li me odvesti kod prijatelja?”, upitala me kći Hana. Odjenuli smo se toplo, već sam pri stavljanju kape osjetio neku nelagodu. Krenuli smo dolje do automobila. Vani je snijeg nemilice padao.

I onda, nekih 50 metara od ulaznih vrata, skužio sam da nerazgovjetno govorim. “Hana, idemo kući!” Ona je jadna skužila da nešto ne valja i gledala me uplašeno. Govorio sam joj nešto, a kao da sam bio u nekom klancu, čuo sam odjeke. Nekako smo se dovukli gore. Supruga, čim me je vidjela, pozvala je hitnu pomoć. U tim trenucima postavljao sam samo jedno pitanje: Hoću li umrijeti? Ni od djece se nisam oprostio.

Hitna je došla za nekoliko minuta. Doktorica, kolegica iz srednje, rekla mi je da me voze u bolnicu. Mogao sam hodati, ruke i noge su funkcionirale. Ušao sam u kola hitne s upitnikom – što mi je? Pomislio sam na moždani. O njemu znam ponešto, baka mi je imala moždani, ali bilo mi je čudno što nisam oduzet.

Stopostotni sam invalid

Tada sam imao 29 godina. Danas imam 35, živim u Slavonskom Brodu, 100-postotni sam invalid i život mi se te zimske večeri okrenuo naglavačke. Preživio sam dva moždana udara, bakterijski endokarditis, ugradnju mehaničkog zaliska. Prvi moždani udar doživio sam te večeri (hemoragijski), a drugi nekoliko tjedana poslije (teški ishemijski).

Kako je to doživjeti moždani udar u godinama kada biste trebali biti u naponu snage? Osjećaj je grozan, pogotovo gubitak kontrole nad tijelom. Zdravom i pokretnom čovjeku je strašno odjednom nekontrolirati govor i fiziološke potrebe. Opisao bih to kao gašenje ili resetiranje sustava. Bljeskovi, pa mrak (kod mene bez tunela). Osjetio sam strašnu slabost i strah.

Nisam bio svjestan što mi se događa te večeri. Kola hitne bila su totalno neudobna i drndava. Odvezli su me direktno u brodsku bolnicu, na neurologiju. Već je dobrano napadao snijeg. Primio me doktor Bojan, tad mislim specijalizant. “Sjedni, Vanja, prati pogledom moje ruke”. Sve sam naredbe obavljao, ali glas mi je stalno frfljao. Nakon pregleda rekli su mi da odmah idem na CT mozga.

Nisam mogao gutati

Na ulazu u prostoriju gdje snimaju CT, pogledao sam se u zrcalo. Izgledao sam kao da sam se potukao, cijela lijeva strana lica mi je visjela. “Ma nema šanse, odapet ću, a ni oporuku nisam napisao. Tek mi je 29 godina, pa zar još nije malo rano?”, pomislio sam. Nakon petnaestak minuta CT-a u prostoriju je ušla mama sretno rekavši: nije moždani.

Bit ću još živ, ja bih soka ili vode! Totalno sam dehidrirao od straha. Otišli su po ledeni čaj. Pohlepno sam nagnuo. Prvi, pokušaj, pa drugi. Ne mogu gutati, što se događa?!

Ostavit ćemo te večeras na promatranju, rekao mi je doktor Bojan. Na povratku u tu neurološku šok sobu, počeo sam jako štucati. Tada su donijeli sondu. Namazali su je kao s nekim vazelinom i počeli gurati u nos. Sonda je prošla kroz grlo do želuca. Onda stetoskop i opet injekcija. Upumpaju ti zrak u to kinesko sranje. Na stetoskopu su čuli da je zrak prdnuo u želucu. One silne jabuke s početka priče su me potjerale na pišanje. “Donijet ćemo ti gusku”, odmah su mi rekli. Tada sam upoznao gusku, a kasnije i patku. Tako je prošao 14. prosinca, prvi dan bolnice.

Dijagnoza tuberkoloznog meningitisa

Došao je sljedeći dan. Negdje oko 10 sati ujutro dolazi šef brodske infektologije. Odmah mi je rekao da sumnja na pravu dijagnozu, ali da će me premjestiti na zaraznu. Već tada sam se otežano kretao, pa su me po snijegu u invalidskim kolicima prevezli na zaraznu, u sobu br. 4. Moramo ti napraviti punkciju likvora, da potvrdimo dijagnozu. Čuo sam jedino da je likvor zamućen.

