Najljepše je bit lopov u Hrvatskoj. Taj status uživa mnogobrojne pogodnosti. Pogotovo ako protiv kriminalca još nije donesena pravomoćna presuda

Šetate po rivi, viđeniji ste gost boljih restorana, jebete pjevačice u usponu, a u kući van vise originalna djela likovnih majstora. Smatrate se sofisticiranin gospodinon iako žvačete otvorenih usta. Umišljate da ste poduzetnik, a ne lopov.

Umišljate da ste heroj, a ne zločinac. Današnji sustav vridnosti van pogoduje. Imanje para i nekretnina, a nemanje morala i empatije, u Hrvatskoj je iznimno cijenjeno.

Iako svaki član vaše obitelji posjeduje dva-tri auta (jedan terenac, jedan gradski, jedan za do Zagreba), uvjeravate ih da ste sve stekli mukotrpnin radon.

Ako imate više dice, najmanje jedno zna da ste kriminalac i zbog toga pati. To je najčešće kćer, radoholičarka i volonterka, koja plače kad vidi pribijenu mačku, te ima jak osjećaj za pravdu.

Ako imate sina, on češće minja auta negoli čarape, a najveća stavka kućnog budžeta su van njegove jamčevine.

U takvoj atmosferi prolazi vrime, a pravomoćnu presudu i ne očekujete. Ako ikad dođe, a u njoj piše da ste krivi – zna se dogodit da se takvin i osjetite.

Nevoljko napuštate kuću jer…šta će ljudi reć? Prije presude niko nije zna da ste ukrali miljune, da imate desetak sumnjivih nekretnina, da ste rentabilno poduzeće odveli u stečaj, da ste tisućama radnika uzeli plaće, da ste moralno smeće.

Negdi bi vas za to javno osudili, u drugoj državi bi čamili u zatvoru, u nekom kulturnijen gradu bi vas pljunili na ulici, ali u Hrvatskoj ste među svojima.

Novinari vas salijeću, dobijate pozivnice za premijere i svak bi se s vama selfa. Zbog presude koja bi vas u Skandinaviji odvela u tamnicu, ovde vas tješe:-Di neš? Sitnica! Nećeš se valjda zbog toga nervirat! Bilo, pa prošlo!

Tapšu vas po leđima pravomoćni i nepravomoćni. Tapšu vas i oni koji bi ukrali, a nemaju hrabrosti ka vi. Sidite s takvima u kafiću, opušteni ste, pričate kako ste sve stekli ni iz čega. Okruženi podrškon, zaboravite da ste kriminalac.

Kad prođe šjor File, dobacite mu kako je prije 20 godina uzeo iz poduzeća dvi kemijske, a nikad ih nije vratio. Skoči van i tlak. Tim više jer je šjor File uzeo kemijske, a vi poduzeće.

Tim više jer vas šjor File prezrivo pogleda i produži, što je odlika onih protiv kojih se ne vodi kazneni postupak. Za stolon pričate o šjor Fili, razbojniku. Take bi tribalo pohapsit. Pravomoćno i nepravomoćno društvo se slaže.

Svima plaćate kafu i žesticu. Za susidnin stolon side 4 cure. Pitate onu koja bi van mogla bit unuka oće li šta popit. Nek pita i prijatejice ako će one šta.

Neće, fala! Maajte, neki sok, nešto….Mignete konobaru. On in donese turu onog šta već piju.

Prijatejice se čude od koga je tura. Ona šta bi van mogla bit unuka uperi prst u vas i kaže: Od ovog iz Remetinca!
 
(index.hr)

Vladimir Putin je iskoristio svoju godišnju božićnu konferenciju za novinare da bi optužio zapadnu liberalnu elitu da odustaje od tradicionalnih vrijednosti na kojima su sagrađene njihove zemlje

Umjesto izgradnje budućnosti utemeljene na čvrstim kršćanskim vrijednostima, zapadne elite su stvorile kulturu “ekscesivne i pretjerane političke korektnosti”, koja je toliko destruktivna da će dovesti do pada zapadne civilizacije ako ne bude spriječena.

U gotovo četiri sata pitanja i odgovora, ruski predsjednik je pričao dalje o stanju njegove zemlje i svijeta, rekavši da postoji međunarodni pritisak za provođenje Novog svjetskog poretka koji će “ukloniti nacionalni suverenitet” i “uništiti identitet i raznolikosti stvorene od Boga.”

Kako bi se postigli ovaj cilj, Putin tvrdi da su zapadne elite počele odbacivati korijene na kojima je njihovo društvo sagrađeno.

“Mnoge zapadne države su odabrale put na kojem će uskratiti ili odbijati vlastite korijene, uključujući njihove kršćanske korijene na kojima se temelji zapadna civilizacije. U tim zemljama, moralna osnova i bilo kakav tradicionalni identitet se odbacuje – nacionalni, vjerski, kulturni, pa čak se i rodni identiteti relativiziraju”.

“U Zapadnim zemljama čak politika tretira obitelji s mnogo djece jednako kao homoseksualno partnerstvo (pravno).”

“Ekscesivnost i pretjerivanja političke korektnosti u tim zemljama zaista dovodi do ozbiljnih razmatranja legalnih stranaka koje promiču propagandu pedofilije”, naglasio je Putin.

“Ljudi u mnogim europskim državama se zapravo srame svoje vjeroispovijesti i zaista su uplašeni da govori o njoj.”

Putin kaže da je situacija postala toliko ekstremna u zapadnoj kulturi, da ljudi sada uče da je “Vjera u Boga je jednaka vjeri u Sotonu”. Tvrditi suprotno bi značilo riskirati političku nekorektnost – veliki zločin našeg doba.

“Kršćanski blagdani i proslave su ukinuti ili ‘neutralno’ preimenovani, kao da se srame kršćanskih blagdana. S ovom metodom establišment skriva daleko dublje moralne vrijednosti tih blagdana.”

“I te zemlje pokušavaju preslikati ovaj model na druge zemlje, na globalnoj razini. Duboko sam uvjeren da je to direktan put do degradacije i primitivizacije kulture. To dovodi do dublje demografske i moralne krize na Zapadu. Što može biti bolji dokaz za moralnu krizu ljudskog društva (na Zapadu) od gubitka njene reproduktivne funkcije?”

Zapadne zemlje ne može preživjeti uz pomoć reproduktivnosti

“Danas gotovo sve razvijene “zapadne zemlje” ne može preživjeti uz pomoć reproduktivnosti, čak ni uz pomoć migranata.”

“Bez moralnih vrijednosti koje su ukorijenjene u kršćanstvu i drugim svjetskim religijama, bez pravila i moralnih vrijednosti koje su formirane i razvijene kroz tisućljeća, ljudi će neizbježno izgubiti svoje ljudsko dostojanstvo.”

“I mi mislimo da je ispravno i prirodno obraniti i sačuvati te moralne vrijednosti (kršćanske).”

Pokušaj stvaranja jedne svjetske vlade

Putin je također upozorio da postoji pokušaj stvaranja jedne svjetske vlade koja bi uništila suverene države – što je ishod koji bi doveo do “predaje vlastitog identiteta”, i gubitak “Božje različitosti”.

“U isto vrijeme kada promatramo ovaj proces na nacionalnoj razini na Zapadu, promatramo ga na međunarodnoj razini u pokušaju da se stvori unipolarni, jedinstven model svijeta u kojem bi se relativizirale i uklonile institucije međunarodnog prava i nacionalnog suvereniteta.”

“U takvom jedinstvenom, unipolarnom svijetu nema mjesta za suverene države. Takav svijet treba samo vazale.”

