Jedan od mnogih prirodnih načina jačanja zdravlja mozga je prehrana pravim vrstama hrane

A postoji i specifična dijeta koja vam može pomoći da održite mozak i razmišljanje oštrima i zdravima – prikladno nazvana “UMNA” dijeta.

UMNU prehranu, koju predstavlja prehrana koja se može definirati kao “mediteranska intervencija za neurodegenerativno odgađanje”, razvio je tim istraživača iz Medicinskog centra Sveučilišta Rush u Chicagu.

To je kombinacija mediteranske i DASH prehrane (dijetetskih pristupa za zaustavljanje hipertenzije) s ciljem borbe protiv demencije i kognitivnog propadanja koji se obično javlja s godinama.

Mediteranska prehrana usredotočuje se na konzumiranje voća, povrća, ribe, maslinovog ulja i crnog vina, dok se “DASH dijeta” usredotočuje i na voće, povrće i cjelovite žitarice, ali sa jako malo soli.

Hrana na koju se fokusira “UMNA” dijeta:

Grah ili mahunarke, bobice, riba, lisnato povrće, orašasto voće, maslinovo ulje, ostalo povrće, perad, cjelovite žitarice, vino.

Budući da se “UMNA” prehrana uglavnom temelji na biljkama, unosi se hranjivim tvarima koje održavaju zdravlje mozga i sprečavaju kognitivni pad.

“UMNA” prehrana osigurava vitamine E i C koji su antioksidanti koji štite mozak od oštećenja slobodnim radikalima.

Kombinacija ova dva vitamina može spriječiti gubitak pamćenja i smanjiti rizik od Alzheimerove bolesti i demencije za 60 posto, pokazala je velika studija objavljena u časopisu Archives of Neurology.

Osim toga, lisnato povrće bogato je vitaminima B6, B12 i folnom kiselinom, koji djeluju zajedno u sprečavanju degeneracije mozga i poboljšanju moždanih funkcija. Vitamin K, koji se također nalazi u zelenom povrću, također pridonosi prevenciji Alzheimerove bolesti.

Bobice, koje se toplo preporučuju u “UMNOJ” prehrani, također pružaju snažne blagodati za zdravlje mozga. Prethodne studije pokazale su da bobice, posebno borovnice i jagode, mogu smanjiti gubitak neurona i poboljšati pamćenje.

Ovo je voće bogato flavonoidima, posebno antocijaninom koji djeluju protiv dva glavna uzroka Alzheimerove bolesti: oksidacijskog stresa koji izazva oštećenja i upale.

Vitamin B12 i Omega-3 koji se nalaze u ribama također pomažu poboljšanju zdravlja mozga. Vitamin B12 sprečava degeneraciju mozga i živaca, koji su povezani s demencijom i Alzheimerovom bolešću. S druge strane, omega-3 masne kiseline, posebno dokozaheksaenoinska kiselina (DHA) potrebne su za zdravu strukturu mozga i održavanje funkcija mozga.

“UMNA” dijeta također ima smjernice koje namirnice treba izbjegavati. To uključuje maslac, sir, prženu hranu, peciva, crveno meso i slatkiše.

Ova hrana je ili puna šećera ili trans masti, koje su štetne i za um i za tijelo. Konzumiranje ove hrane povezano je s mnogim bolestima, uključujući Alzheimerovu bolest, rak, dijabetes, pretilost i bolesti srca.

Rezultati su otkrili da su oni koji su slijedili “UMNU” dijetu imali 53 posto niži rizik od Alzheimerove bolesti, dok oni koji su slijedili mediteransku prehranu pokazali 54 posto smanjeni rizik od Alzheimerove bolesti.

Oni koji su slijedili “DASH” dijetu doživjeli su 39 posto niži rizik od Alzheimerove bolesti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nedavno su znanstvenici iz SAD i Danske dokazali da rizik od psihičkih bolesti ovisi od kvalitete zraka, što potvrđuje hipotezu o tome da sve više ljudi u svijetu pati od psihičkih poremećaja i neuroloških oboljenja, između ostalog, i zbog životne sredine

U posljednja dva desetljeća zabilježen je nagli rast broja ljudi oboljelih od psihičkih poremećaja i autizma, što je vrlo zabrinjavajuće.

Epidemija psihičkih oboljenja djelomično se pripisuje poboljšanoj dijagnostici i većem broju stanovnika koji imaju pristup lijekovima.

Ipak, znanstvenici su se fokusirali na potragu za nasljednim faktorima, koji uzrokuju mentalna i psihička oboljenja.

Pronađene su mnoge genske grupe u kojima mutacije znatno povećavaju rizik od bolesti. Međutim, dugogodišnjim prmatranjem blizanaca, znanstvenici su zaključili da se pojava tih bolesti ne može u potpunosti pripisati genetici.

Istraživači su došli do zaključka da u tom procesu ulogu igra složena kombinacija nasljednih, socijalnih i ekoloških faktora.

Znanstvenici odavno tvrde da je u velikim gradovima broj ljudi sa mentalnim i psihičkim poremećajima veći nego u ruralnim sredinama, što ih je potaknulo da obrate pažnju na kvalitetu zraka.

