„Možemo imati demokraciju ili možemo imati veliko bogatstvo koncentrirano u rukama nekolicine, ali ne možemo imati oboje”

1.) Gotovo je nemoguće isplatiti nacionalni dug:

To je zato što je novac stvoren iz duga. Američki nacionalni dug je 20 bilijuna dolara. To znači da (otprilike) 234 milijuna američkih građana će morati platiti oko 62.000 svaki da bi otplatili dug do kraja. To uključuje bebe, djecu, siromašne i beskućnike. Ima čak i onih koji tvrde da je matematički nemoguće otplatiti dug. I gotovo je svaka zemlja u dugu druge zemlje. To je nova spoznaja u kakvom ludilu funkcionira ovaj svijet.

Bivši guverner FED-a Marriner Eccles je jednom rekao: „Kada ne bi bilo dugova u našem novčarskom sustavu, ne bi bilo ni novca.”

2.) Ne postoji nikakva podloga na kojoj se temelji novac (to je sve iluzija):

„Novčanice Federalnih Reservi se ne mogu otkupiti u zlatu, srebru ili bilo kojoj drugoj robi, i te novčanice nemaju nikakog temelja. Novac nema zaa sebe nikakvu vrijednost.” – Riznica SAD-a

Novčanica dolara je dolar samo zato je su se svi složili da je dolar novčanica i sredstvo plaćanja. Novčanica dolara nije dopušten novac, već „zakonsko sredstvo plaćanja.” Novac se nekada koristio kao temelj “zlatnog standarda” – što znači da je vlada imala 100 dolara vrijednog zlata u sefu od kojih je tiskala novčanicu od 100 dolara koja je zatim plasirana tržište (iako samo zlato ima vrijednost, jer smo se svi složili od pamtivijeka da je to vrijedni plemeniti metal).

Međutim, oni se se odmaknuli zlatnih godina, tako da sada moramo vjerovati vladi na riječ da iza te novčanice od 100 dolara stoji kao temelj zlato vrijedno 100 dolara.

3.) Kako živjeti “izvan mreže”:

„Živi jednostavno, tako da i drugi mogu jednostavno živjeti.” ~ Gandhi

Prema vladi i eliti vi ne bi „trebali” znati kako živjeti “izvan mreže”, jer onda ne možete biti kontrolirani od strane vlade.

Što ste više samodostatni, manje novca korporacije mogu zaraditi na vama. Što više kišnice prikupite, manje ćete morati platiti za vodu tvrtkama. Što više vjetrenjača sagradite i solarnih panela, manje ćete morati platiti Elektroprivredi. Što više uređaja za kompostiranje instalirate, manje ćete morati platiti gradskoj kanalizaciji. Što više posadite bilja u vrtu, manje ćete morati platiti nekome drugome za hranu.

Ukratko: što više postanete neovisni, manje ćete biti ovisni o državi državu. A državi se to ne sviđa, jer oni vole svoj novac daleko više nego što vole vašu slobodu.

4.) Planirano zastarijevanje proizvoda:

„Naoružanje, univerzalni dug i planirano zastarijevanje – ovo su tri stupa zapadnog prosperiteta.” – Aldous Huxley

Govorimo o tome kako oni žele izvlačiti novac iz vas. Planirano zastarijevanje je način na koji tvrtke zarađuju novac od vas oslanjanjajući se na vaše tendencije konzumerizma.

Budimo realni, mi smo nacija potrošača koja ima umjesto mozga Big Mac-ove i iPhone umjesto srca. Trebamo tu drogu sada i brzo.

Planirano zastarijevanje je dizajnirano kod proizvoda da bi potaknulo potrošače da kupe sljedeći proizvod. Sve od tostera do automobila, od mikrovalne pećnice do mobilnih telefona je naprevljeno tako da planirano zastari od strane pohlepnih tvrtki koje znaju da ćete se vratiti po novi proizvod bez obzira na to koliko puta se vaša stvar raspala i nepovratno pokvarila.

5.) Oduzimanje civilne imovine:

Dok policijska brutalnost, iznuda i prekomjerno korištenje ovlasti nisu dovoljni, beskrupulozni policijski službenici sada manipuliraju totalno iskvarenim federalnim i državnim civilnim zakonima vezanim za imovinu građana dajući im pravo da oduzmu imovinu, iskoriste, zadrže ili prodaju bilo koju imovinu koja je navodno uključena u kriminal. Ključna riječ je „navodno”. Budući da se većina imovine oduzima bez i da se provede sudski postupak za kazneno djelo. To je ludo!

Izvorno su ti zakoni stvoreni za velike kriminalne organizacije, no sada se oni koriste isključivo za pojedince, narušavajući živote ljudi zbog sitnih „zločina”. Sve više i više policijskih uprava koristite zakone za oduzimanje imovine u borbi protiv kriminala.

6.) Američki zatvori imaju najviše vlastitog stanovništva od bilo koje druge zemlje (i profitiraju od toga):

Živjeti u onome što se naširoko smatra „zemlji slobodnih”, ovo bi trebao doći kao veliki udarac svakome tko istinski vjeruje u slobodu svoje države.

Ukupna zatvorska populacija je narasla za 500 posto u posljednjih 30 godina. 500 posto! Sjedinjene Države čine manje od 5 posto svjetske populacije, ali imaju gotovo 20 posto ukupne svjetske zatvorske populacije. Iako je kriminal na najnižim razinama u povijesti.

7.) Prisilni porez je krađa:

„Budući da je malo ljudi dovoljno mudro da vladaju sami sobom, još manje je onih dovoljno mudrih koji mogu vladati drugima.” – Edward Abbey

Kada je ste prisiljeni na plaćanje poreza, ne može se reći da živite u slobodnoj zemlji. Kada oporezivanje nije opcija, zemlja koja uvodi poreze i tjera vas da ih plaćate, nije slobodna zemlja. Ako netko u takvoj zemlji ne plati porez, oni vam prijete nasiljem ili zatvorom ako ne platite. To je otvorena iznuda. A budući da se radi o autoritarnoj vlast, to je prava tiranija.

Ako netko želi platiti porez, onda bi ga trebalo pustiti da plati. To je pošteno, jer je to dobrovoljno. No, ako država koristi svoj monopol na nasilje kako bi dobili novac od vas, to nije fer, to je ucjena. To je uistinu tako jednostavno.

8.) Nije „dozvoljeno” biti bez državljanstva:

„Čovjek bez vlade je kao riba bez bicikla.” – Alvaro Koplovich

Osoba bez državljanstva je strani koncept u našem svijetu, iako se može proširiti na sva živa bića „u principu” i „u teoriji”, te je izuzetno teško biti suveren i bez državljanstva. To je zato što je cijeli svijet zaražen bolešću koja se zove etatizam.

To je u prirodi našeg postojanja da mi nikada ne dovodimo to u pitanje. Možemo također biti i riba koja preispituje vodu. No, mi nismo ribe. Mi smo ljudska bića sa sposobnošću duboke logike, višeg rasuđivanja i u osnovi zdravog razuma. To jest, osim ako nismo zagazili u slijepo ropstvo i kratkovidnu podređenost, mi smo voljni ispitivati stvari … Zato smo i ovdje.

9.) Policija vas NIJE zakonski obvezna zaštititi:

„Nema slabosti toliko velike kao lažna snaga.” – Stefan Molyneux

Većina ljudi lažno i u neznanju pretpostavlja da je zakleta dužnost policije da vas zaštiti i služi. Ali, to je zapravo iznimka, a ne pravilo.

Policajac vas može zaštititi i služiti vam čisto iz ljudske dobrote, a ne zato što je on/ona dužan da to učini. Oni se samo ponašaju humano, dok nose značku. Realnost je da vlast ima tendenciju da to sve pokvari. To se posebno odnosi na policiju. A posebno i osobito na policiju koja je obučena da bude tiranska, iznuđivačka, ambiciozna i nasilna u izvršenju jedne etatističke Agende.

10.) Mi živimo u oligarhijskoj plutokraciji sakrivenoj u demokratskoj republici:

„Možemo imati demokraciju ili možemo imati veliko bogatstvo koncentrirano u rukama nekolicine, ali ne možemo imati oboje.” – Louis Brandeis, sudac Vrhovnog suda

U našem svijetu, novac je moć. Novac koncentriran u rukama nekolicine, znači moć koncentriranu u rukama nekolicine. A budući da vlast ima tendenciju da se pokvari ako se zapusti, ljudi moraju biti slobodni da to provjere s vremena na vrijeme, da tiranija ne bi prevladala. No, zbog dalekosežne militarizirizacije policije, ljudi nisu slobodni to provjeriti. I tu mi polako klizimo u tiraniju.

