Kim Jong-un je dopustio Sjevernoj Koreji da otvori svoja vrata Rothschildovom Centralnom bankarskom sustavu

Slijedeći lipanjski povijesni summit između SAD-a i Pyongyanga, Sjevernoj Koreji je rečeno da mora uništiti svoje nuklearno oružje i dopustiti da Rothschildove velike banke počnu sa radom u njihovoj zemlji.

astanak između dviju država bio je okružen nizom tajnih sastanaka na visokoj razini – osmišljenom za oblikovanje budućnosti svjetskog financijskog sustava.

Nedavni javni summit G7 (sada G6 nakon de facto povlačenja SAD-a) bio je sastanak zapadnih čelnika i sastanak na vrhu Šangajske organizacije za suradnju (tzv. Eurasian Alliance).

Tajni sastanci bili su sastanak Bilderberga u Italiji, te sastanci između azijskih kraljeva i predstavnika tvrtke White Dragon Society (WDS) održani u Japanu, prema izvorima azijskih tajnih društava.

Susret Bilderberga predvodio je visoki financijski prevarant Henry Kissinger i uključivao je, po prvi put, predstavnika Vatikana, kardinala Pietro Parolina. Ciljana tema dnevnog reda bio je “populizam u Europi” …

… što znači da se seljaci sa bujnim usjevima dižu protiv ove sotonske elite u Velikoj Britaniji, Italiji, Mađarskoj i prilično svugdje drugdje u Europi.

Poruka je poslana nizozemskoj kraljevskoj obitelji koja je utemeljila Bilderberg grupu 7. lipnja, na dan kada je sestra kraljice Maxime Ines Zorreguiete “pronađena u Argentini obješena sa porukom pedo rojalsima”, kažu izvori iz Pentagona.

Naravno, javni službenici obitelji Rothschild koji su se nedavno okupili na sastanku G6 u Kanadi, nisu spomenuli niti jedno od ovih stvari u svom priopćenju, već su raspravljali o stvarima poput “spola” (nešto što je majka priroda već odredila).

Summit G6 je također jasno rekao da želi zadržati kontrolu nad svjetskim financijskim sustavom putem lažne prijevare “globalnog zatopljenja kojeg uzrokuje CO2″ navodeći da “Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo i Europska unija potvrđuju njihovo snažno opredjeljenje za primjenu Pariškog sporazuma.

Trump je pokazao svoje istinske osjećaje o G6 i EU na sastanku sa Rothschildovim robom Emmanom Macronom. Macron mu je rekao: “Radimo zajedno, oboje imamo problem s Kinom”, a Trump je odgovorio: “EU je gora od Kine.”

To vodi do sakrivene priče o sastanku između Trumpa i Kim u Singapuru, gdje je stvarna tema razgovora bila uklanjanje kazarske kontrolore financijskog sustava zemalja G6, rečeno je u nekoliko izvora.

Dio tema na sastanku između Kima i Trumpa je uključivao financijski sustav koji se odnosi na prava vlasništva nad zlatom dinastije Manchu (Qing) i još jednog Manchu plemiću koji je želio ostati anoniman.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svijet se suočava sa valutnim ratom, a jedina zaštita od pada američkog dolara je pravo zlato, kaže analitičar za analizu plemenitih metala

Kroz geopolitičku moć koja se trenutno prebacuje sa zapada na istok, dominacija SAD-a možda upravo sada završava.

Jedan takav znak je nedavna repatrijacija zlata iz Sjedinjenih Država. Zemlje poput Turske, Njemačke i Nizozemske su počele vraćati zlato u svoje domovine.

Razlog tome je što je Hladni rat završen i zemlje više ne vide Rusiju kao prijetnju, kaže Claudio Grass, nezavisni savjetnik za plemenite metale.

“Središnje banke preselile su svoje zlato jer su se osjećale ugroženima od strane SSSR-a i vidjele su SAD kao svojeg prirodnog saveznika. Činjenica da središnje banke repatriraju svoje zlato pokazuje da se to promijenilo. To također podrazumijeva da se Rusija više ne gleda kao veća prijetnja od SAD-a. Europa je u središtu te geopolitičke promjene moći i neke zemlje očito vjeruju da je mudro pohraniti zlato u svoje vlastite zemlje” – izjavio je analitičar.

Svijet živi u krizi od 2008., dok je devizni rat započeo ranije, primjećuje Grass. Središnje banke printaju bilijune dolara iz čistog zraka, dok središnje banke koordiniraju smanjenje valuta i ulijevanje novca u sve vrste financijske imovine, nekretnina i obveznica.

“Ipak, očito je da sustavni problemi nisu riješeni, naprotiv, rizici su postali veći i krhkiji nego prije deset godina” – rekao je Grass.

“Kao što znate više od 65 posto svih monetarnih rezervi u središnjem bankarskom sustavu održavaju se u svjetskoj deviznoj rezervi, koja je i dalje američki dolar. Dakle, držanje fizičkog zlata definitivno je najbolja zaštita od pada bilo koje papirnate valute, a time također i protiv posljedica pada američkog dolara”.

Globalni dug je porastao na 230 bilijuna dolara, dok se globalno gospodarstvo zaglavilo u sustavu “igre Monopoly”, koja se temelji na dugovima i financijskim polugama, kažu analitičari.

“Posljednja geopolitička promjena koja je započela s Prvom svjetskom ratom i završila s Drugim svjetskim ratom stavila je SAD u ovu dominantnu poziciju jer su u vlasništvu i pohranjuju 70 posto zlatnih rezervi slobodnog svijeta. To je bio i glavni razlog zbog kojeg je američki dolar postao svjetska rezerva valuta. U proteklih 30 godina možemo svjedočiti još jedan geopolitički pomak financijske moći koji ide sa Zapada na Istok. Kao što znate, sve djeluje u ciklusima” – rekao je Grass.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Kako su banke opljačkale svijet” je izuzetan dokumentarac zabranjen na Youtube koji se teško uopže nalazi sa prijevodom. Na razumljiv način objašnjava kako je izbila aktualna recesija – nevjerovatnom, legalnom bankarskom mega-pljačkom financijskog sustava!

Izuzetan dokumentarac zabranjen na YouTube kanalu na razumljiv način objašnjava kako je izbila nedavna financijska kriza – nevjerojatnom, legalnom bankarskom mega-pljačkom financijskog sustava!