Američki znanstvenici su 2013. godine analizirali podatke 7.000 djece rođene sa autističnim poremećajem, čije su majke za vrijeme trudnoće živjele u Los Anđelesu. Ispostavilo se da zagađenje ozonom i otrovnim česticama, koje su manje od 2,5 mikrometara povećava rizik od autizma za 12 do 15 odsto.

Godine 2014. objavljeno je šest studija, u kojima je otkrivena veza između autizma i kvalitete gradskog zraka. Jedna od njih je rad znanstvenika sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Rochesteru (SAD).

Oni su smjestili glodavce u sobu ispunjenu zagađenim zrakom kao na ulicama grada srednje veličine.

Zatim su proučavali djelovanje takvog zraka na njihov mozak i utvrdili da su primjetni znaci upale, dok je u živčanom tkivu bio povećan nivo neurotransmitera glutamata. Takve promjene su karakteristične za osobe sa šizofrenijom i autizmom.

Povećan rizik u gradovima

U Kini je problem sa kvalitetom zraka posebno izražen. Jedno od posljednjih istraživanja je pokazalo da mentalno zdravlje stanovnika najviše ovisi od smoga, gdje postoji mnogo toksičnih čestica i gde su zabilježene oscilacije dnevne temperature.

Najnovije istraživanje koje je proučavalo vezu između mentalnih bolesti i kvalitete zraka objavili su znanstvenici sa Univerziteta iz Chicaga i Univerziteta u Orhusu (Danska).

Oni su proučavali podatke 151 miliona osiguranika u SAD-u u periodu od 2003. do 2013. godine i 1,4 miliona pacijenata, koji su se rodili u Danskoj u periodu od 1979. do 2022. godine i koji su živjeli tamo prvih deset godina svog života.

Najveći rizik od depresije primjećen je kod doseljenika iz Europe, dok se šizofrenija i epilepsija najčešće sreću kod Afroamerikanaca.

Rizik od bipolarnog poremećaja je povećan za 27 posto u područjima sa lošijom kvalitetom zraka. Loša kvaliteta zraka povećava rizik od poremećaja ličnosti za 19,2 posto.

Međutim, problem je u tome što još nije moguće dokazati uzročno-posljedičnu vezu između zagađenja zraka i psihičkih, odnosno mentalnih poremećaja, jer previše drugih štetnih faktora i stres utječu na stanovnike gradova.

Autori studije na kraju navode hipotezu koja se svodi na oksidativni stres u stanicama mozga, što dovodi do njihovog izumiranja i oštećenja genetskog materijala.

(sputniknews.com)

Prije 6000 godina mozgovi su nam postali kadri čitati, sada je u opasnosti više nego što možemo i zamisliti

To je pojava posvuda oko vas kada bilo kamo putujete. Roditeljima iPad služi kao novi oblik smirivanja djece. Prvašići čitaju priče na pametnim telefonima, stariji dečki ne čitaju uopće, ali vise nad videoigrama.

Roditelji i uopće putnici surfaju ili prebiru po beskonačnim e-mailovima i vijestima.

Maryanne Wolf u Guardianu primjećuje da se svi uklapaju u tu priču, a to onda znači da se neuronske veze svih tih ljudi tako mijenjaju da to utječe na sposobnost čitanja, od predškolskog djeteta do odraslih.

Neuroznanstvenici u svojim radovima navode da se ustrojstvo mozga kako bismo bili kadri čitati, razvilo prije više od 6000 godina.

Taj sklop nastao je iz vrlo jednostavnog mehanizma za dekodiranje osnovnih informacija poput broja koza u nečijem stadu.

Istraživanje Wolf opisuje kako sadašnje sposobnosti mozga da čita obuhvaćaju neke od naših najvažnijih intelektualnih i emocionalnih procesa; nakupljeno znanje, zaključivanje, empatiju, kritičku analizu…

Diljem svijeta pojavljuju se istraživanja koja upozoravaju da je možda svaki od tih procesa neophodnih za “duboko čitanje” po prijetnjom kako sve više odmičemo u svijet čitanja na digitalnoj osnovi. Znanstvenica s MIT-a Sherry Turkle napisala je da mi ne griješimo kad kao društvo razvijamo inovacije, nego kad zanemarujemo što remetimo ili smanjujemo dok radimo inovacije.

U tom prijelaznom trenutku između tiskane i digitalne kulture društvo se treba suočiti s onim što smanjuje u dijelu sustava specijaliziranom za čitanje, u onome što naša djeca i stariji učenici ne razvijaju i s onime što oko toga možemo učiniti. Iz istraživanja znamo da sklop za čitanje nije dan ljudima kroz genetski nacrt poput vida ili jezika.

Ono za razvoj treba određeno okruženje. Usto, ono će se prilagoditi zahtjevima okruženja, od različitih sustava pisanja do osobitosti svakog pojedinog medija koji koristimo.

Ako su dominantni mediji razvili procese koji su brzi, višezadaćni i okrenuti velikoj količini informacija, kao što naši digitalni mediji sada, takvi će biti i sklopovi za čitanje.

Psihologinja s UCLA-e Patricia Greenfield piše da ćemo manje pažnje i vremena izdvajati za sporije, vremenski zahtjevnije procese dubokog čitanja, poput zaključivanja, kritične analize i empatije, što je sve neophodno za učenje u bilo kojoj dobi.