Da živimo u horizontalnoj demokraciji, mi bi imali veće šanse da budemo slobodni. Nema gospodara, nema vladara, i stoga, nema šanse da vlast da postane koncentrirana u rukama nekolicine. Lakše reći nego učiniti, naravno, ali ništa što se učini nikada ne ispadne lako.

Kao što stoji, nemoguće je slobodno živjeti u oligarhijskoj plutokraciji. Plutokrati će jednostavno nastaviti otkup moći stvaranjem opresivnih zakona i „pravnih” iznuda i reketa da bi ljudi bez bogatstva i moći ostali u trajnom stanju siromaštva i nemoći.

Dodaj tome uporabu lobista i bezvrijedne valutu koja se temelji na dugu, i imat ćete naciju prevarenih dužničkih robova koji su u zabludi da žive u slobodnoj demokratskoj republici. (TMU)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prema  novom revolucionarnom istraživanju, ljudi na položajima vlasti trpe oštećenja mozga kao rezultat njihovog uspona na vlast

Izreka da „moć kvari”, zapravo je znanstveno točna, prema neuroznanstvenicima koji su proučavali ljudski mozak.

Direktori i svjetski čelnici gube sposobnost čitanja tuđih emocija, što objašnjava zašto ljudi koji se uzdižu na pozicijama moći osjećaju sve manje empatije, zaključili su istraživači na Sveučilištu McMaster u Ontariju.

Povjesničar Henry Adams je bio metaforičan, i na nemedicinski način je opisao moć kao „neku vrstu tumora koji završava ubijanjem simpatije žrtve.”

No, to nije daleko od zaključka kojeg je je Dacher Keltner, profesor psihologije na Sveučilištu Berkeley, donio nakon godina od laboratorijskih i terenskih pokusa.

Subjekti na vlasti, našli su se u istraživanju koje je trajalo dva desetljeća, a koji su se ponašali kao da su pretrpjeli traumatske ozljede mozga - postali su više impulzivniji, manje svjesni rizika, i, najvažnije, manje upućeni u viđenje stvari iz tuđe perspektive.

Sukhvinder Obhi, neuroznanstvenik sa Sveučilišta McMaster u Ontariju, nedavno je opisao nešto slično. Za razliku od Keltnera, koji je proučavao ponašanje, Obhi je proučavao mozak.

A kad je stavio glave moćnih i ne-tako-moćnih individua pod detektor transkranijske magnetske stimulacije, otkrio je da vlast, u stvari narušava određene neuronske procese „zrcaljenjem”, koje je kamen temeljac empatije. To daje neurološki temelj za ono što je Keltner nazvao „paradoks moći”: Nakon što dobijemo moć, gubimo neke od sposobnosti.

Taj gubitak sposobnosti mozga se pokazao na razne kreativne načine. Studija iz 2006. godine je pitala sudionike da nacrtaju slovo E na čelo da drugi mogu vidjeti – zadatak koji zahtijeva se vidimo sa točke promatrača.

Oni koji su se osjećali moćnima su imali tri puta veću vjerojatnost da nacrtaju slovo E na pravi način. Ostali eksperimenti su pokazali da se moćni ljudi vrlo teško snalaze u identificiranju emicija ljudi na slici, ili nagađanje kako bi kolega mogao protumačiti primjedbu.

Činjenica da ljudi imaju tendenciju oponašanja izraza i govor tijela svojih nadređenih može pogoršati ovaj problem: podređeni pružaju nekoliko pouzdanih znakova svojim nadređenima. No, još važnije, Keltner kaže, je činjenica da moćni ljudi prestaju oponašati druge.

Moćni ljudi „prestaju simulirati iskustva drugih”, kaže Keltner, što dovodi do onoga što on naziva „deficit empatije”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pentagon je objavio izvješće u kojem se navode datumi i vremenski tok za najavljujući Novi Svjetski Poredak širom svijeta

Prema Pentagonovom istraživanju, do 2035. godine SAD se više neće biti smatrati svjetskom velesilom jer će Rusija i Kina preuzeti SAD u smislu vojne i ekonomske moći.

U samo 20 godina, SAD i njegovi saveznici će živjeti u svijetu u kojem će oblikovanje globalnog poretka na način na koji se to radi od kraja Hladnog rata, biti sve teže, ako ne i nemoguće, Pentagonov Tehnički Information Center (DTIC), je upozorio u svojem novom izvješću.

“Budućnost svjetskog poretka će vidjeti mali broj država s političkom voljom, gospodarskim kapacitetom i vojnim sposobnostima da naprave promjene na račun drugih”, navodi se u radu pod nazivom “Združimo snage u natjecateljskom i poremećenom svijetu.”

“Rastuće sile, uključujući, na primjer države kao što su Kina, Rusija, Indija, Iran, ili Brazil izražavaju sve veće nezadovoljstvo svojim ulogama, pristupom i tijelima unutar trenutačnog međunarodnog sustava”, navodi se.

“Rusija će modernizirati svoje interkontinentalne nuklearne snage na zemlji, zraku i vodi” i iskoristiti operacije za odvraćanje kao što su “brze nuklearne vježbe, letovi bombardera i strateška izviđanje i preleti na teritoriju SAD-a”, predviđaju znanstvenici Pentagona.

Izvješće priznaje da su Rusija i Kina među zemljama koje su nezadovoljne “sa sadašnjim zapadnim poretkom izvedenim iz međunarodnog poretka”.

Rusija, Kina, Indija, i druge, su označene kao “revizionističke države” u izvješću, koje promoviraju druge međunarodne saveze, dok će sve manji resursi Zapada imati utjecaj na washingtonsku dominaciju širom svijeta.

“Iako su naizgled beznačajne danas, organizacije kao što su Šangajska organizacija za suradnju i Euroazijska Ekonomska unija mogu rasti kako će Kina, Rusija, Indija i druge države koristiti ove multinacionalne grupe kako bi preuredili međunarodna pravila u njihovu korist.”

“Demografski i fiskalni pritisci i dalje će izazvati NATO-ov kapacitet i sposobnosti”, upozorava se u radu.

“U Aziji, percepcija smanjene američke posvećenosti može potaknuti sadašnje saveznike i partnere da slijede jednostrane napore modernizacije vojske ili istraživanja alternativnih saveza i partnerstva”.

Međutim, u izvješću Pentagona navodi da se još nisu pojavile “snage ili koalicije vlasti koje se mogu otvoreno suprotstaviti globalnom utjecaju SAD-a i njezinom dosegu”, i tvrdi da će “Sjedinjene Države raditi u svijetu u kojem njihova ukupna gospodarska i vojna moć, njih i njihovih saveznika i partnera, ne može rasti jednako tako brzo kao kod potencijalnih konkurenata.”

Veliki broj država “može generirati vojne prednosti lokalno na načine koji odgovaraju ili su čak da budu jače od Združenih snaga i njegovih partnera”, dok će američka tehnološka superiornost “biti asimetrična, nekonvencionalna i hibridna na odgovore prema neprijatelju.”

Ponuda vizije svijeta u 2035., izvješće navodi u zaključku da nije jasno je li SAD “može biti istovremeno vješta u rješavanju spornih normi i uporna u rješavanju poremećaja trenutno planiranih sposobnosti, operativnih pristupa i fiskalnih resursa.”

“Postojat će vremena kada će biti prikladnije upravljati globalnim sigurnosnim problemima, za razliku od poduzimanja skupih napora da ih se cjelovito riješi.”

Moskva je u više navrata negirala navode o tome da ima globalne ambicije, za razliku od onih u SAD-u.

Ranije ove godine, Rusija je donijela novo izdanje svojeg nauka vanjske politike, koji spominje pomak prema multipolarnom i “policentričnom” svijetu.

“Prijelaz na policentričnu arhitekturu treblo bi se idealno temeljiti na interakciji vodećih centara moći”, rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u travnju. Dodao je, međutim, da on nije bio siguran je li bi to bilo ostvarivo.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Govoreći na TEDx-u, Jaak Panskepp je istaknuo što nas čini sretnima i kako doći do toga

U svojoj knjizi “Umijeće postizanja sreće” Dalaj Lama napisao je sljedeće:

“Moramo naučiti kako željeti ono što imamo i pomiriti se s onim što nemamo kako bismo pronašli stabilnost i sreću.”

