Odbačena plastika sve je veći problem u oceanima, a znanstvenici su sada razvili mutirani oblik enzima pomoću kojeg bakterije još učinkovitije mogu razgrađivati odbačenu plastiku

Znanstvenici su slučajno stvorili mutirajući enzim koji razgrađuje plastične boce. Ovo prijelomno otkriće moglo bi pomoći riješiti globalni problem zagađenja plastikom te bi po prvi puta moglo postati moguće u potpunosti reciklirati plastične boce.

Novo istraživanje potaknuto je otkrićem iz 2016. kad je na otpadu u Japanu pronađena bakterija koja je prirodno evoluirala i počela se hraniti plastikom. Znanstvenici su sad otkrili detaljnu strukturu ključnog enzima koji proizvodi ta bakterija.

Međunarodni tim znanstvenika analizirao je enzim kako bi otkrili kako je nastao, no nehotice su molekulu učinili još učinkovitijom u razgradnji polietilentereftalata, odnosno PET-a koji se koristi u proizvodnji plastičnih boca.

- Ono što se dogodilo je da smo zapravo poboljšali enzim što nas je prilično šokiralo. Radi se o doista sjajnom otkriću, kazao je profesor John McGeehan sa Sveučilišta Portsmouth.

Enzimu mutantu obično treba nekoliko dana da počne razgrađivati plastiku – što je neusporedivo manje od stotina i stotina godina potrebnih da se plastika razgradi u moru. Znanstvenici su optimistični i misle da je taj proces moguće i dodatno ubrzati te da će se otkriće vrlo brzo moći primjenjivati.

- Nadamo se da će nam taj enzim pomoći da plastiku razgradimo na početne komponente kako bismo ih mogli doslovno reciklirati u nove plastične predmete. To znači i da više nećemo morati novu plastiku proizvoditi iz nafte te ćemo, u konačnici, značajno smanjiti količinu plastike u okolišu, kaže profesor McGeehan.

U svijetu se svake minute proda milijun plastičnih boca od čega se reciklira njih samo 14 posto, a velika količina završi u svjetskim morima pa su i najudaljeniji krajevi na planetu postali zagađeni plastikom koja ugrožava život u moru i posljedično čovjeka koji jede plastikom kontaminiranu hranu.

- Plastika je nevjerojatno otporna i sporo se razgrađuje. Prizori plastike u moru su zastrašujući. To je jedan od onih materijala koji je napravljen možda malo i predobro, kaže profesor McGeehan.

Sad se te plastične boce mogu reciklirati samo na način da se iz njih mogu napraviti neprozirna vlakna od kojih se poslije rade odjeća i tepisi. Pronalazak novog enzima znači da će se plastične boce moći ponovno pretvoriti u iste takve prozirne plastične boce što će uvelike smanjiti potrebu za novom plastikom.

- Uvijek se ponovno suočite s problemom jeftine nafte, što znači da je i proizvodnja te prve plastike jeftina. Proizvođačima je lako napraviti mnogo takvih stvari. To im se čak i više isplati nego reciklirati. No, ja vjerujem da javnost može učiniti pritisak na proizvođače. Percepcija ljudi se mijenja pa mnoge kompanije nastoje iznaći način kako što efikasnije reciklirati plastiku, kaže profesor McGeehan.

Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Proceedings britanske Nacionalne akademije znanosti, započelo je otkrićem detaljne strukture enzima koji proizvodi bakterija pronađena na japanskom odlagalištu otpada.

Znanstvenici su koristili tzv. ‘diamond’ izvor svjetlosti, odnosno intenzivnu rentgensku zraku deset milijardi puta svjetliju od sunca pomoću koje se mogu vidjeti pojedini atomi.

Struktura enzima izgleda vrlo slično kao ona koju proizvode brojne bakterije kad razgrađuju kutin, prirodni polimer koji proizvode biljke za svoju zaštitu. No, kad su znanstvenici ispitivali enzim, slučajno su ga poboljšali.

- Nakon naše intervencije, enzim je postao 20 posto učinkovitiji nego je bio. No, to još nije sve. Doista mislimo da ga možemo pretvoriti u superbrzi enzim, kaže McGeehan.

Industrijski enzimi su u širokoj upotrebi, na primjer u prašcima za pranje rublja i biogorivima. U posljednjih nekoliko godina poboljšani su i ubrzani i do 1000 puta pa profesor McGeehan slično predviđa i za enzim koji razgrađuje plastiku. Patent za ovo otkriće prijavili su znanstvenici iz Portsmoutha i laboratorija za obnovljivu energiju iz Colorada.

Trenutno se istražuje može li se enzim poboljšati ako ga se transplantira u bakterije koje mogu izdržati temperature više od 70 stupnjeva Celzija, što je temperatura pri kojoj PET postaje viskozan i kad se razgrađuje deset do sto puta brže.

Neka prijašnja istraživanja otkrila su i da plastiku razgrađuju neki oblici gljivica, no bakterije je mnogo lakše uzgojiti i prilagoditi industrijskoj uporabi.

Neke vrste plastike već sad mogu razgraditi bakterije koje postoje u prirodi i znanstvenici ih intenzivno traže. PET materijali u moru tonu, no McGeehan kaže da će se jednoga dana bakterije koje jedu tu plastiku jednostavno moći pošpricati po plastičnom otpadu te će se na taj način očistiti mora.