Ovaj dokumentarac izazvao je ogromne reakcije širom planeta, i smatra se najboljim prikazom na koji način bankarski sustav predvodi porobljavanje država dok u isto vrijeme carstvo bankara i svjetovnih kraljeva neoborivo raste.

Kroz svjedočenja glavnih insidera jasno ćete shvatiti kako funkcionira globalni, klasični i ozakonjeni monetarni kriminal u kojemu su svi političari i vođe samo poslušnici prave, nevidljive moći – međunarodnih bankara koji pokušavaju zavladati svim živim i neživim na svijetu i što im naposljetku i uspijeva!
 

Kako su banke opljačkale svet – “Inside Job” from Sandra Panovic on Vimeo.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

LENJIN JE ZA CIJELO STOLJEĆE UORANIO SA IZRICANJEM SMRTNE PRESUDE KAPITALIZMU, ALI …

Puno puta sam pisao da je svjetski kapitalizam ušao u novu i posljednju fazu svog razvoja.

Prije skoro 100 godina (1916. godine), Vladimir Lenjin (Uljanov) je napisao knjigu “Imperijalizam, kao najviši stadij kapitalizma”. U njoj je konstatirao da je krajem 19. – početkom 20. stoljeća kapitalizam postao monopolistički i da je takav kapitalizam posljednji stadij u razvoju ove društveno-ekonomske formacije.

Klasik je malo požurio s izricanjem smrtne presude kapitalizmu.

Čovječanstvo je moralo pričekati cijelo stoljeće dok, konačno, nismo postali svjedoci smrtnih konvulzija kapitalizma.

Izvana gledano, sve izgleda prozaično. Svijet kapitala je ušao u fazu nultih i negativnih kamatnih stopa. I to nisu neke “privremene teškoće”, već nova održiva karakteristika ekonomije.

Kapitalizam je model, u kojem je najviši, krajnji cilj ekonomskih aktera – profit. U vidu industrijskog ili trgovačkog prihoda, kreditnog postotka. Profit osigurava povećanje kapitala, on postaje, po riječima klasika marksizma, “samopovratna vrijednost”.

Dakle, s takvom “samopovratnošću” kapitala je završeno. Počelo je njegovo “propadanje”.

Jezgra kapitalističkog modela su banke s njihovim kreditnim stopama. U bankarskom sektoru se može pratiti jedinstvena metamorfoza kamatnih stopa.

Moderna banka je depozitno-kreditna organizacija. Ona privlači novčana sredstava na depozit po određenoj kamati i izdaje kredite opet s određenom kamatom. Nakon financijske krize 2007-2009. godine svijet je bio svjedok masovne pojave smanjivanja depozitnih kamata. Trend je otišao toliko daleko da su u nekim zemljama i u nekim bankama depozitne kamate (ne samo realne, već i nominalne) prešle u negativnu zonu.

Prije svega, negativne kamatne stope na depozite počele su uspostavljaju središnje banke.

Prva je ovo uradila Centralna banka Švedske. Nju je pratilo nekoliko europskih središnjih banaka. U lipnju prošle godine Europska središnja banka (ECB) je snizila depozitnu stopu sa 0 do minus 0,10. Ovakve akcije središnjih banaka objašnjene su time da su monetarne vlasti nastojale prevazići ekonomsku stagnaciju, da natjeraju komercijalne banke da kreditiraju gospodarstvo, a ne da se učaure u “mirnoj depozitnoj luci”,

Nakon nekog vremena, epidemija negativnih kamatnih stopa na depozite počela se širiti i na privatne komercijalne banke.

Prve su s tom praksom počele švicarske banke. Doduše, treba priznati da su i u prošlosti neke od njih naplaćivale klijentima za stavljanje novca na depozit. To je bila naknada za “usluge” čuvanja povjerljivosti. To je bila vrlo tražena “usluga”, s obzirom da je u Švicarsku stizao novac vrlo sumnjivog porijekla. Danas je bankarska tajnost u Švicarskoj skoro potpuno eliminirana. Dakle, negativne kamatne stope na depozite danas ne predstavljaju naknadu za delikatnu bankarsku “uslugu” kupcu. Već su one diktirane ekonomskim uvjetima bankarskog poslovanja.

Treba naglasiti da monetarne vlasti u Švicarskoj potiču ovakvu kamatnu politiku svojih banaka, jer ona odvraća doticanje slobodnog kapitala u ovu zemlju iz cijele Europe.

Novac je postao maltene besplatan

Financijska i ekonomska nestabilnost u Europskoj uniji povećava investicijsku atraktivnost Švicarske (unatoč činjenici da je u njoj eliminirana bankarska tajnost). Međutim, veliki priljev novca u Švicarskoj naglo povećava tečaj švicarskog franka, a to stvara velike probleme gospodarstvu te države. U Švicarskoj je došlo do paradoksalne situacije u kojoj se banke štite od priljeva klijenata uz pomoć negativne kamatne stope na depozite.

Da, to je švicarska specifičnost, rekao bi netko. Ali, evo iu susjednoj Njemačkoj veliki broj banaka je najavio negativne kamatne stope na depozite. Kako se ovo može objasniti?

Negativna kamatna stopa na depozite je – prinudna mjera, jer su bankama naglo “opali” prihodi od realne operacija. Posebno od kredita. Za sada, do negativnih kamatnih stopa na kredite nije još uvijek došlo, ali pozitivne vrijednosti u nekim slučajevima su se smanjile do 2-3%. Novac je postao maltene besplatan. A u nekim zemljama, u kojima postoji i najmanja inflacija, realne kamatne stope (kuponska stopa korigirane za promjene u kupovnoj moći novca) prešle su u negativnu zonu.

U ovako teškoj situaciji, bankama nije isplativo da se bave svojim tradicionalnim depozitno-kreditnim aktivnostima. One prelaze na financijska tržišta, prenoseći težište svojih realne operacija sa kreditranje na investicije. Ali pod “investicijama” se zapravo kriju banalne spekulacije sa svim vrstama financijskih instrumenata. Međutim, i na financijskim tržištima za špekulante dolaze teška vremena.

U Europi su se tijekom posljednje dvije-tri godine, pojavile velike količine državnih dužničkih vrijednosnih papira s negativnim postotkom. Špekulanti, naravno, pokušavaju igrati i sa takvim “kartama”, ali ova igra je krajnje neobična i ne donosi basnoslovne profite. A gubici se, s druge strane, dešavaju sve češće.