A sada je ove riječi potvrdila znanost. Neuroznanstvenik Jaak Panskepp tvrdi da je put ka sreći, a ne dolazak na cilj, ono što nas čini sretnima. Objasnio je kako ispunjenje naših želja neće izazvati dugotrajnu sreću.

Govoreći na TEDx-u, naveo je sedam primarnih emocija: radost, panika, briga, požuda, strah, bijes i znatiželja, odnosno želja za traženjem nekog ili nečeg. Baš ova posljednja emocija, tvrdi Panskepp, je ključ naše sreće.

Panskepp tvrdi je dopamin, koji je kemijska supstanca u našem mozgu povezana sa zadovoljstvom, također povezan i s instinktom traženja, i kako istražujemo i zahtijevamo nove informacije, naš mozak oslobađa dopamin što dovodi do zadovoljstva.

“Video igre obično imaju dvije opcije u konačnici – izgubite ili pobijedite. No, postoje i druge vrste igara koje možete igrati u nedogled. U njima se stalno nešto događaja, uvijek imate nešto za raditi ondje”, rekao je Jason Silva, filozof i tvorac YouTube serijala Shots of Awe.

Ova studije se slaže s mnogim prethodnima koje su pokazale da nas bogatstvo i moć ne čine sretnima, već su za sreću zaslužni konstantno traženje i održavanje kvalitetnih odnosa.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr)

Ne dajte zlu ništa na što bi moglo da se usmjeri i ono će nestati samo od sebe, smatrao je Lao Tzu, osnivač taozma

Lao Cu jedan od najpoznatijih kineskih filozofa i od njega možemo naučiti mnoge prosvjetljujuće životne lekcije. On je autor djela “Tao Te Ching” i osnivač taoizma. Bio je središnja figura u Kini stoljećima, a sada ćete saznati i zašto …

1. Već posjedujete odgovor na sva životna pitanja

“U središtu vašeg bića leži odgovor na sva pitanja; znate tko ste i što želite.”

“Poznavati druge je znak inteligencije; poznavati sebe je znak istinske mudrosti. Vladanje drugima je snaga; vladanje sobom je prava moć.”

“Kada se oslobodim onoga što jesam, postajem ono što bih mogao biti .”

2. Kada se prepustite, tada se oslobađate

“Ako želite postati cjelina, dopustite sebi da budete nepotpuni. Ako želite biti ispravni, dopustite sebi da budete pogrešni. Ako želite biti ispunjeni, dopustite sebi da budete prazni. Ako želite ponovo roditi, dopustite sebi da umrete.”

“Imate li dovoljno strpljenja pričekati da se mulj slegne i voda razbistri? Možete li se ne pomakneti dok se pravi korak ne objavi sam od sebe? “

3. Vaš ego vam nikada neće donijeti istinsku sreću

“Onaj koji definira sebe nikada neće znati tko je zapravo.”

“Onaj koji ima moć nad drugima nema moć nad sobom.”

“Onaj koji pokušava zablistati prigušuje svoju svjetlost.”

4. Zlo umire kada se ignorira

“Ne dajte zlu ništa na što bi se moglo usmjeriti i ono će nestati samo od sebe .”

5. Dobrota uvijek pobjeđuje. Zlo uvijek gubi

“Iz dobrih riječi proizlazi povjerenje. Iz dobrih misli proizlazi produhovljenje. Iz dobrote davanja proizlazi ljubav. “

“Biti duboko voljen daje snagu, a voljeti nekoga duboko daje hrabrost.”

6. Budite ono što jeste

“Ako vam je stalo do odobravanja drugih, vi ste njihov zarobljenik.”

“Ako ste zadovoljni onim što jeste bez natjecanja i uspoređivanja s drugima, svi će vas poštovati.”

7. Budite skromni i postat ćete mudri

” Mudar čovjek je onaj koji zna što ne zna.”

“Sve što teče, na kraju se ulijeva u more jer se ono nalazi na manjoj visini. Njegova moć je u njegovoj poniznosti.”

8. Promjena je neizbježna – prigrlite je

“Ako shvatite da je sve podložno promjeni, nećete pokušavati čvrsto se držati bilo čega. Ako se ne plašite umiranja, nema toga što ne možete postići.”

“Novi počeci su često prerušeni u bolne završetke.”
 
(fokuzz.com/uredio:NSP)

Iako novac stvara moć, letimičan pogled na ovih deset najmoćnijih obitelji svijeta svjedoči da kriterij izbora nije bio on već utjecaj na globalna dešavanja

Njihovi interesi su bili “okidači” koji su mijenjali tijekove povijesti.

Trebalo bi napomenuti da redoslijed nabrajanja najmoćnijih, nije rang-lista.

ROTHSCHILD

Znate i sami da se svjetska cijena zlata određuje svakodnevno. Obitelj koja diktira tu cijenu je Rothschild.

Uz to što posjeduju vlastiti rudarski div Rio Tinto, tu su i Glenncore, RIT Capital Partners kao vodeći investicijski fondovi na svijetu.

Ova obitelj je iz mjesta Hesse-Kassel pored Frankfurta uspostavila je prvi značajan međunarodni bankarski posao koji je naslijedilo 5 sinova Mayer Amsee Rothschilda.

Bogatstvo Rothschilda se prvi puta spominje u 18. stoljeću, a utjecaj su učvrstili kada su financirali britanski rat protiv Napoleona. Potomci te moćne obitelji mogu se pronaći među plemstvom Velike Britanije (na zahtjev carice Viktorije) i Austrije (gdje nose nasljednu titulu baruna Habsburške monarhije).

Tijekom 19. stoljeća, na vrhuncu, obitelj Rothschild posjedovala je daleko najveće privatno bogatstvo u svijetu, kao i daleko najveće bogatstvo u modernoj svjetskoj povijesti.

Obiteljsko bogatstvo se kasnije “osulo”, jer je bilo podijeljeno među stotinama potomaka. Danas su tvrtke obitelji Rothschild obuhvaćaju znatno manji opsegu nego što je to bilo tijekom 19. stoljeća, iako još obuhvaćaju raznolik spektar područja, uključujući financije, rudarstvo, energetiku, mješovitu proizvodnju, vinogradarstvo i proizvodnju vina i dobrotvorne organizacije.

Uz dobrotvorne organizacije i karitativni rad, Rothschildima se pripisuje i najviša pozicija u svjetskoj hijerarhiji Iluminata.

RUPERT

Krenuli su kao mala tvrtka iz Stellenboscha u Južnoafričkoj Republici, koja je proizvodila cigarete 1941. ali pametnim ulaganjima stvorili su korporativno carstvo vrijedno milijarde dolara.

Mala tvornica cigareta je prerasla u “Rothmans”. A on u drugog najvećeg proizvođača cigareta na svijetu – British American Tobacco. Luksuzni brendovi “Cartier”, “Monte Blanc”, “Piaget”, “Baume & Mercier”, “Vacheron Constantin” i “Dunhill” dio su konglomerata Richemont u vlasništvu obitelji Rupert.

Oni kontroliraju i investicijonu grupu Remgro i proizvodnju vina i konjaka (80 posto svjetske proizvodnje) gdje su partneri i sa Rothschildima. Obitelj Rupert je vlasnik i lanca privatnih bolnica Mediclinic.

ASTOR

Ako ste se ikada zapitali zašto se toliko ulica, hotela, naselja u New Yorku zove Astor ili Astoria, to je po obitelji Astor koji su bili među prvim veleposednicima u New Yorku, gdje su osim hotela i stambenih blokova i mnoštva zgrada, izgradili i knjižaru.

Počeli su trgujući krznom u 18. stoljeću ali vrlo brzo su krenuli i sa investicijama. Vrlo brzo su “prešli veliku baru” pa su danas mnogi od izdanaka te čuvene obitelji – britanski plemići.

John Astor je rođen u Waldorfu (od tuda Waldorf Astoria) kao mesarev sin u badenskom vojvodstvu u Njemačkoj.

Prvi je istaknuti član obitelji Astor, prvi multi-milijunaš u SAD, i tvorac prvog trusta u Americi. Otišao je u SAD nakon Američkog rata za neovisnost i izgradio carstvo trgovinom krznom koja se protezala do Velikih jezera i Kanade, a kasnije se proširila na američki zapad i pacifičku obalu.