Stručnjak za književnost iz Engleske Mark Edmundson opisuje kako je puno studenata na fakultetima izbjegavalo klasičnu literaturu 19. i 20. stoljeća jer više nisu imali strpljenja čitati duže, gušće i zahtjevnije tekstove.

Nije toliko problem niti s “kognitivnom nestrpljivošću” studenata koliko ono što stoji ispod toga; potencijalna nesposobnost velikog broja studenata da čita s razine kritičke analize dovoljne za obuhvaćanje kompleksnosti misli i argumentacije koji se nalaze u zahtjevnim tekstovima, bilo u književnosti ili iz znanosti na fakultetu.

Ili u oporukama, ugovorima, referendumskim pitanjima, namjerno tako uobličenima na zbune glasače. Psihologinja Anne Mangen iz Stavangera u Norveškoj i njeni kolege proučavali su kako studenti usvajaju isti materijal iz različitih medija. Njena grupa obrađivala je klasičnu kratku priču o ljubavi, i to tako da je polovica čitala na Kindleu, a druga polovica na papiru.

Ispalo je da su oni koji su čitali s papira, bili bolji u shvaćanju priče, posebno u sposobnosti uočavanja detalja i rekonstruiranju radnje u kronološkom poretku.

Serija istraživanja sa Sveučilišta San Jose uočila je da je nova norma čitanja “skeniranje” kroz uočavanje riječi i prelijetanja kroz tekst. Mnogi čitatelji sada koriste obrasce skeniranja u obliku “F” ili “Z” tako da pročitaju prvi red, a potom lete preko riječi kroz tekst.

Kad se mozak ponaša na takav način, on smanjuje vrijeme za duboko čitanje i procese povezane s njim. Odnosno, nema vremena za uočavanje kompleksnosti, razumijevanje tuđih osjećaja, ljepote i stvaranje vlastitih misli.

Karin Littau i Andrew Pipe uočili su važnost dodirivanja u tiskanim medijima, što je važno za osjećaj geometrije riječi, prostornog oblikovanja teksta. Piper piše da ljudi trebaju znanje o tome gdje u prostoru i vremenu, što im omogućuje da se vraćaju stvarima i uče iz ponavljanja.

To je važno i za mlade i za stare čitatelje, da se mogu vratiti, provjeriti i ocijeniti nečije razumijevanje teksta. A onda se otvara pitanje što se događa s mladima čije skeniranje teksta preko ekrana odvlači čitatelja od “gledanja unazad” samim time što nedostaje osjećaj prostora.

Negativne posljedice čitanja, uočio je niz znanstvenika, primjećuju se već u četvrtom ili petom razredu, što za posljedicu ima ne samo sposobnost shvaćanja, nego i razvoj suosjećanja, empatije.

Kritička analiza, empatije i drugi procesi dubokog čitanja postaju kolateralna šteta digitalne kulture. Nije to tek puki sukob digitalnog protiv tiskanog. To znači da se uopće mijenja svrha našeg čitanja. Nije to niti samo do mladih, posljedice se uočavaju i kod odraslih.

Više nismo kritični, ne analiziramo, ostajemo otvoreni za lažne informacije i demagogiju. Moramo stoga razviti takav mozak koji će biti u stanju duboko čitati i u tiskanim i u digitalnim medijima.

(express.hr)

Vitamin D je jedinstvena vrsta vitamina koja ne djeluje na isti način kao što to čine drugi vitamini

Umjesto toga, djeluje više kao hormon koji prirodno proizvodi vaše tijelo. Poznat je i kao „Sunčevog vitamina“ jer ovaj vitamin obično dobivate izlaganjem vaše kože sunčevoj svjetlosti.

Način na koji to djeluje je da sunce isijava jake ultraljubičaste B zrake (UVB) kada danju sjaji. Kada te zrake stupaju u interakciju s kolesterolom u stanicama kože, to osigurava energiju za sintezu vitamina D.

Ako živite u području udaljenom od ekvatora ili ako puno vremena provodite u zatvorenom prostoru, možda nećete dobiti dovoljno vitamina D.

Ako niste pažljivi, to bi moglo potencijalno ugroziti količinu vitamina D u tijelu, što može biti razlog za zabrinutost, jer je vitamin D neophodan za optimalno zdravlje.

7 razloga zašto vašem tijelu treba vitamin D

Optimizirajte svoje sveukupno zdravlje i dobrobit uz pomoć vitamina D. Evo nekih zdravstvenih koristi koje vitamin sunčeve svjetlosti može pružiti:

1) Vitamin D održava zdrave kosti. Vašim kostima su potrebni kalcij i fosfor da bi pravilno rasle. Vitamin D podržava prirodnu apsorpciju ova dva vitalna minerala koja su neophodna za jake, zdrave kosti i zube.

2) Vitamin D održava zdrav imunološki sustav. Ovaj vitamin je dobro poznat da pomaže jačanju imunološkog sustava i poriče njegovo normalno funkcioniranje.

3) Vitamin D poboljšava raspoloženje. Vitamin D ima ogroman učinak na podržavanje pozitivnog raspoloženja.