- Mislim da je ovo otkriće sjajno i da će uvelike pomoći u sve ozbiljnijem problemu zagađenja plastikom’, kaže Oliver Jones, kemičar s instituta RMIT u Melbourneu.

- Enzimi su neotrovni i biorazgradivi i pomoću mikroorganizama ih se može proizvesti u velikim količinama. Pred nama je još dug put prije nego budemo mogli pomoću enzima očistiti svijet od plastike, no ovo je sigurno korak u dobrom smjeru, zaključio je.
 
(jutarnji.hr)

Agencija za napredni obrambeni znanstveno-istraživački razvoj SAD, koja predstavlja znanstveno krilo Pentagona, izdvojit će 32 milijuna dolara za istraživanje proizvodnje umjetne DNK čovjeka

Bez obzira na garancije da su ciljevi programa miroljubivi, sredstva koja daje Pentagon izazvala su strahovanje pojedinih američkih znanstvenika.

Istraživanja će biti vođena u odjelu pod nazivom “Kovačnica”, s bazom u Harvardskom sveučilištu i Massachusetts Institute of Technology, piše “Gazimodo”.

Suosnivač laboratorija Robert Nicole pionir je u području primjene načela industrijske proizvodnje za izmjenu DNK. Tehnologija koja se ranije primjenjivala u dešifriranju ljudskog genoma sada može zbrajati gene tisuću organizama, od bakterija u zemlji do kitova.

Precizan niz sastavnih dijelova DNK biće generiran kompjuterski u svojevrstan crtež. Poslije toga, genetski niz će biti smješten u žive stanice i nastavit rasti u njima.

“Ljudi koriste darove prirode koji imaju složene kemijske strukture. Ranije su bile ograničene naše mogućnosti u programiranju živih stanica kako bismo, primjerice, proizveli materijale koji podsjećaju na drvo ili morske rakove, ali s novim svojstvima.

Proizvodi sintetičke biologije bili su ograničeni na male, organske molekule. Hoću proširiti granice genetskog inženjeringa radi ovladavanja mogućnostima koje ima priroda“, izjavio je Nicole u govoru posvećenom otvaranju laboratorija.

U suradnji s danskom tvrtkom DSM, stručnjaci laboratorija stvorili su šest milijuna nukleotida sintetičke DNK, koji zajedno čine dva genoma jednostavnih bakterija.

Sada je znanstveno krilo Pentagona spremno nastaviti financiranje u većim razmjerima. Organizatori projekta uvjeravaju da će rezultati istraživanja biti korišteni u medicini i poljoprivredi. No zašto vojska razvija nešto što će se koristiti u civilne svrhe? Naivno malo, zar ne?

Pretpostavlja se da će geni koji budu podvrgnuti obradi moći utjecti na bakterijske procese unutar biljaka, smanjujući neophodnost njihovog gnojidbe.

Bez obzira na uvjeravanje da su ciljevi programa miroljubivi, financijska sredstva koja daje Pentagon izazivaju strahovanje nekih američkih znanstvenika.

Profesor Francis Boyle, autor zakona o Biološkom terorizmu iz 1989. godine, rekao je portalu “MWC News” da je od vremena terorističkih napada 11. rujna 2001. godine SAD potrošio oko 100 milijardi dolara za razradu biološkog oružja.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Još uvijek mnogi žive u zabludi da je kravlje mlijeko visokokvalitetna namirnica koja sadrži velike količine proteina i kalcija. Međutim, posljednjih godina rezultati velikog broja istraživanja pokazali da od konzumiranja kravljeg mlijeka ima više štete nego koristi

Zbog viška fosfora i kazeina (proteina u kravljem mlijeku) ljudski organizam loše apsorbira kalcij iz kravljeg mlijeka, a ne može ni preraditu kazein u potpunosti, što dovodi do njegovog truljenja u crijevima. Toksini koji nastaju tijekom trulenja izazivaju povišenu kiselost organizma.

Česta uporaba proizvoda od kravljeg mlijeka (posebno pasteriziranog) smeta apsorpciji željeza i doprinosi formiranju sluzi u organizmu i razvoju gljivica. Neugodne posljedice toga su: alergije, česte prehlade, hunjavica, anemija i astma.

Istraživanja su pokazala povezanost između veće konzumacije kravljeg mlijeka i nekih ozbiljnih bolesti: osteoporoze (jer mlijeko povlači kalcij iz kostiju, umjesto da ga daje), ateroskleroze, ciste jajnika … Neki znanstvenici (npr. Colin Campbell ) povezuju uporabu mlijeka s nastankom raka upravo zbog kazeina.

Još jedan minus kravljeg mlijeka je njegova loša kvaliteta. Zatrovanost stočne hrane različitih pesticidima, kemikalije i lijekovi koje se daju životinjama (hormoni rasta, antibiotici itd.), loši uvjeti u kojima se odgaja stoka, zatim proces pasterizacije – zbog svega toga mlijeko i mliječni proizvodi doslovno postaju otrov.

Nemojte očekivati ​​ni dobar rezultat od kupovnog jogurta s probioticima. Zajedno s malom dozom tih probiotika dobit ćete porciju teškog probavni proizvoda, često s dodatkom šećera, konzervansa i umjetnih aditiva.