“Iz povijesne perspektive, takav unipolarni svijet bi značio predaju vlastitog identiteta i od Boga stvorena raznolikosti.”

Pogledajte video:

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

AFRIČKI MORAL: “LOŠE JE KAD DRUGI NAS PLJAČKAJU I SILUJU NAŠE ŽENE, A DOBRO – KAD MI TO URADIMO NJIMA”

Što to moralna idiotija? Ona se ne svodi na cinizam, pošto je cinizam – stav koji je u kontrastu s nekom normom, koju cinik bravurozno pobija, ali pri tom priznaje samu normu.

Ona se čak ne svodi na “hotentotski moral”, pošto Hotentoti (pleme na jugu Afrike) nije bila potrebna propaganda ispravnosti vlastitog stava. ( Loše je kad susjedno pleme nas opljačka i siluje naše žene, a dobro je kad mi to uradimo njima ).

To je najbolje pojasniti na dva primjera – američkom i ukrajinskom.

“Sjedinjene Države su izuzetna nacija. Smatram da smo mi, kako je govorio Lincoln, još uvijek posljednja, najbolja nada Zemlje” – naglasila je Hillary Clinton.

Ona je također navela riječi bivšeg predsjednika Ronald Reagana, koji je usporedio Sjedinjene Države sa “sjajnim gradom na gori”, kao i brata Johna Kennedyja, Roberta, koji je nazvao SAD “velikom, nesebičnom, milosrdnom zemljom”.

Nesebična i milosrdna zemlja … Zadnja nada Zemlje …

Znate, hajde da ni ja, ni vi ne trošimo suvišne riječi na dugo i dosadno demantiranje tih pompoznih budalaština – jer je potpuno jasno da su to budalaštine. Ali, sama anatomija tih budalaština – megalomanija koja ignorira činjenice, koja opravdava zločine, koja nemeće ekspanziju – to i jeste ilustracija moralne idiotije. Dobrovoljne, što je zanimljivo.

Gospodine, pa “skandal majstor” Trump pored Clintonove djeluje kao model kurtoazne pristojnosti: “Predstavnica demokrata (na predsjedničkim izborima) je dodala da ne dijeli mišljenje svog suparnika, kandidata Republikanske stranke Donalda Trumpa, koji smatra da izjave o moći Sjedinjenih Država mogu uvrede druge zemlje“.

To jest, ako kažeš naglas da je kvocijent inteligencije crnih Amerikanaca za par bodova niži- nagrabusio si, a ako kažeš cijelom svijetu – svi ste vi tupavci, a mi smo “sjajni grad na gori” i “posljednja nada Zemlje” – to je super , normalno. I reći ćemo, i ponovićemo, i drugima ćemo zapušimo usta, tim beznadnim plebejcima. A tko se ne slaže – doletece i pokazati što i kako kod nas sija.

I, što je najvažnije, ni na pamet im ne pada da, kao u poznatom vicu, “zbog toga nas i ne vole”.

To je američki primjer. Ali, hajde da se mi vratimo našoj realnosti, u Ukrajinu, koja se iz sve snage uči moralnoj idiotija od “sjajnog grada na gori”.

U noći na 1. rujna, kada je trebao stupiti na snagu novo primirje između Ukrajine i narodnih republika Donbas, u Lugansku je dignut u zrak spomenik palim ustanicima. Eksplozivna naprava je oštetila donji dio skulpture “Oni su obranili Domovinu”. Na sreću, oštećenja nisu kritična.

Koliko je to nisko: na dan primirja izvoditi teroristički napad! Očito, logika je bila sljedeća: dobro, dogovorili smo se da prekinemo vatru, a o diverzijama i terorističkim napadima nije bilo govora. I tko je u toj situaciji terorista – Luganska i Donjecka Narodna Republika, koje nisu digle u zrak nijedan objekt u “kontinentalnom dijelu” Ukrajine, ili “osviješteni”, koji se redovito hvale svojim akcijama u “pozadini neprijatelja”?

Odgovor je očigledan.

Kao što je očigledna i moralna idiotija. Jer, Ukrajina sebe također smatra “sjajnim gradom”, a svoje oponente (uzgred, bivše građane) i susjede – “Orcima” i “Mordor”.

U retorici bataljona “Azov” stalno se čuje refren da je Ukrajina nada bijele rase, koju ona treba ujediniti i povesti za sobom. Klint i Bilecki iz “Azova” su tipološki ista sorta.

Svojevremeno je engleski pisac-katolik Chesterton, igrajući se pravilima formalne logike pretpostavio da, ako je Francisco Asiški ličio na Krista, onda je i Krist ličio na Francisca Asiškog.

To ne znam, osobno nisam imao priliku pričati ni s jednim, ni s Drugim, ali kada su u pitanju Ukrajina i SAD, ta logika djeluje bez pogreške.

Ukrajina se svojski trudi da kopira moralni idiotizam SAD, a SAD, pak, klize ka dnu, u društvo s Ukrajinom, kod njenih nacista i terorista.
 
(fakti.org)

Evo dokaza da vjera u Boga nije preduvjet da biste pronašli sreću i ljepotu u svijetu

Među brojnim vjernicima postoji mišljenje da ateistima nedostaje moralna baza, što nema apsolutno nikakvog pokrića. Štoviše, ateizam se puno češće nalazi među znanstvenom elitom i nekim od najmiroljubivijih i nepristranijih društava na svijetu, koje su ujedno i najmanje religiozne. Kad ateiste upitate o njihovim moralnim vrijednostima i motivaciji u životu, koristit će slične riječi kao vjernici, s nekoliko bitnih razlika.

Foograf Chris Johnson je za svoju knjigu ‘A better Life’ upitao 100 ateista što njihovom životu pruža sreću i smisao, a neke od najzanimljivijih odgovora prenosimo iz Salona.

“Spoznaja da postoji svijet koji će nas nadživjeti i ljudi čija dobrobit ovisi o načinu na koji mi živimo, utječe na način na koji živimo, bez obzira iskusimo li ili ne direktno te učinke. Želite biti ljubazniji prema osobi šireg pogleda, koja razmišlja o tuđim interesima, koja je posvećena načelima koje možete opravdati, kao što su pravda, znanje, istina, ljepota i moralnost.”
Steven Pinker, kognitivni znanstvenik

“U kazalištu vi stvarate trenutak, no u tom trenutku postoji dodir, sjaj vječnosti. I ne samo vječnosti, nego i zajedništvo… Ta povezanost je za mene smisao života.”
Teller, mađioničar

“Svi smo mi dobili dar postojanja i osjetljiva smo bića, a mislim da istinska sreća leži u ljubavi i suosjećanju.”
Adam Pascal, glazbenik i glumac

“Neki oblik uključenosti u dobrobit društva, koje god ono bilo, čimbenik je smislenog života. Mi žudimo za tim da pripadamo, a pripadanje i briga su temelji našeg osjećaja da zauzimamo svoje mjesto u svemiru.”
Patricia S. Churchland, neurofilozofkinja

“Za mene je smisao života, ili smisao u životu, pomaganje i ljubav prema drugima… Pravom srećom smatram kad mi netko priđe i želi tek sjesti i podijeliti samnom svoje brige.”
Teresa MacBain, bivša ministrica

“Radost je ljudska povezanost; suosjećanje uloženo u svaki trenutak humanitarnog rada; sreća je kad iskorištavate vrijeme kako bi pružili mir, olakšanje ili optimizam drugima. Radost se daje bez ikakvih očekivanja, želja, uzajamnih očekivanja ili zahvalnosti. Sreća je kad automatski voliš osobu koja je potrebita, bez računanja koliko onaj tko pruža može dati ili kome može pomoći.”
Erik Campano, hitna služba