4) Vitamin D potiče optimalno zdravlje kod djece. Vitamin D igra vitalnu ulogu u normalnom rastu i održavanju koštanog i imunološkog sustava kod djece.

5) Vitamin D održava optimalno zdravlje tijekom trudnoće. Vitamin D je ključan za zdravu trudnoću. Trudnice trebaju odgovarajuće količine vitamina D za svoje osobno dobro i osiguranje zdravog razvoja svoje bebe.

6) Vitamin D održava zdravi dišni sustav. Studije sugeriraju da je visoka razina vitamina D povezana sa zdravim funkcijama pluća i dišnog sustava. Također može pomoći u zaštiti vašeg dišnog sustava od vanjskih prijetnji.

7) Vitamin D pomaže u zdravlju moždanih funkcija. Vitamin D regulira apsorpciju kalcija, koji podržava zdrave funkcije mozga.

Možete odabrati da povećate unos ovog vitamina D provodeći više vremena na otvorenom, hranom bogatom vitaminom D, ili uzimanje dodataka vitamina D.

Prema nekoliko studija, vitamin D3 je superiorni oblik vitamina D, u usporedbi sa vitaminom D2 (ergocalciferol), koji se nalazi u biljkama.

Studija koju je vodilo Sveučilište Creighton u Nebraski pokazala je da vitamin D3 ljudsko tijelo ima 87% više u upotrebi u usporedbi sa vitaminom D2.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Može li se Parkinsonova bolest liječiti vitamnskim dodacima? Studija objavljena u časopisu Cell Research sugerira da je moguće liječiti nasljednu Parkinsonovu bolest uz pomoć vitamina B12

Studija je otkrila da aktivni oblik vitamina B12 nazvan AdoCbl (5′-deoksiadenosilkobalamin) može umanjiti učinke gubitka dopamina kod Parkinsonove bolesti uzrokovanih genetskim mutacijama gena LRRK2.

Nalaz sugerira da se ovaj oblik vitamina B12 može koristiti za razvoj terapije za liječenje Parkinsonove bolesti.

Parkinsonova bolest je najčešći kronični neurodegenerativni poremećaj kretanja. To utječe na jedan posto ljudi starijih od 70 godina i više diljem svijeta.

Trenutno se ta bolest ne može izliječiti – dostupni tretmani usmjereni su samo na rješavanje njenih simptoma, ali ne i na njihovo izliječenje.

Nasljedna Parkinsonova bolest uglavnom je povezana s mutacijama gena koji kodira enzim LRRK2. Međutim, sve veći dokazi upućuju na to da ovaj enzim također može doprinijeti napredovanju Parkinsona uzrokovanog faktorima okoliša.

Pojačana aktivnost enzima doprinosi nakupljanju toksičnih alfa-sinukleinskih vlakana u neuronima supstancije nigre koji stvaraju dopamin, koji je dio mozga koji ima ulogu u kontroli svjesnih pokreta, i jedno od najugroženijih područja u Parkinsonovom bolest.

U istraživanju su istraživači otkrili da AdoCbl može učinkovito regulirati aktivnost enzima LRRK2. Prvo su testirali oblik vitamina B12 na modelima eksperimentalnih staničnih nizova.

Odavde je istraživački tim otkrio da AdoCbl može značajno smanjiti aktivnost enzima LRRK2, čak i kad je genetski izmijenjen da nosi mutaciju G2019S – najčešću varijantu LRRK2 povezanu s Parkinsonovom.

Nakon daljnjih analiza, tim je potvrdio da se AdoCbl mogao izravno vezati za enzim LRRK2, mijenjajući njegovu strukturu i narušavajući njegovu normalnu funkciju. To ukazuje da je AdoCbl djelovao kao snažni inhibitor enzima.

Istraživački tim je također istraživao terapeutski potencijal AdoCbl-a kod crva koji nose mutaciju G2019S. Otkrili su da liječenje vitaminom može spriječiti smrt živčanih stanica koje proizvode dopamin i pojavu simptoma povezanih s neurodegeneracijom.

Uz to, istraživači su otkrili da prirodna varijanta vitamina B12 može zaštititi od neurotoksičnosti i nedostatka dopamina kod muha i miševa koji nose različite mutacije enzima LRRK2 povezane sa Parkinsonovom bolešću.

„Ovaj aktivni oblik vitamina B12 može se koristiti kao osnova za razvoj novih terapija za borbu protiv nasljedne Parkinsonove bolesti povezane s patogenim varijante LRRK2 enzima”, rekao je Iban Ubarretxena, direktor Biofisika instituta i ko-autor studije.

Parkinsonova bolest se poput mnogih drugih bolesti, može spriječiti. Jedan od načina da to izbjegnete je jedete hranjive tvari koje štite mozak što ranije je moguće. To uključuje:

Vitamin B6 – U japanskoj studiji niska razina vitamina B6 može povećati rizik od Parkinsonove bolesti za pola.

Polifenoli – polifenoli se bore protiv oksidativnog stresa i oštećenja. Zdrave masti – Zdrave masti štite mozak od Parkinsonove bolesti.