Međutim, fenomen nultih i negativnih kamatnih stopa uglavnom je primjetan u zemljama “zlatne milijarde”. Tamo smanjenju kamatnih stopa na depozite, kredite i financijske instrumente veoma doprinose monetarne vlasti, koje provode politiku “kvantitativnih olakšica”. Jednostavno govoreći, središnje banke su pokrenule “tiskarski stroj”, kontinuirano upumpavajući u gospodarstvo ogromne količine novca. Došlo je do “hiperprodukcije” novca. A pri “hiperprodukciji” bilo kakve robe njena cijena pada. Novac u tom smislu, nije iznimka.

Međutim, na periferiji svjetskog kapitalizma središnjim bankama je najstrože zabranjeno da se bave “kvantitativnim olakšicama”. Njima je naređeno baš suprotno – da se bave “kvantitativnim zatezanjem”. Prostije rečeno, smanjenjem novčane mase.

Zato na periferiji svjetskog kapitalizma, kamatne stope ostaju (još uvijek) na visokoj razini.

Za svjetske zelenaše s Wall Streeta, londonskog Cityja i iz drugih bankarskih centara, zemlje periferije svjetskog kapitalizma su “žila kucavica”. Tu se oni i dalje osjećaju kao klasični novčani kapitalisti. Međutim, prije ili kasnije epidemija negativnih kamatnih stopa doprijet će i do periferije svjetskog kapitalizma.

Postoje naznake, da je već i doprla.

Tijekom ove godine, kapital je počeo prelaziti sa periferije svjetskog kapitalizma u zemlje “zlatne milijarde”. Prvenstveno, u SAD.

Prema podacima Instituta međunarodnih financija u III kvartalu 2015. godine, investitori su prodali imovinu u zemljama u razvoju u iznosu od 40 milijardi dolara i uveli te milijarde u zonu “zlatne milijarde”. Ovo je najgori kvartalni pokazatelj odljeva kapitala od 2008. godine.

Ajkule kapitalističkog biznisa su oglodali zemlje “trećeg svijeta” i vraćaju se u svoje jazbine

Najnovije ankete tvrtka sa periferije svjetskog kapitalizma, kako navodi najnoviji broju The Economist, pokazuju da u više od 20% tvrtki kamatne isplate prvazilaze njihov prihod prije oporezivanja.

Prema drugim izvorima, u mnogim zemljama “trećeg svijeta” neto profit (tj. Profit nakon oporezivanja) korporativnog sektora je jednak troškovima servisiranja vanjskih dugova. Korporativni dug u zemljama u razvoju je peterostruko povećan tijekom proteklog desetljeća i sada iznosi 18 bilijuna dolara, ili više od 70% BDP-a, primjećuje britanski časopis The Economist.

Kako objasniti ovaj fenomen odljeva kapitala s periferije svjetskog kapitalizma?

Po svemu sudeći, baza u vidu korporativnog profita za održavanje visokih kamatnih stopa u ovim zonama se ubrzano smanjuje.

Fenomen kretanja kapitala u zonu “zlatne milijarde”, u mirne luke s nultim ili čak negativnim kamatnim stopama se djelomično može objasniti činjenicom da je vrijeme takozvanih “pasioniranih” kapitalista odavno prošlo.

Sada se susrećemo s vrlo čudnim kapitalistima koji biraju sigurnost i žrtvuju profit.

Svojevremeno je klasik marksizma pisao:

“Osigurajte 10 posto profita, i kapital će pristati na svaku primjenu, za 20 posto, on oživljava, za 50 posto spreman je sam sebi slomiti vrat, za 100 posto, on gazi po svim ljudskim zakonima, za 300 posto nema tog kriminala na koji on ne bi riskirao, pa makar i uz prijetnju vješalima”.

Ove riječi ne pripadaju Marksu, već Thomas Joseph Daninu, klasik je njega samo citirao. Ali u svakom slučaju, ove riječi precizno opisuju duh kapitalizma.

Današnji kapitalizam je, međutim, drugačiji.

Početkom ove godine Jacob Rothschild, predsjednik i glavni dioničar investicijskog fonda RIT Capital Partners, objavio je godišnji izvještaj o rezultatima fonda u 2014. godini. U njemu je priznao da će u narednim godinama glavni cilj biznisa biti ne povećanje kapitala, već njegovo očuvanje. Smisao njegovih riječi je: moraju se preživjeti teška vremena, a onda se ponovno vratiti uobičajenoj i omiljenoj aktivosti (povećanju kapitala).

Bojim se da ću razočarati Rothschilda: povratka u prošlost neće biti. I preporučujem mu da pročita “Kapital”, u kojem klasik formulira zakon – tendenciju profitne stope ka snižavanju.

Cijelih pola stoljeća kamatna stopa se smanjivala, danas je ona već na razini “patosa”. Ukupni kapital se neće povećavati, jer je realni rast BDP-a završen. Počinje teško vrijeme “preraspodjele” ostataka kapitala. Većina kapitalista, lišenih svake “pasioniranost”, će tražiti utočište negdje drugdje. Čak i u financijskim instrumentima s negativnom kamatnom stopom.

Sredinom rujna najavljen je sastanak upravnog odbora Federalnih rezervi SAD. Svi su s nestrpljenjem čekali to zasjedanje, jer je na njemu trebalo biti riješeno sudbonosno pitanje: podići ili ne podići diskontnu stopu FED-a? Drugim riječima, vratiti se u dane klasičnog kapitalizma s kamatnom stopom ili produžiti “kamatni raspust”?

Federalne rezerve su odlučile: produžiti “kamatni raspust”

Činovnici FED-a morali su birati između “lošeg” i “vrlo lošeg”. Sudeći po donesenoj odluci, “lošim” su smatrali zadržavanje kamatne stope blizu nule. A “vrlo lošim” – njezino povećanje. Jer novac više neće biti besplatan, a to može dovesti američku ekonomiju u “spiralu” sa nepredvidivim ekonomskim, socijalnim i političkim posljedicama.

Zemlje periferiji svjetskog kapitalizma su također odahnule. Jer čak i povećanje diskontne stope FED-a na razinu od 1-2% bi za njih bilo katastrofa: počeo bi masovan egzodus kapitala “u obećanu zemlju” to jest u financijsko-bankarski sustav Sjedinjenih Američkih Država.

