Tijekom nedavne demokratske debate na CNN-u, voditelj Anderson Cooper okupio je pet američkih predsjedničkih kandidata kako bi pokušao doći do odgovora na pitanje: “Što je najveća prijetnja po nacionalnu sigurnost SAD?”

Kaos na Bliskom Istoku, odgovorio je guverner Lincoln Cafi; nuklearni potencijal Irana, rekao je bivši guverner Martin O’Malley; ekspanzija nuklearnog naoružanja i crno tržište nuklearnih materijala koji može dospjeti u pogrešne ruke, precizna je bila Hillary Clinton; Kina, cyber rat i Bliski Istok, opširan je bio senator Jim Webb. Samo jedan od prisutnih, senator Bernie Sanders, izdvojio se po odgovoru i rekao da najveću prijetnju po nacionalnu sigurnost predstavljaju klimatske promjene.

Činjenica da su se klimatske promjene uopće spomenule u kontekstu prijetnje govori o promjeni u političkom pristupu ovom problemu, kojem je trebalo mnogo godina da ispliva na površinu.

Iako je problem klimatskih promjena bio potpuno odsutan u predsjedničkoj debati 2012. godine, zbog čega su Barack Obama i Mitt Romney optuženi za “klimatsku tišinu”, ova tema bila je prisutna u predizbornim kampanjama još od 1988. godine.

Kandidati su predstavljal ovaj problem na vrlo različite načine, a tek nedavno je, nakon pobjede na izborima, aktualni američki predsjednik Barak Obama istakao da one zapravo predstavljaju ozbiljnu bezbjednosnu prijetnju.

U obraćanju diplomcima Akademije Obalne Straže, Obama je okarakterizirao klimatske promjene kao “ozbiljnu prijetnju po globalnu sigurnost, koja će utjecati na način na koji vojska brani SAD”.

I Obama i Sanders bili su u pravu. Kako aktivisti, tako i vojni stručnjaci oglasili su alarm povodom globalne klime još početkom novog tisućljeća, ali ako se briga o klimi ne premjesti iz akademskih i znanstvenih krugova u političke, posljedice na odgovor, ne samo SAD, već i drugih zemalja svijeta, biće veoma ozbiljne.

Ministarstvo obrane SAD predstavilo je 2003. godine izvješće naslovljen “Scenarij naglih klimatskih promjena i njihov utjecaj na nacionalnu sigurnost SAD”. Izvješće je istaknuo da bi klimatske promjene dovele do nestašice hrane i vode, što bi moglo izazvati nestabilnost u ranjivim zemljama.

Od tada, međutim, obavještajne službe su na primjerima uvidjele da klimatske promjene predstavljaju ne potencijalnu, već vrlo neposrednu prijetnju. U izvještaju CIA-e iz 2008. godine, stručnjaci su pokušali predvidjeti kako će promjene globalne klime utjecati na nacionalnu sigurnost do 2030. godine, a do 2014. je Ministarstvo obrane usvojilo termin “Katalizaror prijetnji” kojim opisuje ove sve brže procese.

U međuvremenu, istraživanje je otkrilo koliko su klimatske promjene doprinijele Arapskom proljeću i građanskom ratu u Siriji.

Sve to, tvrdi Francesco Femija, direktor Centra za Klimu i Bezbjednost, podiglo je zainteresiranost političkih krugova za ovu temu.

“Vidjeli smo vrlo jasne dokaze da klimatske promjene već utječu na sigurnosnu situaciju u brojnim zemljama diljem svijeta, uključujući i na strateški važne kao što je Sirija“, rekao je Femija.

Naravno, samo zato što je problem dobio legitimnu pažnju, ne znači da ova pažnja nije iz “probitačnih” razloga. Tijekom posljednjeg desetljeća, političari su se prema klimatskim promjenama odnosili kao prema kontroverznim pitanjima naoružanja i abortusa. Klima je također bila podmatana i kao ekonosmko pitanje, pa dok su demokrati tvrdili da će okretanje obnovljivoj energiji dovesti do otvaranja novih radnih mjesta, republikanci su uzvraćali da će se dogoditi upravo suprotno, jer će veliki broj radnih mjesta u industriji fosilnih goriva prosto nestati.

Podmetanje klimatskih promjena kao pitanja nacionalne sigurnosti također ima svojih prednosti. Ne samo da se stvara dojam da je potrebno što hitnije rješavanje problema, već i otvara nove puteve za pristup čitavom problemu. Vojska, na primjer, može predstavljati vrlo koristan i važan faktor u uspostavljanju i izgradnji infrastrukture za takozvane zelene tehnologije, za održavanje mreže i stvaranje strateške prednosti u odnosu na druge zemlje.

Iako su sigurnosne implikacije klimatskih promjena više nego realne, i Femija i sveučilišni profesor Joshua Bazbi smatraju da su Sanders tvrdnje o najvećoj sigurnosnoj prijetnji pretjerane, u usporedbi s na primjer Iranom ili Sjevernom Korejom.

Činjenica je, navodi Bazbi, da podmetanje klimatskih promjena kao vojno-sigurnosni problem može dovesti do upotrebe vojnih rješenja, prije nego znanstveno-ekoloških. Recimo, topljenje leda na Arktiku omogućilo je Rusima neviđenu ekspanziju i eksploataciju resursa. Suočen sa sve većim pristustvo Rusije, Obama je pozvao na veća ulaganja u ledolomce koji bi omogućili Americi da brane svoje interese na Arktiku.

Drugim riječima, ako okarakterizirate klimatske promjene kao sigurnosnu prijetnju, vojska će željeti reagirati, a način na koji će odgovoriti vjerovatno će imati malo ili nikakve veze sa spriječavanjem klimatskih promjena. Umjesto toga radiće se o čistoj zaštiti ili čak ekspanziji interesa.

“Sve to dolazi sa cijenom. Kako ekološkom, tako i monetarnom “, objašnjava Bazbi.

Zbog toga, političari će morati dugo i dobro razmisliti prije nego što se obrate ovom problemu na pravi način.

“Ljudi koji se protive postavljanju klimatskih promjena u sigurnosne okvire možda čak i ne mogu predvidjeti prave implikacije koje će uvlačenje vojske u čitav problem stvoriti. To podgrijava nacionalistički odgovor na neophodno rješavanje problema, umjesto da se kolektivnim snagama učini nešto što će biti korisno za cijeli svijet “, istaknuo je Bazbi.
 
(etrafika.net/uredio:nsp)

Na zidu oronulog izbornog stožera Francuske komunističke partije (PCF) visi parola: “Njihovi osmjesi prevarti će samo lakovjerne”.

Petsto metara dalje, ispred gradske kuće u Henin-Beaumonta – starom rudarskom okrugu – Steve Brioa ne skida osmijeh s lica. Nakon 18 godina kampanje za ekstremno desničarski Nacionalni front (FN), grad je sada pod njegovom kontrolom. Na kraju je bio dovoljan samo jedan izborni krug.

Širom Francuske FN-u raste popularnost. Lokalni izbori u ožujku 2014. bili su najuspješniji u 42-godišnjoj povijesti stranke, s nešto manje od 1.500 lokalnih odbornika i 11 novoosvojenih gradova u industrijskim područjima na sjeveru i jugu.

Rezultati prošlotjednih europskih izbora potvrđuju ono čega su se mnogi plašili: da je FN, partija koju do prije samo nekoliko godina nije bilo pristojno spominjati, sada značajna sila u francuskoj politici.

U nacionalnoj tisku, Henin-Beaumont je postao simbol ovog uspjeha. Ovdje su, kao i u mnogim drugim mjestima, nekadašnji simpatizeri komunista prišli krajnjoj desnici, privučeni lokalnim interesima koje smatraju poštenim i populističkim antikapitalizmom koji ih povezuje s intelektualnim korijenima.

“Gradonačelnik je koristio iste govore kao krajnje lijevi sindikalistički pokret”, kaže Oktav Nitkovski, lokalni bloger koji studira u Parizu. “Uspio je jer su socijalističke i komunističke partije potpuno korumpirane.”

Na obodima ruralnog Henin-Beaumonta stoji nekadašnja tvornica kofera i torbi Samsonite, ogoljena i napola srušena. Zidovi su isprljani izblijedjelim mrljama. Ovdašnji klinci pronašli su igralište u ruševinama kapitalizma.

Nisu jedini. Godine 2005. ova tvornica je pripadala financijskoj tvrtki Mitt Romney-a, Bain Capital. Prodana je za jedan euro kompaniji koja se obvezala da će proizvoditi solarne panele, ali je umjesto toga dovela tvornicu u stečaj. Kako tvrde radnici, Bain Capital je isplanirao čitav scenarij: da se otarasi neželjene proizvodnje a da radnicima ne isplati otpremnine koje im pripadaju.

