Bolje mogućnosti za karijeru, stabilna politička situacija, ili čak bolja klima … mnogo razloga stoji iza želja mladih Francuza da napuste svoju zemlju

Mladi ljudi od 18 do 24 godina, njih 72 posto razmišlja o odlasku iz Francuske, otkriva studija koju je proveo Yougov, a objavio Lesechos.fr

Oko 2.5 milijuna Francuza je prema anketama htjelo iseliti 2017. godine, kaže Ministarstvo vanjskih poslova. Taj se broj udvostručio od 2000. godine, kada je iznosio oko milijun.

No, sada će ovaj broj rasti još više, jer sada većina francuske omladine želi napustiti Francusku.

Ovaj stav o iseljavanju je motiviran prvenstveno pronalaženjem bolje “karijere” (40 posto) i traženje “novih avantura” (46 posto).

Postoje i drugi razlozi osim boljih prilika za karijeru ili novih avantura, poput “cijena avionske karte”, “stabilna politička situacija” u zemlji u koju žele odseliti i “ugodna klima”.

Ako su ti kriteriji ispunjeni, 23 posto francuskih ljudi je spremno napustiti Francusku zauvijek.

Ovakav se stav može odnositi i na imigrantski val koji je prijetnja mladim ljudima u Francuskoj, koji žele sve više odseliti u Mađarsku. Pogodite zašto.

NoviSvjetskiPoredak.com

Strah potiskuje nadu, kad je riječ o Europi. Taj je trend sve očitiji među mladima. Potvrđuju ga i istraživanja javnog mnijenja, od kojih jedno donosi Frankfurter Allgemeine Zeitung

Proveo ga je YouGov na uzorku od 6000 mladih između 16 i 26 godina, u sedmorim najvećim sadašnjim članicama EU: Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Italiji i Grčkoj.

Uostalom, upravo o strahu i nadi govori “nobelovac” Barack Obama u pismu podrške francuskome predsjedničkom kandidatu lijevog centra i bivšem Rotchildovom bankaru Emmanuelu Macronu, tvrdeći da Macron insistira na nadi, a njegova suparnica Marine Le Pen na strahu.

Pobožna želja

Nakon krvavoga XX stoljeća činilo se da su sloboda i pravda postale ključne vrijednosti Staroga kontinenta, a da je Europska unija – makar to bila samo pobožna želja – okvir njihova ostvarenja. Za mlade Evropljane, u dobi od 16 do 26 godina – ona je to sve manje.

Kako FAZ sažima rezultate ankete, svaki peti bi htio svoju zemlju izvan Unije, zatvorenu u vlastite granice, pod nacionalnom kontrolom. Za tri četvrtine ispitanih Unija je samo ekonomski prostor (onaj minimum utvrđen u Maastrichtu prije četvrt stoljeća) a ne zajednica za obranu i promicanje zajedničkih vrijednosti (uostalom, nacionalni egoizmi ili naprosto strahovi spriječili su svaki korak prema djelatnom zasnivanju zajedničke vanjske i sigurnosne politike, čak i zajedničke porezne politike – iako je i to sve bilo dogovoreno tada u Maastrichtu).

Ljudska prava

Tek polovica mladih u Uniji još vjeruju da je demokracija najbolja od postojećih vrsta vlasti. Najviše ih je u Grčkoj – 66 posto (ali ondje je i najviše onih koji žele više vlasti nacionalnoj državi, 60 posto), pa u Njemačkoj 62 posto (ali ondje je najmanji postotak onih koji žele većinu prava vratiti nacionalnoj državi, tek 23 posto).

Mladi Britanci su na drugome mjestu, sa 44 posto, ali to je ipak manje od postotka kojim je njihovo biračko tijelo izborilo Brexit.

Na trećemu mjestu su mladi Talijani: njih 39 posto bi ponovo odriješene ruke svojim vladama, iako se prije podlijeganja evropskim pravilima Italija bacila u golem javni dug i imala smiješnu valutu koju su špekulanti mogli razvaliti kad bi im palo na pamet (što je Soros i učinio liri, a prije toga funti).

Pritom su nezadovoljni vladama kojima bi dali više ovlasti: njih 90 posto u Grčkoj, nešto manje u Italiji, Španjolskoj itd. – jedino u Njemačkoj ih je zadovoljnih nešto malo više nego nezadovoljnih: 53 posto.

Ljestvica vrijednosti je pomalo proturječna. Najvažnija su im ljudska prava, odmah za njima je mir u Europi, za njim je sigurnost, tolerancija je na četvrtome mjestu, sloboda obrazovanja na petome, uspjeh na šestome koji dijeli s demokracijom itd.

Tek na sedmome je solidarnost, ali u mjeri koja nije za podcjenjivanje. Naime, dvije trećine su za pomoć ekonomski slabijim članicama, a još i više, 68 posto, za prihvat izbjeglica “koji traže azil zbog legitimnih razloga”.
 