“Odgajanje djece pune suosjećanja, znatiželje, ljubavi i snage, podučavanje da trebaju voljeti druge i pomaganje da vide ljepotu u humanosti – to je najvažnija i najljepša odgovornost koju imamo.”
Joel Legawiec, pedijatrijska medicinska sestra

“Svaki put kad čujem da samo ljudi imaju misaon um, srce puno ljubavi ili dušu bogatu suosjećanjem, pomislim da osoba koja je to izgovorila nikad nije imala psa ili poznavala slona.”
Aron Ra, direktor Američkih ateista za državu Teksas

“Ja pronalazim sreću u pravdi i ravnopravnosti: u tome da sve osobe imaju mogućnost uživati i biti tretirane s poštovanjem, kao što svi želimo da nas se tretira… I dok uživam u pozitivnim osjećajima osobnog poboljšanja, sve to je neusporedivo sa srećom koju osjećam kad na neki način pripomažem većem dobru.”
Lynnea Glasser, game developer

“Vi ste kao točkica svjetla koja traje jako kratko, a možete sjajiti jako koliko želite.”
Sean Fairchild, autor, odvjetnik i lobist

“Puno se igrajte, radite i volite… Za mene je poanta da živite punim plućima, i to u trenutku, umjesto da nešto iščekujete i nadate se. Neka vam svaki dan, na neki način, bude značajan i učinite nešto, koliko god to djelovalo beznačajno, da svijet bude bolje mjesto.”
Michael Sherme, osnivač i izdavač časopisa Skeptic Magazine

“Nadam se da ću odvratiti okrutne dijelova svijeta iz njihovog samonametnutog egzila i uvjeriti tamošnju publiku da shvate da je sloboda sinonim za život i da je svijet mjesto sigurnosti i smiraja.”
Faisal Saeed Al-Mutar, pisac

“Gledam kako po cijelom svijetu ima divnih stvari koje volim, u kojima uživam i koje mi koriste, bilo da je riječ o umjetnosti, glazbi, odjeći, hrani ili bilo čemu drugome. I želim i sam dodati nešto toj dobroti.”
Daniel Dennett, filozof i kognitivni znanstvenik

“Sve više osjećam strahopoštovanje prema svemiru. Bez obzira na to kroz kakve tegobe prolazimo, čudo postojanje nastavlja svoju putanju, oblikujući i mijenjajući obrasce poput nezaustavljivog kaleidoskopa.”
Marlene Winell, savjetnica za ljudski razvoj

“Matematika… glazba… zvjezdano nebo… To su svjetovni načini postizanja transcendencije ili osjećaja da ste uzdignuti u širu percepciju. To je osjećaj zadivljenosti egzistencijom, koji gotovo kao da uništava sam sebe. Religizoni ljudi misle da je to religijsko iskustvo, ali nije. To je ključno ljudsko iskustvo.”
Rebecca Newberger Goldstein, filozofkinja i spisateljica

“Postoji sreća u potrazi za znanjem o svemiru i svim njegovim manifestacijama.”
Janet Asimov, psihijatrica

“Znanost i činjenice nas oslobađaju okova predrasuda, nudeći nam okvire za razumijevanje čovječanstva. U konačnici, svi mi posjedujemo sposobnost da cijenimo život i obogatimo svijet na nesagledive načine.”
Gad Saad, profesor marketinga

“Ako povežete sve dijelove lanca koji su se trebali spojiti da bih ja bio tu, zakon vjerojatnosti dokazuje da je moje postojanje čudesno. Ali nakon određenog broja desetljeća, sve će se raspršiti i mene više neće biti. Tako da dok su oni na okupu i koordinirani kako bi me formirali, a pričam u ime svih tih milijardi atoma, stvarno bih trebao iskoristiti situaciju koliko god mogu.”
Jim Al-Khalili, profesor fizike
 
(express.hr/uredio:nsp)

Grupa aktivista je krajem prošlog tjedna dronom nadletjela ključni kompleks američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) u Njemačkoj i izbacila letke u kojima zaposlene obavještajce poziva da odstupe s dužnosti u prosvjedu protiv masovnog nadzora

Akcija je izvedena iznad Daggera, američkog vojnog kompleksa južno od Frankfurta u kojem je smješten Europski kriptografski centar, jedan od glavnih izvora obavještajnih informacija koje NSA prikuplja u Europi. Prema njemačkim medijima, oko 1,100 zaposlenika tamo nadgleda golemu količinu komunikacija s alatima poput XKEYSCORE-a čije je postojanje otkrio zviždač Edward Snowden.

Grupa aktivista odgovorna za misiju s dronom, Intelexit, u posljednjim tjednima jača “psihološki rat” protiv zaposlenika američkih tajnih službi i nedavno je iskoristila pokretne reklamne panoe sa plakatima na kojima se vidi zalazak sunca i američke zastave uz poruke poput: “Suučesništvo u masovnom nadzoru i ratovima dronova?” ili “Slušaj svoje srce, ne privatne telefonske razgovore”, pozivajući zaposlene da “izađu iz obavještajne zajednice”.

“Veliki moralni sukob”

Aktivisti kažu da su u posljednjoj kampanji posegnuli za dronovima radi simbolizma. “Mi pozivamo naše pobornike da osmisle inovativne načine kako dosegnuti one koji su uznemireni svojom ulogom u podržavanju masovnog nadzora i rata dronovima,” napisao je glasnogovornik Intelexita Sascha Fugel u priopćenju za javnost koje prenosi The Intercept.

“Njemačka ostaje neaktivna i do danas nije preuzela odgovornost za aktivnosti u Dagger kompleksu. Mi znamo da tamo postoje zaposleni koji proživljavaju veliki moralni sukob zbog svoje uloge u špijuniranju”.

Intelexit ima podršku niza poznatih zviždača, uključujući Thomasa Drakea, bivšeg visokog dužnosnika NSA koji je pod istragom zbog dijeljenja informacija o programima za koje drži da su skupi, nezakoniti i predstavljaju veliko narušavanje građanske privatnosti.

Prema priopćenju, aktivisti će uskoro ponuditi mrežu za materijalnu i moralnu podršku ljudima koji se odluče na izlazak iz obavještajne službe.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Ako neki Iiječnik stvori novu metodu liječenja bolesti, jednostavnu, koji može koristiti bilo koji čovjek, jeftinu, tada Iiječnika ili ubiju, ili ga optuže i oduzmu mu diplomu. Sve se to odradi relativno lako kad postoji mnogo novca

Mogu ga smjestiti i u zatvor ili se na njega usmjere potkupljeni svjetski znanstvenici, njihovi predstavnici, kojima je zadatak oklevetati ga i proglasiti šarlatanom. Ili od njega kupuju njegov pronalazak pod uvjetom da zaboravi na njega. U praksi je to dosta rasprostranjeno.

Sergej Nikolajevič Lazarev, filozof, psiholog i ruski znanstvenik karijeru je započeo miješanjem u razne alternativne puteve izlječenja čovjeka.

Autor je nekoliko knjiga koje se prevode po cijelome svijetu, no nakon nekog vremena shvaća da je sva istina o čovjeku i njegovu izlječenju od svih bolesti skrivena u Bibliji, Božjoj Riječi. Veliki je protivnik današnje medicine jer kako kaže, život čovjeka nije u rukama liječnika danas, već bankara i novca. Nedavno je održao predavanje u Sankt Peterburgu gdje je ljudima objasnio kako medicina funkcionira danas.