To je priča u kojoj se ogleda ogorčenost grada gdje je stopa nezaposlenosti trenutno 18 % posto i gdje malo tko vjeruje da desni (UNP) ili lijevi centar (PS) nude stvarna rješenja.

“Političari su potpuno napustili našu regiju”, kaže 39-godišnji Benihau Fahim, sin alžirskog doseljenika. “Nema više strastvenih ljudi.”

Upravo je to Steve Brioa obećao da će promijeniti. Tijekom kampanje bio je vidljiv, dvaput tjedno na tržnici, slušajući mještane, pružajući ruku. Pravio je čak i kompromise. Pred flamansko-gotskom gradskom kućom na čijem je sada čelu, zastava Europske unije nelagodno visi pored francuske trobojke, poslije protesta lokalnih aktvist.

“Ne sviđa mi se izraz ‘ideologija’”, kaže nam on. “Mislim da je pogrdan. Naš program je fokusiran na proračunska pitanja, lokalne poreze, kriminal i kaznenu politiku. Govorili smo o lokalnom bazenu, nogometnom terenu, kulturnim pitanjima, plaćama javnih službenika. “

Rasne podjele, imigracija i “proturječnosti” muslimanskog naseljavanja neobično su odsutni iz ovog diskursa. Ali poslije samo mjesec dana na funkciji, imidž Brioa kao pragmatičnog gradskog menadžera poljuljan je njegovom naredbom za iseljenje lokalnog ogranka Lige za ljudska prava, skupine koja se bori protiv antisemitizma i rasizma još od Drajfusove afere. Prijeteće poruke od FN-a dobila je i gradska crkva, tvrdi Nitkovski, nakon što je njen svećenik Jean-Marie Lohaj opisao njihove stavove kao nespojive s katoličkom vjerom.

Međutim, izgleda da to mještane ne pogađa. Imidž koju stranka Nacionalni Front (FN) želi projicirati: pouzdani, praktični gradski menadžeri, političari koji završavaju posao, izgleda da uspijeva.

“Možda su licemjeri, ali za nas se ništa nije promijenilo” kaže jedan Turčin, vlasnik restorana koji se nalazi odmah pored gradske kuće. “Čak je i Marin Le Pen ovuda prošetala i rukovala se s nama.”

Ako Henin-Beaumont potvrđuje tvrdnje da se FN detoksificirao – u drugim mjestima stvari stoje drugačije. U Mant La Viu – malom industrijskom predgrađu Pariza – pokazatelja tradicionalnije FN-ove dogme ima na pretek. Ovdje je generacija, nostalgična za poslijeratnim razdobljem zvanim Trente Glorieuses, “trideset slavnih godina”, postala ogorčena.

“Materijalno siromašni ljudi krive druge za svoje siromaštvo”, kaže Frederick Omonije u svom urednom stanu u centru grada. “Motiviraju ih ljubomora i strah – govore da stranci kradu državne resurse.”

Frederik ima 55 godina i proveo je u Mant La Viu čitav život radeći kao vodoinstalater, taksista i sada, poput svog oca, radnik u lokalnoj tvornici. Njega neprijateljski stav grada prema imigrantima ne pogađa izravno, ali pogađa njegovu suprugu Dadu 28-godišnju Senegalku.

“Tiho sam pričala telefonom u vlaku za Pariz, a jedna žena me je opomenula da se stišam. Kada sam joj rekla da je nepristojna, odgovorila mi je: ‘Vidjet ćemo što će se dogoditi na izborima’. Htjela je da kaže da će me protjerati.”

Prema tvrdnjama političkih komentatora i ljudi iz same stranke, Marin Le Pen je omekšala FN, pretvarajući ovu grupu kolaboracionista i revolucionarnih nacionalista u anti-rasističku, čak i liberalnu stranku. Ali u Mant La Viu, gdje trećinu stanovnika čine muslimani, stari rasizam promalja glavu.

“Nije nam ugodno”, kaže Azedin 54-godišnji pobožni muslliman koji je čitav život proveo u Francuskoj, “Islam postoji stoljećima, mi se zalažemo za slobodu i mir za sve. Ovo što se događa nije pravedno. “

Azedin stoji ispred oronule lokalne džamije, premale za zajednicu koju pokušava opslužiti. Zidovi se ljušte a krov je pokriven improviziranim plastičnim pločama.

Prema planovima koje je odobrio bivši gradonačelnik, džamija bi se trebala srušiti i na njenom mjestu izgraditi parking. Planove za mnogo veću bogomolju, adaptiranu od zgrade regionalnog trezora, odobrila je prethodna gradska vlast. Ali Siril Naut, novi gradonačelnik iz FN-a, sada ih je poništio. Kada ova gradska zgrada bude srušena, lokalna muslimanska zajednica neće imati mjesto za zajedničko bogosluženje.

“Stvari su se mnogo promijenile”, priča Abdelaziz El Džoharu, predsjednik džamije, neposredno nakon popodnevne molitve, “Tenzije ozbiljno rastu. Dobili smo nekoliko pisama od militantnih pristaša FN-a s uvredama i prijetnjama. Gurnuli su nam svinjetinu u spremnik i rekli da gradonačelnik treba očistiti grad od muslimanske rase. FN se želi normalizirati i predstaviti kao republikanska stranka. Ali ideologija njegovih pristalica nimalo se nije promijenila.”

Ogroman betonski nadvožnjak uzdiže se nad centrom Ajangea, nekad uspješnog metalskog grada u Mozelu. Kola tutnje ali se rijetko koja zaustavljaju. U dubokoj unutrašnjosti Lorene, ovo je takozvana “nevidljiva Francuska”: nezaposlenost je visoka, industrija je propala, a povjerenje u politiku nestalo.

Prošle godine grad je pogodilo gašenje ogromnih visokih peći u susjednom Florangeu, kao posljednja kap u dugom, sporom procesu ekonomskog i kulturnog propadanja. Hollande je obećao da će spasiti tvornicu u vlasništvu korporacije ArcelorMittal nakon zamornih industrijskih sukoba, ali se pokazalo da je obećanje prazno.

Još prošle godine, novi gradonačelnik Fabijen Engelman, bio je aktivista sindikata CGT i član ljevičarske Nove antikapitalističke partije (NPA). Sada provodi vrijeme kritizirajući “muhamedansku ideologiju” i ukidajući “stečena prava” imigranata. Njegove riječi nailaze na dobar odjek.

“Ajange je nekad bio vrlo bogat, živ grad”, kaže 68-godišnja Paskal u lokalnoj pekari. “Sada se pretvorio u groblje. Tamo gdje zavlada siromaštvo, odmah se pojave vrane. Ne razumijem zašto dajemo pomoć ljudima iz inozemstva kad naši ljudi ne dobivaju ništa. “

Preko puta, u baru Central, Danijel, sakupljač smeća, ispija espresso. Njegova majka i otac su Alžirci, ali on je rođen u Ajangeu.

“Muka mi je od ovoga”, kaže tiho, “Hoće da se otarase džamije, kažu da ima previše halal mesara. Gradonačelnik krivi strance za propast i daje prednost Francuzima.”

Njegovi strahovi su više nego opravdani. Engelman je obećao “svinjokolj” u Ajangeu, ako dođe na vlast. Sada, ako bude po njegovom, sinovi i kćeri muslimanskih vjernika poput Danijela neće imati obroke bez svinjetine u školama.

“Ako se to dogodi, odselit se iz grada”, kaže Danijel vidno potresen, “Zbog djece.” Dok završavamo razgovor, okreće glavu da sakrije suze.

U pokrajinskoj vladi Lorene, nitko ne želi da Nacionalna Fronta (FN) uspije. Strahuje se da će Ajangeu biti ukinute presudne financijske subvencije kao neka vrsta kolektivne kazne, da lokalno stanovništvo ne bi steklo dobar dojam o FN-u.

Ovo je deprimirajuća slutnja za grad kome je očajnički potrebna pomoć, ali to nažalost nije jedini takav grad u Francuskoj. Pošto ekstremna desnica postaje sve popularnija diljem kontinenta, na nacionalnoj i europskoj razini, problemi tek počinju.
 
(pescanik/uredio i preveo:nsp)

Nije bilo nikakvog pravnog postupka. Nije bilo pravde, nikada je ni nema za potlačene. I sada kada smo suočeni sa sličnom snagom grabežljive, neograničene korporativne moći koja se namjerila na naše nemilosrdno izrabljivanje i oduzimanje naše pravne i fizičke zaštite, moramo odlučiti kako ćemo mi reagirati.

Ideolozi gramzivog kapitalizma, kao članovi nekog primitivnog kulta, uzvikuju lažnu mantru kako su prirodnu resursi i ekspanzija beskonačni. Otpor čini pobjedu, koliko god ona bila daleka, mogućom. I pritom, život vladajuće klase postaje ipak mrvicu teži, što zadovoljava ljudsku emociju za osvetom.