Bez obzira što ne smatram mliječne proizvode zdravim namirnicama, ponekad ih ipak jedem, jer na taj način unosim promjene u svakodnevni jelovnik, a volim i pikantan okus kozjeg ili ovčjeg sira, posebno u kombinaciji s povrćem.

Snaći se u izboru mliječnih proizvoda pomoći će ova hijerarhija.

Na samom vrhu ove hijerarhije su namirnice od sirovog kozjeg i ovčjeg mlijeka, koje su najbolje za uporabu, ako već ne možete bez mlijeka. Pasterizirano mlijeko gubi enzime, ali zahvaljujući manjim molekulama, jogurt i sir od kozjeg ili ovčjeg mlijeka predstavljaju bolji izbor, nego iste namirnice od kravljeg mlijeka.

Kriteriji u ovoj hijerarhiji su:

• Sadržaj enzima kojih ima samo u sirovim namirnicama i koji pomažu u probavi hrane. Tijekom obrade na temperaturi preko 50˚C enzimi se raspadaju. Zbog toga svaka pasterizacija otežava probavu namirnica.

• Veličina molekula. Molekule masti i proteina u kozjem i ovčjem mlijeku su znatno manje nego molekule kravljeg mlijeka. Što je manje molekula, našem organizmu je lakše da ih apsorbira.

• Sadržaj vlage. Namirnice manje vlažne zahtijevaju više napora za probavu.

Hijerarhija mliječnih proizvoda (od najmanje štetnih do najviše štetnih)

1. Jogurt i kefir od sirovog kozjeg ili ovčjeg mlijeka.

2. Sir od sirovog kozjeg ili ovčjeg mlijeka.

3. Jogurt i kefir od pasteriziranog kozjeg ili ovčjeg mlijeka / Jogurt i kefir od sirovog kravljeg mlijeka.

4. Sir od pasteriziranog kozjeg ili ovčjeg mlijeka / Sir od sirovog kravljeg mlijeka.

5. Jogurt i kefir od pasteriziranog kravljeg mlijeka.

6. Mladi sirevi od pasteriziranog kravljeg mlijeka (ricotta, mozzarella) – što više vlage, bolje je za probavu.

7. Kačkavalj i ostali tvrdi sirevi od pasteriziranog kravljeg mlijeka.

8. Topljeni, meki topljeni i dimljeni sirevi su jako teški za probavu i zagađuju crijevni sustav.

Pavlaka, kajmak i maslac pripadaju mastima, organizam ih probavlja dosta lako. Možete ih koristiti ponekad, samo birajte vrhnje s kraćim rokom trajanja, a maslac – najbolje kvalitete.
 

 
Ako niste u stanju živjeti bez omiljenih mliječnih proizvoda, možete pomoći svom organizmu tako što ćete slijediti načela kombiniranja namirnica. Mliječni proizvodi se najbolje kombiniraju sa sirovim i kuhanim povrćem. Primjerice, u restoranu, nije loš izbor grčka salata, salata s mocarelom ili povrće na grilu s kozjim sirom. Također, mliječni proizvodi se kombiniraju s drugim proteinima – jajima i ribom. Ne kombiniraju se sa: voćem, orašastim plodovima, žitaricama i škrobom. Dobra alternativa životinjskom mlijeku je kokosovo i bademovo mlijeko.

Hormoni opasni za djecu, a osobito za djevojčice

Postoji jednostavno pravilo – što je veća potrošnja sireva, veća je koncentracija hormona pojedena budući da su sirevi koncentrat suhe tvari mlijeka.

Prema stručnom radu endokrinologa dr. Clark Grosvenora, objavljenom u časopisu Endocrine Recenzije, kravlje mlijeko normalno sadrži 59 bioaktivnih hormona namijenjenih intenzivnom rastu teleta, ali kad se kravama muzarama dodaju sintetski hormoni dobiveni genetskom manipulacijom, a namijenjeni povećanju količine mlijeka, mlijeko postaje opasno za malu djecu , osobito za djevojčice.

Hormoni svojim djelovanjem na nano-molekularnoj razini daleko nadilaze očekivanja proizvođača, koji u stalnoj jurnjavi za povećavanjem profita ne prezaju od nikakvih sredstava pa ni zlouporaba.

Liječnici su davno došli do zaključka – što je ranija mjesečnica kod djevojčica, veći je rizik od rane pojave raka dojke.

Koliki je efekt hormona, najbolje se vidi na populaciji koja nije konzumirala mlijeko i mliječne proizvode već soju i sojine proizvode, u Japanu.

Nakon rata, Japan je bio devastiran, a zbog ‘amerikanizacije’ došlo je do promjene prehrambenih navika i naglog porasta potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda.

Pedesetih godina 20. stoljeća prosječna potrošnja mliječnih proizvoda bila je vrlo mala i iznosila samo 2,26 kilograma. Samo 20 godina kasnije ta je potrošnja otvaranjem shopping centara porasla na 53 kilograma po glavi stanovnika, što se odmah odrazilo na ranije sazrijevanje mladih Japanki i na porast broja oboljelih od raka.