Tamo navodi kako je liječnicima potpuno zabranjeno liječiti, što je potpuni apsurd, a tko se toj šabloni usprotivi uskoro umire, zatvoren ili degradiran. Naravno, sve što Lazarev govori može se vidjeti i u primjerima kod nas. Ako liječnik javno govori protiv svoje struke, uskoro biva ismijan i proglašen šarlatanom. Cilj svega ovoga je smanjenje ljudi na planetu.

Danas liječnicima nije u interesu osloboditi se bolesti

Ako primjerice postoje neke pojave koje izgledaju potpuno nepovezano, kako shvatiti što se događa? Da bi to razumjeli, potrebno je 3 – 4 sitnice povezati u zajedničku točku, u jedinstven logaritam. Tada se javlja ono što mi danas nazivamo razumijevanje.

Da bi shvatili što je bolest treba povezati zajedno uzroke pojave bolesti, njezinu funkciju i posljedice. Kada promatramo kako se pojavljuje bolest, što je uzrok i kako se razvija, kako završava, tada možemo shvatiti što je bolest u suštini. Što vidimo danas? Postoji više od 70 tisuća bolesti. Medicina se očajnički bori s bolestima, a njih je sve više.

A uspjesi medicine sve su lošiji i lošiji. U primijenjenom aspektu postoje neka briljantna dostignuća, a broj teških bolesti na planetu sve više raste. Može se kao uzrok navoditi ekologija, može se govoriti o stresu, lošoj prehrani i smirivati populaciju, no je li to baš zaista tako?

Postoji jedan ozbiljan razlog zašto se medicina danas ne može nositi s bolestima. Znate li koji? Medicini nije potrebno izlječenje bolesti. Medicina se bolesti ne želi osloboditi. Ranije je liječnik pokušavao sve da izliječi čovjeka, a sada lječnik pruža čovjeku lijek i platne usluge. I što duže čovjek boluje, tim je više platnih usluga. Zato broj lječnika raste, mogućnosti površnog liječenja rastu, a činjenični rezultati sve su gori i gori.

To jest, ako bi se promatrale glavne bolesti, ako bi se pokušalo uvidjeti što im je zajedničko, naći glavni uzrok, tada liječnici ne bi bili potrebni, ostalo bi ih nekoliko, kao i nekoliko metoda za sve bolesti. To znači gubitak novca i radnih mjesta.

Za suvremeno tržište jedna od najvažnijih ideja, ideologija slobodnog tržišta su slobodna radna mjesta. Što je više radnih mjesta, više je novca, više je kupovine i prodaje što znači da država cvjeta. Isto kao što je BDP jedan od glavnih stupova države. Što se više pruža usluga stanovništvu, BDP raste. Ako se pola države razboli, bit će im pružene usluge liječenja i BDP će dvostruko porasti. Prelijep pokazatelj.

Medicina je bolesna, ne može liječiti

Dakle, medicina pruža platne usluge, iznutra. Podsvijesno nju ne zanima izlječenje čovjeka, liječnik je nezainteresiran podsvijesno, nije zainteresiran za izlječenje čovjeka, liječnik nije zainteresiran za izlječenje.
Stoga pružanje usluga raste, raznolikost raste, cijene rastu, pojavljuju se novi lijekovi, a bolesti su sve teže. Ako čovjek ne želi nešto, to neće uzeti i neće to koristiti. Zato se danas ljudi sve više obraćaju alternativnim putevima liječenja.

Nedavno sam razgovarao s jednom ženom, ona je razgovarala s liječnikom u Njemačoj, veoma zanimljive stvari mi je rekla. Medicina je bolesna. Zbog toga je njoj teško liječiti čovjeka. Medicina ne zna što je čovjek, ne zna što je bolest. Medicina ne razumije uzroke razbolijevanja. Površno – da. Stvarno – ne.

Medicina nije samo bolesna. Što se obično događa kada čovjek boluje? On umire. Medicina u nekim aspektima realno počinje umirati. Kako se to odražava? Vjerojatno ste primijetili da su u posljednje vrijeme posebno u inozemstvu Iiječnici prestali liječiti. Idete kod Iiječnika jer imate problem, na primjer u Španjolskoj, Njemačkoj… U Izraelu sam otišao u ljekarnu kupiti antibiotik. Došao sam u ljekarnu i pitao:
– Mogu li se kupiti antibiotici?
– Ne mogu, samo na recept.

Prijem kod Iiječnika koji će propisati te iste antibiotike je oko 100 dolara. U europskim zemljama čovjeku koji dolazi kod Iiječnika ne propisuju mu lijek nego konjske doze antibiotika. Površinski efekt je dobar, a što se događa dalje, to je već drugo pitanje.

Liječnik gleda u računalo ako imate neke znakove bolesti i u tom računalu on nalazi shemu liječenja. Ako odstupi od te sheme, imat će problema. Zato Iiječnik ne liječi već je Iiječnik dodatak računala. On propisuje ono za što ga neće optužiti.

U Rusiji sada ta tendencija ide relativno brzo, vi to znate. Mogućnosti Iiječnika su sve suženije, s jedne strane. S druge strane, 10 – 15 % Iiječnika dobiva za propisane Ijekove, novac od farmaceutske tvrtke. Zbog toga se propisuju skupi Iijekovi koji nisu uvijek efikasni.

Nijemci se usprotivili; počeli liječiti

Shema je vrlo jednostavna: Tržište upravlja svijetom. Tako Iiječnici prestaju liječiti. Oni su instrument, dodatak računala. U suštini, oni su instrument farmaceutskih kompanija koje prodaju svoju proizvodnju.

U Njemačkoj se pojavilo udruženje Iiječnika koji su pokušali promijeniti tu tendenciju. Treba odati priznanje Europljanima, oni imaju sustavno mišIjenje i imaju hrabrosti tražiti promjene.
Dakle, Nijemci koji relativno sustavno misle što su učinili? Liječnici su počeli shvaćati situaciju: Zašto je Iiječnicima zabranjeno liječiti? Zašto moraju obavezno raditi po shemi koja je izložena u računalu?

Ispostavilo se da se Iiječnik boji sprovesti osobno liječenje, zato što će ga optužiti. Tko će ga optužiti? Osiguravajuće društvo. Zašto će ga optužiti osiguravajuće društvo iz bilo kojeg razloga, zbog bilo kojeg odstupanja od striktne šablone? Zato što osiguravajuće društvo radi u paru s farmaceutskom kompanijom. Osiguravajuće društvo se dogovara s farmaceutima koje Iijekove treba prodavati. To se unosi u pravni registar i zatim Iiječnik ne može ništa učiniti.

To njemačko udruženje Iiječnika tužilo je farmaceutske kompanije i osiguravajuća društva. Dobilo je na sudu. Sada je dozvoljeno, samo predstavnicima tog udruženja Iiječnika, da stvarno liječe. To jest, osiguravajuća društva i farmaceuti su u određenom stupnju izgubili vlast nad njima. Počinje prava medicina.

Što se zaključuje? Kada u osnovi neke funkcije ne leži Ijubav i moral već novac, funkcija umire. Isto kao što sada umire današnja civilizacija. Ako je ranije glavni impuls bila Ijubav, vjera, religija i moral, sada je glavni impuls novac. U skladu s tim vidimo degradaciju. Medicina se degradira i umire zato što njezin cilj nije da pomogne čovjeku, već da zaradi novac. Ako želimo pomoći čovjeku moramo razumjeti što je čovjek u suštini.

Čovjek je prije svega božanska iskra, to je vječna duša, a potom svijest i tijelo. Znači da bi se izliječio, čovjek prije svega treba pomoći njegovoj duši. Kada se medicina zamisli o postojanju duše i njezinoj pomoći, tada će oživjeti i neće umirati. Za sada vidimo suprotnu tendenciju.