Vitamin D3 – Većina ljudi koji boluju od Parkinsonove bolesti imaju manjak vitamina D. Povećanje razine vitamina D može vam pomoći usporiti napredovanje i spriječiti simptome Parkinsonove bolesti.

Nikotin – Pročitali ste točno, ali nemojte biti prebrzi i zgrabiti cigarete. Trebali biste dobivati nikotin kroz hranu, poput paprike.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Šteta što ljudima ne mogu ponovo narasti udovi poput rijetkog vodozemca asolotla, koji se može naći samo u kanalima grada Mexico Cityja

Najnovija studija je stavila fokus na ovog vodozemca da bi bolje proučila regeneraciju ljudskih udova s obzirom na to da je ova životinja u stanju gotovo savršeno obnoviti bilo koji dio tijela koji izgubi.

Ljudi još uvijek moraju prijeći dug put kad je riječ o regeneraciji, ali to ne znači da ćemo zaostajati kada su u pitanju nevjerojatni biološki podvizi – poput onog Tannera Collinsa.

Tanner je učenik sedmog razreda iz Pittsburga. Izgleda i ponaša se kao mnoga djeca njegovih godina. Voli igrati šah i graditi sa Lego kockicama. Nešto ga, pak, razlikuje od ostalih 12-godišnjaka. Odstranjeno mu je više od 15 posto mozga.

Uzimanje rizika

Kad mu je bilo pet godina, benigni tumor je počeo rasti u stražnjem dijelu njegove glave. Zbog toga je imao niz napadaja i migrena. Epizode su trajale dvije godine. Ponekad su bile toliko ozbiljne da su sprečavale Tannera da ide u školu.

Ni lijekovi nisu pomogli, malo su olakšali njegove simptome i učinili da je pospaniji zbog omamljenosti.

U vrijeme kad su se njegovi roditelji, Nicole i Carl, odlučili na izvlačenje tumora, Tanner je patio od svakodnevnih napadaja i stanje je postajalo sve lošije i lošije, kolabirajući, pa čak i povraćajući.

Neurolozi su rekli Tannerovim roditeljima da iako operacija može zaustaviti napadaje, ona nije bila bez rizika. Postupak je mogao utjecati na njegovu sposobnost uočavanja i obrade vizualnih podataka. Njegovi su roditelji i dalje pristali usprkos riziku dopustiti operaciju.

“Njegov neurolog nije mogao kontrolirati napadaje bez obzira na lijekove koji su mu bili propisani”, objasnila je Nicole. “U tom smo trenutku bili očajni … Njegova kvaliteta života bila je takva da su koristi operacije nadmašile rizike.”

Neposredno prije njegovog sedmog rođendana, kirurzi su otvorili Tannerovu lubanju i izvadili mu desni okcipitalni režanj i polovicu temporalnog režnja.

Zatiljni režanj je gdje mozak obrađuje vizualnu informaciju očiju (gledanje). S druge strane, temporalni režanj je mjesto gdje se obrađuju zvukovi.

U ovim dijelovima mozga nalaze se i optički živci, koji omogućavaju osobi da vide i važni su za prepoznavanje lica i predmeta. Nakon operacije, Tannerovi su roditelji znali da ih možda neće prepoznati ljude ili odrasti poput druge djece – čak je mogao i oslijepiti.

Tada se dogodilo neočekivano: Izuzev gubitka perifernog vida na lijevom oku, Tanner se pokazao sasvim u redu.

Ono što se dogodilo Tanneru je zahvaljujući nečemu što znanstvenici kod mozga nazivaju neuroplastičnost – sposobnost moždanih stanica da se mijenjaju.

U članku u časopisu Frontiers in Psychology, profesor sa Sveučilišta u Washingtonu Joyce Shaffer napomenuo je da se neuroplastičnost može pojaviti u bilo kojoj dobi tijekom čitavog životnog vijeka i može imati negativan ili pozitivan utjecaj.

Riječ može zvučati kao žargon, ali mnoge su stvari koje ljudi nauče raditi – poput vožnje bicikla ili govora novog jezika – uglavnom zbog neuroplastičnosti.

U Tannerovom slučaju neuroplastičnost dovela je do nečeg izvanrednog: Dozvolila je lijevoj strani njegova mozga da preuzme većinu odgovornosti sada nestale desne strane.

Sada istraživači proučavaju Tannerov slučaj da bi razumjeli kako se točno odvija neuroplastičnost.

Na primjer, može li ono što mu je ostalo od mozga potpuno preuzeti sve funkcije dijelova koji su bili uklonjeni?

Mogu li znanstvenici dati objašnjenje ovog mehanizma, sve do stanične razine? Ovo su pitanja na koja Marlene Behrmann, kognitivna neuroznanstvenica sa Sveučilišta Carnegie Mellon, želi odgovoriti.

Budući da je proučavala Tannerov mozak više od pet godina, rekla je da je razumijevanje kako mozak funkcionira nakon ove vrste operacije vrlo plitko.

“Mislim da je to kao vrh ledenog brijega”, dodala je.