U starosjedilačkim zajednicama, u kojima su ljudi dijelili bogatstvo kako bi stekli poštovanje, a oni koji su zgrtali bili su prezreni, imali su društvenu etiku koju je valjalo izbrisati i zamijeniti je s pohlepom, divljim izrabljivanjem i kultom sebičnosti koji potpaljuje kapitalističku ekspanziju.

Kakva je to sklonost samozavaravanja koja nas čini nesposobnim da shvatimo kako nas prodaju u roblje?

Čak i kada je bio izboden i umirao, odbio je da legne na postelju bijelog čovjeka. Zahtijevao je da ga ostave na zemlji.
Vatra njegovog duha ostaje zvijezda vodilja za sve one koji tragaju za životom otpora i prkosa. “

Otpor Američkih starosjedilaca (engl. Native Americans, pogrešno nazvani Indijanci, prim.prev.) Protiv europskih ekspanzionista izrazio se u dva oblika. Jedan je bio ratovanje, drugi je bio pokoravanje. Nijedan nije uspio. Zemlja im je ukradena, društva su im desetkovana, njihove žene i djeca poubijana, a okolina uništena.

Nije bilo nikakvog pravnog postupka. Nije bilo pravde, nikada je ni nema za potlačene. I sada kada smo suočeni sa sličnom snagom grabežljive, neograničene korporativne moći koja se namjerila na naše nemilosrdno izrabljivanje i oduzimanje naše pravne i fizičke zaštite, moramo odlučiti kako ćemo mi reagirati.

Ideolozi gramzivog kapitalizma, kao članovi nekog primitivnog kulta, uzvikuju lažnu mantru kako su prirodnu resursi i ekspanzija beskonačni.

Odbijaju pozive na pravičnu preraspodjelu. Govore nam kako će uskoro svi uživati ​​u “beskrajnom” bogatstvu, koje se, ustvari, stalno smanjuje. I dok se cijeli ovaj luđački projekt raspada, elite bježe kao žohari u svoja skrivena utočišta. Na kraju, sve će se urušiti kao kula od karata.

Civilizacije su u posljednjoj fazi raspadanja nalaze pod velikom dominacijom elita koje su izgubile svaki dodir sa stvarnošću. Zajednice se upinju sve žešće i žešće kako bi osigurale dekadentno izobilje vladajuće klase, čak i kada se u tom procesu uništavaju same osnove za proizvodnju bilo kakvog bogatstva.

Karl Marx je bio u pravu kada je neobuzdani kapitalizam nazvao “strojem koji ruši granice”. Nemogućnost da se uspostave ograničenja dovodi do kanibalizacije prirodnih resursa i ljudskih zajednica.
Ovog puta je razlika u tome što kada odemo, povući ćemo i cijelu planetu sa sobom.

Katastrofalne klimatske promjene su neizbježne. Arktički led je u terminalnom nestanku. Uskoro će u atmosferi biti toliko zarobljene topline, da će svaki pokušaj smanjenja ugljične emisije biti besmislen. Suše, poplave, toplinski valovi, ubojiti uraganima i pijavice, prekidi struje, kaotično vrijeme, podizanje razine mora, uništenje usjeva, nestašice hrane, kuga …

ExxonMobil, BP i ostale tvrtke koje crpe ugljen i prirodni plin – baš kao i kolonijalni lovci na bizone, koji su ostavljali tisuće lešina da trunu na suncu nakon što su im oderali kožu, u nekim slučajevima odnoseći samo jezik – nikada neće dopustiti da im se nametnu racionalna ograničenja.

Kao i izrabljivači prije njih, koji su istrijebili životinje koje su održavale život autohtonog naroda Velike nizine, eksploatirati će sve dok više ne budu imali šta za eksploataciju.

Kolektivno samoubojstvo nikada se ne ističe na kvartalnim profitnim izvještajima. Zaboravite sve one zgodne riječi, koje su vas učili u školama, o našem sustavu vlade. Prave riječi koje opisuju američku moć su “pljačka”, “prijevara”, “kriminal”, “podvala”, “ubojstvo” i “represija”.

One zajednice Američkih starosjedilaca koje su se prve prilagodile europskim kolonizatorima, kao što su bila miroljubiva kalifornijska plemena – Chilulas, Chimarikos, Urebures, Nipewais i Alonas, kao i stotine manjih zajednica – oni su uništeni prvi.

Ja ne pozivam na nasilje, naprotiv, uvijek nastojim izbjeći nasilje, ali nemam nikakve namjere da se podredim korporativnoj moći bez obzira da li se ona skrivala iza maske Barack Obama-e ili Mitt Romney-a.

U isto vrijeme moram sam sebi priznati da će otpor možda biti neuspješan. Ali, pružanje otpora govori nešto o nama kao ljudskim bićima. Održava u životu mogućnost nade, čak i kada svi empirijski dokazi ukazuju na neizbježno uništenje. Otpor čini pobjedu, koliko god ona bila daleka, mogućom. I pritom, život vladajuće klase postaje ipak mrvicu teži, što zadovoljava ljudsku emociju za osvetom.

Ovaj vlak juri u provaliju bez povratka, koju je sam stvorio

“Svak put kada zakonodavci krenu u uzimanje i uništavanje vlasništva ljudi, ili ih pretvaraju u robove proizvoljne sile”, zapisao je filozof John Lock, “stavljaju sebe u ratno stanje protiv ljudi koji su nakon toga oslobođeni od bilo kakve daljnje poslušnosti.”

Europski kolonijalisti su potpisali i ignorirali nekih 400 sporazuma sa starosjedilačkim plemenima. Natjerali su vođe plemena na pristajanje na sporazume, uvijek kako bi im oteli zemlju, i tada bi ih izdali i ponavljali proces tako dugo dok više nije bilo ničeg za oteti.

Poglavice koji su vjerovali bijelim ljudima, kao što je bio poglavica Crni Kotao (eng. Black Kettle), nisu prošli bolje od onih koji nisu vjerovali. Crni Kotao, koji je ispred svoje kolibe često vijorio američku zastavu koju su mu dali u Washingtonu kao znak prijateljstva, ubijen je od strane vojnika u službi George Armstrong Custer-a u studenom 1868., zajedno sa ženom i preko 100 pripadnika plemena Cheyenne.

“Bijeli čovjek nam je dao više obećanja nego što pamtim”, rekao je poglavica Crveni Oblak (eng. Red Cloud) u staroj dobi, “ali zadržao je jedno. Obećali su da će nam uzeti zemlju, i uzeli su je “.

U starosjedilačke zajednicama, u kojima su ljudi dijelili bogatstvo kako bi stekli poštovanje, a oni koji su zgrtali bili su prezreni, imali su društvenu etiku koju je valjalo izbrisati i zamijeniti je s pohlepom, divljim izrabljivanjem i kultom sebičnosti koji potpaljuje kapitalističku ekspanziju.

Lewis Henry Morgan u svojoj knjizi “Liga Irokeza” iz 1861., nakon što je živio s njima, zapisao je kako su Irokezi razvili “kompletnu civilnu politiku koja je imala averziju prema ideji da moć bude koncentrirana u rukama manjine, već se sve baziralo na principima jednakosti “.

Princip jednakosti bio je način odnošenja prema drugome i prema prirodi, koncept koji je bio potpuno nepoznat i nerazumljiv europskim osvajačima.

Oni koji izrabljuju čine to kroz više slojeva obmane. Za svoje ciljeve angažiraju šarmantne i elokventne predstavnike. Koliko još dugo želimo trpimo laži Barack Obama-e?

Kakva je to sklonost samozavaravanja koja nas čini nesposobnim da shvatimo kako nas prodaju u roblje?

Zašto vjerujemo onima koji ne zaslužuju naše povjerenje? Zašto nas stalno i iznova zavode? Obećano zatvaranje zatvora Gvantanamo, javno zdravstvo, reforme Patriot Act-a, zaštita okoliša, sudska saslušavanja, regulacija Wall Street-a, zaustavljanje ratova, zapošljavanje, obrana radničkih prava. Mogao bi nastaviti …

U povijesti otpora ima malo osobnosti koje su toliko plemenite kao što je bio poglavica Ludi Konj (eng. Crazy Horse). Dugo nakon što je postalo jasno da je poraz neizbježan, vodio je najuspješniju pobunu na prostoru Velike nizine, porazio Custera i njegove ljude kod mjesta Little Big Horn.

“Čak i osnovni detalji njegovog života pokazuju koliko je zaista velik bio”, zapisao je Ian Frazier u svojoj knjizi “Velika nizina”, “jer ostao je svoj od trenutka kada je rođen do trenutka kada je umro, jer uvijek je znao točno gdje želi živjeti i taj princip nije napustio.