Tko se usprotivi, biva ubijen

Što se sada događa? U cijelom svijetu vlast drže farmaceutske kompanije, osiguravajuća društva i banke. Osiguravajuća društva su tijesno povezana s bankama. Ide zajednički biznis, kao rezultat toga što je korisno osiguravajućim društvima i farmaceutskim kompanijama dospijeva na tržište.

Ako neki Iiječnik stvori novu metodu liječenja bolesti, jednostavnu, koji može koristiti bilo koji čovjek, jeftinu, tada Iiječnika ili ubiju, ili ga optuže i oduzmu mu diplomu. Sve se to odradi relativno lako kad postoji mnogo novca. Mogu ga smjestiti i u zatvor ili se na njega usmjere potkupljeni svjetski znanstvenici, njihovi predstavnici, kojima je zadatak oklevetati ga i proglasiti šarlatanom. Ili od njega kupuju njegov pronalazak pod uvjetom da zaboravi na njega. U praksi je to dosta rasprostranjeno.

To jest, efikasne metode liječenja obustavljaju se u stadijumu istraživanja ili primjene, farmaceutske tvrtke striktno stoje na straži ne dozvoljavajući mogućnost izlječenja čovjeka.

Interesi farmaceutskih kompanije se poklapaju ne samo s interesima osiguravajućih društava nego i banaka. S obzirom na to da bankari sada vladaju svijetom, da bi vladali svijetom bankari moraju poplaciju na zemlji smanjiti najviše do dvije milijarde. Zato efikasno liječenje Ijudi nije korisno malignom tumoru koji se zove Međunarodno bankarsko udruženje. Zato Ijudi pokušavaju sve više sami liječiti bolesti, koriste narodno liječenje, alternativnu medicinu i razne duhovnjake, što ih često odvodi na krivi put.
 

 
(vestinet, youtube.com/uredio: nsp)

Iako kršćansko učenje smatra da iznosi istinu i jedinu istinu, ipak ne misli da se istina koju propovijeda smije nametati silom.

Sila se smije koristiti samo kao odgovor na učinjenu nepravdu i samo na jednak način. Stari zavjet to izražava stavom “oko za oko, zub za zub”, a Novi zavjet u ovozemaljskom životu ide do krajnjih granica i zahtjeva praštanje, premještajući uspostavljanje jednakosti, pa dakle i kažnjavanje u onostranost – poslije života i prepuštajući suđenje Bogu. Zadržava se zahtjev za pravdom, koja se uvijek temelji na jednakosti, ali se uspostavljanje pravde prepušta Bogu.

Jednakost iskazana moralnim načelom, koje zahtjeva da postupamo dobro, također je kroz povijest široko prihvaćena, glasi: “čini drugome ono što bi volio da on čini tebi, odnosno ne čini drugome ono što ne bi volio da on čini tebi”. Dakle jednakost se javlja i u ideji pravde – da bi omogućila razmjenu i raspodjelu (funkcioniranje društva) i u osnovnom moralnom načelu – da bi osigurala umjerenost u postupanju pojedinaca.

Važno je primijetiti da nigdje ne stoji “dva oka za moje oko”, zbog toga da bismo razumjeli da su “sto za jednoga” (pravilo koje je Hitler u Jugoslaviji primjenjivao), Vijetnam, Irak, Iran, Sirija. i slični primjeri – čist paganizam.

Dakle, oni koji se dnevno pozivaju na to da su najbolji kršćani tek su na razini poganstva, zato što oni nesrazmjer i odmazdu uspostavljaju kao mjerilo svojih postupaka.

Ideja o “moralnoj nadmoći”, koja je danas vladajuća matrica zapadnog svijeta, naročito SAD, ali naravno i EU (oni za sebe tvrde da su branitelji slobode, demokracije, ljudskih prava, modernosti, prosperiteta itd..) U sebi, kao svoju suštinu, nosi prešutno ukidanje Drugog. Naime, ako sam ja moralno nadmoćan i koristim sva sredstva prisile, uključujući i silu, da bi svi drugi prihvatili moj stav, onda ja time suštinski ukidam pojam Drugog.

Taj Drugi će ili postati isto što i ja ili će biti uništen. Pozicija moralne nadmoći uopće ne vidi Drugog kao stvarnu posebnost, nego samo kao objekt-prepreku, koja se ima slomiti: bilo tako što će napustiti svoju suštinu i prihvatiti njene stavove ili tako što će nestati.

UKIDANJE JEDNAKOSTI

Pored toga što u samom pojmu ukida Drugog kao subjekt, “moralna nadmoć” u sebi isključuje bilo kakvu jednakost, srazmjeru, u postupanju. Zbog toga satiranje milijuna ljudi, za one koji provode politiku zasnovanu na pretpostavci o moralnoj nadmoći, ne proizvodi bilo kakav unutrašnji sukob.

Pošto, po samoj definiciji, drugi mora nestati, onda je samo pitanje učinkovitosti – kako se to uradi uz najmanji utrošak resursa, prije svega para. Vidjeti drugog kao objekt je suština robovlasništva – kako samo ime kaže, čovjek se svede na predmet-robu. I jedino preostalo pitanje jest čija je roba.

Tako se od navodnog zalaganja za individuu, s lakoćom i u cjelini ukida individua, sloboda zamjenjuje modernim ropstvom, a pravda interesom male grupe ljudi.

Zapad nema nikakve veze s kršćanskim vrijednostima

Moralna nadmoć koju Zapad zagovara zakonito se svodi na pitanje kontrole teritorija i ljudi, odnosno velike riječi o demokraciji i ljudskim pravima svode se na novac.

Rečeno ćemo učiniti još jasnijim kada, ovome nasuprot, stavimo samo neka temeljna kršćanska učenja: da se istina širi ljubavlju, dobrotom, strogim pravilima koje vjernik dnevno mora primjenjivati, a koji u najvećoj mjeri sputavaju svaku gordost. Slobodna volja Drugoga je temelj na kome se vjera temelji, a sam kršćanin je dovijeka nesavršen.

On do kraja života (a duša po svoj prilici i nakon smrti) teži vlastitom idealu – da se ugleda na Tvorca i u tom konceptu je svaka nadmoć isključena. Tako ponovo dolazimo do jasnog uvida da danas Zapad nema nikakve veze s kršćanskim vrijednostima. To se dodatno pokazuje kada se podsjetimo učenja u Novom zavjetu da, “tamo gdje nam je blago, tamo nam je srce”.

Ako nam je blago ljubav, dobrota, istina, pravda, suosjećanje, poštenje, vrednoća itd.. – Onda smo u skladu s kršćanstvom (neovisno od toga da li smo vjernici ili nismo), a, ako nam je blago novac – onda smo u skladu sa suvremenom zapadnom civilizacijom.

Za odgovor kako je u novijoj povijesti došlo do ovoga, sasvim dobro će nam poslužiti marksistički pristup. Ne slažem se s prevladavajućim mišljenjem koje se zastupa kod naših inače ispravno kritički nastrojenih intelektualaca da se promjenom doktrine proizvode štetne posljedice. Sasvim suprotno. Kada je SAD krajem 19. stoljeća želio osigurati širenje svoje ekonomske interesne sfere na Srednju i Južnu Ameriku, onda je to obrazlagano “doktrinom o nacionalnom interesu” jer je to bio dovoljan okvir za regionalnu eksploataciju.