Bio je također uključen u krijumčarenje opijuma. U ranom 19. stoljeću preusmjerio se na trgovinu nekretninama u New Yorku, a kasnije je postao poznati mecena.

CAPETIAN

Ta obitelj je najveća i najstarija kraljevska kuća. Les Capétiens su ih nazivani Francuzi, The House of Capet, Englezi – vladali su velikim dijelom europskog kontinenta, iako su francuska kraljevska dinastija, jedna od najstarijih i najrazgranatijih europskih vladarskih obitelji.

Kontinuirano su vladali od 987. do 1328. godine, a u različitim bočnim muškim linijama, s prekidima, i od 1328. do 1848. godine. Od potomaka dinastije Cape, danas su na vlasti španjolski kralj i luksemburški vojvoda.

PORCHE

Porche jedan od snova ljubitelja sportskih automobila, a Volkswagen je popularan kao automobil omiljen među masama onih koji cijene kvalitetu za ne pretjeranu cijenu, zapravo su sestrinske tvrtke.

Sadašnji šef Porschea je čovjek po imenu Ferdinand Piech, unuk tvorca super automobila. Njegova supruga, s druge strane, kontrolira Volkswagen. Ova multinacionalna tvrtka zapravo je pod kontrolom samo jedne obitelji.

ROCKEFELLER

Dinastija Rockefeller je bankarska plemićka obitelj, koju su utemeljio John D.Rockefeller (1839-1937) i njegov brat William Rokfeller (1841-1922).

I oni su došli iz Njemačke. Jedni su od najvećih svjetskih privatnih poduzetnika u naftnom poslovanju tijekom kasnog 19. i početkom 20. stoljeća, uglavnom kroz tvrtku “Standard Oil Company”.

Jedna su od najmoćnijih skupina unutar SAD i dobro su integrirani u svjetski bankarski sektor. Njihov predak, Joan Peter Rockefeller, preselio se u Sjevernu Ameriku 1723. iz Njemačke.

Obitelj je bila uključena u mnoge građevinske projekte u SAD tijekom 20. stoljeća. Glavni među njima su – Svjetski trgovački centar, Rockefeller Centar, Lincoln Centar, One Chase Manhattan Plaza, MoMA i druge.

Njihova kontrola cjelokupne industrije je bila tako velika da je “Antitrast zakon” izrađen ustvari radi njih kako bi razbili svoje poslovanje, jer su gotovo monopolizovali cjelokupnu trgovinu. Do sada, njihov utjecaj još se može osjetiti kroz tvrtku JP Morgan Chase. Također ih drži loš glas da su Iluminati.

Osnivači su tzv. Bilderberška grupe. To je godišnji skup zatvorenog tipa s oko 200 gostiju, od kojih većinu predstavljaju utjecajne osobe na području poduzetništva, medija i politike.

Jedna su od najmoćnijih političkih, medijskih, ekonomskih poslovnih grupa a sastaju se na raznim lokacijama jednom godišnje radi raspravaljanja o budućnosti svijeta. Neki grupu optužuju da potajno vlada i upravlja svijetom preko EU, G8, WTO, Svjetskog ekonomskog foruma.

Članovi grupe su predsjednici država, ministri, vlasnici korporacija, bankari, industrijalci, predstavnici medijskog kartela.

OPPENHEIMER

Oppenheimer iz Južnoafričke Republike kontroliraju značajan udio svih mineralnih bogatstva u svijetu. Vlasnici su De Beers i Anglo American za opskrbu dijamanata, zlata i platine.

Nicky Oppenheimer i njegova obitelj kontroliraju Tswalu – ogromna nalazište dijamanata u pustnjom Kalahari.

Navodno je film “Krvavi dijamant” inspiriran pojedinim sekvencama njegovog života.

GENOVESE

Sjećate li se obitelji Corleone iz New Yorka u epskoj kopolinoj trilogiji “Kum”?

Inspiracija je bila najmoćnija od svih mafijaških obitelji ikada – Genovese. Ime je dobila po Vito Genoveseu koji je bio cappo di lupo 60-ih i 70-ih.

Vincent, kojeg su nazivali Gigante je naslijedio Vita i uspješno integrirao “obitelj” u najprofitabilnije legalne poslove i vrhunsku politiku. 2005. Gigante je umro i od tada im je moć u stagnaciji.

Inače, obitelj Genovese je osnovao Lucky Luciano početkom 20. stoljeća, proširivši kontrolu nad organiziranim kriminalom od New Yorka do Chicaga. Bugsy Malone Siegel je otvorio prvi casino u Las Vegasu. Nakon što je dobio zeleno svjetlo obitelji Genovese.

McMAHON

Obitelj McMahon je počela akumulirati kapital organizirajući zabavu pod okriljem sporta … Znali su od svega napraviti dobar show, a nisu ni sami prezali da stanu pred kamere – čak i kada su znali da će izazvati podrugljive podsmijeh.

Vince Junior je karijeru započeo kao prezenter na televiziji. Nakon toga preuzeo je očev posao (sportsko menadžerstvo) a obiteljska tvrtka je izrasla u “World Wrestling Federation” (WWF).

McMahon je organizirao boks mečeve (Muhameda Alija) a s vremenom su postali najznačajnija svjetska tvrtka za promociju profesionalnih sportova gdje se vrti enorman kapital. Njihova investicijska grupa World Wrestling Entertainment toliko je “narasla” da je “pojela” sve ozbiljnije konkurente.

TATA

Ova obitelj je najveći privatni poslodavac u drugoj najgušće naseljenoj zemlji na svijetu – Indiji. Potiču iz države Gujarat, a financijska ekspanzija obitelji poćinje s Jackson Nusserwanji Tatom.

Nazivaju ga ocem indijske industrije. Njihov utjecaj seže od nekretnina, građevinarstva, proizvodnje, automobila i tekstila.

Vlasnici su energetskih postrojenja i zrakoplovnih kompanija. A sve to započeo s nekoliko mlinova za pamuk u koje je obitelj uložila sav kapital.
 
(vestinet/uredio i preveo:nsp)

U povijesti su česti primjeri manipulacije i upotrebe prevelike količine moći kojima se pojedinci ili sistemi vlasti koristile kako bi ostvarili interese i ciljeve. Takvim aktivnostima se obično suprostavljaju građani različitim sredstvima. Tako su nastali danas već afirmirani pokreti. Ukoliko su ti otpori veći i češći nastupa stanje konfliktnosti i nestabilnosti sustava. Obično se tada uspostavlja novo stanje i pravila, ne samo poretka moći i vlasti već društva u cjelini. Promjene su imale karakter velikog nasilja kojim se koristila vladajuća moć, ali i otpor građana protiv takvog stanja moći.

Moć je sposobnost pojedinca ili grupe da ostvaruje svoje interese i zahtjeve čak i ako im se drugi protive. To ponekad znači i primjenu sile. Pojedinac raspolaže svojom individualnom moći, a da toga nije ni svjestan (u porodici, školi, poslu i slično). U političkom smislu na izborima putem glasanja ili pripadanja nekoj političkoj stranci, grupi za pritisak i drugim.

U ekonomskom smislu moć je raspolaganje određenim kapitalom, znanjem ili imovinom. Raznovrsni su oblici i izvori moći. Njena priroda je u samoj čovjekovoj nejednakosti i različitoj sposobnosti i poziciji koju jedinka ima. Moć je socijalne, političke i ekonomske prirode. Moć je društvena kategorija. Društvena moć se pojavljuje i ispoljava u institucionalnom obliku u odnosu prema pojedincima (vlada).

Privredno-ekonomska moć uslovljena je elementarnom činjenicom (kako kaže Weber), da raspolaganje materijalnim dobrima, bogatstvom i vlasništvom, na tržištu gdje ljudi konkuriraju jedni drugima, stvara specifičke životne pogodnosti za sticanje ili gubitak bogatstva, zaposlenja ili vlasništva.

Politička moć je uvijek institucionalizirana moć kojom raspolaže određena grupa, stranka ili sama država. Političke stranke su generatori, ali i nosioci političke moći. One su moderni kolektivni vladari koji svoje postojanje duguju čvrstoj organizaciji vlasti za koju se bore demokratskim sredstvima pridobijajući članstvo i glasače na izborima.