Čak i nakon što se morao predati, a da nikada nije stvarno poražen u bitci, (a vojska je priznala kako nikada nije ni bio stvarno zarobljen), i unatoč činjenici da je ubijen – bio je toliko slobodan da nije znao ni kako izgleda zatvor ” .

Njegova “nenaklonost civilizaciji koja dolazi, bila je doslovno proročanska”, piše Frazier. “Nikada nije upoznao Predsjednika i nikada se nije vozio u vlaku, spavao u kući, jeo za stolom, ali za razliku od mnogih ljudi diljem svijeta, kada se susreo s bijelim čovjekom, taj susret nije umanjio njegovu veličinu”.

Poglavica Ludi Konj

Ludi Konj je ubijen bajonetima 5. rujna 1877., nakon što su ga na prijevaru zaputili prema zatvoru u Fort Robinson-u, Nebraska. Čim je osjetio da se radi o klopci, potegao je nož i nastavio da se bori sve do posljednjeg trenutka.

Čak i kada je bio izboden i umirao, odbio je da legne na postelju bijelog čovjeka. Zahtijevao je da ga ostave na zemlji. Njegov prijatelj iz plemena Miniconjou, sedam stopa visok Dodiruje Oblake (eng. Touch the Clouds), koji je bio uz njega kada je izdahnuo, pokazao je prstom na deku koje je prekrivalo poglavicinu tijelo i rekao:” Ovo je kuća Ludog Konja” .

Njegovi bolni roditelji su pokopali Ludog Konja na nepoznatoj lokaciji. Legenda kaže da su mu se kosti pretvorile u stijene, a zglobovi u kremen. Vatra njegovog duha ostaje zvijezda vodilja za sve one koji tragaju za životom otpora i prkosa. “
 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12565"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Kissinger i 16 američkih obavještajnih agencija smatraju da u bliskoj budućnosti država Izrael više neće postojati.

Dnevni list “New York Post” (The New York Post) vjerno prenosi riječi Henry Kissinger-a: “Kroz 10 godina, Izraela više neće biti”.

Kissinger-ova izjava je nedvosmislena. On ne nudi rješenje za očuvanje države Izrael. Za njega je nestanak Izraela 2022. godine svršena stvar.

Obavještajne agencije SAD, kojih ima 16, se slažu sa Kissinger-ovom izjavom, mada nisu precizirale točan datum kada će Izrael iščeznuti s lica zemlje.

Ovih 16 agencija, koje raspolažu s proračunom od preko 70 milijardi dolara, izdale su analitički izvještaj, na 82 strane, koja nosi naziv: “Priprema za Bliski Istok u post-izraelskom razdoblju”.

U izvješću se ocjenjuje da 700 tisuća izraelaskih naseljenika u Judeji i Samariji koje navodno pripadaju Palestincima, neće mirno napustiti istu. Pošto “svijet” neće tolerirati njihovo prisustvo na “okupiranim teritorijima” Izrael će biti uskoro tretiran kao Južnoafrička Republika 1980-ih godina zbog politike apartheida.

Sudeći po ovom izvještaju, Likud, vladajuća partija u Izraelu, navodno tolerira i podržava eskalaciju nasilja i bezakonje koje provode izraelski naseljenici u Judeji i Samariji.

U izvješću se dalje navodi da su “brutalnost i razbojništvo izraelskih naseljenika i administrativna infrastruktura, koja odiše duhom aparthejda, s obrambenim zidom u segregacionom stilu i drakonskim sustavom kontrolnih punktova, nedodbranjivi i u suprotnosti s demokratskim tekovinama američkog naroda”.

Obavještajne agencije SAD smatraju da će Izrael pokleknuti pred kombiniranim naletom Arapskog proljeća, buđenja islamske svijesti i rastuće moći Islamske republike Iran.

U izvještaju se svrgnuti šefovi islamskih zemalja koji su surađivali s Izraelom ili su bar tolerirali njegovo postojanje nazivaju diktatorima, a nova islamistička vlast u ovim zemljama se veliča kao izrazito prodemokratski nastrojena.

Također, u izvješću se kaže da, u svjetlu novih okolnosti, Vlada SAD više ne raspolaže vojnim i financijskim resursima kojima bi bila u stanju nastaviti sa pružanjem podrške Izraelu za opstanak u neprijateljskom okruženju koji broji preko milijardu stanovnika.

U izvješću se savjetuje da bi SAD trebale slijediti vlastite nacionalne interese, što znači normalizaciju odnosa sa 57 islamskih zemalja i povlačenje potpore Izraelu. Interesantno je da ni Henry Kissinger, koji je židovskog podrijetla i koji je do sada prikazivan kao prijatelj Izraela, ni Amerikanci, koji su navodno uvijek bili pod utjecajem pro-izraelskih medija, ni jednim gestom ne pokazuju da će žaliti zbog nestanka Izraela.

Otkuda ovakav preokret?

Ključni razlog ovog preokreta leži u Kissinger-ovoj tvrdnji i tvrdnji američkih obavještajnih agencija, prije svega CIA, da raspolažu informacijama kako Izrael i njegove pristaše stoje iza napada na Svjetski trgovački centar 11.rujna 2001. godine.

Alan Sabrosky, bivši direktor departmana za Strateške studije na Vojnom koledžu SAD (US Army War Colledge), je izjavio da je “100 posto” siguran da Izrael i njegove pristaše stoje iza napada na Blizance WTC-a.

Alan Hart, bivši glavni dopisnik BBC za područje Bliskog Istoka i navodni prijatelj Golde Meir, bivše premijerke Izraela, i Jaser Arafat-a, se složio s Sabroskim. Također, Merlin Miller, treći predsjednički kandidat na predsjedničkim izborima u SAD, otvoreno zastupa tezu da je pod pokroviteljstvom Izraela izveden napad na tornjeve WTC-a.

Navodno, glavni razlog koji leži iza rušenja tornjeva Blizanaca je da se “krvlju zapečati” snažna, neraskidiva veza između SAD i Izraela, da se protivnici židovske države prikažu i kao američki rivali, a sve u očajničkom pokušaju da se osigura opstanak Izraela na taj način što bi SAD pokrenule dugoročni rat protiv njegovih neprijatelja.

Sve veći broj Amerikanaca napokon “shvaća” da neprijatelji Izraela (cjelokupan islamski svijet s preko 1,5 milijardi stanovnika, skupa s većinom neeuropskih zemalja) ne moraju biti i neprijatelji SAD. SAD navodno troši ogromna financijska sredstva i žrtvuju na tisuće života zbog sukoba u Izraelu – sukoba koji donose više štete nego koristi strateškim interesima Amerike (razumije se da je jedan od ovih interesa kupovina nafte i plina od zemalja koje posjeduju “stabilnu” vladu, poslušnu kada je suradnja sa SAD u pitanju).

Kako sve veći broj Amerikanaca postaje uvjeren da rušenje tornjeva WTC-a predstavlja čin drske, krvave izdaje koji su navodno počinile pristaše Izraela, kreatorima politike SAD će biti lakše uvjeriti svoje građane da je židovskoj državi konačno “odzvonilo”.

Razjedinjenost židovske zajednice u SAD i neki nesmotreni potezi izraelskog predsjednika Benjamin Netanyahu-a su također pridonijeli promjeni raspoloženja Amerikanaca prema Izraelu.

Jaz koji vlada u židovskoj zajednici u SAD kada je u pitanju podrška Izraelu, a koji se javio uslijed razmirica koje su nastale u rukovodstvu predstavništva stranke Likud u ovoj zemlji, je sve dublji.

Kao posljedica ovih previranja u židovskoj zajednici, sve manjem broju mladih američkih Židova je stalo do države Izrael.

Prognoze predsjedničkih izbora u SAD pokazuju da i će pored Netanijahu-ovog truda pridobiti židovske glasače da pruže potporu predsjedničkom kandidatu Mitt Romney-u, Obama, koji javno izjavio da “mrzi lažova” Netanyahua, ipak dobiti većinu glasova Židova.

Također, Netanijahu-ov neobičan nastup s karikaturom bombe za govornicom Ujedinjenih Naroda, koji je izvrgnut podsmjehu, je dao povoda dobrom dijelu svjetske javnosti da ga okarakterizira kao “ludog cionistu”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinet.rs, youtube.com /uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11381"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Slika Amerike izgleda ovako: debeli srednjovječni čovjek sa srčanim problemom šeta noću kroz ulice grada, jedući svoj Big Mac. Ima bojazan da netko može ga opljačka i ubije. Ali stvar koja će ga ubiti je ustvari taj hamburger u ruci.

Od kako se završio Hladni rat, Amerika je u potrazi za novim neprijateljem.

