Loš šef će ostaviti dugoročne učinke na vašem psihičkom i fizičkom zdravlju

Dugoročni učinci na zdravlje, ako radite za lošeg šefa, nalik su onima koje uzrokuje pušenje. Što dulje budete radili za groznog poslodavca, veći će biti učinak na vaše psihičko i fizičko zdravlje.

Američko psihološko udruženje objavilo je da 75 posto američkih građana tvrdi da im nadređeni predstavljaju najveći uzrok stresa na poslu, iako većina koja radi s lošim šefom, točnije njih 59 posto, ne daje otkaz.

Čini se da se ljudi naviknu na posao, čak i ako se prema njima drugi loše ponašaju, te se teško odlučuju potražiti posao u zdravijoj okolini.

Znanstvenici s Harvarda i Stanforda su otkrili, proučavajući podatke dobivene s više od 200 istraživanja, da učestali stres na poslu može jednako loše utjecati na zdravlje kao i učestala izloženost značajnim količinama pasivnog pušenja.

Na vrhu ljestice stresa na poslu nalazi se gubitak posla, zbog kojeg su 50 posto veće šanse da ćete imati zdravstvenih tegoba, dok pretjerano zahtjevan posao povećava za 35 posto šanse da će vam biti dijagnosticirana neka bolest.

Iako se u nekim situacijama može dogoditi da je loš šef jednostavno osoba čija osobnost ne odgovara određenim zaposlenicima, postoje i oni stvarno loši. Ti su pretjerano agresivni, narcisoidni, a mogu biti i nasilni.

S obzirom na današnje tržište rada, nisu svi uvijek u mogućnosti dati otkaz kad se susretnu s lošim šefom ili kolegama, no istodobno je lako izgubiti motivaciju da dobro obavljate posao. Srećom, postoje načini kako “preživjeti”.

Zapišite si svakodnevno popis zaduženja i označujte ih kako koje ispunite. Na taj način ćete postići osjećaj postignuća koji će vam pomoći da idete dalje.

Vikendom pak isključite mobitel i ne provjeravajte poslovni mail, kako biste se u potpunosti opustili i skupili potrebnu energiju za novi radni tjedan
 
(express.hr/uredio:nsp)

Vid inteligencije nazvan ‘emocionalna inteligencija’ (EI) prepoznat je još 1983. godine i od tada vuče povelike repove, što među onima koji taj faktor priznaju, što među skepticima

Skeptična strana promatrača smatra kako se emocije ne mogu smatrati inteligencijom, čisto iz razloga što inteligencija po njima nema nikakve veze s empatijom ili emocijom.

To prepuštaju moralnim vrijednostima i društvenim normama, a glavni argument predstavlja nemogućnost usporedbe i mjerenja različitih EI-ova kod različitih ljudi. Isto tako, poslovna klasa, korporacije i interesne skupine taj vid inteligencije čak smatraju manjkom inteligentnosti, a ne njezinim ‘forteom’.

Po definiciji, emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osobnog i tuđeg emocionalnog stanja, te prilagođavanje tim stanjima na način da bismo osobi pomogli bez perfidnosti ili manipulativnih primisli.

Ideju o EI-ovima razvio je prije trideset i dvije godine Howard Gardner u svojoj knjizi ‘Frames of Mind: The Theory of Multiple Intelligences’ (‘Okviri uma: Teorija višestrukih inteligencija’) gdje je IQ prepoznao kao manjkav pri objašnjavanju punog spektra kognitivnosti.

Na taj način je definirao dvojaku inteligenciju, onu interpersonalnu (razumijevanje namjera, motivacija i želja drugih) te onu intrapersonalnu (razumijevanje sebe, vrednovanje osjećaja, strahova i motivacija). Kasnije se naravno sve samo nadograđivalo, a prvi koji je skovao termin ‘Emocionalna inteligencija’ bio je Wayne Payne u svom doktoratu iz 1985. (‘A Study of Emotion: Developing Emotional Intelligence’), iako je sam termin spominjan i ranije ali u drugačijim kontekstima. Svjetski popularnim čini ga bestseler Daniela Golemana ‘Emocionalna inteligencija – zašto zna biti važnijom od IQ-a’ iz 1995.

Literatura raspoznaje tri modela EI-ja. Prvi je model sposobnosti (Peter Salovey i John Mayer) koji se fokusira na sposobnost pojedinca ka procesuiranju emocionalnih informacija i prilagodbi prema društvenom okruženju. Drugi je model crte (Konstantin Vasily Petrides) koji obuhvaća dispozicije ponašanja i percipirane sposobnosti, te se može i izmjeriti.

Ključni i treći model je varijacija dvaju navedenih i razmatra paletu sposobnosti i karakteristika koje vode ka liderskim mogućnostima (Daniel Goleman). Studije koje ovi autori navode tvrde kako veća EI podrazumijeva i veće mentalno zdravlje, poslovne sposobnosti i potentnije liderske sposobnosti. Dapače, danas je sve manji broj analitičara i znanstvenika koji odbijaju postojanje ili relevantnost emocionalne inteligencije, što govori u prilog kako je riječ o podcijenjenom humanističkom faktoru suvremenog društva.