Međutim, kada je krupni kapital u Prvom svjetskom ratu video neviđenu šansu za bogaćenjem i širenjem svojih interesa na cijeli svijet i zbog toga inzistirao da Amerika uđe u rat, građani to nisu htjeli prihvatiti zato što nisu u tome vidjeli “nacionalni interes”. Iz te potrebe da se preokrene mišljenje Amerikanaca kako bi SAD ušao u rat stvorena je doktrina o “moralnoj nadmoći”. Nije se tražio ulazak u rat zbog interesa, nego zbog prometejskog širenja plamena slobode.

PROTIV KRŠĆANSTVA

Bez mnogo nepotrebnog objašnjavanja, važno je uočiti da je Hitler samo preuzeo od SAD već gotovo rješenje i preformulirao ga u učenje o “nadčovjeku”, dok je Goebbels isto uradio sa već gotovim tehnikama kontroliranja masa.

Vladajuća piramida zapadne civilizacije, zasnovana i prožeta samo novcem, sama po sebi mora odustati od “nacionalnog interesa” pošto je i to neki okvir, neko ograničenje. Novoj eliti je neprihvatljivo voditi računa ne samo o drugim ljudima i nacijama nego i o društvu SAD-a. Prosto zato što se ti interesi kose sa interesima enormnog bogaćenja malog broja ljudi. Oni jednako gaze vlastiti narod kao i druge. Jedina razlika je u tome što ih ne bombardiraju (za sada), ali ih ubijaju šaljući ih u vojne misije po svijetu i masovno ih šalju u zatvore unutar SAD-a.

Moralna nadmoć kao životni stav i politička doktrina su ne samo suprotstavljeni kršćanskom učenju (ističemo to zato što se oni predstavljaju kao kršćani, a isto osuđuju i sve druge monoteističke religije, pa i politeističke u kojima je ipak jedan od bogova vrhovni bog) nego i samoj ideji pravde. Suština ideje pravde jeste jednakost osigurana silom, ili još preciznije – državom.

Cijeli vrlo složeni problem o tome što bi to bilo “jednako” koji nismo do danas teorijski riješili, ali bez koga nema dobro uređenog društva ni toliko željene sreće pojedinca, u konceptu moralne nadmoći se “rješava” tako što se napušta ideja jednakosti i prosto od nekadašnje pravde koristi se samo gola sila.

Zbog toga je zapadni svijet, zasnovan na ukidanju individualnosti, slobode i pravde, preplavljen lažima. Istinit uvid bi pokazao njegovu neodrživost, i oni ne mogu drugo nego da lažu. Taj sustav je duboko pogrešan čak i onda kada je uspješan. Zato se u tom sustavu i uzdiže uspješnost kao vrhovno mjerilo koje je s one strane dobra i zla.

Ukazujem na to da su prigovori o “brutalnoj sili izvan svakog poimanja prava”, “primjeni dvostrukih standarda (hoće se reći nejadnako postupanje u jednakim stvarima)” i sl.. samo opisivanje stanja, koje je nužna posljedica zaštite interesa najkrupnijeg kapitala i doktrine o moralnoj nadmoći kao njenom sublimiranom izrazu. Problem je međutim u samom korijenu sustava, a ne u njegovim pojavnim oblicima. Od tuda je popravak nemoguć. Jedino rješenje je korjenita promjena.

SMISAO PRIČE O DVOSTRUKIM STANDARDIMA

Ako se o dvostrukim standardima piše i govori s ciljem da se ilustrira nepopravljivosti sustava, onda je to meni načelno prihvatljivo. Bojim da svaki takav diskurs (razmatranje dvostrukih standarda) u sebi krije implicitnu tezu da bi sustav mogao biti bolji, što je neistinito i zato treba biti vrlo oprezan u toj vrsti argumentacije.

Kada govorim o zapadnom svijetu, onda govorim samo o onom njegovom dijelu koji želi vladati svijetom. Taj zapadni svijet se bez ostatka danas svodi na novac, golu silu i laž. Da bismo uspostavili jednakost kao bitan atribut pravde, moramo imati sposobnu državu. Jednako postupanje u jednakim okolnostima zahtjeva neku metodologiju koja nam propisuje što su to “jednake okolnosti”, a odatle i što je jednako primjereno postupanje.

U prikaza boginje pravde taj propisani model prikazan je kao balans. Plastično rečeno, sva naša muka definiranja pojma pravde sastoji se u tome da odredimo što bi to bio “balans” u stvarnim društvenim odnosima. Boginji je mjerilo dano već kao gotovo. Danas smo lišeni zabluda da tržište samo u važnim funkcijama razmjene dobara i usluga daje odgovor na to zašto nešto što se prodaje vrijedi baš toliko novca.

Također pouzdano znamo da se ne smije zanemariti tržište, ali se mora složenim sustavima izvršiti korekcija nužnih devijacija koje tržište sobom nosi da bismo uopće mogli procjenjujemo šta je to “jednako”. A tu korekciju može ostvariti samo država. U drugom dijelu sadržine pojma jednakosti nitko osim nas samih organiziranih kao društvo i državu kao najsloženijim izrazom jednog društva neće na dobar način odrediti razmjernu podjelu društvenog bogatstva i kazni (distributivni element jednakosti).

Pravda u sebi sadrži vaganje samo važnih društvenih odnosa. Otuda je božica pravde prikazana s mačem u ruci. Mač simbolizira državu (silu), ali i važnost onoga što se “stavlja na vagu” pravde.

Ono što nisu društveni odnosi nije predmet pravde (ako ja sebi oduzmem život, to nije predmet pravednog i nepravednog, ali, ako drugome oduzmem život, jeste), kao i čitav niz odnosa koji nemaju veću društvenu važnost (kad djeca igraju pikule, pa neko od njih krši pravila, to nije predmet pravde, ali ako to isto rade na burzi, onda jeste).

Od tuda primjeri u literaturi koji se navode u pogledu frule i tri djevojčice i nemogućnosti temeljiti argumentaciju kojom bismo frulu dodijelili jednoj od njih nisu dobri primjeri – pravda se ne bavi takvim pitanjima.

Obično se misli da je loše pravo ono koje nije pravično. To je pogrešno. Sama pravda je nepravična. Svako definiranje pojma pravde, koje pretendira na to da je sveobuhvatno, je toliko formalno da nam ništa ne govori o tome što je suština te jednakosti. Uobičajeno je da se pravednim smatra jednako postupanje u jednakim okolnostima, ali time isti problem samo premještamo na pitanje “što su to jednake okolnosti” i opet smo na početku.

PRAVDA NIKAD NIJE PRAVIČNA

Dakle, pravda koja nam ne govori ništa o stvarnom odnosu, koja je čist pojam, može biti shvaćena kao ujedno pravična. Ali pravda u stvarnim društvenim odnosima, pravda kojoj se daje sadržina, je nužno nepravična. Ovo zbog toga što je zahtjev za jednakošću istovremeno i neuhvatljivo složen i nužan biti točno određen.

Zbog te apstraktnosti na jednoj strani i potrebe da omogući najskladnije moguće funkcioniranje društva, primjena pravde (djelatna pravda) kao propis, a onda dosljedno i kao primjena propisa, je uvijek u izvjesnoj mjeri nasilje nad pojedinačnim slučajem. I ponekad je primjena propisa do te mjere na štetu nekog pojedinca, da je takvo postupanje nepravično, ali pravedno. Sam dakle pojam pravde je dijalektičan. Odnosno, pravda je nužno ponekad nepravična.

Otuda se zadovoljenju pravičnosti po pravilu ne smije izlaziti u susret, osim sasvim iznimno, i to samo u mjeri u kojoj se ne bi urušio cijeli koncept pravde na kome je društvo izgrađeno.