Mnogi u Americi imaju neliječeni mentalni poremećaj – nemilosrdnu potragu za neprijateljem. Političarima znače neprijatelji jer im pomažu u skretanju ekonomskih problema kod kuće. Obrambenoj industriji znače neprijatelji jer će im pomoći da dobiju plaću. Stručnjacima i njihovim publikacijama znače neprijatelji jer neprijatelji prodaju novine i magazine.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, neprijatelji su bili Nijemci i Japanci. Čak i danas je nešto ostalo od te mržnje, da se čak svi ostali vrednuju i uspoređuju s njima. Zatim, tu su Sovjeti, koji su bili ovisno zlo. Nakon pada komunizma, Amerika je pokušala zamijeniti neprijatelje, ali je došla samo do malih zločinaca kao što su Manuel Noriega, Slobodan Milošević i “Baby Doc” Duvalier.

Kada se dogodio napad na Ameriku, poznat kao 9/11, političari su u svojim govorima samo zamijenili riječi. Umjesto Sovjeta, sada je stajalo teroristi. Usprkos ogromnim razlikama u “neprijateljima”, u opsegu i prijetnji, nastavili su sa zatrašivanjem naroda, kao u dobrim starim vremenima.

Kandidat desničarske stranke, Mitt Romney imenovao je Rusiju kao neprijatelja broj 1. On je, između ostalog, izjavio “da je Vladimir Putin realna prijetnja za stabilnost i mir u svijetu”. Ali, isti kanditat je upozoravao građane na Kinu, kao “prosperitetnu tiraniju”. Bavio se i Sjevernom Korejom kao jednom od “najvećih svjetskih glumaca”, a kasnije je nazvao Iran kao “neposrednu prijetnju” za svijet od raspada SSSR. Bila je tu i nacistička Njemačka, a još jedna od njegovih paranoja bila je, “džihad -” noćna mora stoljeća “.

Trebalo bi napomenuti da Romney nije sam, u izjavama. Također je republikanski predsjednički kandidat govorio s gotovo histeričnom tvrdnjom da je predsjednik Venezuele, Hugo Chavez, zajedno s Iranom i Latinskom Amerikom najveća prijetnja Americi.

Da budemo iskreni, i Obama je u predsjedničkoj kampanji govorio o Kubi i Venezueli kao neprijateljima broj jedan za Ameriku.

Naravno, postoje problemi s više kredibiliteta ovih tvrdnji.

Putin je možda anti-demokrat, problematičan, u skoro svakom smislu, ali njegova zemlja je sada školjka od onog što je bio SSSR. Rusija je trenutno u demografskoj krizi, i čak je kooperativna sa Amerikom po pitanju nuklearnog naoružanja i svođenja istog na kontraterorizam.

Kina se često ne slaže sa Amerikom, po mnogim pitanjima, ali su ovisni jedni od drugih što se tiče gospodarstva. Kina ima kratku povijest globalnog avanturizma, i mada je velika zemlja, s velikom privredom, također je vrlo fokusirana na svoje socijalne probleme.

Što se tiče islamskih fundametalista, oni spadaju u dvije kategorije. Prvi, koji su privatni akteri, stvarno opasni, ali mali, kao Al Qaeda. I drugi, državni akteri koji su opasniji, primjerice, Iran. Oni predstavljaju realne prijetnje i mogu gledati na Ameriku kao na neprijatelja. Ali ipak, sveukupno nisu dovoljno veliki da bi trebalo organizirati cijelu vanjsku politiku Amerike za “globalni rat protiv terorizma”.

Do sada se pokazalo da su jedine realne prijetnje po Ameriku – interne – kao Big Mac.

Ove prijetnje ne dolaze od strane terorista. Dolaze od političke opstrukcije, koje blokiraju potrebne gospodarske i političke reforme. Americi “dolazi prijetnja” od strane zadravstvenog sustava u zemlji, čiji je dug nekoliko puta veći od također ogromnog američkog deficita. To dovodi do rastuće nejednakosti u američkom društvu.

Ako Amerika prestane s traženjem vilenjaka ispod kreveta, možda će stvarno biti u stanju resetirati prioritete u svezi gospodarstva. Počet će investirati u stvari koje će ojačati zemlju, napraviti je prosperitetnom, i opet sigurnom, od infrastrukture, energetske sigurnosti i boljim školama.

Štoviše, Amerika može identificirati stvarne probleme, što se tiče vanjske politike, ali bi trebala da ih drži u perspektivi. Izbjegavanjem nepotrebnih konflikta će se napraviti mnogo više za svoju zamlju, nego što je radila u prošlosti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Profesor ekonomije na Kalifornijskom sveučilištu Anthony Sutton je u knjizi «Tko upravlja Amerikom?» napisao da je ‘SIDA’ umjetna bolest koju je stvorila vojska SAD-a, kao dio programa za biološko ratovanje, koji je financirao Kongres, a proširili fanatici elite.

U nacionalnom parku Yosemite (država Kalifornija, SAD) neočekivano je došlo do eksplozije nepoznatog hanta virusa – bolesti koja posjeduje visoku brzinu širenja. Od neizlječive plućne infekcije već je umrlo troje turista, a još osmero ljudi je u bolnici, sa sumnjom da su i oni oboljeli od iste bolesti.

Svi umrli su spavali u šatorima na teritoriju parka. Prema informaciji američkih novina USA Today postoji mogućnost od zaraze ovim virusom još 22.000 turista koji su ovog ljeta posjetili Yosemite.

Od njih su 2500 ljudi – stranci iz 40 zemalja, koji su se već vratili u svoje zemlje … Da bi došlo do zaraze dovoljno je da se samo udahne čestica prašine ili da se rukuje s čovjekom koji je inficiran. Pretpostavlja se da prenosioci bolesti mogu biti glodavci – miševi i hrčci.

Prema podacima američkih vlasti, smrtanost ovog virusa dostiže 36%. Primjerice, smrtanost «španjolke» (tj. «španske groznice») koja je pokosila veliki boj ljudi početkom 20. stoljeća je bila 2 do 3%, a smrtnost kuge koja se ne liječi je između 30 i 60 posto.

Novi virus – ubojica je zbog dugačkog inkubacijskog razdoblja skoro nemoguće dijagnosticirati. Simptomi bolesti su vrlo slični običnoj gripi, a cjepiva i načine liječenja suvremena medicina za sada ne poznaje.

Zato zaista čudi reakcija administracije tog nacionalnog parka. Poslije prvih smrtnih slučajeva do kojih je došlo 1. rujna park nije zatvoren, čak njegova uprava nije smatrala za shodno ni da posjetitelje upozori na opasnost.

Park je i dalje otvoren, i u njemu su i sada tisuće turista. Osnovno pitanje čitave ove priče je u tome odakle u parku glodavci, inficirani virusom koji je do tada bio nepoznat, od koga praktički nema spasa? Prema statistici – najmanje jedna trećina svih oboljelih od navedenog virusa će umrijeti.

Da li to može imati bilo kakve veze s nekim od oblika bakteriološkog oružja, koje američka vojska smišlja u dubinama svojih tajnih laboratorija? I, još, zašto se taj virus pojavio baš sada, uoči predsjedničkih izbora u SAD?

Virusi, po pravilu, ne dolaze iz svemira i ne stvaraju se sami od sebe. Pri tom povijest pokazuje do mnogi virusi nose potpuno zemaljsko porijeklo i predstavljaju rukotvorinu. I bez želje – prisjećamo se poznatog hollywoodskog filma «Epidemija» sa Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi.

Radnja je jednostavna: eksperimenti američke vojske se provodi kako bi bio stvoren neizlječivi smrtonosni virus, doveo je baš u SAD do epidemije bolesti koju je on izazvao. Vojska je htjela sakriti dokaze svoju krivnju i spremala se da bombardira grad u kojem je došlo do epidemije, zajedno sa svim njegovim stanovnicima, ali nije uspjela.

Prenosilac bolesti u filmu je bio majmun koji je u SAD dospio iz Afrike, u kojoj je američka vojska vršila svoje strašne eksperimente na lokalnom stanovništvu. Međutim, to je radnja igranog filma, a što se događa u stvarnom životu?

U SAD je ispitivanje prvog bakteriološkog oružja na lokalnom stanovništvu izvršeno još 1763. godine.Tada je zapovjednik tvrđave Fort Bit, pukovnik Buke, kao gesta «dobre volje», poglavicama indijanskih plemena poklonio deke i šatore, uzete iz bolnica u kojima su liječeni ljudi od boginja.

Poslije tog «darova» u državi Ohio je došlo do epidemije čije su žrtve bili Indijanci, koji nisu ništa sumnjali. Prvi ozbiljni eksperimenti s bakteriološkim oružjem su započeti u SAD 1943.godine na poligonu Dahuej, u pustinji države Utah.