Stara izreka da vlast kvari ljude dobila je potvrdu u modernim istraživanjima. Ona pokazuju da se mozak ljudi mijenja kada postanu šefovi, tvrdi škotski neuroznanstvenik i klinički psiholog Ian Robertson u knjizi “The Winner Effect: How Power Affects Your Brain” koja je nedavno objavljena u Velikoj Britaniji. Ian Robertson profesor je na Trinity Collegeu u Dublinu, a poznat je i po svojim popularno-znanstvenim knjigama “Mind Sculpture” i “Mind’s Eye”.

Odobrenja za smrt

U svojoj novoj knjizi Robertson, među ostalim, analizira ponašanje američkog predsjednika Barack Obame, kome šefovi tajnih službi svakoga tjedna predaju listu potencijalnih terorista u Jemenu, Somaliji i Pakistanu. Na osnovi njihovih fotografija i biografija Obama osobno odobrava koje od sumnjivaca treba ukloniti pomoću bespilotne letjelice Predator.

Dopamin i empatija

Nažalost, prvi napad Predatora, koji je Obama odobrio samo tri dana nakon što je zauzeo Ovalni ured u Bijeloj kući, rezultirao je smrću velikog broja djece.

Barack Obama, tvrde upućeni, bio je istinski potresen što je njegov prvi korak u borbi protiv terorizma doveo od krvoprolića nedužne djece. No, gotovo četiri godine predsjednikovanja izmijenile su Baracka Obamu, što je vidljivo ne samo po tome što je posijedio nego i po njegovim šalama. Tako se ove godine na tradicionalnoj večeri u Bijeloj kući priređenoj za strane novinare Obama obratio boy bandu Jonas Brothers koji obožavaju njegove kćeri. – Momci, Sasha i Malia vaši su veliki fanovi, ali neka vam ništa ne pada na pamet. Imam za vas samo riječ: Predator. Nećete ni vidjeti kako dolazi. No, vi sigurno mislite da se ja šalim – rekao je Obama izazvavši smijeh u dvorani.

Ovo može biti dio izbornog plana da se omekša Obamin distanciran, profesorski stil koji je karakterizirao njegovo rano predsjednikovanje – analizira Robertson.

No, to se može gledati i na drugi način. Geg s Predatorom je humoristički. No ako je vaš posao da svakog tjedna odlučujete koga ćete ubiti tom letjelicom, a postoji mogućnost da ubijete nedužnu dječicu, teško je šaliti se na taj račun – rekao je Robertson. On tvrdi da je četiri godine pozicije najmoćnijeg čovjeka na svijetu preoblikovalo Obamin mozak i osobnost.

Moć povećava razinu testosterona, što povećava oslobađanje dopamina u moždanoj mreži nagrađivanja. To, pak, rezultira povećanjem egocentričnosti i smanjenjem empatije, što je pokazalo jedno ranije istraživanje u Psychological Scienceu – pojasnio je Robertson u časopisu New Scientist.

Gadafijev poučak

Neuroprijenosnik dopamin, poznat i pod nazivom “hormon sreće”, uključen je u niz funkcija, od kretanja i motivacije do ovisnosti o drogama.

Poput većine neurotransmitera, dopamin funkcionira tako da njegove premale, baš kao i prevelike količine mogu narušiti koordinirano funkcioniranje mozga.

Nesputana moć vodi do stvarnih problema u rasuđivanju, emocionalnom funkcioniranju, samosvijesti i inhibiciji na sličan način kao kad kokain poremeti sustav za nagrađivanje u mozgu – ustvrdio je Robertson koji smatra da neograničena moć može biti okidač za narcizam i prekomjerni ponos. Navodi i primjer bizarnog ponašanja diktatora bivšeg libijskog diktatora Moamara Gadafija.

To se ponašanje ne može lako objasniti u terminima crta osobnosti koje su postojale i ranije. Ono se mnogo lakše može interpretirati pomoću termina nebalansiranog učinka moći na mozak – smatra Roberston. Dodaje kako su se “oruđa demokracije”, poput slobodnih izbora, ograničenog mandata, neovisnog sudstva i slobodnog tiska, razvila dijelom i stoga da se ograniči prevelika moć lidera.

Čak i Kinezi mijenjaju svoje lidere svakih 10 godina – dodao je Robertson.

No, nisu samo politički lideri ti na koje se to odnosi jer stotine milijuna ljudi imaju golemu moć diljem svijeta zahvaljujući svome šefovskom mjestu – upozorio je Robertson.

Spominje istraživanje dr. Nathanaela Fasta sa Sveučilišta Južna Kalifornija koje je pokazalo da se neki šefovi s velikom moći u odnosu na svoje podređene ponašaju pristojno, dok su drugi jako agresivni.

Fast je otkrio da oni ljudi koji se osjećaju nedoraslima u šefovskim ulogama, zbog velike moći što im se odjednom pruža, postaju agresivni prema suradnicima.

Nekim ljudima moć daje snagu i bistrinu, no drugim ljudima to može biti izvor golemog stresa koji ne bi iskusili da su u poziciji s manje moći. Dobar primjer je bivši japanski premijer Shinzo Abe. On je 2007. godine dao ostavku nakon što je samo godinu dana proveo na premijerskoj poziciji, pri čemu je ozbiljan stres bio glavni razlog njegova povlačenja – ustvrdio je Robertson.

Ponekad je glad za moći prevelika, kao u slučaju bivšega britanskog premijera Tonyja Blaira. Robertson tvrdi da je žudnja za moći u Blairovu slučaju dovela do katastrofalnog rasuđivanja, posebice u slučaju napada na Irak.

I Vladimir Putin, koji će u trenutku kad mu završi sadašnji mandat navršiti 18 godina kontinuirane vladavine kao predsjednik ili premijer Rusije, uvjerljivo pokazuje alarmantne simptome neuroloških posljedica neograničene moći. To se primjerice vidi po njegovim fotografijama gdje je gol do pojasa ili s tigrovima ili medvjedima – rekao je Robertson.

On, međutim, smatra da nisu svi učinci i posljedice moći negativni. – Moć čini ljude bistrijima i spremnijima da razmišljaju strateški i apstraktno. Nadalje, ona poboljšava raspoloženje. Također, smanjujući anksioznost kod ljudi moć čini ljude smjelijima te im pruža veći apetit za sklonost riziku – ustvrdio je Robertson.

Šefove pod povećalo

Filozof Bertrand Russell tvrdio je da moć u ljudskim odnosima ima istu ulogu kao energija u fizici. No, učinci moći na mozgove lidera još uvijek spadaju u najveće varijable u životu o kojima se dosad nije razmatralo – naglasio je Robertson,

On predviđa da će u vrlo skoroj budućnosti neurološki i psihološki učinci moći postati sastavni dio rasprava o liderima, šefovima, profesorima, liječnicima, novinarima i svim ostalim zanimanjima koja pojedincima daju vlast i odgovornost nad onim što ostali ljudi priželjkuju, trebaju ili čega se, pak, plaše.

Komadina je poput Abea, Sanader je agresivan jer je nesiguran u kontaktu

Kako moć utječe na pojedince, zorno pokazuju i primjeri naših političara. Poput bivšeg japanskog premijera Abea, Zlatko Komadina je moć i odgovornost ministra prometa i veza doživio kao golemi stres, zbog čega je imao zdravstvenih problema. Da se zbog stresa razbolio, priznao je i bivši predsjednik Sabora Boris Šprem.

Pokojni predsjednik Franjo Tuđman često je na različite načine manifestirao svoju golemu moć i egocentričnost. Tako je nakon Oluje u kolovozu 1995. godine na željezničkoj stanici u Kninu o izbjeglim Srbima rekao: “Neka im je sretan put, nisu stigli ponijeti ni devize, ni svoje prljave gaće.” Bivši premijer Ivo Sanader u svojim je istupima prema novinarima pokazivao veliku dozu agresivnosti, baš kao i svaki ministaru Vladi. Na osnovi studije Nathanaela Fasta, njihova bi se agresivnost prema novinarima mogla objasniti prikrivanjem vlastite nesigurnosti u kontaktima s medijima.
 
Dan izbora – Specijal

 
(jutarnji,wikipedia/uredio:nsp)

Odnos između znanja i vlasti se mijenja. “Znanje je moć” je bila ponosna parola koja je za neko vrijeme nadživjela prosvjetiteljski svijet iz kojeg je nastala. Čak je i orvelovski obrt – da je neznanje moć – predstavljao kompliment vjerovanju u moć znanja.

To vjerovanje je podrazumijevalo da se tamo gdje je moć nalazi znanje, i da je zato znanje neophodno tamo gdje se koncentrirana društvena moć provodi u djelo, dakle tamo gdje je vlast, odnosno: na vlasti.