Pravni sustav koji je suprotan pravdi prosto je loš pravni sustav. Dobar pravni sustav nužno je pravedan. Jasno treba reći da nema ovozemaljsko prirodno pravo. Svi pokušaji da se pravni sustavi koji bitno odstupaju od pravde proglase nepravom, u sebi nose više opasnosti za pravdu i slobodu, nego što donose korisiti.

To ne znači da društvo, da bi nastavilo da traje i da se razvija, ne uspostavlja jednakost, ali političkim, vanpravnim sredstvima. Čak i kad formalno provode ispitivanje, to djeluje na građane kao politički akt nevješto zavijen u pravnu formu, kome ta forma više šteti nego što pomaže. O pravnicima da i ne govorimo.

Ti procesi štete zbog toga što daju neiscrpne razloge preispitivanja samog uspostavljanja narušene jednakosti kroz osporavanja procedura. Za društvo je mnogo bolje da prosto poravna račune i ide dalje nego da izmišlja nemoguće argumente koji bi pravni poredak ekstremnih režima izmještao u vanpravno područje.

Kako je određivanje sadržine jednakosti, moguće samo intervencijom države, otuda ne postoji ništa što bi bila “jednakost po sebi”, odnosno nije moguće uspostaviti bilo kakvu “univerzalnu pravdu” zato što bi to zahtijevalo neku nepostojeću univerzalnu državu. Mirno treba prihvatiti da zaista postoji relativizam uvijek kada pokušamo od formalne definicije pravde utvrditi njen konkretan sadržaj. To se najbolje vidi na primjeru: onaj tko podmetne otrov u metrou u Tokiju mora biti osuđen na smrt i ubijen zato što je samo to pravedno za japansko društvo, a isto takvo ubijanje u Stockholmu bi isključilo mogućnost da izvršitelj bude ubijen zato što švedsko društvo smatra da bi smrtna kazna bila nepravedna.

Kako ne postoje ni “svjetsko društvo” ni svjetska država, tako ni globalizam ne može nikada biti baštinik pravde. Naravno, moguća je univerzalna pravda od Boga. Ali to i nije na nama da sudimo, pa to ostavljam po strani.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

VUK S WALL STREETA prikazuje bijesanog, šmrkača kokaina, seksualnog ovisnika sa Wall Streeta, foliranta bezvrijednim obveznicama koji prevarom gradi svoj put prema ogromnim profitima, seksi ženama i životu ekstremnog materijalističkog luksuza.

Briljantno je ulogu odigrao Leonardo DiCaprio – koji je još jednom dokazuje da je jedan od najdarovitijih glumaca Hollywooda – glavni lik u filmu odražava želju za materijalističkim viškom koji vreba u srcima većine muškaraca (i većine žena, što se toga tiče).

Seks, novac, droga i moć … sve na trošak nečijeg tuđeg gubitka. Materijalna bogatstva stečena od strane filmskog lika koji se zove Wolf, nečasno su stječena prijevarom javnost i njihovog teško zarađenog novca kroz penny dionice (bezvrijedne dionice) i operacije “napumpaj i odbaci”. Na ovaj način, Vuk s Wall Streeta odražava stvarnost u društvu u kojem, čini se da svatko pokušava muljati svakoga.

Bivši Wall Street broker: ‘Vuk S Wall Streeta’ nije pogriješio u svezi kokaina, striptizeta i prostitutki

Da li film “Wolf of Wall Street” prikazuje ono što se Wall Street-u stvarno sviđa? Bivši trgovac dionicama i broker Raj Mahal nudi svoj osvrt na film – i neke stvarne priče o tome kako je divlje bilo:

Mislim da je “Vuk s Wall Streeta” najbolji film Martin Scorsese-a još od filma “Dobri momci” – iako sam vjerojatno malo pristran. Ja sam radio kao trgovac dionicama na etaži trgovine dionicama od sredine 90-ih, postao sam direktor u dobi od 28 godina, a često i kolovođa zabava na katu trgovanja, tako da sam vidio puno stvari. Ja bih organizirao natjecanja na svojem katu koja nisu bila različita od onih kao u filmu. Bilo je zabavno i na žalost se nikada neće ponoviti na Wall Streetu.

Prva scena filma uključuje natjecanje bacanja patuljka u metu, unutar Jordan Belfortove (glumi DiCaprio) firme, Leonardo DiCaprio koji igra Belforta, šmrče kokain sa kurve, dok natjecanje teče.

“Film prikazuje kokain i prosititutke kao svakodnevnu pojavu. Ne kažem da koksa i kurve ne postoje na Wall Streetu, ali to je samo na stvarno posebnim prigodama. Kao i utorkom. I srijedom. I četvrtkom. Ali nikad ne nedjeljom. Vidite Wall Streeteri su poput Boga. Sedmog dana, odmaramo.”

U svoj ozbiljnosti, imao sam prijatelja koji je bio legenda u poslovanju. Nazovimo ga “Ivan”. Ja sam tada imao 24-godišnje dijete koje nikad nije vidjelo kokain. Ivan je imao šank u svojoj kuhinji oko 50-metara dug. Jednom sam ga gledao kako je rastegnuo nekoliko grama kokaina cijelom dužinom šanka – i ušmrkao je bez da se diže po zrak. John je bio barem 20 godina stariji od mene, a njegova prekrasna djevojka je bila s Harvarda – tako je barem rekla.

Sjećam se da me jednom priupitala “Da li želiš vidjeti dijamantne naušnice koje mi je John kupio?”. Rekao sam, “Da”. Ona je bila tako ušmrkana kokainom da je nakon par minuta izašla gola, pokazivajući na svoje uši. Rekao sam joj da na ušima nema naušnica. Ona je kompletno bila svjesna da je gola, ali je poludila zbog naušnica i počela je razbacivati stvari po sobi.

Jedan od likova u filmu je bio veoma točan stvarnoj osobi. Lik u filmu imenom Donnie Azoff, je fascinantan Wall Street lik i kojeg trgovci s Wall Streeta znaju kao osobu koju 100% amerikanaca mrzi. On je debeo, grub i gnjusan. On je gubitnik, ali postavši najbolji prijatelj Vuka s Wall Streeta, postao je bogat. On je usred zabave izvadio penis kad je vidio prelijepu ženu. On maltretira gay batlera. On se ponaša prema ljudima kao prema bezvrijednom mulju. On je u filmu osramotio brokera pred svima i pojeo njegovu zlatnu ribicu.

Sve u svemu, ja sam stvarno uživao u filmu. Bilo je malo preko vrha, ali da nije bilo, ne bi bilo toliko zabavno. Svi ljudi s Wall Streeta, znam da su uživali – pogotovo jer se takve stvari nikada neće dogoditi opet. Zabava koja je preuzeta sa stvarnog Wall Streeta u nekim dijelovima ne postoji. Film je nostalgičan za mnoge od nas – brokere. Sve u svemu, treba gledati prema tih 1% posto, svatko tko mrzi tih 1% posto, a i svi koji žele biti u tih 1% posto.

Wolf of Wall Street kritiziran zbog ‘veličanja psihopatskog ponašanja’

Kći čovjeka povezanog s diskreditiranim financijskim shemama prikazanim u ovom remek djelu je napala redatelja filma Martin Scorsese-a, a njegovu zvijezdu Leonardo DiCaprio-a, zbog glamuroznog životnog stila “zabavnih sekskapada i epizoda kokainskog prejedanja”.

Christina McDowell, čiji je otac, Tom Prousalis, bio je poslovni suradnik Jordan Belfort-a, titular pokvarenog burzovniog mešetara kojeg je portretirao DiCapria u filmu, optužila je da film ima za cilj “pogoršati američku nacionalnu opsjednutost bogatstvom, statusom – veličanjem pohlepe i psihopatskog ponašanja” u otvorenom pismu objavljenom u LA Weekly.

