Lovac-presretač MiG-31 se može uspješno koristiti još najmanje 100 godina. To je jedinstveni zrakoplov koji nema svoj pandan u inozemstvu, izjavio je savjetnik zamjenika generalnog direktora korporacije izgradnje zrakoplova “MiG” Ovanes Mikojan

“On još najmanje 100 godina može štititi naše nebo, time je zrakoplov uistinu jedinstven. On je izrađen iz čelika i titana. Brzina – 3 tisuće kilometara na čas “, rekao je Ovanes Mikojan novinarima.

Prema njegovim riječima, četiri MiG-31 mogu biti korišteni kao jedinstveni sustav presretanja koji može pokriti front od 900 kilometara. “Istovremeno može otkriti više ciljeva – grubo govoreći, 24, od kojih 12 može eliminirati istovremeno.”

“Avioni se nalaze u jedinstvenom informacijskom polju, razmjenjuju ciljeve, sve informacije i zato ciljevi ne mogu izmaknuti”, nastavlja Mikojan.

On je naveo da je sam sudjelovao u projektiranju mnogih aviona, ali se najviše ponosi radom na MiG-31. “To mi je omiljeni avion”, priznaje Mikojan.

Prema riječima generalnog direktora korporacije “MiG” Sergeja Korotkova, avioni tipa “MiG” danas se koriste u 56 zemalja svijeta, pri tome u 29 država leti upravo MiG-29.

Lovac MiG-31 je namijenjen za presretanje i uništavanje zračnih ciljeva na malim, srednjim i velikim visinama u jednostavnim i složenim meteorološkim uvjetima.

MIG-31 Wikipedija

Mikojan Gurjevič MiG-31 (ruski: МиГ-31; NATO oznaka “Foxhound”) je nadzvučni zrakoplov lovac-presretač razvijan kao zamjena za MiG-25. Dizajniran je u uredu Mikojan i najnapredniji je lovac-presretač dizajniran u Sovjetskom Savezu prije njegovog raspuštanja.

Na MiGu-25 ‘Foxbat’ su se, unatoč panici koju je izazvao na zapadu sa svojim osobinama, morale napraviti bitne preinake u dizajnu radi postizanja veće brzine, visine leta i brzine penjanja. Nedostaci su bili i u upravljivosti na brzinama presretanja, teškoćama pri letu na malim visinama kao i turbomlazni motor velike potrošnje koji je ograničavao borbeni radijus na nadzvučnim brzinama.

Iako je dozvoljena brzina bila 2,8 Maha pilotima je savjetovano da ne prelaze 2,5 M radi čuvanja motora. Na maksimalnoj brzini od 3,2 M koju je avion mogao dostići zasigurno bi došlo do uništenja motora.

Prvi prototip koji je trebao zamijeniti MiG-25 označen je s Vi-155MP (ruski: Е-155МП) a uzletio je 16. rujna 1975. Iako sliči produženom MiGu-25 radi se o potpuno novom dizajnu.

Sovjetska ograničenja za proizvodnju prisilila su konstruktore na korištenje nikal čelik za 80% strukture MiG-25. Na Vi-155MP udvostručena je uporaba titanija do 16% i utrostručeno je korištenje aluminijskih dijelova za 33%, što je dovelo do smanjenja težine konstrukcije. Još važnije, nadzvučan brzina je sada omogućena i na manjim visinama leta. Avion je imao veće spremnike za gorivo i nove, efikasnije turbofen motore. Veliki pomak očituje se i u novom, naprednom radaru koji je sposoban pronalaziti ciljeve iznad i ispod zrakoplova, te istovremeno pratiti više ciljeva.

Poput svojih prethodnika i MiG-31 bio je u svom razvoju okružen raznim špekulacijama i dezinformacijama o dizajnu i mogućnostima. Za novi presretač zapad je doznao od poručnika Viktora Belenko, pilota koji je sa svojim MiGom-25P 1976. godine prebjegao u Japan. Novi zrakoplov Belenko je opisao kao nadolazeći “Super Foxbat” s dva sjedišta i mogućnosti “preskakanja” krstarećih raketa. Uvodnike zraka opisao je kao one na MiGu-23 iako su u završnom dizajnu bili na drugom mjestu.

Serijska proizvodnja MiG-31 je počela u 1979. a prvi zrakoplovi u redovnu uporabu ulaze 1982.

Nakon raspada SSSR-u drastično je smanjen proračun za dijelove i održavanje ostavljajući mnoge eskadrile bez mogućnosti održavanja ovih kompleksnih zrakoplova. 1996. godine samo 20% su prijavljeni kao upotrebljiv u bilo kojem trenutku. Početkom 2006. s jačanjem ruskog gospodarstva u letno stanje dovedeno je oko 75% MiGova-31.

Proizvedeno je oko 500 MiGova-31, od kojih je oko 370 ostalo u Rusiji.
 

 
(sputniknews.com,youtube/uredio:nsp)