“Ti boluješ od tuberkoloznog meningitisa i promijenit ćemo ti terapiju. Tvoja tuberkuloza nije zarazna, ali liječenje će biti dugotrajno dok ti se moždane ovojnice ne oporave”, rekli su mi.

Sljedeće jutro je došla glavna sestra Marijana s novom terapijom, tuberkulostaticima koje sam povraćao svaki dan. Zaboravio sam napisati da nisam mogao gutati ni slinu. Pokraj mene je bio bubrežnjak, koji nema veze s bubrezima, limena posuda u koju pljuješ do mile volje.
U viziti sam se svako jutro kada bi došao šef infektologije morao mrštiti i kesiti, ali on mi nikada nije poslušao srce, a cijelo vrijeme je znao da sam kardiološki bolesnik i da sam 1989. operirao stenozu aorte. Nije me poslao ni logopedu za gutanje. Konstatacija je bila, manja faciopareza (paraliza lica).

Šok u ogledalu

Tata mi je svako jutro oko 6 donosio šatirana jaja. Samo sam ih liznuo, volio sam taj okus u ustima. Svaki dan je dolazila i supruga, pa bismo išli u šetnju po odjelu. Jednog dana dok smo šetali vrata lifta su se otvorila. U njemu je bilo veliko zrcalo. Kad sam vidio svoj odraz, hodajućeg skeleta sa surlom koja visi, zaprepastio sam se. Ali meni je bolje, još malo pa ću kući, tješio sam se. Svakog dana su mi te šetnje bile sve napornije, kao da idem na Mont Everest, a zapravo sam hodao 30 metara.

U bolnici sam posebno zapamtio strah u očima svoje osmogodišnje kćeri Hane. Bilo je i mene strah. Svaki tren s vlastitim djetetom pokušavaš upiti kao da je zadnji. Bio sam spreman na borbu zbog svojih cura, neprijatelj mi je, bio sam uvjeren, tuberkoloza. Bio sam opet u krivu.

U bolnici sam proslavio i Božić i novu godinu, samo su se cimeri mijenjali, a ja bih ostajao. U međuvremenu je moj liječnik otišao na skijanje, pa me preuzeo drugi. U to vrijeme sam opet postajao febrilan. Naime, prije prvog moždanog osim što sam gubio kilograme, bio sam i povremeno febrilan. No, ovaj doktor sad je tvrdio da ne treba mijenjati terapiju, da moje liječenje ide prema planu. U međuvremenu mi je liječnik s neurologije dao preporuku da odem na pregled internistu i na magnetsku rezonancu koja je zakazana za 26. siječnja.

Drugi moždani

Tog je jutra dan započeo kao i svaki drugi. Oko 6 sati čuo sam kucanje na prozoru. Bio je to moj tata koji mi je kao i svako jutro donio šato od jaja. I tada počinje moj pakao. Oko 7 sati je trebala doći hitna po mene, da me s mamom u pratnji vozi na Medikol. Tata je dosta kucao na prozor i primijetio da se ne dižem i otišao to reći mami. Supruga mi je poslala poruku da pita što se događa. Kasnije sam doznao da sam joj odgovorio praznom porukom.

Onda je uslijedilo ustajanje i moj pokušaj da dođem do šatoa. Sjeo sam na krevet, pokušao se dići a onda mrak, koji je trajao sekundu, dvije. Mrak kao da te netko ugasi. Taj mrak nije bio smrt već početak drugog moždanog. Dovukao sam se do kreveta i legao.

Tad dolazi moja mama i viče: Vanja, Vanja što se događa? “O čemu ona priča”, pomislio sam, ali ona je već otrčala po doktora. Tad opet dolazi moj doktor. Pokušao sam ustati, no počeo sam padati, a cimer je pritrčao da me pomogne držati. Tijelo mi otkazuje, samo sam pomislio. Doktor je, pak, zaključio: “On je razmažen, dajte mu apaurin”. Tada sam doslovno počeo umirati.