Godine 1950. kod japanskih djevojčica prva mjesečnica dolazila je s 15,2 godina, a 25 godina kasnije s 12,2 godina. Danas je, sasvim sigurno, ta granica još niža. Svojim prehrambenim navikama, Amerikanci su u Japan donijeli i pretilost koja ozbiljno prijeti mladom naraštaju.

U modernoj proizvodnji mlijeka danas, kravama se daje goveđi hormon rasta dobiven rekombinacijom gena tj. somatotropin. Njega proizvodi poznati Monsanto, plasiran pod naivnim nazivom Posilac.

Njegova svrha je veće istiskivanje vimena kako bi se dobila veća produkcija mlijeka za 10-15%, a iz veće produkcije mlijeka dobit će se više sira za popularne cheesburgere.

Uporaba somatotropina u krava odobrena je kobnom odlukom FDA 1993 godine. Dakle, unatoč upozorenjima zdravstvenih vlasti, kao i bojkota dijela farmera, FDA se oglušila budući da je pod snažnim utjecajem industrijskog lobija i pritiskom od milijardu dolara prihoda.

Dobri poznavatelji fiziologije tvrde da je somatotropin kravama isto što i crack ljudima tj. stimulator koji životinje prestimulira te iscrpljuje do kraja. Zbog toga lako obolijevaju i umiru jer im je oslabljen imunitet.

Igra između zaštitnika ljudskog zdravlja s jedne i onih koji ga žele srušiti s druge strane, nastavlja se. Slično kao što se vodi bitka između proizvođača doping sredstava za sportaše i antidoping kontrole.

Pa i kao borba između komotnih, lagodnih ljudi nasuprot onih koji nastoje kritički promišljati.

Hrana za dojenčad?

Za kraj, ne bi vjerovali, ali mlijeko je uistinu hrana za dojenčad! Dakle, služi tome da hrani dojenče određene vrste kojoj je namijenjeno, dok ono ne prijeđe na krutu hranu.

Nijedna životinja nije tako glupa da poslije odvikavanja od majčinih dojki još uvijek dalje pije mlijeko. Ali čovjek želi ostati vječni sisavac.

Od svih životinja na planetu, ljudi su jedina stvorenja koja opetovano konzumiraju mliječne proizvode drugih vrsta.

Ono za što se pretpostavljalo da je korisna navika je, zapravo, više nego tek upitno. Znanstveni dokazi sugeriraju da su posljedice ove navike razorne, a sve češće se o tome raspravlja i u mainstream medijima.

Zbog ovih činjenica i razornih rezultata naše ‘ovisnosti’ o mlijeku, valja priupitati da li je pijenje tuđeg mlijeka uistinu prirodno i potrebno ljudima? Ljudi koji ne piju mlijeko su živi dokaz da nam ono nije potrebno.

Dakako, pijenje mlijeka je društveno uvjetovano (čitaj: interes profita) čemu svjedoči postojanje društava koje uopće ne konzumiraju mlijeko. Ono nema nikakve veze s našom obvezom prema zdravlju i prirodi. Već s ignorancijom.
 

 

 
(vestinet,youtube.com/uredio:nsp)

Dok potrošače godinama pozivaju (a sada i prisiljavaju) da klasične žarulje zamjene štedljivim, berlinski stručnjaci, kao i mnogi drugi, upozoravaju da te žarulje trebaju biti uključene što kraće i što dalje od glave. Zašto?

(Pogledajte obavezno na dnu teksta video Pogledajte obavezno na dnu teksta video)

Uz sve to, EU je donijela direktivu zabrane proizvodnje žarulja s užarenim vlaknom te forsiraju da se na tržišta diljem EU plasiraju isključivo ‘štedljive’ žarulje koje škode našem zdravlju. Koji su razlozi upornog inzistiranja na ovim žaruljama unatoč svim apsurdima koje sa sobom donose? Postoji li nešto u pozadini ovih zbivanja?

Štedljive žarulje opasne po zdravlje !

Objavljeno je u istraživanju Berlinskog laboratorija da su “zelene” žarulje, oko kojih se već duže vodi rasprava zbog, također, prisutnosti žive i, time, potencijalna opasnost u slučaju razbijanja žarulje, postale i ozbiljno opasne po ljudsko zdravlje. Kako su zaključili njemački znanstvenici, upaljene štedne žarulje emitiraju fenol, naftalen i stiren, štetne, otrovne, odnosno kancerogene spojeve koji u slučaju dugotrajnije izloženosti mogu biti i fatalni. Fenol iz žarulja u organizam dospijeva udisanjem, a njegova veća koncentracija može iritirati sluznicu i izazvati probleme sa srcem i dišnim putevima.

Haifa Sveučilište u Izraelu već je odavno objavio istraživanje prema kojem štedne žarulje mogu rezultirati porastom raka dojke kod žena, budući da, za razliku od klasičnog žutog osvjetljenja kojeg daju stare žarulje, imitiraju bijelo dnevno svjetlo, ometajući proizvodnju hormona melatonina u organizmu. Druge su ustanove, također, upozoravale na mogućnost da štedne žarulje potaknu i razvoj migrene, dok dermatolozi upozoravaju na porast kožnih problema.

Eko žarulja koja šteti okolišu!?