Njeni nalazi, koji su nedavno objavljeni u časopisu Cell Reports, bili su jednako zapanjujući Tannerova neurološka funkcija je “apsolutno normalna” – što nije loše za dijete kojem nedostaje šestina mozga.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Živjeti s depresijom toliko je izazovno da mnoge ljude privlači ideja “brzog izliječenja” u obliku antidepresiva

Iako je njihova učinkovitost u najboljem slučaju upitna, postoje još dva velika razloga zbog kojih se mnogi pacijenti odlučuju da ih ne uzimaju: skupi su i imaju niz opasnih nuspojava.

Međutim, studije sve više ukazuju na vrijednu prirodnu alternativu u obliku magnezija.

Ideja da lako dostupan mineral koji se nalazi u mnogim namirnicama može pomoći ostvariti stvarni napredak u liječenju depresije odlična je vijest za 350 milijuna ljudi širom svijeta za koje se vjeruje da trpe zbog depresije.

Moderni antidepresivi imaju neke od nuspojava koje biste mogli vidjeti kod drugih popularnih lijekova, kao što su mučnina, nesanica, debljanje, umor, zatvor i seksualni problemi.

Međutim, jedna nuspojava vas totalno odbija od uzimanja ovih lijekova: samoubilačke ideje (i, za neke ljude, izvršenje te nuspojave). Pomislili biste da antidepresivi imaju suprotan učinak, ali tužna je istina da je prijetnja toliko stvarna.

Iako smo vidjeli prilično puno obećavajućih prirodnih alternativa posljednjih godina, magnezij se pojavljuje kao jedan od najboljih.

Nekoliko studija pokazalo je njegove antidepresivne učinke, a nedavna klinička studija koja je bila kontrolirana placebom dala je neke od najjačih dokaza koji mogu napraviti revoluciju u liječenju depresije.

U istraživanju je sudjelovalo 126 muškaraca i žena čija je prosječna dob bila 52. godine.

Svi su imali dijagnosticiranu blagu do umjerenu depresiju i imali su sve simptome u vrijeme ispitivanja. Neki su pacijenti dobili 248 miligrama magnezija dnevno u razdoblju od šest tjedana. Njihovi simptomi depresije su ocijenjeni tijekom dva tjedna.

Istraživači su otkrili da su oni koji su uzimali dodatak magnezijevog klorida primijetili klinički značajno poboljšanje u rezultatima smanjenja depresije i anksioznosti.

Popularni upitnik Health Questonnaire-9 (PHQ-9) korišten je za utvrđivanje rezultata depresije. Oni koji su uzimali magnezij doživjeli su poboljšavnje njihovih rezultata za 6 bodova, dok se uobičajeni antidepresivi smatraju učinkovitim kada se ovaj rezultat poboljša za samo 5 bodova.

Pored toga, prosječno privrženost dodacima magnezija kod pacijenata iznosila je 83 posto – što je puno više nego u odnosu na uobičajene antidepresive – a 61 posto sudionika reklo je da će taj dodatak ubuduće ponovo koristiti.

Ovi rezultati vrijede podjednako kod muškaraca i žena, bez obzira na njihovu dob, početnu razinu magnezija i ozbiljnost depresije i upotrebu drugih antidepresiva.

Učinci su bili vidljivi za samo dva tjedna, što je potaknulo istraživače da zaključe da je magnezij učinkovit i da djeluje brzo.

Najbolje od svega, pacijenti su tako dobro podnijeli magnezij u ovom istraživanju, što znači da pacijente nije trebati pažljivo nadzirati zbog toksičnosti koju imaju farmaceutski antidepresivi.

Studija pokazuje da oni koji pate od teške depresije mogu naći olakšanje prehrambenim u dodacima. Međutim, također je moguće dobiti ovaj mineral iz hrane.

Listnasto, tamno zeleno povrće često je bogato magnezijem, pa razmislite o povećanju unosa hrane poput kelja, špinata i blitve. Ovo je zdrav i niskokaloričan način da osigurate da dobijete više ovog važnog minerala.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Rijedak virus koji izaziva infekcije mozga kojeg prenose komarci otkriven je u okrugu Orange na Floridi, a stanovnicima je savjetovano da izbjegavaju komarce koji nose smrtonosnu bolest

Ministarstvo zdravlja Floride u okrugu Orange objavilo je javno upozorenje da je na tom području pronađen virus istočnog konjskog encefalitisa (EEEV), kojeg prenose komarce, javlja RT.

Rizik od prijenosa na ljude povećao se nakon što je nekoliko sentinelnih pilića koje lokalna samouprava koristi za praćenje zaraznih bolesti bilo pozitivno na ovaj smrtonosni virus.

Stanovnicima je rečeno da izbjegavaju komarce, jer ugriz zaraženih komaraca može dovesti do fatalnog oticanja mozga.

EEEV infekcija može uzrokovati opasno oticanje mozga što izaziva glavobolju, konvulzije, pa čak i smrt, pa čak u samo dva dana nakon početnih simptoma.

Preživjeli građani sa otečenim mozgom mogu dobiti neurološka oštećenja.

Međutim, ne dobijaju svi zaraženi EEEV-om oticanje mozga, već većina razvija simptome nalik gripi ili čak nema simptoma.