Sarah Landrum je tako detektirala dvanaest točaka kako svatko može poraditi na svojoj EI te je učiniti većom i bolje balansiranom u svakom trenutku.

1. Vježbajte empatiju
Lako je osjetiti žaljenje prema drugima bez poistovjećivanja s njihovim situacijama. Empatija označava zamišljanje tuđeg emocionalnog stanja. Jedan od najboljih načina za povećavanje EI je da postanete znatiželjni prema ljudima oko sebe. Vježbajte prepoznavanje tuđih osjećaja i vlastito postavljanje sukladno takvoj situaciji.

2. Naučite kako reći NE
Povećavanje samokontrole povećava EI. NE zna biti jedna od najtežih vještina za svladavanje i dvojaka je. Prvo treba naučiti kako reći NE samima sebi na način da suspregnemo impulse i odgađamo ispunjenja naših želja. Zatim naučimo kako reći NE drugima kada vas traže da napravite nešto što ne želite ili ne možete. NE nije razočarenje nego samopoštovanje.

3. Budite određeni
Dajte etikete svojim emocijama da biste ih bolje razumjeli. Umjesto da kažete kako ste tužni budite određeniji. Zar nije točnije priznati si kako ste povrijeđeni, razočarani, poraženi, depresivni ili melankolični?

4. Iskreno procijenite svoje sposobnosti
Nakon što ste poboljšali prepoznavanje emocija, radite na iskrenom prepoznavanju svojih snaga i slabosti. Objektivni faktori mogu biti prednosti, no isto tako se može izbjeći situacije koje vas drže u pat poziciji.

5. Otvorite se prema novim stvarima
Strah od promjene suspreže emocionalnu inteligenciju. Ostanite fleksibilni prema novim stvarima i kada se drugačije životne okolnosti iznjedre, nemojte bježati ili im se odupirati. Prihvatite ih i priredite se na način da se što lakše prilagodite.

6. Upoznaj samog sebe i voli se kakav jesi
Otkrij tko si zapravo i prigrli tu spoznaju. Emocionalno inteligentni ljudi su samopouzdani, teško ih se uvrijedi i teško podliježu pritisku jer su sposobni držati se svojih uvjerenja. U prijevodu, veća IE je veće samopouzdanje. Ne dajte da vas drugi ocjenjuju.

7. Učite iz grešaka i pogrešnih koraka
Svi činimo greške, no ono što povećava EI je koliko ste se brzo uzdigli nakon pada. Nemojte se odati ekstremima i situacijama koje vas paraliziraju da ostanete u prošlosti. Naučite sve iz svojih pogrešaka i držite se tih lekcija.

8. Naučite oprostiti
Praštanje je radikalan alat EI-ja. Mnogi ljudi nevoljko praštaju i brojne osobe brišu iz vlastitih života. No, opet – praštanje je drugi način empatije i rješavanja negativnih emocija koje smo nakupljali i koje nas emocionalno sputavaju. Praštanje je često i prepoznavanje patnje tih osoba koje se osjećaju loše nakon svojih prosudbi ili tretmana prema vama.

9. Odmorite se od tehnologije
Svaki novi mail, poruka na društvenim mrežama ili poruka ometaju nas i mijenjaju naša raspoloženja. Postavite granice između posla i privatnosti. Ugasite telefon i istinski uživajte u šetnji prirodom ili ručku s vašom obitelji. Oslobodit ćete vaš um i tijelo.

10. Riješite se perfekcionizma
Suprotno dobroj motivaciji, perfekcionizam čini suprotno. Ništa nije savršeno i konstantna težnja prema nemogućem često djeluje kao poraz i želja za odustajanjem. Fokusirajte se na sljedeći put i napredak.

12. Budite zahvalni
Studije ukazuju kako dnevna vježba zahvalnosti ima poprilično blagotvorno djelovanje. Pozitivni efekti zahvalnosti prema onomu što imate su mentalno zdravlje, mirni snovi i bolji akademski rezultati vaše djece. Tijekom večere podijelite s obitelji za što ste zahvalni i prije spavanja napišite kratki popis.

12. San je prioritet
Nije nikakvo čudo da su san ili manjak sna najpopularnije teme novopečenih roditelja. Poremećaj sna ima negativan efekt ka vašem fokusu, reguliranju emocija i impulzivnim izbojima. Mozak je poput baterije, mora se puniti. Spavajte dovoljno i to će vam pomoći ka povećavanju EI-ja.
 
(nexus-svjetlost.com, youtube.com/uredio:nsp)

Mobilni telefoni koji zvone i tijekom vikenda, istodobno rješavanje nekoliko različitih zadataka – sve to dovodi do psihičkih opterećenja. Ona pak mogu dovesti do gubitka zdravlja i motivacije na radnom mjestu

Psihički problemi, izmorenost, gubitak motivacije – stanja o kojima dugo vremena nitko nije želio otvoreno govoriti. U međuvremenu je međutim pojam „psihičkog opterećenja“ postao sastavnim dijelom medicine rada i zaštite na radu. No, dugogodišnja istraživanja i njihovi rezultati vezani za ovaj pojam, nedostaju.