Danas i letimičan pogled na to tko i kako nama vlada nemilosrdno otkriva da su se vlast i znanje rastali ili, optimistički gledano, razišli. U Sloveniji, svaki predsjednikov javni nastup pokazuje da su prosvjetiteljstvo i njegove parole mrtva prošlost – što vrijedi i za nastupe većine onih na više manje prestižnim vladajućim položajima po čitavom Balkanu.

Ali ne budimo previše osobni. Ne ide nam loše zato što nama vladaju nesposobni, neznalice i nekompetentni. Nesposobni, neznalice i nekompetentni vladaju jer upravo oni najbolje ispunjavaju zahtjeve sustava. (To što smo ih odabrali je, pak, uvreda koju smo odlučili da sami sebi nanesemo.)

Degradacija vlasti i uništavanje obrazovnog sustava, na primjer, nisu neki posredni, nenamjerni, sekundarni efekti neoliberalnog režima, niti neizbježna žrtva na koju nas prisiljava krizna situacija jer drugačije nažalost ne može. Ne, to su izrazi logike sustava u kome značaj znanja opada, sustava kome više nije potrebno kvalitetno i široko dostupno obrazovanje, sustava koji se, na kraju krajeva, oslanja na fleksibilnu, a ne na kvalificiranu radnu snagu.

Pogledajmo ovaj problem tamo gdje se globalni sustav kristalizira, u SAD. Taj kristal je bespilotna, dronovska demokracija. U dronovskoj demokraciji vrijedi pravilo da se vrh političke vlasti u normalnim okolnostima rukovodi logikom izvanrednih okolnosti.

Decizionizam, donošenje odluka od životnog značaja, nevezano za vladavinu prava i tipično za izvanredne slučajeve, nalazi se u srži redovitog funkcioniranja demokratskog sustava. U pitanju su životne odluke zato što se odlučuje o životu i smrti. Ove odluke su od centralnog političkog značaja jer ne određuju samo sudbinu neprijatelja, nego određuju i tko su neprijatelji – što je po određenom shvaćanju politike sam pojam politike. (Takvo shvaćanje politike inače povezujemo s nacizmom, ali se ono u posljednjem desetljeću udomaćilo u najdemokratskijim državama.)

Ove odluke se legitimiraju ratom (” protiv terorizma “), što je s konceptualnog gledišta ispravno, ali zbunjuje to što se rat ne vodi u ratnim nego u redovitim uvjetima. Ako je vrh državnog aparata u ratu usred redovito funkcionalnog demokratskog sustava, rat je redovni sastojak demokracije.

Neodvojivo od opisane logike odlučivanja jeste da se odluke donose bez znanja građana. Sada je normalno da građani ne znaju što radi vlast, jer po logici izvanrednih okolnosti i ne treba znati. Ne znaju ni tko, ni gdje, ni kada i po kakvim (ako ih ima) zakonima, ni zašto i zbog čega donosi odluke koje ih uvlače u rat na život i smrt.

Demokracija podrazumijeva građansko neznanje kao jedan od svojih osnovnih elemenata i ona ga proizvodi. To naravno nije isključiva karakteristika demokracije. Ironija je u tome što je demokracija postala upravo ono što u idealnim uvjetima ne bi trebalo biti. Njen glavni stup trebao bi biti informirani građanin. Sada je građanin predmet prikupljanja informacija – u razmjerima koje u povijesti nisu zapamćene. (NSA špijuniranje)

Ali ključno u dronovskoj demokraciji je to što ni sama vlast ne zna što radi. Točno je, naravno, da je znanje svakog oblika vlasti ograničeno, činjenično kao i načelno. Načelno su na ograničenom znanju vlasti insistirali Friedrich Hayek i družina, kada su tridesetih godina prošlog stoljeća formulirali neoliberalizam. Pitanje znanja je za njih bilo presudno. Pošto je znanje države bilo nedostatno odnosno ograničeno, tvrdili su oni, država se mora odreći ambicije da uređuje ekonomiju. Ali nikad nisu tvrdili da država ne treba imati dovoljno znanja da vodi politiku. Dronovski demokrati, intelektualno patuljasti potomci prve generacije neoliberala, ne znaju što rade kada donose odluke koje definiraju prirodu državne politike.

Ni visoki državni dužnosnici koji donose odluke o bespilotnim napadima ni operativci koji na kraju procesa ispaljuju rakete, najčešće ne znaju na koga točno nišane, a još manje koga ubijaju.

Odluke se često temelje na fragmentarnim podacima koje obavještajci, koji su više nego jednom pokazali da ih nije teško prevariti, dobivaju od nepouzdanih i neprovjerenih izvora. Odluke se donose na temelju nagađanja i pretpostavki, ponekad i iz osvete. Kriteriji za određivanje neprijatelja i procjenu stupnja opasnosti koju on predstavlja su nepouzdani i njihova upotreba nipošto nije savjesna. Ne radi se o tome da su pogreške moguće. Prema riječima bivšeg šefa CIA grupe zadužene za Bin Ladena, operativci “ne žele znati koga će ubiti”.

Ubijanje je samo odustajanje od toga da se od ubijenih dobiju saznanja. Pod prethodnim američkim predsjednikom neprijatelje su mučili da bi od njih nešto saznali. Pod sadašnjim ih ubijaju. Tako čovječanstvo napreduje: odustali smo od mučenja, jer je nezakonito i velikom dijelu javnosti neugodno, i zamijenili ga vansudskim egzekucijama (pri čemu smo nešto i uštedjeli).

U državnom vrhu, dakle, odlučuju o egzekucijama ne znajući točno koga će ubiti. Isto tako ne znaju ni šta će postići takvom vrstom ubijanja. Studije pokazuju da dronovske egzekucije nisu sredstvo za postizanje strateških ciljeva, nego sredstvo čija upotreba zacrtava ciljeve i strategiju. Dronovima ubijamo zato što možemo, ne znajući što želimo time postići, niti šta zaista postižemo. Po analogiji, predsjednici Balkanskih državica ne govore zato što ima nešto za reći, nego zato što može govoriti.

Drugi kristal logike globalnog sustava koji ću samo nakratko spomenuti jesu centri financijske moći. U krizu nas nije dovelo takozvano klasično bankarstvo, nego kreativni dio “financijske industrije”, financijske špekulacije. Nakon šest godina analiza i razmišljanja (kao i glumljenja neznanja i izvrdavanja) odluke koje su dovele do financijske i ekonomske krize mogu se opisati kao kockanje.

Kao što je za dronovsku demokraciju karakteristična koegzistencija najsuvremenije tehnologije i neznanja, tako su ovdje vrhunska tehnologija i visoka matematika upregnute u igre na sreću, upregnute u osnovno neznanje o tome što donose prihvaćene odluke.
 
(dnevnik.si/uredio: nsp)

Pogrešni ljudi su na vlasti. . . to je prilično očito. No, ono što nije tako očito je kako su došli tamo. A nakon što su pronašli otvorena vrata, zašto smo ih ostavili da pasu na najboljim pašnjacima najzeleniju travu, dok mi pužemo uokolo u pustoši?

Vrlo čudan fenomen …

Ovim Svijetom vladaju oni od kojih velika većina nema apsolutno nikakve kvalifikacije da bude na čelu bilo čega – čak ni malog čamca na vesla, a kamoli na čelu države. Ipak, na neki način, oni sjede u svojim palačama, nadgledaju svoje carstvo – dok istovremeno sudjeluju u sustavnoj degradaciji planete Zemlje.

Nije važno da li su generali, ravnatelji, korporativni rukovoditelji, direktori banaka, medijski moguli, ministri ili premijeri ili samo bilo koji veliki šefovi – oni imaju jednu osobinu da svi nastupaju jedinstveno i sinkronizirano. Dok, s druge strane, velika većina inteligentnih i radno sposobnih građana ove planete, samo uspijevaju djelovati – ili reagirati – u sporadičnim i proturječnim rafalima, ako je uopće to i moguće.

Aktualni majstori kontrole – i to se nije mnogo promijenio tijekom mnogih stoljeća – imaju zajedničke namjere: da izvlače posljednje “atome” dobiti i prestiža iz neke ili sve imovine pojedinca, iskorištavajući mogućnosti njihovog stiska.