(jutarnji.hr)

Otrov je lijek kada se koristi u malim dozama i ne prečesto. To isto vrijedi za najpopularniju biljku na planeti. Sve što daje čovjeku osjećaj sreće i zadovoljstva ne treba se konzumirati na dnevnoj bazi jer tada stvara ovisnost

Često čujemo: i trava je Božja biljka. To je istina. Ona liječi rak. I to može biti istina. Međutim, kod zdravih ljudi pušenje marihuane može biti izrazito štetno po psihu iz jednosg jednostavnog razloga, svi ljudi nisu isti i ono što je nekome lijek drugome može uništiti život.

Mladić iz Zagreba po imenu Marin naišao je na ismijavanje svoje generacije jer je iskreno posvjedočio da mu je pušenje marihuane umalo uništilo život.

Marin također tvrdi na marihuana nije lijek nego droga čime je izazvao brojne kontroverze i ismijavanja od strane onih koji se zalažu za legalizaciju. Istina je naime sljedeća.

Kad si bolestan od raka, PTSP-a, multipleskleroze i ostalih kroničnih bolesti, marihuana može djelovati kao lijek. Za to postoje brojna istraživanja koja to potvrđuju.

Međutim, pušenje marihuane je najmanje ljekovito, pogotovo u slučaju kada je uzimaju mladi i zdravi ljudi koji nemaju niti potrebu za lijekom, jer marihuana tada može djelovati razorno na živote.

To također pokazuju brojna istraživanja. Marin je čak priznao da je bio ovisan o marihani, što zagovaratelji marihuane kroz smijeh opovrgavaju.

‘Ovisnost nije samo fizička, ona može biti i psihička i duhovna’, pojasnio je Marin u video uratku koji je opet podijelio Hrvatsku.
 

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Godinu su završili porukom kako znaju da su na najboljem putu, pravac neće mijenjati, jest da se baš ne mogu pohvaliti brzinom u provedbi reformi, ali uskoro će sigurno biti bolje …

S takvim nekakvim nebuloznim riječima hrvatski je premijer zaključio još jednu groznu godinu, kapriciozno autističan u uvjerenju da nikakvi stručnjaci nisu dio njegova svijeta, odbijajući čak i najminimalniju, tako nužnu, rekonstrukciju svoje vlade, pa zadovoljno odjahao na zaslužene praznike.

A dolje, na terenu, ostale su muke svakodnevice, brojka nezaposlenih upravo je prešla 360 tisuća, dok svježi podaci Eurostata kazuju da, uz Grčku, baš Hrvatska ima najmanji postotak radno aktivnog stanovništva, to jest najveći broj nezaposlenih mladih, obrazovanih ljudi.

Uzroci hrvatskog socijalnog rasapa, poznato je, potječu iz kobnih, cikličkih valova deindustrijalizacije zemlje, politički programiranih uništavanja velikih poduzeća, tekstilne, drvne, brodograđevne industrije, što je tisuće građana ostavilo bez posla i egzistencije, i za to naravno nije kriva ova koalicijska Vlada, niti se samo njoj smije na dušu stavljati fakat da je Hrvatska postala državom koja više ne poznaje kategoriju rada kao organizirane djelatnosti.

Što onda za posljedicu ima posvemašnji nedostatak sigurnosti, solidarnosti ili želje za vlastitim napretkom, pa je rezultat dehumanizirana država, u kojoj se radi tek sezonski, budući da su nekadašnji brodograditelji, inženjeri i profesorice, zajedno sa svojom nezaposlenom, fakultetski obrazovanom djecom, postali konobari, sobarice, iznajmljivači apartmana u koje ljeti pretvaraju vlastite stanove.

Takva je situacija izrodila opću zapuštenost, prezir prema obrazovanju, repatrijarhalnost društva i obitelji, i naravno opasnu radikalizaciju društvenih odnosa. Ali sve su te činjenice bile na stolu kada su socijaldemokrati preuzeli vlast, pa ipak sada na polovici svoga mandata upravo se oni iskazuju kao ekipa koja će zabiti zadnji čavao u hrvatski lijes.

Ako naime i nisu krivci za početke društvene, gospodarske, kulturne devastacije države, svakako jesu za još veće produbljivanje krize i za potpuno egoistično otuđenje od onoga što se “tamo dolje” doista zbiva. Stoga Hrvatska danas nije samo duboko ideološki podjeljena država, nego još gore, država koja funkcionira kao bastard komunističke i divlje neoliberalne prakse, s prevladavajućim konceptom upravljanja državom, gradom ili selom, kao vlastitim poduzećem, o kojemu, međutim, ne brinu sposobni i stručni, nego partiji odani i poslušni kadrovi.

Tako je u dvije godine vladajuća koalicija uspjela stvoriti hijerarhijsku piramidu vladavine isključivo “svojih” ljudi, to jest partijskih kadrova u svim ustanovama, stručnjacima je ulaz strogo zabranjen, a sve što u takvom konceptu vladanja strši, kritizira, poziva se na demokraciju i slobodu govora, totalitarnim se metodama, kao gnojni čir, prostački odstranjuje.

Zadesilo je to mnoge, a ovih dana i još jednu poznatiju članicu SDP – a, koja se usudila Vladi javno zamjeriti prekomjerno trošenje, kupnje skupih limuzina, nevoljkost u provođenju reformi, klijentelističko zapošljavanje, nedemokratsku partijsku praksu.