Na ˝eko˝ propagandu su navukli mnogi ljudi koji “vode brigu o okolišu” i masovno kupuju štedljive, ˝eko˝ žarulje bez obzira što im je cijena čak 10 puta veća od onih klasičnih s žarnom niti. Govori im se i da ce uštedjeti energiju ako ih duže drže upaljene, što je potpuna podvala i laž, a uz to postoje upozorenja berlinskih stručnjaka da štedljive žarulje trebaju biti upaljene što kraće, isključivo u prostorijama koje se mogu provjetravati, i što dalje od glave .

“Oko tih žarulja se stvara električni smog i ne bi ih trebalo koristiti u neprovetrenim prostorijama, a definitivno ne blizu glave” – upozorava Andreas Kirchner iz Federacije njemačkih inženjera. Toliko o tome koliko je proizvod “ekološki”.

Od ranije je poznato da je živa opasan element. Mnogo izvora tvrdi da žarulje mogu biti opasne ako puknu jer živa koja izlazi iz nje može oštetiti bubrege, opasna je za trudnice, djecu i kućne životinje. Naime, elementarne žive kakva se nalazi u štedljivim žaruljama, ima najčešce 3-4 miligrama (maksimalno dopuštena količina po sijalici je 5 miligrama).

Živa ne može pobjeći iz neoštećene štedljive žarulje, a ukoliko bi se žarulja razbila, oslobodilo bi se oko 10 posto od sveukupne količine žive (ostatak bi se adsorbirao na površine unutar žarulje i biti će bačen sa staklom). Uzmemo li u obzir maksimalnu količinu žive po sijalici od 5 mg, tj. tih 10% oslobođene žive u prostoriji od 30 m3 (4 x 3 x 2,5), dobivamo slijedeću računicu:

[notification type="alert"] 0,5 mg/30 m3 = 0,016 mg žive po m3 prostora 0,5 mg/30 m3 = 0,016 mg žive po m3 prostora
Ili za prostor od 15 m3 (2,5 x 3 x 2,5) Ili za prostor od 15 m3 (2,5 x 3 x 2,5)
0,5 mg/15 m3 = 0,03 mg žive po m3 prostora. 0,5 mg/15 m3 = 0,03 mg žive po m3 prostora. [/notification]

U oba slučaja, količina žive koja će se osloboditi iz razbijene štedljive žrulje biti će niža od propisane granične vrednosti izloženosti (GVI) za živu koji iznosi 0,05 mg/m3. GVI se odnosi na koncentraciju kemikalije u zraku prostora koju odrasla osoba može udisati 8 sati dnevno cijeli svoj životni vijek, a da ta kemikalija ne izazove posljedice na kvalitetu života i zdravstveno stanje izložene osobe.

Vidimo da ova količina žive nije štetna prema ovim podacima. Ali, Health Protection Agency je propisala proceduru što činiti u slučaju pucanja žarulje:

• Otvoriti prozore i prozračiti prostoriju
• Mjesto razbijanja obrisati vlažnom krpom te tkaninu zajedno sa sakupljenim sadržajem staviti u plastičnu vrećicu
• Ljepljivom trakom (npr. selotejpom) pokupiti eventualne ostatke (staklo, prah i dr..) s površine i to staviti u plastičnu vrećicu
• Vrećicu zatvoriti te je staviti u još jednu vrećicu (na ovaj način se minimalizira mogućnost da će prikupljeno staklo izrezati vrećicu)
• Vrećice s otpadom potom predati na zbrinjavanje u reciklažno dvorište ili kompaniji ovlašćenoj za sakupljanje opasnog otpada. Ne smije se baciti u kantu za smece (komunalni otpad)!
  

Tvrtke tvrde jedno dok paralelno, stručnjaci govore sasvim drugo. Očito je da je na nama (potrošačima) da odlučimo kome vjerovati. Ako promatramo to sa strane interesa, pretpostavimo da su kompanije koje zarađuju na proizvodnji ovih žarulja, te oni koji ih koriste u ostvarenju svojih interesa, ti kojima se ne treba vjerovati. Ukoliko i jeste činjenica da je količina žive u žaruljama bezopasna po ljudsko zdravlje, što će se dogoditi s milijardama štedljivih žarulja koje završe na otpadu i koje ce zasigurno nagomilati dovoljnu količinu žive koja će potom dospjeti u vodovod i podzemne vode?

Nije li stoga apsurdno da se na ambalaži ˝eko˝ žarulje nalazi upozorenje da je treba obavezno odložiti kao toksični otpad?!?

EU zabrana proizvodnje klasičnih žarulja i Smart mreža u pozadini priče

EU je već zabranila klasične žarulje od 100 i 75 watt-a, a u rujnu ove godine “umirovljene” će biti i žarulje od 60 vati. Do kraja 2012.  godine sa tržišta će morati nestati i one od 40 i 25 vati. Ulaskom u EU, i Hrvatska će, dakako, biti obavezna izbaciti stare žarulje iz upotrebe, ali pitanje koliko su “ekološke” žarulje zaista ekološke i dalje visi u zraku.