Ne postoji specifično liječenje ili cjepivo za EEEV. Postoje u prosjeku sedam slučajeva koji se svake godine otkriju u SAD-u, javlja Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

Članovi javnosti savjetuju da prekriju svoja tijela, koriste sredstva protiv komaraca, da isušuju ustajalu vodu oko svojih kuća i da koriste mreže na vratima i prozorima kako komarci ne bi ulazili u kuću.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Meditacija i hipnoza su dvije popularne i naširoko proučavane tehnike koje se koriste za terapije raznih poremećaja i bolesti

Iako se malo razlikuju u načinu na koji se izvršavaju, mogu se koristiti za postizanje iste stvari i pružiti slične pogodnosti.

Prema nekoliko studija, meditacija i hipnoza mogu pomoći ljudima da prevladaju probleme mentalnog zdravlja i probleme u ponašanju. Oni također mogu pomoći na mnogo načina.

Meditacija, hipnoza i samohipnoza

Meditacija je trening svijesti koji pomaže ljudima da razviju zdrav osjećaj perspektive.

Cilj meditacije nije isključiti emocije, nego omogućiti osobi da ih promatra bez prosuđivanja, tako da ih on ili ona mogu bolje razumjeti. Meditacija je također moćna tehnika opuštanja koja se može lako naučiti i prakticirati samostalno.

Hipnoterapija ili hipnoza, s druge strane, nije trik ili performans. To je tehnika koju terapeuti koriste da bi osobu stavili u stanje u kojem su podložni sugestijama.

Ovaj oblik terapije pomaže ljudima da se nose s negativnim emocijama i osjećajima stresa i tjeskobe. Također im pomažu da se riješe loših navika.

Samohipnoza je vrsta meditacije koja uključuje osobu koja sama predlaže sugestiju umjesto da sluša hiponoterapeuta. Ali kao i hipnoterapija, samohipnoza koristi stanje transa kako bi potaknula rast i ozdravljenje. Stanje transa je stanje opuštanja koje podrazumijeva punu pažnju i fokus osobe.

Mnoge kliničke studije su izvijestile o učinkovitosti tih tehnika u pomaganju ljudima da se nose s mnogim životnim izazovima. Osim toga, hipnoterapija je stekla više uspjeha od tradicionalnih terapija kao što su psihoterapija i savjetovanje. To je zbog njegove sposobnosti da utječe na svjesni i podsvjesni um.

Prednosti meditacije i samohipnoze

Utjecaj meditacije i samohipnoze nije ograničen samo na mentalno zdravlje. Također mogu poboljšati fizičko zdravlje. Uostalom, zdrav um znači zdravo tijelo, a zdravo stanje čini da se osoba osjeća bolje, bolje funkcionira i bude bolja.

Postoje su razne pogodnosti povezane s meditacijom i samohipnozom koje su dokazane od strane znanosti.

Potiču imunitet

Prema studiji objavljenoj u časopisu Psychosomatic Medicine, prakticiranje meditacije pozornosti čak i za kratko vrijeme može utjecati na funkciju mozga i imuniteta.

Istraživači su izvijestili o značajnom povećanju aktivacije lijeve strane anteriorne strane mozga kod ljudi koji su podvrgnuti osmotjednom programu treninga meditacije.

Anteriorna aktivacija lijeve strane mozga je povezana s pozitivnim emocijama. Meditacija svijesti također je povećala broj antitijela kod sudionika, sugerirajući da ova tehnika također povećava imunitet. Za meditaciju se također kaže da smanjuje bol i upalu.

Smanjuju stres, tjeskobu i depresiju.

Kao što je ranije spomenuto, meditacija može povećati pozitivne emocije. Također može smanjiti simptome depresije i tjeskobe.

Jedna studija je otkrila da osmotjedni tečaj redukcije stresa koji se temelji na meditaciji pozornosti može smanjiti stres, tendencije da se misli ponavljaju – kod ljudi s doživotnim poremećajima raspoloženja.

Druga studija objavljena u časopisu International Journal of Stress Management opisala je kako sličan program učinkovito smanjuje stres i povećava kvalitetu života i samopouzdanje kod zdravstvenih djelatnika.

Poboljšavaju životno zadovoljstvo osobe

Prakticiranje meditacije ili samohipnoze također povećava društvenu povezanost i emocionalnu inteligenciju.

Rezultati terenskog eksperimenta pokazali su da je meditacija na emocije ljubavi poboljšala ispunjenost i zadovoljstvo, ojačala svrhu u životu, pa čak i smanjila simptome bolesti kod ljudi.

To je opet povećalo zadovoljstvo životom i smanjilo simptome depresije. Istraživači vjeruju da je takva vrsta posredovanja učinkovita strategija intervencije za poticanje pozitivnih emocija i povećanje suosjećanja, što omogućuje ljudima da izgrade bolje odnose s drugim ljudima.

Pomažu ljudima da kontroliraju svoje emocije

U nasumičnom, kontroliranom ispitivanju, istraživači su ispitali učinke obuke za kultivaciju suosjećanja – program koji integrira tehnike meditacije, interaktivne rasprave, predavanja i vježbe iz stvarnog svijeta.

Oni su ustanovili takva vrsta meditacije da povećava svjesnost i sreću i smanjuje zabrinutost i emocionalnu potiskivanje. Studije također pokazuju da ljudi koji vježbaju takve vježbe koji promiču svijest o tijelu, kao što je meditacija pozornosti, pokazuju veću koherentnost emocionalnog odgovora od onih koji to ne čine.