Istina ju je koštala grubog izbacivanja iz stranke, podmuklim javnim glasovanjem, a prijeki sud partijskog vodstva onemogućio joj je svaku obranu i time ponovno pokazao sličnost s ljutim opozicijskim protivnicima koji su upravo po identičnom modelu iz redova konzervativne, desne partije izbacili bivšu premijerku Jadranku Kosor samo zbog toga jer se založila za javnu upotrebu ćirilice.

I baš taj totalitarni um čini stalno od Hrvatske zemlju u kojoj je apsolutna odanost vodstvu ove ili one stranke, svejedno, jedina trenutna djelatnost, a budući da se stranački klijentelizam iscrpljuje u potrazi isključivo za partijskim moljcima, nije čudo da se nerijetko pretvara u pravu grotesku. Kao u Splitu, naprimjer, gdje je novi gradonačeknik, iz redova vladajuće stranke, samo nastavio tradiciju kadroviranja legendarnog političkog mafijaša Željka Keruma, pa u sva gradska poduzeća postavio svoje ljude, ogromni birokratski aparat u gradskoj upravi još nadopunio s “onima koji su s nama dobili izbore”, i na koncu kadrovski obnovio i čitav niz kulturnih institucija.

Duhovit neki čovjek koji je kao vrhunskog kulturnog direktora za upravljanje velikom knjižnicom prepoznao u jednom 23-godišnjaku, koji je kao svoje biografske reference naveo da je radio kao “bellboy” i “ramp assistent” u nekom hotelu, pa prao automobilska stakla na benzinskim pumpama … i najvažnije, da obnaša funkciju predsjednika Foruma mladih SDP – a, ili je u Multimedijalni kulturni centar imenovan montažer PVC – stolarije, ali član socijaldemokratske partije, u Etnografski muzej ubačena je šankerica iz jednog kafića, itd. . , itd. .

Stoga nije da se ova Vlada nema čime pohvaliti. Ako ništa, partijska je kontaminacija doista uspješno obavljena od vrha do dna, i kao da gledamo film koji se toliko ponavlja da je već postao dosadan. OK, može se možda izaći iz kina , ali teško je vjerovati da će se u tako ustrojenoj državi uskoro producirati neki drukčiji, bolji film.

Iako građani Hrvatske, nespremni negiraju krizu, koja im se već odbija od glavu, oni “kradu Bogu dane” čekajući toliko očekivani kraj kriza, koja nikako da završi. Poput Titanika, tone 23 godine mlado društvo koje je mislilo da će nakon osamostaljivanja teći med i mlijeko. Hrvati bi trebali kao mlada samostalna nacija razmišljati poput krilatice “Nadaj se najboljem, budi spreman za najgore”, ali daleko od toga…
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16331"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Dugogodišnji par Naomi Smyth i Sam Rossiter odlučili su poći na jedno neobično putovanje. Naime, Naomi koja se bavi snimanjem dokumentaraca i Sam, koji je internet administrator, odrekli su se svojih karijera, prodali kuću u kojoj su živjeli deset godina i kupili malu jahtu na aukciji za stotinjak funti.

Napravili su plan za idućih godinu dana – polako otploviti od Londona do Grčke. Cilj im je vidjeti kako se živi u zemljama u kojima je financijska kriza toliko uzela maha. I sami žele naučiti živjeti skromno. Uz to, cilj im je naučiti kako uzgajati hranu te se baviti raznim zanatima poput kovanja da bi u budućnosti mogli sve sami obavljati kad, kako oni tvrde, dođe do svjetskog društvenog sloma.

No, iako su rasprodali sve što imaju, ne planiraju ostatak života provesti kao nomadi. Oko 100.000 funti ostavili su sa strane kako bi, kad se za godinu dana vrate u Veliku Britaniju, mogli kupiti zemlju na kojoj će sami sagraditi kuću, farmu te se baviti vlastitim uzgojem voća i povrća.

U Grčku planiraju stići tek za godinu dana, a dotad žele posjetiti što više mjesta i upoznati što više različitih ljudi da bi od svakoga ponešto naučili. Priznali kako se u avanturu ne upuštaju bez straha te vjeruju da će im nedostajati “čvrsto tlo pod nogama” u njihovom minijaturnom brodu.

“Pokušat ćemo živjeti s budžetom od 100 funti tjedno, a ako to potrošimo, veslat ćemo umjesto da koristimo motor. Sve ćemo reciklirati. Iznimke ćemo raditi samo u slučajevima ako nam sigurnost bude ugrožena”, tvrde.

Naomi i Sam će sve anegdote i doživljaje objaviti na blogu “How to survive future” ili “Kako preživjeti budućnost”.
 

 
How to Survive The Future: Trailer by naomidox
 
povezani članci:
Spremate li se za kolaps?! Pročitajte ovo prije nego odlučite da su preppersi ludi
Preppersi se pripremaju za društveni i ekonomski kaos
 
 
(index.hr, howtosurvivethefuture.org/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10288"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]