Unatoč tome što postoji određena štetnost ovih žarulja, kao što smo ustanovili, i unatoč tome što i nisu toliko ekološke koliko propaganda želi da ljudi u to vjeruju, EU iz nekog razloga inzistira na tome da ovi proizvodi doslovno preplave cijelo tržište. To je već obavljeno u Americi. Naše nepoznavanje najmodernijih tehnoloških mogućnosti, što možemo zahvaliti medijskoj cenzuri, je zabrinjavajuće.  No, bilo bi nam bolje da se što prije suočimo s još jednom namjenom ovih sijalica, koja bi mogla biti i primarna, a to jest da su one odašiljači informacija.

EU priprema teren za uspostavljanje globalne kontrole energetskih resursa i ljudskih bića za što je ključna Smart mreža (smart grid). Smart mreža predstavlja novu klasu tehnologije”vrlog novog svijeta” za uspostavu električne energije u 21. stoljeću, gdje ce električni vodovi biti zamijenjeni dvosmjernom komunikacijom putem frekvencija i električnih impulsa između potrošača i centralnog računala za nadzor. Ova tehnologija će imati ulogu potpune kontrole, nadziranja i snimanja svih informacija u jedan energetski mjerač koji ce biti ugrađen u svaku kuci, koji ce potom informacije slati u glavni centralni kompjuter.

Ako ste pomislili da je sve ovo loša znanstvena fantastika, te su informacije dostupne i na samoj službenoj stranici Smart mreže. Ovdje možete vidjeti sterilne animacije koje, uz naratora bljedunjavog glasa, kako opisuje blagodati koje nudi Smart mreža infiltrirana u svakodnevni futuristički život. Sve je odrađeno vrlo lukavo, na naivan i miroljubivi način kako bi na to nasjeli potrošači.

Smart nudi život upleten u mrežu električnih valova i frekvencije za odašiljanje raznih informacija. Smart mreža kontrolirati će računala, televizore, grijače, pećnice, hladnjake i perilice putem mikročipova koji ce biti ugrađeni unutar njih. Strojevi će biti automatizirani i nadzirani od strane centralnog kompjutera koji će biti umrežen sa energetskim mjeračem ugrađenim u kuću.  Drugim riječima, jedna ili dvije centralizirane kompanije će imati monopol nad energetskim resursima, kao i mogućnost nadziranja svakog aparata u kući.

Imati će i informaciju o tome koliko puta ste otvorili hladnjak, što se u njemu nalazi, koliko ljudi se kreće po kući, koliko ih ima, gdje se nalaze itd… Pod okriljem realizacije svih onih famoznih viceva koje smo vidjeli u znanstveno fantastičnim filmovima: paljenje svjetla pomoću glasovne naredbe, automatizirano pokućstvo, itd., ljudi će jednostavno prigrliti ovu tehnologiju bez okolišanja.

Inicijatori Smart mreže naglašavaju njezinu dobit u smislu da će ona upravo svojim nadziranjem potrošnje energije unutar cijelog pokućstva, putem energetskih brojila, osiguravati sve podatke o komunalijama i obavještavati koliko se točno energije troši unutar mreže. Tako će ˝savjesna˝ tvrtka paziti da vi ne potrošiti više novca nego što je potrebno, tako što će se automatski smanjiti potrošnja energije i ˝pravilno je rasporedivši˝ u vrijeme kada je električna mreža pod stresom uslijed velike potražnje, ili čak preraspodijeliti potrošnju sukladno sa tarifama za napajanje kada ono bude dostupno po nižim cijenama.

Možete misliti kako će tvrtke paziti na to da ljudi ne troše novac. Ona će također, zbog svoje bežične osobine biti dostupna u ruralnim područjima i nuditi mogucnost instaliranja solarnih ploča (koje ce također nadzirati Smart provajder). Dakle, sve stvari će odrađivati ​​kompjuter umjesto vas. Kamo veće sreće za prosječnog čovjeka koji je ionako suviše lijen i inertan.

Do 2020. EU planira uvesti da 80% pokućstva kontrolira Smart sustav putem spomenutih energetskih mjerača koji će nadzirati svu tehnologiju poput bežičnog interneta. Ova globalna operacija nadziranja je zapravo sekundarno upravljanje tehnologijom, no primarna joj je namjera kontrolirati vas. Kako bi shvatili ovo veoma ozbiljno valja se podsjetiti na to da je i naš organizam ustrojen tako da bude podložan frekvencijama, a time i samoj kontroli, odašiljanju subliminalnih poruka na mentalnoj, emocionalnoj, pa i fizičkoj bazi.

Smart mreža i kontrola ljudskih bića

Iako je jedna stanica u ljudskom organizmu tako sitna da je vidljiva samo na jakom mikroskopu, ona po svojoj funkcionalnosti i složenosti nadmašuje i najsloženiji osobno računalo do danas napravljeno. U svakoj stanici odvija se izuzetno kompleksan proces elektromagnetskog vibriranja u svakoj tisućinki sekunde, kada se stvaraju svi biokemijske molekule i proteini na kojima počiva život.

Samo jedna stanica u ljudskom organizmu može izvesti 50.000 različitih biokemijskih reakcija. Ona nosi u DNK molekulu milijarde bita podataka sa znanjem (know-how) kako da preživi. Jedna DNK molekula sadrži oko 100.000 gena od kojih su 5.000 aktivni i proizvode oko 5.000 različitih proteina.  Stanica je tako izuzetna elektromagnetska spravica. DNK molekula je savijen u malu ​​loptu, ali kada se dijeli mora se odmotati i okrenuti pri brzini 10.000-20.000 okretaja u minuti (200-300 Hz).