„Tehnički razvoj je jednostavno bio toliko brz da uopće nismo u stanju točno reći kakva je situacija bila prije deset godina“, kaže Hiltraud Paridon, psihologinja i voditeljica odjela „Psihička opterećenja i zdravlje“ pri Institutu za rad i zdravlje njemačkog osiguranja od nesreća u Drezdenu. Ovaj Institut ove godine organizira Svjetski kongres za sigurnost i zdravlje na radnom mjestu. Psihička opterećenja su pri tome jedna od glavnih tema.

Uzroci

Pojava mobilnih telefona i njihova masovna korištenja dovela su do toga da zaposlenici poslodavcima zapravo stalno stoje na raspolaganju, čak i vikendima. Time se za mnoge od njih radno i slobodno vrijeme stopilo. Isključiti se kako bi se napunili novom energijom, očito postaje sve teže. „Tako nastaje pritisak termina i rada kojim je pogođena polovica zaposlenih.

Njih 60 posto pati od pritiska upravo zato što istodobno rade nekoliko stvari. Različiti zadaci moraju se istodobno obavljati i istodobno moraju biti završeni. Stalni prekidi radnog procesa također negativno utječu na zdravlje. U nekim zanimanjima se pomaknulo i radno vrijeme što je također jedan od čimbenika koji se mogu negativno odraziti na psihu radnika“, kaže Paridon.

Ona dodaje kako su ovim promjenama radnog vremena koje se produžuje na večernje sate i vikend posebno pogođeno područje trgovine. „To djelomično leži i na tome da su primjerice trgovine duže otvorene, neke čak i do ponoći. Sve su to opterećenja za zaposlene. Kolika su ta opterećenja i kako ih radnici doživljavaju – o tome zapravo ovisi i njihov utjecaj na psihu zaposlenog”, kaže ona.

Posljedice za zdravlje

Hiltraud Paridon objašnjava da ukoliko su ta opterećenja previsoka da to može imati posljedice za zdravlje pojedine osobe. „Mogu se pojaviti različita oboljenja; primjerice srčana ali i psihička. Isto tako, može se povećati i broj nesreća na radu kao i gubitak motivacije, te uopće slabljenje reakcija imunološkog sustava”, kaže Peridon.

Prema rezultatima istraživanja Savezne komore psihoterapeuta vezane uz radnu nesposobnost iz 2013. godine, 2012. je oko 75.000 radnika otišlo u prijevremenu mirovinu zbog psihičkih oboljenja.

„Moraju li radnici na poslu koristiti zaštitnu odjeću i obuću ili pak maske te koliko jaka smije biti buka kojoj su izloženi – za to sve imamo jasna pravila. No, po pitanju psihičkih opterećenja, ovdje ne postoje ograničenja. No, prošle godine uvedene su promjene u zakon zaštite na radu koje govore upravo o tome da se i psihička opterećenja moraju uzeti u obzir kada je riječ o opasnostima na radnom mjestu“, kaže Peridon.

Ona dodaje kako je svako poduzeće obavezno obuhvatiti opasnosti na radnim mjestima te uvesti mjere za njihovo suzbijanje. „To se odnosi na sve što radnicima na bilo koji način šteti; znači to mogu biti razna biološka sredstva, ona kemijska ili pak mehanički čimbenici. Tome se sada trebaju dodati i psihička opterećenja no njih je još uvijek teško opisati“, objašnjava Peridon.

Učiti jedni od drugih

A budući da je još uvijek teško ustanoviti jasne kriterije za vrednovanje psihičkih opterećenja, samim time je teško naći i odgovarajuće preventivne mjere. „U međuvremenu postoje razne preporuke kao što je primjerice slijedeća: ako se psihička opterećenja pojave na do jedne trećine radnih mjesta, tada se ne treba ništa poduzimati. Ukoliko se ona pojave između jedne i dvije trećine, tada se stvar mora još jednom ispitati.

Ukoliko je riječ o više od dvije trećine radnih mjesta, tada odgovorni moraju posegnuti za odgovarajućim mjerama. No, kako bi uopće mogli toliko učiniti, potreban je angažman radnika. Oni moraju dati iskrene i realistične podatke i pokušati sami ocijeniti stupanj svog opterećenja“, kaže Peridon.

Samim time, otvorena i kvalitetna komunikacija je zapravo najvažnija, dodaje ona. „Isto tako u globaliziranom i umreženom svijetu u kojem živimo, bitna je i razmjena s drugima. Znači moramo znati kako je u drugim zemljama, što se tamo događa i što druge zemlje poduzimaju po pitanju psihičkih opterećenja na radnom mjestu. Na Kongresu za sigurnost i zdravlje bit će upravo riječi o tome – o konkretnim mjerama i o tome što jedni od drugih možemo učiti“, zaključuje Peridon.
 

 
 
(dw.de, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18480"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]