Ipak, ni to nije dovoljno za neke od njih. Dobit je malo dosadna kada dolazi u desecima milijuna iz godine u godinu, i uvijek se kupuju iste skupe kuće i automobili. No, uvijek treba biti samo još jedna stvar koja se može ‘posjedovati’ i staviti pod kontrolu, kako bi zadovoljila lažno uveličavanje i pretjerivanje koji je sastavni dio beskrajnih i na kraju bezuspješnih pokušaja da se postane svemoguć i nedodirljiv od strane običnih smrtnika.

Takav je afrodizijak koji se zove “moć”.

S vremenom opet, oni koji najviše pate od osjećaja da im je nešto oduzeto su upravo oni koji traže, kao naknadu, maksimalnu razinu vanjske posesivnosti. A to je mehanizam kojim pogrešni ljudi dolaze na vlast.

Ironično, mnogi koji ne trpe takva priviđenja na koja se vlast poziva, ispunjavaju svoje težnje i dnevne potrebe najbolje što mogu. Ipak, na taj način, oni nesvjesno omogućuju megalomanski izravan put do sjedišta vlasti.

Oni koji su dovoljno sigurni u sebe da imaju odgovoran stav prema životu oko sebe, rijetko dolaze naprijed i zauzimaju poziciju u vlasti i građansku odgovornost. Njihova osobina je da će to prepustiti drugima – i previše slučajeva ovih “drugih” se često gaji kroz jedva zamjetne prikrivene motive.

Ipak, mi gledamo na ve to, zgroženi, kako naš svijet razdiru dvobojni lopovi i luđaci, jedni više očajni nego drugi, kroz najvažniju funkciju u utrci za planetarni ekocid. Svaki očajniji od onog drugog, čekaju da se nađe neki prostor u vakuumu moći koji bi mogli popuniti. Svaki očajniji od drugog drže palicu nad nezainteresiranim svakodnevnim radnicima koji se bore da prežive, pokušavajući ne primijetiti kako je situacija loša ….

Gdje ti pripadaš u ovoj ludoj konfuznoj situaciji?

Pogrešni ljudi su na vlasti i pravi ljudi se ne žele pretjerano zamarati i učiniti po pitanju toga. To je samo zbroj našeg teškog stanja post-industrijske ‘civilizacije’. Nešto se mora dati …

Pitanje je što?

Hoće li kritična masa od 99% na kraju konačno djelovati da bi vratila izvornu autonomiju kroz hrvanje sa onih 1% elite?

Ili će 1% na kraju završiti posao uništenja, uništavajući naša planetarna dobra i drobiti naše ljudske sklonosti jednu za drugom? To je pravo pitanje.

No, nitko se od nas ne može slobodno opustiti i igrati se nagađanja ishoda. Svi smo mi u tome. Mi smo dio čopora. Svaki naš potez, htjeli mi to vidjeti ili ne, je promoviranje ili otpor despotskom “master planu”. Ne postoji takva stvar kao što je “između” ili “ravnodušnost” u ovoj igri. Ograda na koju si jednom sjeo je slomljena. Žice sada mlitavo vise. Nema ničije zemlje u koju bi se sakrio od tih 1%.

U nekom trenutku, uskoro, oni koji su sposobni voditi moraju preuzeti od onih koji su nepodobni. To može biti beskrvni udar – ili to može biti krvava pobuna. Na ovaj ili onaj način, pomak se mora dogoditi.

Zaboravite Božanske intervencije. Neće biti božanskih intervencija osim ako i dok postoji vrlo vidljivo ljudsko determinacija već iz startnih pozicija i koja ide prema cilju. Tek tada je moguće da će viša energija sudjelovati u utrci za donošenje pravde na ovaj posrnuli svijet.

Mi se približavamo točki bez povratka. Ako mi ne odgovorimo na mnoštvo poziva za pomoć koji se ore oko ovog svijeta sve većom brzinom svaki dan, onda ćemo se sami osuditi na vječno nasukavanje na pustu i neplodnu obalu.

Ta pomoć počinje sa pomaganjem jedni drugima, da se oslobodimo od našeg naučenog i samoinduktivnog stanja straha i pacifizma. Kombinacija koja prilično jamči nespremnost na djelovanje. Nespremnost da se djeluje čak kada je predstavljena kroz izbor sudjelovanja u masovnom genocidu.

Koristim riječ “pacifizam” koja ovdje predstavlja ‘stanje povlačenja’ u lice potrebe djelovanja. Ja ne mislim ovdje na izbor, koji svi imaju, da se suzdrže od nasilja. To su dvije vrlo različita stranja. U tom kontekstu, donošenje odluke da se ne djeluju kroz nasilje – nije akcija. Ne donositi odluke, već jednostavno se povući u školjku – nije akcija.

Kroz nevoljkost na djelovanje se daje glas ideji da je ‘nikakva akcija’ duhovno izbor zpoznaje. Vi se tada povlačite u slijepu ulicu meditacije okrenute prema unutra, samoispitivanje koje mislite da može ‘promijeniti svijet’ ostvareno pomoću pomaknute vrijednosti fokusa. Meditacija može poslužiti hermetičkom pečatu stavljajući sebe daleko od suđenja i nevolja vanjskog svijetu i time pomažući da se izbjegne bilo kakva konfrontacije s onim što zahtijeva puni i spontani odgovor.

Sučeljavanje, u ovom pasivnom pogledu, je negativno, reakcionarna manifestacija koja potkopava “mir” i smirenost himeričnog svijeta koji preuzima sve – od racionalnog promatranja i postaje nova stvarnost. “Virtualna stvarnost”.

To je duboko pogrešno i opasno za prirodu ljudi.

Mi smo ‘priroda’ koja nije iznad ili izvan nje. Idemo naprijed i vraćamo se. To je Tao. Sve univerzalne sile plešu na ovu pjesmu. Dah, morski valovi, cikluse rođenja i smrti, rast i propadanje, sve je u pokretu i mirovanju, cijelo vrijeme. Nema proturječja.

Vanjska djela i unutarnja kontemplacija su dvije polovice jedne cjeline. Oni su sinonimi. Jedan bi se trebao kretati između oba dva stanja stalno i veselo.

“Kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost”

Pa, nepravda je postala zakon – ali otpor još ostaje tvrdoglavo prigušen i potraga za bijegom od tiranije ostaje željena opcija.

Njegujte duh, mudrost i duboku svijest. Ipak, ne kao alternativa svrgavanja naših tlačitelja iz svojih korporativnih prijestolja, ali kao dio njega.

Nemojte se zavaravati. Rat je počeo. Svi smo pozvani na front. Baš kao što bijela krvna zrnca u našem tijelu se bore protiv pokušaja patogena bi zaživjeli – i tako cijelo vrijeme. Mi bi trebali raditi isto – cijelo vrijeme.

Svakodnevno treba zazivati i utjecati na akciju za okončanje drakonske korporativne diktature koja i dalje gura čovječanstvo sve bržim tempom prema genocidnoj litici.

Ne možemo imati “mir” dok kriminalci na glavnoj kontrolnoj ploči ne budu izbačeni iz svojih podstavljenih kožnih stolica i dok se ne prisile suočiti se sa pravom cijenom svojih opscenih igara moći.

Mir – i prosvjetljenje, na individualnoj razini, moguće je samo ako sudjelujemo u ovoj bitci.

Bitka oslobođenja pojedinca i ovog planeta od onoga koji želi dominirati i uništiti pravi izvor života.

Put do pobjede također zahtijeva mudrost i svjesnost da se formira vijeće odgovornog nadzora koje će doći u prazninu nakon što se despoti svrgnu.

Lekcije iz povijesti uče da prevrtljiva pobuna jednostavno zamjenjuje jednu hrpu moćnih predatora s drugom. To više nije opcija, a mi smo sada došli do točke s koje više nema povratka. Ovaj put moramo to napraviti kako treba, ne smije više biti grešaka.
 
(preveo: mag. Alfred Bošković/uredio:nsp)

U nedavno objavljenim vijestima na Fox News-u, CBS News-u, u Time-u, US news-u, Guardianu i ostalima, novac i moć su ponovo ugrozili vaše zdravlje. Problem je u tome da sve te velike objave doprinose lažnom uvjerenju da se rak može spriječiti cjepivom. Nažalost, to nije istina. Naprotiv. To cjepivo je jedan od glavnih razloga dobivanja raka, autizma i mnogih ostalih bolesti.