Oko 50.000 različitih biokemijskih reakcija i stvaranje 5000 različitih proteina je jedna kontinuirana bio-elektro-kemijska igra s električnim vibracijama na čitavom prostoru stanice. Svaka pojedina biokemijska reakcija je jedan elektronski proces za sebe. Od milijardi takvih spravica sastavljen je naš organizam u svakom svom dijelu, u svakom tkivu, u svakoj kosti i živcu. Znanje (know-how) kako da preživi i reagira, u svakoj stanici povezano je na razini čitavog organizma i čini jedan sustav koji nazivamo – imunološki sustav.

Istim imunološkim sustavom i kompletnim DNK kompleksom je stoga moguće upravljati putem prilagođenih frekvencija. Mnogi radio valovi ultravisoke i ultraniske frekvencije kojima je čovjek neprestano izložen u elektromagnetnom polju sasvim slobodno prolaze kroz organizam i stanice na njih uopće ne reagiraju. One frekvencije pak na koje reagiramo, ne primećujemo jer se svaka promjena u elektromagnetskom polju u čovjekovom okruženju se očitava najprije na staničnom nivou.

Kako bi nam bilo što jasnije predočiti utjecaj frekvencije, prisjetimo se primjera opernog pjevača koji jačinom svoga glasa uspijeva razoriti staklenu čašu. To se dogodi kada se frekvencija određenog glasa poklopi sa frekvencijom na kojoj vibrira staklo i čaša jednostavno pukne jer se molekule još jače protresu.

Primjerice, mozak čovjeka vibrira u frekventnom opsegu od 0.5 do 500 Hz, a najčešće je to do 50 Hz. Svaki uređaj koji radi na tom frekventnom opsegu može utjecati na funkcioniranje mozga.

Uz nove sofisticirane tehnologije je moguće uspostaviti frekvencije koje se dotiču naših staničnih frekvencija i to nije nikakva suviše zahtjevna znanost. Sve što je potrebno jeste znati je usmjeriti kako bi utjecala na jedan vid našeg djelovanja – mentalno, fizički ili emocionalno.

U globalu, svaka frekvencija u tom rasponu utječe na stanicu, tako smo u posljednjih 100 godina izloženi neprekidnim napadima raznih kemikalija, virusa i cjepiva koje ne poštuju “ritam našeg prirodnog orkestra” i stoga ih naš imunološki sustav nastoji odbaciti. Svako ovo izbacivanje, naravno, iziskuje rad čitavog imunog sustava i on se troši. Zamislite kakav je to žestok napad “raštimavanje” kada u ljudsku krv ubrizgate ono što ovoj vrsti ne pripada – cjepivo s majmunskom ili kravljom limfom zaraženom virusima ili neki drugim otrovom.

Upravo je iz tog razloga napad isključivim frekvencijama najsuptilniji napad na ljudski organizam – to se čini uz pomoć mikrovalova iz bežičnih aparata, ili emitiranjem određenih frekvencija putem žarulja. To su “remetilački faktori”. Stalnim prolaskom elektromagnetskih valova kroz mozak, čak i kada ne razgovaramo mobilnim telefonom, na svim živim bićima se stvara poremećaj prirodnih oscilacija stanica. Tako “štedljive” žarulje služe ujedno kao i antene, odašiljači informacija koji za prvu ruku mogu poslužiti kao “priprema terena” za uspostavu Smart mreže.

Praksa elektromagnetske kontrola uma

Postoje primjeri tehnologija koje su poslužile kao presedan ˝štedljivih˝ žarulja i Smart mreže na bazi odašiljanja frekvencije i mikrovalova.

[notification type="standard"] Dana 14. listopada 1976. radijske komunikacije diljem planete ometane su snažnim radio valovima odašiljane iz Sovjetskog Saveza. Emitiranje se javljalo u nepravilnim razmacima i variralo je od vrlo visokih do vrlo niskih frekvencija. [/notification]

Kada su SAD, Kanada, Velika Britanija i skandinavske zemlje prosvjedovale protiv emitiranja tih radio valova, Sovjeti su se ispričali, pripisavši to odašiljanje izvođenju nekih “eksperimenata”. No, tada su se funkcije valnih duljina promijenile te su nastali golemi elektromagnetski valovi dugački tisuće kilometara, koji su prodirali u zemlju i protezali se sve do ionosfere. Zbog svog karakterističnog zvuka, signal je nazvan “djetlić”.

“Djetliću” su pripisane posljedične promjene vremenskih uvjeta koje su nastale zbog promijenjenih pasatnih vjetrova. Promjenom vjetrova došlo je do suše u zapadnim dijelovima SAD-a, s teškim posljedicama u poljoprivredi i američkoj privredi. Otkriveno je da ta valna dužina potječe od eksperimenata s takozvanim “Teslinim generatorom” koji je utjecao na vremenske nepogode. Kako je poznato da Zemlja ima elektromagnetsku sferu koja se, kako svjedoče i sami znanstvenici, može mijenjati i uzrokovati dramatične promjene, živčani sustav ljudskog tijela također funkcionira elektromagnetski i nalazi se na sličnoj frekvenciji.
 