McDowell, koji kaže da je bila prisiljena promijeniti svoje ime nakon što je otkriveno je njezin otac ukrao njezin identitet da bi ga upotrijebio za pranje novca prije njegovog eventualnog zatvora za financijske prijevare”, ona nastavlja, “film Vuk s Wall streeta je ponovni pokušaj da se nastavi prikazati da je takva vrsta sheme zabavna, čak i u zemlji  koja se oporavlja od još jednog ciklusa Wall Streeta skandala “.

Ona nastavlja: “Jeste li razmišljati o kulturnoj poruci koju ćete poslati kada napravite ovaj film? Uspješno ste uskladili vrsnog kriminalca, momak [Belfort] koji još uvijek nije nadoknadio štetu svojim žrtvama … I uopće ne razumijem neshvatljiv način na koji vaš film degradira žene, i poruki koju podržavaju na mlađe generacije muškaraca koji se pretvaraju u ženomrsce. “

“Wolfov efekt” danas živi u pohlepi i bahatosti mnogih

Biti osoba koja zna mnoge ljude na visokim razinama, uspješne ljude u različitim industrijama, vidio sam taj “vučji učinak” na poslu kod velikog broja ljudi. Čak i u prehrambenoj industriji, postoje puno “tipova Vukova”, ljudi koji su bjesni luđaci opsjednuti pohlepom i prijevarom, ali njihova javna persona se prikazuje kao neka vrsta vrlo duhovnog “gurua”.

Uzmite gotovo svakog čovjeka na ulici, dajte mu način da zaradi prekomjerno bogatstvo na račun tuđeg gubitka, 99% od tih ljudi će vrištati “Može, prijavi me!” Uklonite li sve granice nametnute malom plaćom, većina muškaraca je potpuno luda za seksom, materijalnim luksuzom, drogama i ovisnošću o moći. Vidio sam to iz prve ruke. Znam ljude koji su još uvijek uhvaćeni u to.

Umjetnici prijevare, sitni prevaranti i varljivi uvjerljivi izrabljivači su posvuda

Ako malo bolje pretražite internet, tu je veliki broj ljudi koji djeluju u ovom trenutku, koje treba uzeti u obzir da su umjetnici prijevare. Mnogi su postigli najviše pozicije mahnito prenoseći svoje pretjerane tvrdnje, svjesno izmišljajući lažne priče, gusareći rad drugih ljudi ili samo nasilnički se ponašavši prema ljudima oko njih kako bi došli na svoj put. Ovakav pristup dovodi do pojave kratkotrajnog uspjeha, ali to uvijek implodira, obično vrlo dramatično i naglo.

Prava mjera čovjeka je ono što ga ograničava kada nema financijskih ograničenja

Većini ljudi posve nedostaje zrelosti. Većina odraslih ljudi ima dječje umove u odraslim tijelima. Jedini razlog zbog kojeg oni ne konzumiraju totalno ludi seks sa prostitutkama, konzumiraju drogu i ovise o moći je zato što si oni ne mogu priuštiti sve te navike.

Način da spoznamo pravu mjeru čovjeka je da se vidi što radi kad nema stvarne granice u materijalnom svijetu. Da li provodi svoje vrijeme šmrkajući koku i “bubajući” prostitutke? Ili on marljivo radi, služeći čovječanstvu na neki važan način?

Samo Bogatstvo je besmisleno! Osobni užitak je za hedoniste koji stvarno nisu bitni stvarnom životu. Pravi uspjeh znači poštivanje samog sebe, svojeg tijela, svojeg duha i svojeg svijeta. Pravi uspjeh se mjeri u broju života kojima ćete pomoći, a ne u broju grama kokaina kojeg ste šmrkali sa gole ženske guze (kao što je prikazano u filmu).

To je dijelom ono što mislim da ovaj film pokušava prikazati. Scenarij vrišti porukama koliko prazan i nesretan je čovjekov život, unatoč svim znakovima financijskog uspjeha kojima drugi ljudi mogu zavidjeti. To je uspjeh ovog filma, barem s moje točke gledišta: Film ne slavi ludi materijalizam, već pokazuje koliko je on prazan i besmislen.

Netko tko je manje zreo bi mogao pogriješno shvatiti poruku filma kao proslavu obilja i prijestupništva, ali poruka zapravo ide puno dalje od toga. Film je osuda ponašanja i poziv da se sjetite stvari koje stvarno vrijede u životu: integritet, obitelj, etika i moral.

“Vuk s Wall Streeta” je upozorenje cijene koju plaćaju svi koji hodaju stazom nemorale samozahvalnosti

U konačnici, to je film koji odražava najmračnije želje koje vrebaju u srcima svih ljudi koji žude za pohlepom, moći i slavom. Vidio sam bezbroj ljudi koji spadaju u ovu grupu samo-destruktivne spirale, gotovo uvijek s gledišta samozavaravanja o tome što se stvarno događa. To je slično kao u “Gospodaru prstenova”, gdje većina ljudi ne može odoljeti zavodljivoj snazi Prstena Moći. Oni nose prsten i postaju arogantni, ratoborni tirani koji provode vlast zrelošću jednog djeteta. No, oni zavaravaju sebe misleći da su na neki način dobre osoba, čak i kad su njihovih djela vrijedna prezira, pritajena ili štetna.

Moj je savjet svima da uvijek budeno vrlo skeptičan u svezi visoko karizmatičnih ljudi. To uključuje predsjednika Barack Obama-u, koji je i sam je majstor zavođenja koje djeluju u području politike. Čuvajte se ljudi koji koriste zavodljive riječi da bi zaobišli vaš razum. Zapitajte se s vremena na vrijeme: “Je li to stvarno istina?”

Shvatite da je svijet pun morskih pasa

Budite kritični mislilac i shvatite da živimo u svijetu punom morskih pasa, od kojih su mnogi igraju uloge gurua, ili duhovnih vođa, ili ponekad čak i domoljuba ili svećenika! Ljudi nose maske i uključuju se u raskošno kazalište da bi vas uvjerili da su nešto drugo od onoga što oni stvarno jesu. Istina, većina ljudi su vođeni pohlepom, prijezirom i strahom, ljutnjom, osvetom i drugim negativnim osobinama. Vrlo malo ljudi doista su vođeni suosjećanjem, ljubavi prema životu, u želji da se doprinese društvu.

Uredništvo www.Novi-Svjetski-Poredak.com se suosjeća sa ovakvim stavom i pokušava živjeti svaki dan s tim važnim načelima na umu. Dan proživljen u službi poboljšanja čovječanstva je dan vrijedan življenja. Dan proživljen u ljutnji, ili mržnji, ili pohlepi je izgubljeni dan.

Živjeli smo previše dana u ljutnji, i nećemo izgubiti još jedan dan na takve negativnosti. Ukupnost našeg života se nakuplja iz dana u dan, odlukom za odlukom, do dana kada ćemo napustiti ovaj život. Na taj dan, kad se osvrnete na život kojeg ste živjeli, to će biti život kojeg ste živjeli časno, ponizno i suosjećajno? Ili će to biti život pohlepe, prijevare i uništenja?

Na vama je izbor. Nitko drugi ne može birati umjesto vas. I bez obzira na maske koje nosite u javnosti, ili u društvu, ili profesionalno, umrijet ćete jednog dana i suočiti ćete se sa – pozitivanim ili negativnim životom kojeg ste izabrali živjeti.

Što se tiče filma “Vuka s Wall Streeta” on će otići, ali ako se odlučite pogledati ovaj film, učinite to iz perspektive gledajući čovjeka koji je uništio sve što je bitno.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)