Znamo izreku: “Ne postoji ništa trajnije od onog što je privremeno”. Programi “kvantitativnog popuštanja” u SAD (a kasnije i u ostalim zapadnim zemljama) bili su objavljeni kao “privremeni”. Međutim, Zapad nije u stanju od njih odustati.

Nedavno je Ministarstvo financija SAD najavilo da će kamatna stopa na američke državne obveznice biti ustanovljena “na nulu”. Ovo je važan događaj koji ukazuje na to da neće biti povratka na stari kapitalizam.

Klasici marksizma-lenjinizma su govorili da će se u procesu kapitalističke akumulacije profitna stopa (kamatna stopa, kao glavni oblik prihoda) neumoljivo smanjivati. I to će neminovno dovesti do “smrti” kapitalizma. S ovim se možemo složiti. Istina, moramo dodati da klasici nisu ni sanjali da se kamatna stopa može spustiti ispod nule. Negativne kamatne stope nam sugeriraju da se kapitalizam pretvorio u leš. Ali, istovremeno, iz nekog razloga, nitko nema hrabrosti da proglasi njegovu smrt.

Govoreći o antagonističkim kontradikcijama kapitalizma, klasici su napravili “željezni” zaključak da će socijalizam zamijeniti kapitalizam. Međutim, s ovim se ne mogu u potpunosti složiti.

Nikakvog “željeznog” determinizma u povijesti nema i ne može ga biti. “Gospodari novca” shvaćaju da je, egzistirajući nekoliko stoljeća kapitalistički model ekonomije i društva, zastario. I “planski” pripremaju čovječanstvo za prelazak na drugačiji model, u kojem će oni ostati gospodari, ali ovaj put ne novca, već cijelog svijeta kao skupa prirodnih resursa, materijalnih proizvodnih snaga i svih ljudi na planeti.

Pri čemu, moć nad ljudima treba odnositi na njihove umove.

Bez razumijevanja ovih tektonskih procesa u globalnom kapitalizmu teško je razumjeti mnoga sadašnja dešavanja u svijetu: pojavu Islamske države, rat na Bliskom i Srednjem Istoku, “seobu naroda” u Europu, “demokratsku revoluciju” u Ukrajini itd. Sve su ovo elementi divovskog projekta za transformaciju propalog kapitalizma u drugu društveno-ekonomsku formaciju, koju možemo nazvati “novi robovlasnički sustav”.

Suprotstaviti se novom ropstvu je moguće samo u slučaju, ako se shvati kakvi su planovi sadašnjih “gospodara novca”.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Robert Mugabe, lider oporbene stranke, vlada Zibabweom 35 godina od kada je naslijedio prvog predsjednika zemlje Canaana Bananu. Postao je poznat i ugledan tijekom 1970-ih kao vođa ZANU-a (The Zimbabwe African National Union)

Kada je Zimbabwe 1980. godine stekao nezavisnost, iako kontroverzna ličnost, Mugabe je u Africi smatran herojem koji se izborio za samostalnost ove države. Još je od 1990. godine manipulacijama pokušao izigrati sve one koji nisu u njegovoj partiji.

Ubojstva, napadi i teror nad svima koji ne podržavaju Mugabea započinju 2000. godine. Napadana su imanja bijelaca koji su podržavali opoziciju (MDC – Pokret za demokratske promjene), te je započet krvavi slijed ubojstava prvo bijelaca, a potom i crnačkih aktivista i radnika.

Navedeni je krvavi pir praćen masovnim oduzimanjem zemlje od bogatih bijelaca. Međutim, pitanje je li Robert Mugabe diktator ili ne, nije u vezi s eksproprijacijom zemlje, već s njegovim odnosom prema crnom stanovništvu. SAD, Europa i Velika Britanija optužuju Mugabeovu administraciju da je korumpirana, da loše vodi državu i financije, te da ugrožava ljudska prava.

Zimbabweu ekonomska kriza nije strana

U 2008. je godini Zimbabwe pretrpio hiperinflaciju koja je u jednom trenutku dovela do rasta cijena prije nego što je vlada odbacila svoju valutu rand u korist dolara. Između 2009. i 2011. godine, rast BDP-a u prosjeku je iznosio 7,3%, što je Zimbabwe napravio jednom od najbrže rastućih ekonomija.

S druge strane, službeni dug Zimababwea u travnju je prošle godine iznosio 7 milijardi $ i 200% BDP-a, dok se do kraja godine popeo na 11 milijardi $. Očajnički je bilo potrebno da dođe do politike privlačenja izravnih stranih investicija. Službeno, novčana pomoć iz inozemstva prošle godine obogatila ekonomiju za otprilike 837 milijuna dolara, ali se mnogi slažu da je stvarna brojka dvostruko veća što je povećalo nacionalnu proizvodnju za više od 10%.

Međutim, ekonomski je stres toliko težak da po prvi put, u više od deset godina, postoji realna mogućnost političkih promjena u zemlji. Nagli pad standarda, slaba proizvodnja, vanjski dug zemlje, kao i neadekvatna unutarnja politika, razlozi su zašto je zemlja koja je bila jedna od najbrže rastućih ekonomija u svijetu, danas na rubu kolapsa. Vrijednost je randa pala za 15% u odnosu na dolar u ovoj godini. U Južnoj Africi 3 milijuna stanovnika Zimbabwea radi zarađujući novac koji gubi svoju vrijednost na tržištu.

Ekonomija Zimbabwea uglavnom je utemeljena na poljoprovrednoj proizvodnji i, zbog kolonijalne politike, kao iu većini drugih afričkih zemalja, ostala je nerazvijena. Mugabe, čovjek koji je nekada smatran herojem, danas se smatra “diktatorom i tiraninom”, a njegov je režim okarakteriziran kao “tamno doba”.

Vlada Zimbabwea u ovom je trenutku suočena s problemima u gospodarstvu, dok teži popraviti napredak u razvoju tržišne privrede. Sankcije koje su uvele MMF, EU i Ministarstvo financija SAD-a utjecale su na vladu Zimbabwea, usmjerenu na zamrzavanje 200 računa i imovina koje su povezane s Mugabeovu režimom. Ipak, teška vremena prisiljavaju vladu da donese teške i potencijalno opasne odluke. Sada je Zimbabwe “zalutao na putu”: ne može posuditi novac niti ga ispisati. Odbacivanjem svoje valute, Zimbabve je izgubio ne samo kontrolu nad monetarnom politikom, nego i važan amortizer ekonomskog razvitka. Ako zemlja želi koristiti valutu druge zemlje, ona mora zaraditi gotovinu kroz izvoz, ulaganja ili novčane pošiljke.