 
Zapravo, Zemljina ionosfera titra na približno istoj frekvenciji kao i valovi ljudskog mozga, što je čini savršenim “prenositeljem” elektromagnetskog zračenja od kojega se moždani valovi određenog raspona mogu odbijati bez ikakve promjene frekvencije. U to vrijeme tisuće amerikanaca se žalilo na srčane probleme, emocionalni stres i veću rasprostranjenost oboljenja od karcinoma. To je bila početna salva nevidljivog rata elektromagnetskim oružjem.
Još je desetak godina ranije, točnije 1962. godine, za vrijeme “pročešljavanja” zgrade američke ambasade, tražeći eventualno postavljene prislušne uređaje, osoblje službe sigurnosti otkrilo je mikrovalni zrak usmjeren direktno na Ambasadu. Pentagon i obavještajnu zajednicu uznemirila je mogućnost neuroloških i bihevioralnih utjecaja na diplomatsko osoblje.

Krijući svoje spoznaje od osoblja veleposlanstva koje je 12 godina bilo izloženo spomenutim napadima, CIA je pokrenula projekt Pandora nastojeći dokučiti motive Sovjeta za izvršeni mikrovalni napad. Članovi projekta Pandora otkrili su da su Sovjeti godinama provodili operacije pomnog istraživanja djelovanja mikrovalova. Svojim su istraživanjima željeli su da utvrde učinak mikrovalova na emocije i um.

Početkom ljeta 1965. godine trust mozgova pod paskom Pentagona – Institut za analizu obrane – sastavio je posebnu radnu skupinu želeći ponoviti sovjetske eksperimente i proanalizirati problem. Agencija za napredna vojna istraživanja (DARPA) započela je eksperimentirati sa mikrovalovima na rezus majmunima u Vojnom istraživačkom institutu Walter Reed. Rezultati još uvijek nose oznaku “strogo povjerljivo”, ali na temelju skorašnjih repliciranih istraživanja saznajemo da mikrovalovi imaju “duboke” učinke na središnji živčani sustav i promjenu ponašanja rezus majmuna.

Nesumnjivo je da su moćnici koji raspolažu svim najnaprednijim tehnološkim resursima, vojnom silom i svjetskom ekonomijom svjesni da se odnos između elektromagnetosfere i elektromagnetske osnove ljudskog tijela može iskoristiti kao strateško oružje. Zamislite moć koja se smiješi onima koji pritiskom na prekidač, mogu kontrolirati Zemljinu atmosferu i mijenjati ne samo vrijeme nego i moždane valove cjelokupnog stanovništva ciljanih područja.

Upravo su ovi događaji preteča današnjem planu da se u kućanske aparate stave pod Smart mrežu i ljudi budu prekriveni sa bezbroj frekvencija i mikrovalova koji ce ih kontrolirati fizički, emocionalno i mentalno, ali ovaj put će svi, za razliku od slučaja u prošlosti, to zatražiti i sami financirati!

No, kako sve ne bi ispalo potpuno crno, pročitao sam u nekoliko izvora na internetu da EU direktiva koja zabranjuje klasične žarulje ima nedostatke. Naime, prodavači klasičnih žarulja će i dalje moći prodavati žarulje namijenjene “industrijskoj uporabi” u tvornicama. Rupa u zakonu se pojavila jer se EU direktiva koja zabranjuje žarulje od 40 W odnosi samo na “kućne žarulje” što znači da se u trgovinama može nastaviti prodaja onih koje su namijenjene “industrijskoj uporabi”. Ne znam koliko su ove vijesti u skladu s posljednjim informacijama oko najnovijih EU odredbi.

No prema nekim internetskim stranicama, već najmanje dva britanska proizvođača koriste “rupu” u direktivi da bi nastavila masovnu proizvodnju takozvanih “otpornih” žarulja koje izgledaju i rade skoro isto kao i klasične žarulje, ali su trajnije i otpornije. Te žarulje postoje u verziji sa dva grla – s vijkom i bajonetni, a koštati će oko jedne funte što nije puno više od dosadašnjih žarulja za kućnu uporabu, a i dalje upola manje od štedljivih žarulja.

One neće biti u velikim supermarketima, ali će se moći nabaviti u trgovinama elektrouređaja i preko on-line dobavljača.

Još jedna alternativa leži u korištenju halogenih lampi, takozvanih štedljivih svjetiljki sa plinom i svjetlosnih dioda. One nisu štetne za okoliš, dugo traju, odmah nakon uključenja daju dobro svjetlo i troše malo struje – do 90% manje nego obične žarulje. Zasad su, istina, još skupe, ali vijek trajanja im je 25 puta duži nego kod običnih žarulja. Cijena svjetlosnih dioda godišnje pada za oko 30 posto. Danas ona košta oko 20 eura, ali se procjenjuje da će 2020. koštati manje od tri eura.

Što ne vidimo u slučaju da žarulja pukne ili ima nedostatak – VIDEO

Pogledajte video i sve će vam biti jasno. Sve što budete udahnuli ostaće trajno u Vašem organizmu s velikim negativnim utjecajem. Napominjemo da je učinak isparavanja golim okom nevidljiv. Udahnuta živa ostavlja vrlo štetne posljedice.
 

 
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10669"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]