Agonija u kolima hitne pomoći

On me odlučio takvog poslati u Zagreb s mamom. Pred mene su stavili kolica, ne znam kako sam se dovukao do njih. Takvog me poslao na Medikol, s jednim apaurinom. Samo sam jednom upitao mamu što se događalo u kolima hitne. Pred Zagrebom sam ostao oduzet i počeo mokriti u gaće. Ustvari sam se pred očima vlastite mame gasio, gasio se moj život. Samo sam je ispitivao: “Hoću li ostati živ?”

Ni sam ne znam o čemu sam tad mislio, nisam ni bio svjestan da sam oduzet, kao ni da umirem. Tako smo došli do Medikola. Doduše, bio sam neproketan, ali nesvjestan toga. Na Medikolu su me stavili u kolica, već mi je tada bila oduzeta lijeva strana. Doslovno su me unijeli u prostoriju. Nakon toga slijede bljeskovi u sjećanju. Napravljen je MR i tu večer sam vraćen u brodsku bolnicu. Magnetska rezonanca je pokazala da je ono prvo bio blaži hemoragijski moždani udar, a upravo tad sam doživio teški ishemijski.

Pogrešno liječenje

Moždane udare dijagnosticirali su mi nakon mjesec i pol dana pogrešnog liječenja tuberkulostaticima u bolnici u Slavonskom Brodu, gdje su, a to sam kasnije doznao, nalazi na TBC bili negativni već 15. prosinca, na dan kada su mi odredili terapiju tuberkulostaticima. U Fran Mihaljeviću su mi isti dan ustanovili ispravnu dijagnozu pomoću vađenja hemokulture koja je bila pozitivna na streptokok (infektivni endokarditis).

Da su mi odmah postavili pravu dijagnozu danas bih bio zdrav čovjek s umjetnim zaliskom, samo da mi je izvađena hemokultura ili napravljen ultrazvuk srca kao primarno kardiološkom bolesniku.
Nakon svega, tužio sam bolnicu, utvrđena je pogreška u liječenju, a sada se vode vještačenja oko visine odštete.

Odlazak supruge

Supruga me ostavila. Svaki gubitak je težak, pa tako i supruge, koja mi je puno pomogla, ali svatko ima svoj put. Najteže od svega je biti sam i napušten, pogotovo kad si bolestan. Moji roditelji i prijatelji su od početka uz mene.

Mogu reći da sam imao sreće u nesreći i da sam sada dosta samostalan. Imao sam fizikalnu terapiju u kući tri puta tjedno. Prvi cilj bio mi je spustiti se i popesti na četvrti kat gdje živim. Uspio sam. Nakon toga krenuo sam pješke na fizikalnu terapiju s bivšom suprugom. Od 2010. do danas HZZO mi nijednom nije odobrio toplice. Nažalost, za sustav nisam akutan a sustav je naravno rob birokratskih pravilnika.

Što se tiče moga života, relativno sam se socijalizirao. Postoji naravno strah od odbijanja okoline, koji je uzrokovan mojom bolešću. U matičnoj bolnici su mi rekli da s obzirom na dijagnoze više neću moći gutati. S 30 godina to mi je bilo neprihvatljivo.

Najljepši osjećaj nositi kćer

Zahvaljujući upornosti logopedice Tamare Živković (KBC Rebro) nakon dvije godine negutanja danas mogu jesti sve. Ljudi pokraj mene trebaju ponekad uložiti malo i truda i volje da bi me mogli razumjeti; imao sam i traheotomiju zbog koje doslovno nisam mogao ništa govoriti.

Starija kći je jako teško ispočetka prihvaćala moju bolest. Mlađa, Tea, me i poznaje kao tatu s invaliditetom. Nevjerojatan uspjeh i najljepši osjećaj bio mi je nositi vlastitu kćer prvi put nakon njene četiri godine.

Zadajem si male ciljeve koji me vode naprijed. Prihvatio sam sebe i to je vrlo važno. Sretan sam jer sam dobio priliku za novi život i zato uživam u svakom danu. Pišem dnevnik bolesnika, urednik sam časopisa za invalide Zvjezdica, član sam šahovskog kluba invalida Kralj, šahovski sam sudac.

Žalim li za nečim? Vjerujte mi ne, jer život treba voljeti kakav jest. Jedino mi je žao što nikada neću doživjeti ispriku od liječnika koji je pogriješio.
 
(vtelegram.hr/uredio:nsp)