Upletenost u rat u Demokratskoj Republici Kongo dovela je do odljeva stotina milijuna dolara iz gospodarstva. Podrška MMF-a uskraćena je zbog neplaćanja dugova i nepridržavanja programa reformi i probijanja proračuna. S druge strane, ni prirodne prilike nisu ništa pogodnije za razvoj gospodarstva. Dominantna strategija u svijetu jeste globalizacija čiji je cilj pretvoriti svijet u jedno globalno tržište. Taj se proces još uvijek odvija pod kontrolom SAD-a i institucija koje su pod utjecajem SAD-a, kao što su MMF, Svjetska banka, NATO i političko-ekonomske grupacije razvijenih zemalja.

Ova je kriza posebno aktualna uglavnom zbog toga što je vlada odgovorala na svaku prethodnu krizu sužavanjem mogućnosti. 1990-ih, kada su bili suočeni s dužničkom krizom, Mugabe je proglasio bankrot. 2000-ih je Mugabe nastavio sa sve većim tiskanjem novčanica, što je dovelo do hiperinflacije, a kasnije i do odbacivanja valute Zimbabwea. Ekonomija je potpuno krahirala.

Prema kritičarima, Mugabeova loša ekonomska politika dovela je do kaosa u zemlji. Zimbabve je danas zemlja s najvećom inflacijom u svijetu. Zemlja je u političkoj izolaciji i bez perspektive. Mugabe nije priznao izborne rezultate nekoliko puta te je spletkama održavao sebe i svoju partiju na vlasti.

Kroz povijest, hiperinflacije se nisu događale isključivo zbog povećanja novčane mase nego zbog neuobičajenih vanjskih faktora. Primarni uzroci su drastičan pad proizvodnje, korupcija, promjene režima, ustupanje monetarne suverenosti i gubitak rata.

Iako se hiperinflacija najčešće smatra monetarnim problemom, eksplozivni je rast novčane mase uglavnom posljedica navedenih čimbenika. Zaključno, treba reći da loše upravljanje resursima i financijama države može uništiti bilo koju ekonomiju. Mudro upravljanje korištenjem fiskalnih mogućnosti koje pruža monetarni sustav može ići u smjeru ostvarivanja pune zaposlenosti, socijalne pravednosti i održavanja stabilnosti cijena.
 
(poslovnisvijet.ba,youtube/uredio:nsp)

Da li ćemo svi postali robovi dužnika u švicarcima koji će svojim akcijama srušiti i devalvirati kunu? Vidjet ćemo uskoro

Jutarnji list u posjedu je dokumenta datiranog na ponedjeljak, 7. rujna, u kojem se Hrvatska narodna banka službeno očituje ministru financija Borisu Lalovcu o njegovu rješenju za dužnike u švicarskim francima, a u kojem, pojednostavljeno prepričano, piše da bi od Vladine akcije moglo biti više štete nego koristi.

S obzirom na to da su se do sada vrlo nepristrano izjašnjavali o tom rješenju za ‘švicarce’, pomalo šokira koliko je Mišljenje HNB-a, koje potpisuje guverner Boris Vujčić, kritično prema planu konverzije kredita u francima u kredite u eurima koji vladajuća koalicija želi što prije izglasati u Saboru.

Ukratko, u HNB-u procjenjuju da bi Vladin model konverzije mogao uzrokovati vrlo ozbiljnu financijsku i makroekonomsku nestabilnost.

U tom dopisu guverner Vujčić najavljuje vrlo ozbiljne posljedice ako se Vlada odluči za provedbu najavljenog modela rješavanje ‘slučaja franak’.

U cijelom dopisu posebno je zanimljiv dio u kojem se objašnjava zašto bi od najavljene akcije država imala više štete nego koristi. U dopisu HNB-a, naime, piše: ‘Gubitak međunarodnih pričuva nepovoljno utječe na adekvatnost međunarodnih pričuva i stvara dodatni rizik za deviznu likvidnost, a posredno i za stabilnost tečaja kune i kreditni rejting Hrvatske’.

To bi konzekventno dovelo do, upozorava HNB, težeg zaduživanja RH na međunarodnom tržištu.

Službeno očitovanje HNB-a upućeno Vladi RH temeljem prijedloga izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama koje je potpisao guverner Boris Vujčić

OVO SU 13 NAJBITNIJIH ZAKLJUČAKA KOJI PROIZLAZE IZ DOKUMENTA KOJE JE POTPISAO GUVERNER HNB-a BORIS VUJČIĆ, I POSLAO GA MINISTRU FINANCIJA BORISU LALOVCU:

1. Moguće slabljenje tečaja kune prema euru
2. Gubitak međunarodnih pričuva rizik za deviznu likvidnost
3. Percepcija povećanog kreditnog rizika u bankama
4. Opasnost da se povise kamatne stope na kredite
5. Mogućnost narušavanja povjerenja štediša i kreditora u banke zbog iskazanih gubitaka
6. Moguć odljev depozita u gotovinu i u inozemstvo
7. Kaskadni proces: narušavanje povjerenja u monetarni i financijski sustav
8. Najranjiviji dužnici i dalje će imati problema u otplati kredita
9. Profitirat će kućanstva i osobe koji su kreditirali svoju gospodarsku aktivnost
10. Dužnici u francima bolje će proći od onih koji su dizali kredite u kunama
11. Upitna ustavnost cijelog paketa zakona
12. Treba izbjeći retroaktivnu primjenu predloženih mjera
13. Nisu provedene konzultacije s ECB-om
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Islamska država u videozapisu objavljenom u subotu 29. kolovoza najavljuje izdavanje svoje valute za koju tvrdi da će muslimane osloboditi od “sužanjstva sotonskim bankama”

Džihadisti su predstavili zlatne, srebrne i bakrene kovanice u kvalitetno produciranom jednosatnom videu s nazivom “povratak zlatnog dinara”, valute koja se originalno koristila u ranim danima islama.

Najava stiže dva mjesece nakon što je IS objavio fotografije nove valute namijenjene samoprozvanom Kalifatu na teritoriju Iraka i Sirije i predstavlja novi pokušaj utemeljenja funkcionalne države.