Ne znam zbog čega guraju te otrove i stišavaju svakoga tko govori protiv njih. Ovaj luđački globalni plan se ubrzava. Sada je organizacija poznata pod nazivom GAVI udružila snage sa smrtonosnim Fondom Bila i Melinde Gates kako bi naglo reducirala ljudsku populaciju kroz globalno cijepljenje.

ZAVJERA? Ali, zbog čega oni sile ljude na to?

Ako oni koji su cijepljeni prežive, a oni koji nisu, umru, onda svatko ima pravo na izbor koji bi trebao biti prihvaćen. Ali ne, oni prisilno cijepe milijune djece diljem svijeta i žestoko suzbijaju bilo kakvu informaciju protiv cijepljenja. U Australiji, Merrill Dorey iz Australske organizacije za cijepljenje pod nazivom “Istražite prije nego što se cijepite”,  je sudski gonjena, maltretirana i zatvarana mnogo puta i to samo zbog toga što je upozoravala na nuspojave cijepljenja.

Na Internetu postoje na stotine blogova i izvora informacija koji upozoravaju na cjepiva uz stotine tisuća slučajeva istraživanja. Ali novac i moć određuju što ćete raditi. Ili još i bolje, što morate raditi.

Slijedi članak, korak po korak, i neki osobni i komentari liječnika.

“1 na 6 smrti zbog raka diljem svijeta je uzrokovano infekcijama koje su se mogle spriječiti” – Los Angeles Times

“Jedna nasvakih šest smrti zbog raka diljem svijeta je uzrokovana infekcijom koja se mogla spriječiti, a ukupno bi 1.500.000 smrti godišnje moglo biti spriječeno širokorasprostranjenim programima cijepljenja”, izvijestili su istraživači nedavno.

Špekulacija i manipulacija masama. Žele da povjerujete da oni već znaju.

Velika istraživanja AVN http://avn.org.au su pokazala da su širom rasprostranjena cjepiva protiv pertusisa imala jasno negativne reakcije čije infekcije prelaze gornju granicu sa svojim nuspojavama kao što su autizam, paraliza itd.. U područjima u kojima se velikim kašljem nije upravljalo, pojavnost je bila ili smanjena ili je ostala ista kao i prije. Jedino je smrt od cijepljenja nadaleko zamijenila postotak moguće zaraze.

“Od 1990. broj je narastao za dvostruko što ukazuje da programi cijepljenja gube na bojnom polju. U velikoj većini slučajeva uzrok su tri virusa i bakterija koji su vodeći uzroci raka želuca, raka jetre i grlića maternice. Za rak grlića maternice se smatra da je povezan sa oko polovicom tumora kod žena koji su povezani s infekcijama, dok rak želuca i jetre čine 80% kod muškaraca. Uzroci mnogih tumora su većinom nepoznati, ali genetika i loša sreća igraju veliku ulogu.”

To bi nanijelo veliku štetu našoj ekonomiji kada bi ti znanstvenici morali priznati da su uzroci raka dobro poznati. DA, POZNATI SU. Uzroci se objavljuju svugdje, ali su skriveni iza znanstvenog jezika kako ih vi ne biste mogli naći. Objavljeni su u znanstvenim izvještajima za koje se nadaju da ih nitko neće čitati.

U knjizi “Liječenje raka zdravim razumom” (Healing cancer with common sense) na više od 160 stranica su nabrojani uzroci raka i kako ih izbjegavati / ukloniti. A navedeni su samo oni najčešci i koji su 100% vezani uz rak.

Ali spominjanje tih slučajeva uz promoviranje cijepljenja ne bi bilo pametno.

Drugi dio ove kratke, ali snažne manipulacijske rečenice je taj da genetika uzrokuje rak. To što su napisali znači da su ti znanstvenici posljednjih 12 godina živjeli iza Mjeseca, od vremena kada je otkrivena epigenetika. Rak nije uzrokovan genetskom predispozicijom nego nasljeđivanjem istih nezdravih navika od svojih roditelja. Ako naslijedite sve otrove od vaše majke i zatim ih nastaviti gomilati  jednakim stilom života, onda nije stvar gena da će oni promjeniti gene za rak.

“Svjetska zdravstvena organizacija je 2004. godine procijenila da devet životnih i okolišnih čimbenika – pušenje je poprilično veliki – doprinose čak i do 35% od 12.700.000 tumora koji se javljaju svake godine. Dvostruko veci broj je sada vezan uz infekcije.”

Zbog čega u ovom izvješću nisu spomenuli i sunce kao jedan od uzroka. Vjerojatno su imali loš marketinški dan.

“Rak grlića maternice je uglavnom uzrokovan ljudskim papiloma virusom (HPV) kao i analni tumor, te tumori penisa. Rak želuca uzrokuje bakterija Heliobacter pylori dok virusi hepatitis B i hepatitisa C uzrokuju rak jetre.”

Sve ove izjave su točne, ali kako su nekada ljudi preživljavali rak iako su bili inficirani ovim virusima. Zbog čega sve osobe sa Heliobacter pylori nemaju rak? Zbog toga što je RAK bolest imunološkog sustava. Možete dobiti rak jedino ako je vaš imunitet prezaokupljen poslom i / ili ako je potisnut vašim životnim stilom.

Ali oni ne žele da vi ovo znate jer vam to pruža način za samopomoć. A tko ima koristi od toga?

Apsolutno je smiješno da možete pronaći da su ove virusne infekcije tako jasno povezane s određenim vrstama raka bez uključivanja testova na teške metale i otrove. Dr. Thomas Rauh s Klinike Paracelsus u St. Gallenu u Švicarskoj je potvrdio da svi tumori sadrže visoku koncentraciju teških metala uključujući i do 3000 puta više olova, žive i kadmija od zdravog tkiva.

A uz svo mineralno ulje bazirano na ftalatima i mirisima iz kozmetike, kreme i zaštite od sunca, morate se zapitati kako mogu biti toliko sigurni. Osobito kada, kako je navedeno gore, rak nastaje zbog pušenja i “loše sreće”.

“Tim kojeg je vodila dr. Catherine de Martel i dr. Martin Plummer iz Međunarodne agencije za istraživanje raka u Lionu u Francuskoj, je koristio podatke sakupljene pomoću njihovog GLOBOCAN programa kako bi procijenio učestalost pojave raka u raznim regijama svijeta i zatim koristio prave podatke o raznim tumorima kao i procjenu predviđanja ukupno pripisanih uzročnika.

U časopisu Lancet su izvijestili da je prosjek tumora uzrokovanih infektivnim tvarima u svijetu iznosio 16,5% posto uz triput veću (22,9%) pojavnost u zemljama u razvoju nego u razvijenim zemljama (7,4%). Postotak je široko varirao među regijama, rangirajući od niskih 3,3% posto u Australiji i Novom Zelandu do visokih 32,7% posto u subsaharskoj Africi. Oko 4% tumora je uzrokovano infektivnim tvarima u Sjevernoj Americi i 7% u Europi.”

“Ovdje imamo slijedeći razlog zbog kojeg trebamo cijepiti još veći broj ljudi s lijekovima za koje se NIJE dokazalo da sprečavaju išta.”

Koncept da se antitijela u vašem sustavu stvaraju nakon izlaganja bolesti nije točan. Sve što se događa jest to da je vaš imunološki sustav naučio kako da se nosi sa određenim neprijateljem. Ali ako vaš životni stil preoptereti vaš ionako oslabljen imunitet i vi ga sabotirate šećerom, alkoholom, stresom, nedostatkom sna i svim poznatim karcinogenima, koje su gore zaboravili spomenuti, svaki preparat je uzaludan. To je kao da je preopterećena vojska polumrtvih i pothranjenih imunoloških stanica koja je istrenirana spriječiti moguceg neprijatelja.

“U editorijalu koji prati izvješće, dr. Gudarz Daney sa sa Harvardske škole za javno zdravstvo u Bostonu je napomenuo da su cjepiva za HPV i hepatitis B dostupna uz “relativno malenu cijenu”, a “povećanje pokrivenosti (njima) bi trebao biti prioritet za zdravstveni sustav u opterećenim zemljama”.

Eto, vidite. Za vas imamo spremnu čarobnu pilulu. Ne brinite, osigurani ste.

Ako vaš imunološki sustav nije dorastao zadatku i ne može se nositi s tisućama vidljivih i nevidljivih karcinogena i virusa, nije zaista važno ako poznaje neprijatelja. Oni se ionako ne mogu nositi s njim.

Nadajmo se da će vam ovo malo bolje objasniti kako stvari stoje.
 

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)