Koherencija emocionalnog odgovora definira se kao koordinacija ili asocijacija iskustvenih, bihevioralnih i fizioloških odgovora neke osobe kako se emocija razvija tijekom vremena.

Oni izazivaju pozitivne promjene u mozgu

Meditacija ili samohipnoza mogu proizvesti pozitivne promjene u mozgu. Studija objavljena u časopisu Neurolmage izvijestila je o znatno većim količinama sive tvari kod ljudi koji prakticiraju meditaciju.

Te su promjene uočene u njihovom desnom orbitofrontalnom korteksu, desnom talamusu, lijevom unutarnjem temporalnom girusu i desnom hipokampusu.

Orbitofrontalna i hipokampalna područja povezana su s emocionalnom regulacijom i kontrolom odgovora mozga na emocije.

Prema istraživačima, ovi veći volumeni u važnim regijama doprinose jedinstvenim sposobnostima i navikama meditatora, te njeguju pozitivne emocije, zadržavaju emocionalnu stabilnost i sudjeluju u promišljenom ponašanju.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pozornosti, poznat samo kao ADHD, karakterizira poteškoća pri održavanja pozornosti i kontrole kompulzivnog ponašanja kod djece

U SAD-u se ADHD često dijagnosticira kod djece i njime se upravlja lijekovima.

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), oko 9,4 posto američke djece u dobi od dvije do 17 godina ima ADHD – to znači da se oko 6,1 milijuna djece liječi lijekovima kao što su stimulansi i antidepresivi.

S druge strane, u Francuskoj, gdje je ADHD klasificiran na drugi način, kliničari su došli do uspjeha u upravljanju simptomima ADHD-a u djetinjstvu kroz holistički pristup.

U usporedbi sa SAD-om, manje od 0,5 posto djece u Francuskoj ima dijagnozu tog poremećaja. Zašto je to tako?

Psihosocijalni pristup naspram farmaceutskog pristupa

Klinički psihijatri u SAD-u smatraju ADHD biološkim poremećajem s biološkim uzrocima, pa je preferirani tretman za takvu djecu uz pomoć psihostimulanasa.

Međutim, U Francuskoj umjesto da se ADHD klasificira kao biološka disfunkcija i patologizira ono što je normalno ponašanje u djetinjstvu, kliničari se odlučuju baviti temeljnim uzrocima djetetovog ponašanja – ne samo i u mozgu nego i u društvenom kontekstu.

Stoga su njihove preferirane metode liječenja psihoterapija i obiteljsko savjetovanje.

Američki psihijatri koriste Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM) kako bi klasificirali emocionalne probleme u djetinjstvu, dok francuski psihijatri koriste vlastiti sustav pod nazivom Francuska klasifikacija za mentalne poremećaje djece i adolescenata (skraćeno CFTMEA na francuskom).

CFTMEA se prvenstveno fokusira na psihosocijalne uzroke dječjih simptoma, ali DSM zanemaruje te uzroke i potiče liječenje.

To navodi američke kliničare da dijagnosticiraju ADHD u velikom broju slučajeva i propisuju farmaceutsku intervenciju.

Osim razmatranja čimbenika u okruženju simptomatske djece, francuski holistički pristup također omogućuje kliničarima da razmotre prehrambene uzroke koji utječu također na ponašanje.

Konkretno, namirnice koje sadrže umjetne boje, određene konzervanse i alergene mogu uzrokovati simptome ADHD-a kod djece. Potpuno svjesni da prehrambene intervencije ponekad mogu pomoći u rješavanju djetetovih problema u ponašanju, francuski kliničari radije rade ne samo s djecom, nego i sa roditeljima. To minimizira dijagnozu ADHD-a kod francuske djece.

Francuska djeca se općenito bolje ponašaju od američke djece, a za to bi mogle biti odgovorne različite roditeljske filozofije u SAD-u i Francuskoj.

Francuski roditelji vjeruju u postavljanje pravila i ograničenja, te ih primjenjuju od rođenja njihove djece.

Oni su također stroži od američkih roditelja, pogotovo kada je riječ o hrani. Na primjer, francuski roditelji ne dopuštaju svojoj djeci da jedu grickalice kad god to žele.

Umjesto toga, oni ih uče strpljivo čekati na obroke i ograničiti vrijeme obroka na samo četiri određena doba dana.

Prema Pameli Druckerman, američkoj novinarki i autorici knjige “Bringing up Bebe”, francuski roditelji vjeruju da disciplina u obliku dosljednog nametnutih ograničenja čini djecom sigurnijom.

Oni također vjeruju da ta ograničenja čine da se dijete osjećaju sretnije. Ukoliko kažete “ne” svojoj djeci i provodite pravilnu disciplinu, roditelji mogu podučavati svoju djecu samokontroli.

Djeci koja se uče u samokontroli rano u životu ne trebaju lijekovi za kontroliranje svog ponašanja. To može biti još jedan razlog zašto holistički pristup dobro djeluje na francusku djecu i zašto je dijagnoza ADHD-a u Francuskoj vrlo oskudna.

Novi-Svjetski-Poredak.com