IS se već hvali svojim oružanim snagama, sudstvom i drugim javnim službama uključujući škole i bolnice, iako je njihova uspješnost upitna.

Dva imperativa

Wassim Nasr, stručnjak za džihadističke mreže France 24, kaže da su iza uvođenja valute dva imperativa.

“Prvi je imperativ religijski: prema islamskim propisima, samo se zlato i srebro može koristiti kao valuta za razmjenu. Drugi je razlog izlazak iz međunarodnog monetarnog sustava koji opisuju kao robovlasnički, ali koji su prije bili obavezni koristiti da bi pristupili iračkim, sirijskim ili čak američkim valutama,” kaže.

Prema različitim procjenama IS je u posjedu značajne količine novca, bilo da je riječ o ratnom plijenu, prikupljenim porezima, otkupninama od otmica ili zaradi iz osvojenih rafinerija.

IS u video materijalu nudi brojne ilustracije i dugačka obrazloženja za uvođenje valute, a detalji o zlatnom standardu i povijesti ekonomskih teorija sugeriraju da su u pripremi sudjelovali ekonomisti.

Uz religijske naputke, inzistiranje na zlatnim i srebrnim kovanicama ima i komercijalni smisao za džihadiste, jer će ga trgovci lakše prihvatiti nego hipotetske novčanice IS-a, navodi France 24.

“Postoje dva načina na koje IS može nametnuti svoju valutu,” rekao je Nasr. “Jedan je obveza korištenja zlatnih kovanica za sve velike transakcije između poduzetnika i vlade. Drugi da se plaće javnim službenicima isplaćuju u novoj valuti i populacija prisili da osnovne proizvode kupuje srebrnim i bakrenim kovanicama”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Građani Europske unije se sve glasnije bune protiv “superdržave iz sjene” koja sve više utječe na život u zemljama u kojima je na snazi euro. Ta država, doduše, službeno ne postoji, ali je njezina moć velika.

Euro zonom upravlja država iz sjene - tvrdnja kao da je izašla s blogova i internetskih stranica opskurnih tvoraca teorija zavjere. No iza ovog pojma države iz sjene i ideje da zonom eura pa tako i Europom sve više vlada jedan gremij sastavljen od političara, ekonomista i bankara stoji jedan od najpoznatijih njemačkih ekonomista.

Superdržava iz sjene

Ekonomist Thomas Mayer

Thomas Mayer, nekadašnji glavni ekonomist Deutsche Bank-a je predstavio teoriju superdržave iz sjene koja sve više i više povlači važne poteze koji se tiču stotina milijuna građana. “U ovoj eurodržavi iz sjene imate sve elemente: vladu u sjeni, to je Europsko vijeće. Imate izvršnu vlast u sjeni, to je skupina zemalja s eurom. A imamo i mobilnu interventnu skupinu na terenu koja uskače kada se pravila grubo prekrše, to je Trojka (s po jednim predstavnikom Međunarodnog monetarnog fonda, Europske komisije i Europske središnje banke, op.a.)”, objašnjava Mayer. Bez ove tvorevine, valuta euro trenutno ne bi bila u stanju preživjeti. Jer s obzirom da Europska središnja banka, nakon što se pokazalo da se članice  euro-zone nisu držale kriterija iz Maastrichta, više nije neovisna ustanova, nego postaje politička emisijska banka koja financira dugove svojih članica, ona treba iza sebe jednu državu. I tu se, kako kaže Mayer, pojavljuje famozna država iz sjene.

Nepregledni splet ugovora

I upravo to se posljednjih godina i dogodilo.

Cipar pod kontrolom države iz sjene

Pravni temelj za stvaranje ove “super države” su ugovori za koje velika većina građana Europske unije nikad nije čula poput zakonskih paketa “Two Pack” ili “Six Pack”. Nadalje, koliko građana zapravo razumije što se skriva iza famoznog fiskalnog pakta? “Ova gusta mreža ugovora ograničava suverenost nacionalnih država i nameće im određeni stupanj discipline kako bi mogle djelovati unutar dužničkog sustava”, objašnjava Mayer. No država iz sjene i njezina pravila igre polako nailaze na sve veći otpor.

Ciparska vlada dugo se odupirala spasonosnom paketu te je tijekom pregovora radije u obzir uzimala sve ostale opcije pa čak i državni stečaj. Talijani su svrgnuli tehnokratsku vladu predstavnika države u sjeni Marija Montija, koju ionako nikad nisu ni izabrali. U međuvremenu u talijanskom parlamentu nitko ne raspolaže većinom, zemlja je blokirana u političkom smislu. Istodobno stižu vijesti o porastu nezaposlenosti u zoni eura, gospodarstvu koje se smanjuje, prosvjedi protiv mjera štednje su svakodnevica u Grčkoj, Španjolskoj i ostalim dužničkim zemljama.

Euro kao rublja

Mayer povijesne paralele sadašnjem stanju unutar “super države” pronalazi ni manje ni više nego u situaciji koja je vladala u republikama nastalim nakon raspada Sovjetskog Saveza. U ovim zemljama, među kojima je vladalo ogromno međusobno nepovjerenje, na snazi je još uvijek bila rublja, a i svoje dugove su te zemlje regulirale preko središnje banke u Moskvi. Post-sovjetska monetarna unija se raspala nakon što su zonu rublje 1992. napustile baltičke zemlje, a godinu dana kasnije i sama Rusija.

Italija – posljednji obračun

“Ukoliko nam ne pođe za rukom održati autoritet države iz sjene, tada nam prijeti sudbina zone rublje”, kaže Mayer. Stoga je bilo nužno da Bruxelles učini pritisak na Cipar. No, prijeteći “obračun” države iz sjene s Italijom, trećom po redu najvećom euro državom, mogao bi dovesti do njezinog izlaska iz zone eura što bi ujedno značilo i krah monetarne unije.
 
(dw.de/ uredio: nsp)

eBay je kontaktirala Američka Tajna Služba negdje prošlog mjeseca kako bi uklonili kovanice Liberty dolara od plemenitih metala. Još jedan “false flag” napad?