Poslije uništenja Kvantunske vojske 1945.godine američki vojnici su iz SAD doveli, umjesto da mu sude za zločine protiv čovječnosti, a «radi širenja eksperimenta», Shiro Ishii-a, japanskog general-bojnika medicinske službe i načelnika «jedinice 731»poznate po zlu .

Zajedno s njim, kao i drugim vojnim zločincima, u SAD su dospjeli i materijali «jedinice 731», zahvaljujući čemu su u «tvornici smrti» blizu Harbina vršena istraživanja i ispitivanja bakteriološkog oružja na živim ljudima, prije svega na sovjetskim zarobljenicima.

Vojna baza Fort Detrick, koja se nalazi u blizini grada Frederick (država Maryland, SAD) je postala glavni centar Pentagona gdje su usavršavani i pronalaženi najrazličitiji izazivači epidemijskih bolesti i virusnih infekcija. Na samom izvoru svega toga je Shiro Ishii i materijali «jedinice 731», koje je on prenio u Ameriku.

U svibnju 1952. godine između američke vojske i CIA je zaključen tajni ugovor po kojemu se Pentagon obvezao predati agenciji CIA sve stečeno iskustvo u svezi s proizvodnjom bakteriološkog oružja, a CIA je, sa svoje strane, preuzela obvezu da pomogne njegovom usavršavanju i ispitivanju .

Zahvaljujući objavljenim dokumentima vojske SAD postalo je poznato da su u veljači 1956. godine u New York-u američke tajne službe, zajedno s Odjelom za specijalne operacije (Special Operations Division, SOD) vojske SAD, koje su bile smještene u Fort Detricku, izvršile tajnu operaciju koja je dobila naziv «Veliki grad».

Njezin cilj je bio da se praktično ispitaju sredstva za bakteriološko ratovanje u uvjetima suvremenog velikog grada. Ispitivanje bakteriološkog oružja je obavljeno na običnim Amerikancima, koji nisu ništa sumnjali.

1955. godine suradnici agencije CIA su u državi Florida izvršili tajni bakteriološki eksperiment. Pomoću prijenosivog uređaja koji je bio maskiran u torbicama i koferima oni su raširili izazivače pertusisa, nakon čega je na Floridi došlo do epidemije te bolesti. 1964. i 1965. godine bakterije otrovne tvari Bacillus subtilis su raširene po Chicagu, San Francisco, pa čak i po američkom glavnom gradu.

Pri tome su u Washingtonu birali mjesta gdje je bilo najviše ljudi, a to su međugradske autobusne stanice i državna zračna luka.

Zadatak je bio da se napravi model širenja infekcija po teritoriju SAD. Kasnije su na američkim stanovnicima, koji nisu ništa sumnjali, izvršili ponovna ispitivanja s virusom boginja, za što se saznalo zahvaljujući istrazi specijalne komisije Senata SAD, izvršene 1975. godine.

Sedamdesetih godina, osim Fort Detricka, istraživanjima bakteriološkog oružja se bavila i biološka laboratorija Vojno-pomorskih snaga SAD u Oakland.u, kemijska korporacija «Britz» u laboratorijima, koje su se nalazile u Pensilvaniji, u podnožju planine Alegani, kao i laboratorij Pentagona kod Baltimorea.

Mnogi eksperimenti sa živim ljudima stručnjaci iz Fort Detrika su od kraja 50-ih godina vršili u Južnoafričkoj Republici, u Louis Trichardt (tamo su 1980 – 1982.godine izbijale epidemije izuzetno opasnih bolesti kao što su kolera, trbušni tifus, poliomielitis, kuga ), kao i na sjeveru Namibije, u koncentracijskom logoru «sa specijalnim režimom» u području, gdje su vojne osobe Južnoafričke Republike ispitivale viruse na ratnim zarobljenicima.

Poznato je da su tijekom rata u Koreji 1950. – 1953. američki vojnici koristili bakteriološko oružje protiv vojske Sjeverne Koreje i kineskih dobrovoljaca. Zbog korištenja tog oružja Vojska SAD-a je i sama pretrpjela gubitke: za godine rata 3 tisuće američkih vojnika je poginulo samo od hanta virusa, koji sada izaziva užas kod turista u Yosemite-a (u ovom trenutku je prebrojano do 20 varijacija hanta virusa).

Glavni ideolog vojno-bioloških programa SAD je bio ministar obrane Robert McNamara, koji je kasnije postao direktor Svjetske banke. On se vrlo aktivno borio protiv «prenapučenosti» Zemljine kugle.

Profesor ekonomije na Kalifornijskom sveučilištu Anthony Sutton je u knjizi «Tko upravlja Amerikom?» Napisao da je «SIDA umjetna bolest koju je stvorila vojska SAD, kao dio programa za biološko ratovanje, koju je financirao Kongres, a pustili fanatici elite radi uništenja jednog dijela stanovništva na svijetu », i da je upravo McNamara bio taj koji je odobrio stvaranje umjetnog virusa AIDS.

U listopadu 1970.godine McNamara je izjavio: «Postoje dva moguća načina pomoću kojih se može spriječiti porast broja stanovništva na svijetu do 10 milijardi ljudi. Ili suvremeni nivo nataliteta treba što prije smanjiti ili suvremeni nivo mortaliteta treba povećati. Drugog puta nema … »U tom smislu nije čudno što su prvi slučajevi SIDE zabilježeni u Africi i na Haitiju – kod “suvišnog” i “besperspektivnog” stanovništva planete.

U srpnju 1969.godine direktor uprave perspektivnih istraživačkih programa u vojsci SAD, doktor McArtur je u svom istupanju pred Kongresom u Komitetu za asignaciju Bijele kuće izjavio: «U toku 5 do 10 sljedećih godina je moguće napraviti sintetski biološki virus koji ne postoji u prirodi i protiv koga je nemoguće  steći prirodni imunitet ».

Krajem 80-ih godina Kongres je publicirao materijal tih govora sa šokantnim priznanjima doktora McArtura o sintetskim biološkim virusima, na kojima se radi u tajnim laboratorijima.

Među «globalnom elitom» je i danas popularna ideja o smanjenju broja stanovništva koji je višak uz pomoć virusa. Njezini predstavnici periodično daju otvorene izjave o tome, da na Zemlji treba ostati oko 500 miliona ljudi. Što učiniti s preostalih 6,5 milijardi – oni ne govore. Ali to je i tako jasno: smanjenje broja stanovnika preko stalnih ratnih sukoba po čitavom svijetu, pomoću gladi i epidemija.

Očigledno je da se i danas radi na pronalaženju novih virusa. Tako se saznalo da dvije skupine istraživača – europska pod rukovodstvom Ron Fouchier-a iz Rotterdama i američka, na čijem je čelu profesor Yoshihiro Kawaoka sa sveučilišta Wisconsin-Madison, umjetno su napravili varijetete virusa N5N1 (ptičja gripa) koji je u stanju da se s jednog na drugog čovjeka prenosi zračno-kapljičastim putem (eksperimenti su vršeni na tvorovima).

Znanstvenici su predali svoje radove najpoznatijim znanstvenim časopisima: Kawaoka – časopis Nature, a Fouchier – u Science. Međutim, krajem prosinca prošle godine Nacionalni znanstveni savjet za bio sigurnost SAD (National Science Advisory Board for Biosecurity, NSABB), je glavnim urednicima oba časopisa i autorima članaka poslao pisma u kojima je zahtijevao da se ti radovi ne objavljuju.

Voditelj NSABB Paul Keim je zainteresiranim medijima objavio zašto je zabranjeno publiciranje tih radova: “Potencijal virusa N5N1 je toliko veliki da ja ne mogu ni pretpostaviti što je sve on u stanju učiniti”, citirala je britanska agencija Reuters.

Keim je podvukao da je na ovoj etapi – novostvoreni virus glavna prijetnja za opstanak čitavog čovječanstva! Novi virus, kako informira Keim, ubija polovicu inficiranih ljudi, a smrtnost je mnogo veća nego kod “španjolke” iz 1918.  – 1919.g. (tada je umrlo 40 milijuna ljudi).

Svoju odluku Nacionalni znanstveni savjet za bio sigurnost je objasnio da ta dva umjetno stvorena u laboratorijima varijeteta mogu dospjeti u ruke bioterorista. Priprema za mogući biološki rat pretpostavlja, to se zna, ne samo postojanje smrtonosnog virusa, već i postojanje cjepiva protiv njega. Ali, o cjepivu rukovoditelj NSABB Paul Keim nije izgovorio ni riječi, očito zato što ona nije namijenjena “običnim smrtnicima”.

U veljači 2009.godine stožer transnacionalne farmaceutske korporacije Baxter koja se nalazi u Austriji, otpremila je u 16 laboratorija četiri europske zemlje 62 kilograma supstance za proizvodnju cjepiva protiv “sezonske gripe”. Tehničar jedne od laboratorija koja je smještena u Češkoj je otkrio da je ta supstanca zaražena sa dva živa virusa gripe.