Navodeći da opća politika eBay-a nije objavila krivotvorene predmete. eBay glasnogovornik Ryan Moore je potvrdio zabranu na web stranici Coin World. Sljedeći e-mail je poslan pogođenim prodavačima kada je sustavno uklanjanje započel:

 Tajna služba Sjedinjenih Država je zatražila ukidanje svih Norfed Liberty dolara na eBay stranicama kao krivotvorine. Molim vas … ne objavljujte ponovo ovu stavku prodaje. Mi cijenimo da ste objavili popis ovih kovanica na vašim stranicama i razumjemo da nije bilo loše namjere o tom djelu. Vaša lista je pripisana na Vaš račun. – Vlada SAD

Stvarno je lažno i lažno je stvarno. To je prilično puno za monetarni svijet u kojem danas živomo kao što smo prisiljeni trgovati i plaćati poreze određene i jedne ‘legitimne’ državne valute. Dakako, Tajna Služba ne bi htjela da netko kupnje čisto (0,999 finoće) zlatne i srebrne medaljona pogrešno misleći da bi oni mogli dobiti službeni i pravi novac izdan pod nadležnošću Sjedinjenih Država.

Provođenje svoje ovlasti iz Odjeljak 18 u Zakona Sjedinjenih Država , Poglavlje 3056, Tajna Služba je jedan od najstarijih nacionalnih saveznih istražnih agencija za provedbu zakona, izvorno osnovana 1865. godine kao ogranak američkog ministarstva financija za borbu protiv krivotvorenja američke valute. Osim svog mandata zaštite predsjednika, potpredsjednika i drugih usluga, američka Tajna Služba je odgovorna za održavanje integriteta nacionalne financijske infrastrukture i platnih sustava:

Tajna služba ima jurisdikciju nad kršenim zakonima uključujući krivotvorenja obveza i vrijednosnih papira. Neke od krivotvorenih obveza SAD-a i vrijednosnih papira obično koje je istraživala tajna služba su američka valuta (uključujući i kovanice), provjere Državne Riznice, Odjel poljoprivrednih prehrambenih kupona i američkih poštanskih maraka.

Umjesto početka drugog vala oduzimanja zlata, ova akcija za uklanjanje kovanica na eBay i drugim mjestima je usmjeren izravno na NORFED Liberty dolare izdane od strane sada pokojnog monetarnog arhitekte Bernard von Nothaus koji je osuđen krivotvorenja u 2011.

Državna nervoza sa stvaranjem alternativnog novca proteže daleko izvan sličnih kovanica i vjernih replika. To ide u samu srž stvaranja novog monetarnog sustava, te svjedočimo ciljanom zatvaranju sustava koji bi postigao značajano tržišno usvajanje ili predstavio neugodnu dilemu. Na pitanje o von Nothaus-u, izdvajamo da je njegova osuda ustavno pitanje, bilo da vlada ima moćnog odmetnika koji pravi kovanice novca.

Predsjedavajući nad jednim od najvažnijih nečuvenih napada na monetarnu slobodu u povijesti, sudac okružnog suda Voorhees još uvijek nije odredio datum kazne za proizvođače novčića Von Nothaus. U objavljivanju presude, američki odvjetnik Anne M. Tompkins izjavio:

Pokušaji da se potkopa legitimna valuta ovoj zemlji su jednostavno jedinstveni oblik domaćeg terorizma. Iako ovi oblici anti-vladinih aktivnosti ne uključuju nasilje, oni su svakim zalogajem podmukli i predstavljaju jasnu i prisutnu opasnost za gospodarsku stabilnost u ovoj zemlji. Odlučni smo stati na kraj tim prijetnjama putem infiltracije, prekida, i slabljenja organizacija koje žele osporiti legitimnost našeg demokratskog oblika vlasti.

“To je igra gubitnika kojom se suzbija privatni novac kako bi se zaštitio novac kojeg je vlada izdala i koji je nevjerodostojan, loš i bezvrijedan“, piše Seth Lipsky u Wall Street Journalu.

Za monetarne poduzetnke koji mogu tražiti legitimitet i izbjeći sudbinu von Nothaus-a, Robert Murphy u Mises Institutu ističe da je ludosti tražiti pravne rupe, jer

“ako postoji bilo kakav pokušaj da se zaobiđe dolar, onda će Vlada pronaći neki pravni izgovor da vas zatvori.  Ako sustav natjecanja prikazuje istinsku prijetnju nad svojim monopolom na novac, Vlada će naći način da ga progoni, što znači da niti jedan poduzetnik ne bi trebao trošiti vrijeme pokušavajući pokrenuti alternativni sustav novca i kovanica . “

Decentralizirana i digitalna valuta bez iti jedne točke neuspjeha počinje pokazivati ​ otpornost na proizvoljno i hirovito gašenje. Pod ovo spada BITCOIN.

Politička sloboda može jedino prethoditi ekonomskim slobodama koje prethode monetarnoj slobodi. I, kritični elementi monetarne slobode su valutna konkurencija i pravo privatnog kovanog novca. Trebamo više poduzetnika koji se oslanjaju na slobodnom tržištu, a ne zakona, kao oružje legitimnosti.
 

 
 
izvor: forbes.com, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11998"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Nema sumnje da je elita uvijek nastojala pažljivo proizvoditi vijesti i kontrolirati uvjerenja masa preko svojih interesa u financiranju obrazovanja i posjedovanju medijskih distribucijskih kanala kroz stoljeća.

Tu je bogatstvo povijesti koja bilježi želju elite za kontrolom javnog mnijenja u proizvodnji vijesti nasuprot časnoj novinarskoj potrazi za izvješćivanjem vijesti na fer i točni način. Na primjer, u 1917. kongresnik Oscar Callaway je izjavio, što je dokumentirano u kongresnim zapisima:

“U ožujku 1915., interesi JP Morgan su bili čelik, brodogradnja, barut, a njihove kćeri organizacije, su okupili 12 ljudi visokpozicioniranih u novinama svijeta te ih zaposliti za odabir jedne od najutjecajnijih novina u SAD-u,te kontrolirati općenito politiku pisanja u dnevnom tisku u Sjedinjenim Državama.

Ove 12 ljudi su riješili problem odabirom 170 listova, i tada je počela eliminacija, u kojoj je bilo potrebno zadržati samo one radi kontrole opće politike u dnevnom tisku u cijeloj zemlji. Otkrili su da je potrebno samo kupiti kontrolu 25 najvecih novina.