Jedan virus je bio obični, sezonski, sljedećih karakteristika: vrlo niska smrtnost (ispod 1%), ali vrlo visok stupanj širenja (zaraze). Drugi virus gripe je imao vrlo nizak stupanj širenja (zaraze), ali je smrtnost od njega bila visoka (oko 60%). Očigledno je da se pri kombiniranju ta dva virusa pojavljivala visoka vjerojatnost stvaranja novog virusa koji posjeduje obje bitne karakteristike – visok stupanj širenja (zaraze) i smrtnosti.

Da taj suradnik slučajno nije otkrio činjenicu o širenju zaraze tvari (ili je sakrio informaciju) došlo bi do realne prijetnje izuzetno opasne pandemije, jer 62 kilograma supstance znači nekoliko tisuća doza cjepiva.

Austrijska novinarka Jane Burgermeister, koja je objavila svoju istragu u vezi sa navedenim, poslala je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) javnu tužbu, kao i Ujedinjenim Narodima i vladama niza zemalja, u kojoj je optužila kompaniju Baxter za “bioterorizam i pokušaj masovnog ubijanja”.

Činjenica da je supstanca bila zaražena, službeno je potvrdila i sama kompanija Baxter. Međutim, bez obzira što istraga nije završena, upravo je toj kompaniji povjereno da napravi novo cjepivo protiv gripe A.

Drugi primjer.

Ekološku situaciju koja je stvorena u Meksičkom zaljevu mnogi klasificiraju kao “državni bioterorizam”. 2010. godine bivši top-menadžer naftne industrije, sa radnim stažom njoj 25 godina, koji je sada zaštitnik prava IanCrane tijekom emisije “Razmjena mišljenja” na radio-postaji «Glas Amerike» je izjavio da ono što se događa u Meksičkom zaljevu predstavlja operaciju radi uništenja stanovništva.

Tijekom programa aktivisti – zaštitnici obalnog stanovništva su izjavljivali da je preko 100 tisuća ljudi u tom dijelu svijeta već bolesno od “zaljevske kuge”, stotine milijuna će se naći u krugu u kojemu ona djeluje, a British Petroleum je platio ogromne iznose da bi se aktivisti omogućili da progovore čitavoj naciji. Američki umirovljeni pukovnik Michael Eduard u veljači 2011. godine napisao članak «Plava kuga Meksičkog zaljeva predstavlja ozakonjeni bioterorizam», u kojemu je naglasio da su se američki stanovnici s juga SAD-a podvrgli «genetsko-inženjerskom biološkom teroru». M. Eduard smatra da će «biološki rat, koji je namjerno izazvan, uskoro postati svjetski, jer se horizontalno prenosivi sintetski geni i po vodi, i po zraku šire bez zvuka. Ta vrsta rata se već počela pojavljivati ​​kod riba, ptica, sisavaca i ljudi ». Plavu kugu iz Meksičkog zaljeva je proglasio  «ozakonjenim biološkim terorizamom».

Prema informaciji M. Eduarda sada su u Meksičkom zaljevu prisutne četiri genetski modificirane bakterije koje su stvorene umjetno. Osipi, potkožni čirevi, obični čirevi, rak, upale pluća, unutarnja krvarenja uz mnoge druge simptome, koje su Amerikanci koji žive u području Meksičkog zaljeva nedavno počeli doživljavati, izravno su povezane s tim bakterijama čija je DNK umjetno modificirana.

M. Eduard je uvjeren da upravo te bakterije koje su predviđene, kako se smatralo – za «gutanje» naftnih mrlja, sada provociraju nepoznata oboljenja, protiv kojih su postojeći anatibiotici praktično bespomoćni. Zašto se svi simptomi koji su otkriveni kod riba i ptica ispoljavaju kod stanovnika obale Meksičkog zaljeva i kod radnika koji rade na čišćenju naftnih mrlja? M. Eduard to objašnjava «horizontalnim prenošenjem gena» – genetskim mutacijama. Odnosno – svi oblici života – od planktona do kitova i ljudi – ovdje su se susreli s istim problemima.

Još jedan slučaj.

Prošle godine u blizini grada Atlante, država Georgia, jedan Amerikanac je otkrio skladište, u kome je Federalna agencija za izvanredne situacije SAD (FEMA), koje je pod upravom Ministarstva za unutarnju sigurnost SAD, uskladištila plastične mrtvačke sanduke različitih dimenzija.

Ukupno između 500 tisuća i 1 milijun njih, pri čemu je u najveći sanduk moglo smjestiti najviše 5 ljudi. Na raspolaganju FEMA-e postoji mnogo zatvoreničkih logora, koji su razbacani po SAD. Do njih vode pruge i automobilski putevi, postoje aerodromi i poligoni za slijetanje i uzlijetanje helikoptera. Logori već postoje u područjima Teksas, Virgina, Maryland, Arizona, blizu Farebanksa (država Aljaska), u kalifornijskoj pustinji Mojave.

Do sada nitko od američkih zvaničnih lica nije razumljivo objasnio što će zemlji toliko plastičnih sanduka i zatvoreničkih logora. Službena izjava je da je cilj projekta priprema za sveobuhvatni rat sa narkotrgovinom, ali nitko u to ne vjeruje, jer borba s narkotrgovinom ne spada u značajke FEMA.

Sve je više izjava da u vojsci SAD, kršenjem Ustava, dolazi do preprofiliranja vojnih osoba na poslove unutar zemlje. Iz dnevnika vojnika koji su smješteni na Internetu, jasno je da su oni u Iraku obučavani vršenju «unutarnjih čišćenja» u vlastitoj zemlji uz konfiskaciju oružja. Navodi se, konkretno, da vojnici u armiji prolaze testove za provjeru svoje psihološke spremnosti ukoliko bude potrebno pucati u svoje sugrađane, uključujući prijatelje i članove obitelji.

Pisac Rend Clifford koji živi u Washingtonu je objavio članak-upozorenja “Ameriko! Imaš se čega plašiti!” («America! Be TrulyAfraid»), u kome je ispričao o skrivenim postupcima vlade SAD i o represijama koje očekuju američki narod. Kada dođe do objave ratnog stanja u ovom trenutku prazni logori, koji su ipak kompletirani osiguranjem, biće spremni «prihvatiti» američke građane koji se ne slažu s vladom.

«Slično nacističkim koncentracijskim logorima, – piše R.Clifford, – logori Federalne agencije za izvanredne situacije će također biti podijeljeni na« crvene i plave linije» : « crveni popis »predstavlja neprijatelje Novog svjetskog poretka.

Dva tjedna prije nego što se uvede vojna uprava oni će biti otpremljeni u logore kako bi odmah bili uništeni. To će biti realni i potencijalni lideri ili aktivisti. «Plavi popis» su također neprijatelji Novog svjetskog poretka, ali nisu vođe. Pošto se uvede vojna uprava ti ljudi moraju biti po logorima, radi njihovog «reprogramiranja».  Oni koji prežive će se uglavnom koristiti kao robovi ».

R. Clifford upozorava da će doći do «rastapanja Sjedinjenih Država kao suverene države u korporativno-fašističkom Novom svjetskom poretku».

Američki pisac također navodi da su «pastori i predstavnici drugih religijskih konfesija obrađivani od strane agenata tajne policije kako bi učili svoje vjernike “poslušnosti vladi” u uvjetima ratnog stanja, po pitanjima vlasništva i oduzimanja vatrenog oružja, pri vršenju programa masovnog cjepljenja i nasilnog preseljenja». Značajno je da se područje gdje se skladište plastični sanduci kod Atlante i Centar za kontrolu bolesti (Center for DiseaseControl, CDC) nalaze na istom mjestu.

Zbog toga, što standard stanovnika rapidno opada, vlasti SAD se pripremaju na moguće antivladine provokacije nezadovoljnih Amerikanaca, naoružanih vatrenim oružjem, a koji ne shvaćaju zašto njihova vlada troši bilijune dolara kako bi spasila bankare, umjesto da pomogne najvećem dijelu radno sposobnog stanovništva.

Najvjerojatniji izlaz iz te situacije za elitu na vlasti SAD postati će uvođenje izvanredne situacije ili ratnog stanja, koje će odriješiti ruke strukturama kao što je FEMA, a koje već mnogo godina uvežbavaju svoje djelovanje u izvanrednim situacijama.

Tada će početi raditi i program reagiranja na izvanredne situacije Readiness Exercise 1984 (REX -84), koji uključuje i samo uvođenje izvanrednog stanja, kao i selidbe stanovništva, uhićenja i zatvaranje onih kategorija stanovništva koje su “sklone bunama”. Da bi se realizirao scenarij, može koristiti biološki napad od strane nekih “terorista”, operacije pod lažnom zastavom (false flag operation).

Smatra se da je uragan Katrina iz kolovoza 2005. godine omogućio Federalnoj agenciji za izvanredne situacije SAD da isproba brzo premještanje velikog broja ljudi u logore, a također i militariziranje posebno poduzetog od strane vojske regije, što je bio posao najamnika privatnih vojnih kompanija (PVK). Konkretno, taj je posao odradila PVK Blackwater, koja se “proslavila” u okupiranom Iraku. Jedino što je ostalo nejasno je kada će se odlučiti trenutak nastupanja trenutka X, i koji će povod biti izabran da bi se u SAD-u uvelo vanredno stanje …

Vraćajući se na razbuktavanje hanta virusa u Yosemite parku može se pretpostaviti da će pred izbore tu temu razraditi ekipa republikanca Mitt Romney-a koja će okriviti administraciju Barack Obama-e da ne poklanja dovoljno pažnje prijetnjama nacionalnoj sigurnosti, između ostalog i onima koje su bakteriološkog karaktera. Mitt Romney će, naravno, izjaviti da je Americi potrebna “čvrsta ruka»” kako bi se kriza mogla preživjeti, a također kako bi se preživjele postojeće prijetnje, a prešutit ćemo da će upravo “čvrsta ruka” otvoriti put ka uvođenju sve bliže diktature Americi …
 
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10984"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Derivati: Neregulirani Globalni bankarski Kasino

Derivat je legalna oklada (ugovor) koja dobiva svoju vrijednost iz druge imovine, vrijednosti kao što su buduće ili sadašnje vrijednosti nafte, državne obveznice ili bilo što drugo.

Derivat vam kupuje mogućnost (ali ne i obvezu) da kupite naftu za narednih 6 mjeseci za današnju cijenu, u nadi da će cijene nafte biti viša u budućnosti. (Ja ću vam se kladiti da će koštati više za 6 mjeseci). Derivat se također može koristiti kao osiguranje, i kao klađenje da će zajam biti ili ne će biti prema zadanim postavkama prije određenog datuma.

Dakle, sustav njegove velike kladionice, nalik na Kasino, ali umjesto klađenja na kartama i ruletu, možete se kladiti na buduće vrijednosti i performanse gotovo svega što ima vrijednost. Sustav nije reguliran kako god bilo, a uz to još možete kupiti i derivat na postojeći derivat.

OBJAŠNJENJE GRAFIKE:

Sto dolara $ 100 – Većina krivotvorene novčane denominacije na svijetu. Održava svijet u kretanju

Deset tisuća dolara - svežanj $10.000 dolara – dovoljno za veliki odmor ili rabljeni automobil. Otprilike godinu dana rada za prosječnog čovjeka na zemlji.

100 milijuna dolara – 1 paleta $100 milijuna dolara – Puno novaca za putovanje. Lijepo stane na ISO / vojnu standardiziraniu paletu, standardne veličine. $ 1 milijun je novac u kvadrat na podu, pokraj palete

1 milijarda dolara – 10 paleta $1,000,000,000 – Evo kako izgleda milijarda dolara.10 paleta od novčanica $ 100 dolara.

1 bilijun dolara -  100 paleta – 1 kvadrat paleta $ 1.000.000.000.000 – Kada se nabacujete sa riječi “bilijun” kao da je ništa, ovo je stvarnost. Kvadrat paleta na desnoj strani je $ 10 milijardi dolara. 100x , tj. bilijun dolara je kao da imate toranj koji je 465 metara visok (142 metara). Na kamionu je 2 mlijarde dolara.

New York Mellon Banka – BNY

BNY ima derivatnu izloženost od 1,375 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne. Danas se suočava (između ostalih) s tužbom za prijevaru i kršenje ugovora od strane Los Angeles-og mirovinskog fonda i New York-og mirovinskog fonda, gdje je BNY Mellon navodno skriveno preopteretio sredstva za puno milijuna dolara.

State Street Financial banka

State Street  Financial banka ima derivatnu izloženost od 1,390 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne. Optužena je od strane državnog odvjetnika Kalifornije (među ostalima) za masovne prijevare u kalifornijskim CalPERS CalSTRS i mirovinskim fondovima – slično kao i BNY (gore).

Morgan Stanley banka

Morgan Stanley ima derivatnu izloženost od 1,722 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne.  It recently settled a lawsuit for over-paying its employees while accepting the Nedavno su dobili tužbu za preplaćivanje svojih zaposlenika, iz pomoći koju su platili porezni obveznici. Potpredsjednik Morgan Stanley-a je imao registarske pločice na kojima piše “2BG2FAIL” na svom Porsche -u Cayenne Turbo.

Wells Fargo banka

Wells Fargo banka ima derivatnu izloženost od 3,332 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne. WF banka je optužena za svoju ulogu u navodnoj provedbi ilegalnih gubitaka hipoteka i lažnih zajmova. Wells Fargo banka je upravo ošamarena s 85 milijuna dolara novčane kazne od strane Federalnih rezervi za stavljanje dobrih kreditnih dužnika u loš kreditni rating – (visoka stopa) kredita.

HSBC banka

HSBC banka ima derivatnu izloženost od 4,321 milijardi dolara. HSBC je Hong Kong-ška banka i njezin originalni naziv je The Hongkong and Shanghai Banking Corporation Limited. Naći ćete da HSBC radi puno s JP Morgan Chase bankom. Oboje HSBC i JP Morgan Chase banka imaju jak interes za zlato i plemenite metale. HSBC i JP Morgan Chase banka su zajedno često uključeni u financijske skandale.

Goldman Sachs banka

Goldman Sachs banka ima derivatnu izloženost od 44,192 milijardi dolara. Jedan stup ovdje je dvostruko složen i vrijedi $ 2 biljuna dolara i visok je sada oko @ 930 ft (248 m). Bijela kuća staji pored Kipa Slobode. Goldman Sachs ima prednost pred drugim bankama jer ima strašnu vezu u SAD vladi. Puno bivših zaposlenika Goldman-a drži visoke pozicije u vladi SAD-a. Mitt Romney je najveći donator  Goldman Sachs-a, i jedan od Obama-inih najboljih donatora . Banka je kao najveći igrač na tržištu hrane roba, zaradila 955 miliona dolara od spekulacija hranom  u 2009 “

Bank of America

Bank of America ima derivatnu izloženost od 50,135 milijardi dolara. Jedan stup ovdje je dvostruko složen i vrijedi $ 2 biljuna dolara i visok je sada oko @ 930 ft (248 m). BofA se drži poreznih obveznika s masivnim računom.

Citibank

Citibank ima derivatnu izloženost od 52,102 milijardi dolara. Jedan stup ovdje je dvostruko složen i vrijedi $ 2 biljuna dolara i visok je sada oko @ 930 ft (248 m). Citibank kupci su uhićeni zbog pokušaja zatvaranja svojih računa, a u Indoneziji je čovjek bio ispitivan do smrti u Citibank-ovoj posebnoj sobi za “propitivanja”. U 2011. Citibank je platio kaznu od 285 milijuna dolara za prodaju nekretninskih-kredita koje podupiru obveznice investitorima, a klađenjem su izgubitli na vrijednosti. Čovjek zadužen za odjele u Citibank je postao Obamin načelnik Glavnog stožera. Dva tjedna prije nego ga je unajmio, Obama je dobio 900.000 dolara od Citibanka za dobre performanse. To je bilo nakon što je Citigroup dobio 45 milijarde dolara u bailout novcu od države.

JP Morgan Chase banka

JP Morgan Chase banka ima derivatnu izloženost od 70,151 milijardi dolara. 70 $ bilijuna je otprilike veličine cjelokupnog svjetskog gospodarstva. Priča se da JP Morgan drži  50 – 80% tržišta bakra, i da su manipulirali tržište masivnim kupnjama . JP Morgan je također kriv za manipulaciju tržišta srebra kako bi zaradio milijarde. Cijena aluminija se manipulira od strane JP Morgana kroz veliko fizičko vlasništvo materijala i stvaranje uskih grla tijekom prijevoza. JP Morgan je među bankama koje sudjeluju u zapljeni 620 milijuna dolara u imovini za navodne prijevare povezane s derivatima.

9 najvećih banaka – Derivatna izloženost – 228,72 $ bilijarde

Primjećujete li malog čovjeka stoji ispred bijele kuće. Mali crv pokraj nogometnog igrališta je zadnji kamion s $ 2 milijarde dolara. Ne postoji država u svijetu koja ima ovu količinu novca. To je otprilike 3 puta cijelog svijetskog gospodarstva. Neregulirano tržište predstavlja ogroman financijski rizik. The corruption and immorality of the banks makes the situation worse. Korupcija i nemoral banaka još više pogoršava situaciju.
 
 
(demonocracy.info/preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8093"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]