Od 25 novinskih kuća sve su pristale. Urednik je namješten da se svaki list pravilno nadzire i uređuje ​​informacije o pitanjima spremnosti, militarizma, financijske politike, i drugih stvari koje su bile nacionalne i međunarodne prirode, smatrano je da je od vitalnog značaja za interes kupaca.”

U stoljeću koje je slijedilo, financijske elite u svijetu su naučile mnogo kroz svoje kampanje ispiranja mozga i uspješno konsolidirale svoju moć za proizvodnjom vijesti, umjesto izvještavanja istih, vijesti putem spajanja i akvizicija multinacionalnih medijskih tvrtki. Knjiga pisaca Noam Chomsky i Edward Herman izdana 1988. pod naslovom Pristanak na Proizvodnju  zabilježila je nastavak konsolidacije kontrole vijesti u rukama smo nekoliko ljudi.

Danas, na FreePress web stranicama , može se pregledati nekoliko tvrtki koje dominiraju američki medijima. Možete dodatno pregledati iste kontrolirane medije širom svijeta u mnogim zemljama na web stranici Wikipedia: “koncentracija vlasništva nad medijima “.

Danas mediji namjerno stvaraju pritisak na stanje masa u iznimno opasnim idejama o bezgotovinskom društvu – krajnji cilj koji bankarski kartel želi nametnuti svijetu u nastojanju za kontrolom, te pokoriti svakoga tko se može usuditi i imati hrabrosti suprotstaviti se bilo kojim od njihovih mnogobrojnih anti-humanističkih aktivnosti banaka. Dovoljno je pregledati kroz neke od članaka ispod iz proteklih nekoliko mjeseci koji su iskakali u glavnim publikacijama:

“ Da li PayTag znači kraj gotovine u vašem džepu?“,  UK Telegraph

“ Španjolska Vlada Zabranjuje isplaćivanje transakcija koje premašuju 2.500 eura u gotovini “, Libre Mercado

” Vrijeme je izbacivanje cash-a: Zašto papirnati novac šteti ekonomiji “, Wired Magazine

” Kako papirnati novac održava siromašne siromašnima “, Time Magazine

Gore navedeno je samo uzorak desetaka članaka s istim temama ili temom koje su razbacane u masovnim medijima tijekom kondenziranog razdoblju od samo nekoliko mjeseci. Ispod možete pronaći uzorak parafrazirati ključnih ideja i načela koje ti članci promoviraju.

Premijer Španjolske, Mariano Rajoy Brey, najavio je da će španjolska vlada sada zabraniti isplaćivanje u gotovini svake transakcije  koja prelazi 2.500 eura. Cayo Lara, čelnik Ujedinjene Ljevice, izjavio je da oni koji krše zabranu će se suočit  s kaznom od 25% iznosa svake transakcije koja premašuje 2500 eura u gotovini.

Kovanice i papirnati novac su tihi neprijatelji siromašnih. Višnu Sridharan u New America Fondaciji tvrdi da ekonomija bazirana na novcu može naštetiti na taj način da “nanosi štetu siromašnima pojačavajući rizike s kojima se susreću pri transakcijama novca, i napajajući vladu korupcijom i neefikasnošću.”

Bilo koji oblik novca koji nije digitalan je loš za društvo i loš za siromašne. Zamislite doslovno svoju životnu ušteđevinu u vaše madracu ili presavijen u  limenci za kavu , osjetljiv na požar, lopovime, pijanu rodbinu ili susjeda. Zamislite da se vozite u autobusu za vrijeme podmirite račun, ili putujete danima da dostavite sredstva rođacima. Digitalni novac rješava gotovo sve probleme s novcem za siromašne.

Te argumente koje je iznio  bankar David Wolman, vrijeđaju osjećaje i inteligenciju pa čak i 12-godišnje djece kao što je Victoria Grant . Svatko tko ima čisto rudimentarno razumijevanje našeg sadašnjeg monetarnog sustava zna da je inflacija i parcijalno bankarstvo, su tihi neprijatelj siromašnih, a ne kovanice i papirnati novac. Nadalje, novac će biti najveći prijatelj siromašnih, ako je izrađen od čistog zlata i srebra.

Umjesto toga, Wolman pokušava poslužiti ogromne porcije smeća čitateljima časopisa Time, skrečući im pozornost od korijena problema siromaštva, djelomičnim bankovnim sustavom koji kažnjava siromašne, starije osobe i štediše. Wolman gura smiješan argument da se uzroci siromaštva temelje zbog toga što novac imamo u fizičkom obliku, što ga čini lakšim za ukrasti siromašnim ljudima.

Wolman, niti u jednom trenutku, ne otkriva činjenicu da pokvaren monetarni sustav tiho krade bogatstvo siromašnih kroz stalnu procjenu inflacije poreza na njihovu štednju i će da najveći ratnik protiv siromaštva biti jednostavno pokretanje zvučnog monetarnog sustava .

Nadalje, ako Wolman citira nekoga da kaže da siromašni ne bi smjeli imati novac koji bi mogao biti spaljen u vatri, zašto bi itko ikada posjedovao nešto što bi moglo biti uništenom u požaru? Wolmanova agenda je jedna koja služi bankarskom kartelu, a ne kako bi se pomoglo siromašnima pomoću isključivo digitalnog monetarnog sustava.

Jedan od najučinkovitijih alata u suprotstavljanju planu elitnog bankarskog kartela je jednostavno kupiti više fizičkog zlata i srebra fizičku i / ili pretvoriti ugodni postotak svojeg papirnatog novca u fizičko zlato i srebro. Objasniti ćemo točno zašto će vas tako jednostavan manevar i dalje zaštititi od moguće pogubne posljedice globalne utakmice monetarnog kraja u budućnosti. U međuvremenu, nemojte biti prevaren od strane trenutne propagandne kampanje bankarskog kartela koje nam žele ponuditi čisto digitalni monetarni sustav za našu “korist” ili kako bi se riješilo “siromaštvo”.

Takav plan, da biste se oslobodili od svih drugih oblika novca, osim digitalnog novca je 100% želja bankarske elite da postignu apsolutnu kontrolu nad nama i ništa više. Ako ćemo dopustiti takav zločin da postane stvarnost, mi može učinkovito poljubiti za rastanak ono malo ekonomskih sloboda koje još uvijek imamo. Tako mi nemamo izbora, nego da imamo vjeru da ćemo pobijediti ovu bitku.
 
čitajte više: www.zerohedge.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9550"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]